pkb viršle, seća li se neko?

Viršle iz kioska PKB-a. Cenim da nema nikoga od više od četrdeset i pet ko je kao dete posetio Beograd, makar i na jedan dan, a da ih nije probao. Za one mlađe - to je par viršli u mekoj kajzerici, sa razvodnjenim senfom ili bez njega. Sve u svemu, ništa posebno. Štaviše, prilično obično i patetično. Žal za mladošću i opravdanje za sve poraze i razočarenja, koja smo kao kamenje tovarili u ruksak uspomena. Nije isključeno, ali nije ni mnogo bitno za ovu priču. Nisam sociolog, ni istoričar, a ni političar kome bi viršle bile lajt-motiv, u kampanji za poslaničko mesto. Ima tu nešto dublje. Nešto što me muči svih ovih godina, a odgovor nikako da odgonetnem. U godinama koje su sledile, sazdan ovakav kakav sam, teran animalnim, prepuštao sam se uživanju u hrani. Probao sam, manje- više, sve važnije svetske kuhinje. Sladio se ili sam spremao jela čije su recepte pisali bogovi gastronomije, a opet, i ona čija istorija seže u daleku prošlost. Nikad nisam ustuknuo pred materijalom od koga je jelo spremano. Mislim da bih mogao da probam sve, osim pasa.Ono što je neverovatno u svemu ovome jeste to što nijedno jelo koje sam probao ili spremao nije dostiglo ukus viršli iz kioska PKB-a. Verovali vi ili ne. Možda je to zbog mladosti koja je prošla. Možda zato što sam se osećao važnim jer je to bio nekakav ulaz u svet odraslih. Možda je ovo sve samo iluzija. Nisu me oduševile majstorije roštiljdžija iz Leskovca i sa Baščaršije. Nisam pao na kolena pred ljutom indijskom kuhinjom.Ostao sam prilično ravnodušan pred precenjenim majstorijama francuskih, kineskih i libanskih čarobnjaka kuhinje. Tu i tamo, naslućivao "ono nešto", ali je ipak ostalo neuhvatljivo. Godine su prošle i ne nadam se više puno. Razum je pobedio, a ipak u dnu svoje duše jedan deo mene se nada da se dugo traganje završi i da prvim zalogajem, osetim ono zadovoljstvo koje je nestalo i ugaslo. Ili je možda bolje neke uspomene ostaviti tamo gde jesu. Možda su neželjena dejstva ili kontraindikacije ipak previše opasne, a nemam ni lekara ni farmaceuta da mi prepišu odgovarajuću terapiju.
 
Da li misliš na pljeskavice u Balkanskoj ispod Hotela Moskve , radnjca i šalter koliko široka vrata . Preko puta je valjda bio bioskop 20 oktobar koliko me sećanje služi
Najbolje pljeskavice u to vreme , probao par puta
Па да. А лесковачке пљескавице су биле феноменалне и на Сајму.
 
Poslednja izmena:
"Sat" je pukao jer je jaje kao dodatni prilog naplacivao kao sada 50din i zato sto je nabio cene a smanjivao kvalitet.
"Saca" naravno da je sin poceo da se gudrira i kocka...

Popaj na trosarini je imao onaj cuveni "mornarski" koji si jedva mogao da pojedes

ALI kao i virsle sto su srozale kvalitet uve su ti nasi vajni "privatnici" smanjivali porcije
ili iz nekih cudnih razloga nabijali cene ...

PKB virsla ukus vanvremenski ... samo da podsetim sta je tema :D
Da ne zaboravimo Peru Žderu
 
Odrastao tamo. Raca je bio legenda, pa i sin mu Veca. Nakon toga su se promenila vremena.
Како је код Раце увек била гужва и често нисам могао да нађем слободан сто, одлазио сам на јагњеће печење у "Стару Србију" у Винчи, не тако далеко од Раце. Сигурно се сећаш те кафане.
 
Морамо да споменемо и безбројне бифее и "снек барове" где су у оном стакленом шанку биле изложене гибанице, проја, печене прасеће главе, паприке из туршије пуњене сиром и пихтије (кад је сезона) и друге ђаконије. Рецимо "Бистро Рели" у блоку 30, а ту су супер биле и лигње на жару.
 
Како је код Раце увек била гужва и често нисам могао да нађем слободан сто, одлазио сам на јагњеће печење у "Стару Србију" у Винчи, не тако далеко од Раце. Сигурно се сећаш те кафане.
Pa otac me vodao manje po muzejima više po kafanama.
 
Супер је био онај и гулашчић у лепињи на почетку Скадарлије, морамо и то да поменемо.
I sad su još uvek tamo , pre par godina su renovirali malte ne godinu dana trajo remont Bio zadnji put letos , receptura još uvek ista :ok:
Морамо да споменемо и безбројне бифее и "снек барове" где су у оном стакленом шанку биле изложене гибанице, проја, печене прасеће главе, паприке из туршије пуњене сиром и пихтије (кад је сезона) и друге ђаконије. Рецимо "Бистро Рели" у блоку 30, а ту су супер биле и лигње на жару.
Moj kraj i 1. kafana u tom bloku sad se zove " Flert "
Boban i Škemba iz bloka otvorili davno splav "4 juli" , posle " Malevila fiš" Škemba imao vezu u jatu i par puta nedeljno stizale lignje sa jadrana , a zemunski alasi donosili rečnu ribu
jedan od najboljih ribljih restorana
Specijalitet upravo te lignje na žaru sa blitvom i barenim krompirom
 
Poslednja izmena:
По целом граду их је било, а први црвени киоск се појавио још 1969. у Рајићевој (на месту где је сада изграђен тржни центар чиме је визуелно уништен један дивни отворени простор према Калемегдану), затим на Теразијама, у Сремској, код Фонтане на Новом Београду и тако даље. 1969те ни Париз није имао ланац брзе хране.
Јесте, мислим да су овај код окретнице касније ставили ради форе, па продају виршле, али мислим да имају и пљескавице. Међутим, нешто ми се не да да пробам. Код Фонтане је била и једна од првих хамбургерница ваљда.
 
Код Фонтане је била и једна од првих хамбургерница ваљда.
Да, преко пута Фонтане, "Ројал" се звала. А одмах поред ње, на тој истој раскрници, био је и "Кенгур". Међутим, први хамбургер-киоск на Новом Београду је био прекопута општине и звао се "Сквер". А онда је на станици шеснаестице код општине отворен киоск са хамбургерима који се звао "Поједем попијем". То су све осамдесете.
 

Back
Top