vracaracc
Buduća legenda
- Poruka
- 38.315
Nedelja... Mihailo Medenica
Deda Mraze, čuvaj bubrege!
Rekoh da ću ti pisati još jedanput do Nove godine, Deda Mraze, pa evo to i činim. Ima valjanih razloga, inače te ne bih uznemiravao. Situacija se u međuvremenu znatno poboljšala, Srbija je postala lepše mesto za život u odnosu na onu od pre tri nedelje; dogodila su nam se dva istorijska kongresa, interventni uvoz goveda i jedan Dik, s oproštenjem
Prvim kongresom te ne bih zamarao, već prepričana socijalistička tirada političkog pijanstva i kiča. Međutim, drugi je još friška tema i svakako vredan pomena.
Reč je o okupljanju ovlašćenih distributera demokratske magle za Srbiju i region, održanom minulog vikenda u Centru „Sava".
Zapravo, razmišljali su prvo o „Areni", ali zbog njenih dimenzija predsednik ne bi izgledao dovoljno impozantno na sceni, odnosno, delovao bi suviše malo, pa se odustalo.
Doduše, ni Mićun ne vidi dalje od dnevnice - nije to više onaj lav od kojeg su strahovale vlasti, sad „rikom" jedva uspeva da preplaši pospane blagajnike u Skupštini. Poplašile su se stranačke kolege da bunovan ne pomisli kako se obreo na koncertu Ace Lukasa, pa da od predsednika zatraži onu: „Kuda idu ljudi kao ja", i ugrozi sebi petnaesti reizbor na funkciju političkog direktora stranke, odnosno preduzeća u poodmaklom stečaju.
Dobro, dakle Sava centar, subota do kasno u noć, drama, neizvesnost, pa olakšanje naposletku - Tadić je u fotofinišu, infarkt-završnici, pobedio protivkandidata za mesto predsednika - Tadića.
Naravno, kako i priliči demokratama - čestitali su jedan drugom, Tadić-Borisu i Boris-Tadiću, poručivši da u fer, poštenim i časnim izborima nema gubitnika, osim onih koji nisu pobedili...
A nije pobedio samo stepski Vuk Jeremić, kandidat za petog „episkopa", od kojeg su drugari okretali glavu kao od Ivice 6. oktobra, a danas ne mogu da ga se nagledaju... Mislim na Ivicu, Vuk tek treba da prođe kroz svoju katarzu, duhovnu i fizičku.
Njemu nemoj da donosiš poklon, nije zaslužio - ko nije za potpredsednika DS-a taj nije ni za jednostavniju igračku.
U čemu je onda boljitak, pitaš se, gladeći irvasa niz vrat.
Pa, u onome za šta ubuduće možemo da se uhvatimo, a što nam je predsednik po završetku kongresa svesrdno ponudio - evropski barjak!
Golema motka, baš onako lepa i jaka! On je drži, a mi se 'vatamo jedan do drugog, sve dok nas lepo ne nanižu na taj integrativni ražanj.
Znači, Borisu takođe ništa od poklona. On već ima omiljenu igračku - Srbiju!
Što se goveda tiče, priča je sledeća, Deda, izvozimo pamet, al' uvozimo stoku.
Ne može nama toliko pameti da emigrira koliko goveda možemo da primimo na jasle.
Ne, neće svi u politiku, govorim o 50.000 krava iz Kremlja i okoline, koje dolaze u Srbiju u okviru, koliko sam razumeo, nekakve parlamentarne razmene kadra.
Čule da se ovde muze k'o nigde, pa sirote pohitale, ali...
Kao protivuslugu moraćemo sledećih XY godina da dajemo telad državama darodavcima, mada mi nije najjasnije da li to od nas traže da se odreknemo dela političke elite, ili na ruskom tele nije sinonim, već samo odrednica za kravino dete.
U svakom slučaju, ako se obreteš u gomili goveda, sigurno si u Srbiji. Pruži naramak sena, ili traži reč po poslovniku, nećeš pogrešiti ni u jednom slučaju.
E, sad, pomenuh i Dika Martija, autora izveštaja o „humanističkom" delovanju Hašima Tačija, i spasavanju nebrojeno života transplantacijom srpskih organa. Ni u Hitlerovom slučaju materijalno nije dokazano da je naredio holokaust, no...
Da se mi za svaki slučaj izvinimo i Tačiju zbog duševnog nemira koji trenutno proživljava, a ti mu lepo pokloni onaj dečji hirurški komplet, i onu lutku za vežbanje, onu što zapišti ako joj se izvadi pogrešan organ - nek uči decu na vreme, pa da i oni sutra budu legitimni pregovarači...
Čuvaj ti leđa, u svakom slučaju! Naći će Tači kupce i za tvoje bubrege, a mi nećemo moći da učinimo ništa osim da mašemo Dikom...
Čovek je, rekoh, legitimni pregovarač!
