prlee
Aktivan član
- Poruka
- 1.245
balkan je najplodnije tlo za pecanje.
Ovdje kad baiš udicu,rulja grize ko manita.A posle im prodaš muda za bubrege jer nemaju izlaza.
Nije vam jasno o čemu pričam? U redu da pojasnim...
Bio sam učesnik tih krvavih ratova prilikom raspada SFRJ.
Znam kao i mnogi koji neće da se lažu daje prvi sa razbijanjem Jugoslaviej krenuo Tuđman a posle sve njegove radnje preko merčepa u Vukovaru svima su jasne...Tim se posle klanja 200 srba i napada na vojsku konačno uvukli i jna u rat koja je ipak svi znamo tj njeno rukovodeće tjelo željela opstanak Jugoslavije a rasturanje tzv hrvatske države koja je pretila da osvane na krvavom piru..No sa JNA se nije pored Tuđmanao salgao ni glavešina iz BG.
E onda sledi ono drugo...Na tu udicu kreće Milošević,a bože moj kako tuče nema bez dve strane takav lik koji je isam posebi pecaroš,zajedno sa Tuđmanom hvata se pecanja i udice sjevaju kao lude...Da dobro ide pecanje,vidio je i Alija te je brže boljekrenuo i on pecat jer kako je konto što da se samo franjo i Slobo omaste kad i on ume pecat!
I tako prve igl glumce imamo...uslediće sporedni ali isto tako bitni pecaroši....
Oni koj isu od vas bili na zaraćeni mprostorima sigurno su svakodnevno slušali razne ratne izveštaje sa ratišta?
Sigurno na tranzistoru slušaste vjesti gdje jedna i druga strana govore kao da su zajedno spremali izvještaj.Za isti incident,obe strane optužuju jedna drugu,a rečenica je potpuno ista
-neprijateljska strana je žestoko djelovala po našim odbranbenim linijama gdje je naišla na na grčevit i hrabar otpor naših branioca.
Zao glas voditelja potom govori o razrušenim selima,spaljenim kućama,o navodno tačno prebrojanim artiljerijskim projektilima,tačnom broju mrtvih i ranjenih od kojih je naravno veći broj na neprijateljskoj strani.
Slušaš li ta sranja više ni sam ne znaš ko napada,ko se brani,ko su zli a ko dobri,ili možda i nema više dobrih?!
Neki će od vas reći:zar je trebalo da pustimo da nas poboiju?
To pitaju sve tri strane.
Zar ne shvatate da nam je svima podmetnuta udica,nabodena našim žalosnim i mračnim prošlostima i uspomenama ispunjenim mržnjom i strahom,koje se u ovom šupku od zemaljske kugle zvanom Balkan prenose koljenom na koljeno čekajući pogodan trenutak kada se stvore prilike da se treba konačno osvjetiti,ili prosto i jednostavno, se bar braniti od onoga koji se svjeti?! Tako dolazi do prvih čarki i sukoba,do prvih žrtava...Potom počinje osvjeta i jednih i drugih.
Sve ti je to skuvana glupost moćnih ljudi,koji preko moje i vaše krvi ostvaruju ciljeve u svoju korist,a koje naš do juče zajednički narod ne može da vidi i prepozna jer je prezauzet brigom i borbom oko sopstvenog opstanka
jendom mi musliman reče-ja branim svoje?
Ovako je n ekako tekao razgovor...
„Ja nisam nigdje pošao da osvajam tuđe...zna se ko ovdje osvaja i ko je agresor“
„Taj agresor...“,prekinuh ga.
„Taj agresor...o tome ti pričam.Ti se sada reče braniš? Nigdje nisi pošao u osvajanja?.Isti taj agresor je preko 500 godina trpeo zulume Osmanlijksog casrtva kojeg nisu niti zvali u goste a kamoli osvajali,i koji je temelj tvog nastanka ovdje.I dokle tako? Do Darvinovog majmuna?
