Pismo

Draga,
znam da sam pogrešio,ali ljudski je grešiti zar ne.
Nisam te shvatao.Ustvari sad znam da te nikada nisam ni upoznao.
Nadam se da ćeš mi dozvoliti da spoznam svu tvoju lepotu i svu tvoju pamet.
Nikako da shvatim tu ljubav sa dva kreveta, posebno ako je drugi na drugom kraju grada.
Znam sad ćeš opet reć:”Seljačino ljubomorna”.
Što ti to toliko imaš protiv seljaka, oni vredno rade da bi mi imali hleba i brašna.Jest da u kući nikad nema brašna.
Oprosti ovom provincijalcu što ne zna što je promenjena brava od vrata.A i ovi koferi ispred,draga jel putujemo negde?Jer,znaš,godišnji moram da uzmem.A znaš kakav mi je šef.
Mada prošli put si sredila bez po muke da dobijem godišnji.Iako mi nije jasno kako nisi uspela da u isto vreme idemo na more.Pa je ispalo da on ide s tobom.To je baš ispalo bez veze.
Draga,evo sedim na koferu i gutam knedle,al to je zato što sam gladan.Od jutros ništa nisam jeo.Nemoj ništa da brineš nije prvi put da sam ostao gladan,ih dešavalo se to.

Evo i komšnice gleda i kaže mi:”Al si budala”.
Ljubavi eto i komšinica misli da sam pogrešio.Greške su sastavni deo života,a ti si deo mog.
Ljubim te

p.s.U pismu ti ostavljam pare.Nemoj da nas izbace zbog kašnjenja kirije
 

Back
Top