Jedan i jedini, a bubrega su ipak dva...
Mihailo Medenica
Deda Mraze, čuvaj bubrege!
Rekoh da ću ti pisati još jedanput do Nove godine, Deda Mraze, pa evo to i činim. Ima valjanih razloga, inače te ne bih uznemiravao. Situacija se u međuvremenu znatno poboljšala, Srbija je postala lepše mesto za život u odnosu na onu od pre tri nedelje; dogodila su nam se dva istorijska kongresa, interventni uvoz goveda i jedan Dik, s oproštenjem
Prvim kongresom te ne bih zamarao, već prepričana socijalistička tirada političkog pijanstva i kiča. Međutim, drugi je još friška tema i svakako vredan pomena.
Reč je o okupljanju ovlašćenih distributera demokratske magle za Srbiju i region, održanom minulog vikenda u Centru „Sava".
Zapravo, razmišljali su prvo o „Areni", ali zbog njenih dimenzija predsednik ne bi izgledao dovoljno impozantno na sceni, odnosno, delovao bi suviše malo, pa se odustalo.
Doduše, ni Mićun ne vidi dalje od dnevnice - nije to više onaj lav od kojeg su strahovale vlasti, sad „rikom" jedva uspeva da preplaši pospane blagajnike u Skupštini. Poplašile su se stranačke kolege da bunovan ne pomisli kako se obreo na koncertu Ace Lukasa, pa da od predsednika zatraži onu: „Kuda idu ljudi kao ja", i ugrozi sebi petnaesti reizbor na funkciju političkog direktora stranke, odnosno preduzeća u poodmaklom stečaju.
Dobro, dakle Sava centar, subota do kasno u noć, drama, neizvesnost, pa olakšanje naposletku - Tadić je u fotofinišu, infarkt-završnici, pobedio protivkandidata za mesto predsednika - Tadića.
Naravno, kako i priliči demokratama - čestitali su jedan drugom, Tadić-Borisu i Boris-Tadiću, poručivši da u fer, poštenim i časnim izborima nema gubitnika, osim onih koji nisu pobedili...
A nije pobedio samo stepski Vuk Jeremić, kandidat za petog „episkopa", od kojeg su drugari okretali glavu kao od Ivice 6. oktobra, a danas ne mogu da ga se nagledaju... Mislim na Ivicu, Vuk tek treba da prođe kroz svoju katarzu, duhovnu i fizičku.
Njemu nemoj da donosiš poklon, nije zaslužio - ko nije za potpredsednika DS-a taj nije ni za jednostavniju igračku.
U čemu je onda boljitak, pitaš se, gladeći irvasa niz vrat.
Pa, u onome za šta ubuduće možemo da se uhvatimo, a što nam je predsednik po završetku kongresa svesrdno ponudio - evropski barjak!
Golema motka, baš onako lepa i jaka! On je drži, a mi se 'vatamo jedan do drugog, sve dok nas lepo ne nanižu na taj integrativni ražanj.
Znači, Borisu takođe ništa od poklona. On već ima omiljenu igračku - Srbiju!
Što se goveda tiče, priča je sledeća, Deda, izvozimo pamet, al' uvozimo stoku.
Ne može nama toliko pameti da emigrira koliko goveda možemo da primimo na jasle.
Ne, neće svi u politiku, govorim o 50.000 krava iz Kremlja i okoline, koje dolaze u Srbiju u okviru, koliko sam razumeo, nekakve parlamentarne razmene kadra.
Čule da se ovde muze k'o nigde, pa sirote pohitale, ali...
Kao protivuslugu moraćemo sledećih XY godina da dajemo telad državama darodavcima, mada mi nije najjasnije da li to od nas traže da se odreknemo dela političke elite, ili na ruskom tele nije sinonim, već samo odrednica za kravino dete.
U svakom slučaju, ako se obreteš u gomili goveda, sigurno si u Srbiji. Pruži naramak sena, ili traži reč po poslovniku, nećeš pogrešiti ni u jednom slučaju.
E, sad, pomenuh i Dika Martija, autora izveštaja o „humanističkom" delovanju Hašima Tačija, i spasavanju nebrojeno života transplantacijom srpskih organa. Ni u Hitlerovom slučaju materijalno nije dokazano da je naredio holokaust, no...
Da se mi za svaki slučaj izvinimo i Tačiju zbog duševnog nemira koji trenutno proživljava, a ti mu lepo pokloni onaj dečji hirurški komplet, i onu lutku za vežbanje, onu što zapišti ako joj se izvadi pogrešan organ - nek uči decu na vreme, pa da i oni sutra budu legitimni pregovarači...
Čuvaj ti leđa, u svakom slučaju! Naći će Tači kupce i za tvoje bubrege, a mi nećemo moći da učinimo ništa osim da mašemo Dikom...
Čovek je, rekoh, legitimni pregovarač!
Jedan i jedini, a bubrega su ipak dva...
Mihailo Medenica