„Nije svjet postao od majmuna već od Alahove moći.Meni je ukazana čast da ginem u svjetom ratu i otputujem u Alahovo carstvo“,nastavio je po svom i izazvao bes u meni.
Reko sam mu tad-i treba konju eli konj u da gineš nego šta! Ni poljubio niejsi a ti b ida gineš? Pa gini oca ti ebem!"
Potom je drvio kako nema više brata jer ga ne priznaje pošto je taj jedini stariji brat utekao početkom sukoba u Njemačku gdje se i oženio,i zaradjjuje pare a ne misli da brani "bosnu jedinu"?!
Osjetio sam grč u želudcu.Od njegove zaluđenosti dobijao sam nagon za povraćanjem.Tim rečima ličio je na one političke prevarante,očeve desetkovanog naroda, ratne vođe i hemoroide od ljudi...
„Pametan čovjek...svakako mu je bolje nego meni a pogotovo tebi sad...“ rekoh pokušavši da odstranim iz glave onu glupost koju je malopre izgovorio.
„On će raditi na reprodukciji a posle kao svaki stari čovjek radovati se svojim unucima,za razliku od tebe koji si svakim trenom sve bliži hladnom projektilu dovoljno velikom posle kojeg ti od te blentave glave neće ostati ama baš ništa za regeneraciju!“,pokušao sam strahom da ga urazumim.
„Pogledaj ove mrtve okolo,vidio si ih sigurno.Pogledaj im probušenu trbušinu konju...Takvi više neće slušati prolećni poj ptica niti gledati vrelo Bosne...a ubrzo postaće hrana lešinarima iz šume...“
„Dobro ih gledaj,i pokušaj njemu da prodaš tu šuplju priču.Čuti te ne mogu,a i posle tvoje molitve oni će i dalje ostati tu...i sjutra i preksjutra počevši polako zaudarajući da se raspadaju...“
Kakav alah kakva sranja...
Kakva tri prsta kakav sveti nikola?
Ne teraju te svetinje u rat,no pecaroši koji to stavljaju na udice i naše jadne i mračne prošlosti
.Ovaj rat je ipak ispao čista apsurdnost na račun bogaćenja tih skotova lažnih naših vođa tj hemorida od ljudi!
U ratu sam često razmišljao o nepodnošljivosti življenja,a do koliko juče još život je bio lijep da bi odjednom postao neshvatljivo apsurdan i krajnje nepodnošljiv.
Kada upadnemo u ratne čeljusti veoma je teško izvaditi se iz njih.Moćnici na obe strane,sa sigurne distance posmatraju tok rata,nemaju predstavu koliko je u ratu ljudske patnje i boli?! Da znaju i da mogu da osjete tu strahotu na sebi ili bar svojim najbližima,sigurno nikada ne bi postavljali tu udicu,već bi na sve načine obuzdavali sve ono što dovodi do sukoba.A ti zaluđeni narode ne shvataš da ti „udičari“ kako danas tako i u prošlosti,rat gledaju sa sigurne distance,ne mogu da na svojim ramenima osjete taj teg nesreće koju donosi rat...
Ratna nesreća koju im neko drugi prepriča,ne može imati onaj pravi utisak koji osećamo mi ovdje.Tako ti naši moćnici vjekovima nastavljaju da rade „udičarski“ biznis,prenoseći ga sa koljena na koljeno kao što običan narod u ratu prenoseći mržnju,čini stravične stvari koje da nema ovog sranja nikada i ne bi pomislio da radi.
Iz glave teško mogu da izbacim sva ta na neki način isceđena neuredna i blijeda lica,kojima je svjet iznenada postao košmar.U tim kolonama,zbjegovima kada niko od njih ne zna kuda su krenuli,uplakana dječija lica,koja ne razumeju mnogo o životu ali svakako znaju da nešto baš jako nije kako treba.Tuga onih koji napuštaju svoja ognjišta je neopisiva.Takvi lako postaju plen raznoraznim takozvanim spasiocima,koji će im pružiti ruku i izbaviti iz košmara,a sve u korist svojih ciljeva naravno.Pravi čestiti ljudi u ovom vremenu,su potisnuti u zapećak jer glas razuma je poslednje što odgovara moćnicima koji su bacili udicu.
