Složio bih se sa onim što kaže kolega
@hm337 .
Može biti da zaista osećaš prisustvo svog angela čuvara, ali ozbiljan oprez svakako nije na odmet.
Da li si čula za "
Isusovu molitvu" (
Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnu)?
Svaki put kad osetiš to da imaš na raspolaganju svog angela čuvara, probaj da se ne prepuštaš korišćenju tog osećaja raspoloživosti sluha svog angela, već se prekrsti i počni da glasno/poluglasno/u sebi (kako god) izgovaraš ovu molitvu.
Imaj i osveštanu ikonu ili osveštani krst pri ruci tada
I tako neko vreme, sve dok ti traje taj osećaj.
Puna je crkvena istorija primera gde su podvižnici, monasi, ali i svetovni ljudi se borili da ne prime ikakvo viđenje, ikakav nadprirodni doživljaj, smatrajući sebe previše slabim da se s time nose.
Ako je taj osećaj istinski, neće tebi Bog zameriti opreznost. Ako je zaista istinski osećaj, Bog će naći način da ti stavi do znanja to.
A, ako nije istinski osećaj, onda je svakako bolje po tebe što si ga odbila.
Vidi, nakon pada Adama,
kaže se da je Bog Adama i Evu obukao u "kožne haljine". Jedno od tumačenja toga jeste da je im Bog tim "kožnim haljinama" zaprečio uvid u stvarnost duhovnog sveta, jer kad bi videli neprijatelje protiv kojih se imaju boriti (a s kim su normalno govorili pre svog pada), Adam i Eva bi fizički pomrli od straha....
Zato,
oprez, oprez i oprez, je bio i ostao savet pravoslavnog duhovnog iskustva u vezi sa pojavama duhovnog tj natprirodnog karaktera.
Ne tražiti takve doživljaje, niti im se naivno prepuštati