"Plavi dečak" Tomasa Gejnsboroa

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.310
7875_the-blue-boy_orig.jpg


Stotinu godina otkako je poslednji put izložen u Velikoj Britaniji, "Plavi dečak" Tomasa Gejnsboroua vratio se u Nacionalnu galeriju u Londonu.

Čuveni portret iz 1770. dečaka iz Engleske u plavom satenskom odelu sa kratkim pantalonama, dugo je bio glavna atrakcija Hantington biblioteke, umetničkog muzeja i botaničke bašte u San Marinu u Kaliforniji.U trenutku kada je slika prodata američkom "kralju železnice" Henriju Hantingtonu 1921. bila je najskuplja u istoriji, a Henri Hantington ju je brzo transportovao na svoje imanje u Južnoj Kaliforniji.

Slika se originalno zvala "Portret mladog džentlmena", a Gejnsboro ga je predstavio pred Kraljevskom akademijom umetnosti u Londonu 1770. godine.
Blistavo plavo odelo izazvalo je burne reakcije, jer su tada u modi bile toplije boje i crveni tonovi u stilu firentinskih umetnika.
Prema jednoj anegdoti, slikar Džošua Rejnolds, osnivač Kraljevske akademije i njen prvi predsednik, rekao je da su plavi tonovi bolji za akcentovanje drugih boja, što je navelo Gejnsboroa da naslika "Plavog dečaka".
Iako se kasnije ispostavilo da je tu priču izmislila tadašnja štampa, bilo je jasno da je hrabra kompozicija koju je slikar osmislio označila novi pravac u portretisanju u Velikoj Britaniji.

Slika je postala poznata kao "Plavi dečak" pre 1798.
Mnogi istoričari smatraju da je na slici predstavljen Džonatan Butal, sin bogatog trgovca i slikarev poznanik.
Drugi misle da Gejnsboro nije ni angažovao modela i da je napravio studiju aristokratskog tipa, koji se kostimirao za neki bal.

Moguće je i da je reč o omažu slikarevom idolu Antonisu van Dajku, jer je odeća sa slike bila prevaziđena u vreme njenog nastanka. ali je bila u skladu sa modom iz Van Dajkovog vremena, oko 130 godina ranije.
Čak podseća na živopisne kostime na jednom od najpoznatijih dela flamanskog slikara, dvostrukog portreta vojvode Džordža i lorda Fransisa Vilersa.

urn cambridge.jpg


Kostim se prvo pojavio u nekoliko ranijih Gejnsborovih portreta, uključujući i dva portreta njegovih nećaka Edvarda Ričarda Gardinera i Gejnsboroa Dupona.
Prema nedavnoj teoriji, Dupon, koji je bio asistent slikara, pozirao je svom ujaku, piše Art Net.
Henri Hantington kupio je sliku od vojvode od Vestminstera za 728.000 dolara, što bi danas iznosilo preko 10 miliona.
Iako se danas takva monumentalna dela prodaju i po većoj ceni, taj iznos bio je u to vreme najveći koji je iko ikada izdvojio za neku sliku.

Prodaju je organizovao legendarni trgovac umetninama Džozef Duven, poznat po tome što je među američkom elitom promovisao evropske slike i skulpture.
Poznat je po svojoj rečenici: "Evropa ima mnogo umetničkih dela, a Amerika ima mnogo novca".

Čuveni pevač i kompozitor Kol Porter napisao je i pesmu o odlasku "Plavog dečaka", pod nazivom "The Blue Boy Blues".

Do 2015. godine prljavština se ponovo nakupila na platnu, a na nekim mestima boja je počela da se ljušti.U poslednjem veku slika je restaurirana šest puta, ali su prethodnih puta radovi zbrzavani, kako bi slika što pre bila ponovo izložena.Međutim, ovog puta restauracija je trajala pune dve godine, a projekat je vodila Kristina O'Konel, konzervator Hantington muzeja.Veliki deo radova obavljen je javno, u okviru jednogodišnje izložbe pod nazivom "Projekat Plavi dečak".

Tehnička analiza pokazala je da je Gejnsboro prefarbao sliku malog belog psa i da je malo po malo, umesto njega naslikao gomilu kamenja.
U intervjuu za Los Angeles Times nakon tog otkrića kustoskinja Šeli Benet rekla je da je možda Gejnsboro mislio da bi čupavost psa odvraćala pažnju sa šešira koji dečak drži u ruci.
link
 

Back
Top