Nisu svi istovremeno dobijali ovaj zadatak.
Da. Bilo je više nezavisnih varijabli. Uključujući kakva je riba bila ta... riba.
No, jedino što je zaista uticalo na donošenje odluke bilo je koliko mu je rečeno da treba da požuri.
Iz istog izvora je još jedan, znatno dramatičniji eksperiment.
Naivni subjekt (onaj nad kojim se vrše istraživanja, smeštan je u jedan boks. U drugi je smeštan eksperimentatorov pomoćnik. Nisu se videli, a između njih je bila aparatura koja je navodno omogućavala subjektu da kažnjava onog drugog davanjem kratkotrajnih električnih šokova. Aparatura je imala lažnu skalu od 0 do 400 Volta. Pre početka eksperimenta lažni učenik napominjao je da ima slabo srce. A "učitelj" je dobijao uzorak bezbednog napona da bi video kako to deluje.
E sad, učitelj (to jest onaj kojeg zapravo ispituju) imao je zadatak da onog drugog nauči parovima reči, a za svaki netačan odgovor trebalo je da mu da električni šok uz postavljanje skale na veću vrednost i pritiskajući kontaktno dugme.
E, nakon određenog vremena, "učenik" bi počeo da protestvuje, da plače, da preti, da glumi simpotme srčanog udara. No, uprkos tome, "učitelj" je nastavio da daje šokove sve dok se iz susedne kabine ne bi čulo više ništa.
Neki su pokušavali da varaju, podešavajući skalu na nižu vrednost, neki su govorili za sebe "to je i zaslužio, ovako glup i tvrdoglav", neki su se znojili i ponavljali "bože moj, bože moj", ali bukvalno svi ispitani su satigli do kraja skale.
Zašto su nastavljali ovo zlodelo? Zato što je pored njih bio eksperimentator koji im je u kritičnim trenucima govorio "Samo nastavite". Plaćeni ste da nastavite" "sada nemate izbora. Morate nastaviti". Ništa više od toga.
Toliko o slobodnom donošenju odluka.