- Poruka
- 73.818

U maloj prostoriji u Leskovcu, gradu u južnoj Srbiji, stotinak Roma
peva u isti glas, u istom ritmu, zatvorenih očiju i raširenih dlanova.
„Šta bih bez tebe gospode ja da mi nisi otvorio vrata", uz prepoznatljiv
romski ritam i melodiju troje pevača sa podijuma predvodi ovaj svojevrsan
hor.
U jednom trenutku, starija vernica se spušta na kolena i zatvorenih očiju
pevuši stihove „ti si moje pouzdanje, neka čuju sve mahale".
Pevaju nekoliko pesama na srpskom jeziku, pa nekoliko na romskom.
„U Psalmima, delu Starog zaveta čiji je autor kralj Izraela i Judeje David, piše
da se Bog slavi pesmama, harfama, bubnjem i veseljem."
„Koristimo naš melos kako bismo uživali i opustili se ne misleći na bolesti,
teškoće, probleme, ali i kako bismo bili blagosloveni", kaže pastor Alijević.
Doživljaj vere kod protestanata evanđelista je emotivan i često uz muziku
i igru
https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-62087648
Nekim narodima jednostavno ne možeš oduzeti ritam.
Koju god veru da su uzeli, oni svoj ritam nose sa sobom i bez toga ne
bi imali osećaj da su živi.
Šta se desilo sa ritmom u ostalim religijama i narodima?
Meni izgleda da je u ispovedanje vere uključen intelekt i emocije, a da
je telo gurnuto nekako po strani. Bez uzemljenja, vera bude jalova.
Šta je loše u tome slaviti Boga igrom i pesmom?
Koliko je vama ritam bitan?