A sad vidimo kako bede u Zagrebu sjeku sebe po tjelu zarad tih hemoroida od ljudi koji su za sva vremena parama obezebdili svoje najblizhe!!!
Isto tako sa policijo mse tuku i Srbi prilikom hapšenja karadžića...
Alo narode?! U pamet se više oca ti ebem manitog!!!
prokleti pecaroši!!!
Ovdje kad baiš udicu,rulja grize ko manita.A posle im prodaš muda za bubrege jer nemaju izlaza.
Nije vam jasno o čemu pričam? U redu da pojasnim...
Bio sam učesnik tih krvavih ratova prilikom raspada SFRJ.
Znam kao i mnogi koji neće da se lažu daje prvi sa razbijanjem Jugoslaviej krenuo Tuđman a posle sve njegove radnje preko merčepa u Vukovaru svima su jasne...Tim se posle klanja 200 srba i napada na vojsku konačno uvukli i jna u rat koja je ipak svi znamo tj njeno rukovodeće tjelo željela opstanak Jugoslavije a rasturanje tzv hrvatske države koja je pretila da osvane na krvavom piru..No sa JNA se nije pored Tuđmanao salgao ni glavešina iz BG.
E onda sledi ono drugo...Na tu udicu kreće Milošević,a bože moj kako tuče nema bez dve strane takav lik koji je isam posebi pecaroš,zajedno sa Tuđmanom hvata se pecanja i udice sjevaju kao lude...Da dobro ide pecanje,vidio je i Alija te je brže boljekrenuo i on pecat jer kako je konto što da se samo franjo i Slobo omaste kad i on ume pecat!
I tako prve igl glumce imamo...uslediće sporedni ali isto tako bitni pecaroši....
Oni koj isu od vas bili na zaraćeni mprostorima sigurno su svakodnevno slušali razne ratne izveštaje sa ratišta?
Sigurno na tranzistoru slušaste vjesti gdje jedna i druga strana govore kao da su zajedno spremali izvještaj.Za isti incident,obe strane optužuju jedna drugu,a rečenica je potpuno ista
-neprijateljska strana je žestoko djelovala po našim odbranbenim linijama gdje je naišla na na grčevit i hrabar otpor naših branioca.
Zao glas voditelja potom govori o razrušenim selima,spaljenim kućama,o navodno tačno prebrojanim artiljerijskim projektilima,tačnom broju mrtvih i ranjenih od kojih je naravno veći broj na neprijateljskoj strani.
Slušaš li ta sranja više ni sam ne znaš ko napada,ko se brani,ko su zli a ko dobri,ili možda i nema više dobrih?!
Neki će od vas reći:zar je trebalo da pustimo da nas poboiju?
To pitaju sve tri strane.
Zar ne shvatate da nam je svima podmetnuta udica,nabodena našim žalosnim i mračnim prošlostima i uspomenama ispunjenim mržnjom i strahom,koje se u ovom šupku od zemaljske kugle zvanom Balkan prenose koljenom na koljeno čekajući pogodan trenutak kada se stvore prilike da se treba konačno osvjetiti,ili prosto i jednostavno, se bar braniti od onoga koji se svjeti?! Tako dolazi do prvih čarki i sukoba,do prvih žrtava...Potom počinje osvjeta i jednih i drugih.
Sve ti je to skuvana glupost moćnih ljudi,koji preko moje i vaše krvi ostvaruju ciljeve u svoju korist,a koje naš do juče zajednički narod ne može da vidi i prepozna jer je prezauzet brigom i borbom oko sopstvenog opstanka
jendom mi musliman reče-ja branim svoje?
Ovako je n ekako tekao razgovor...
„Ja nisam nigdje pošao da osvajam tuđe...zna se ko ovdje osvaja i ko je agresor“
„Taj agresor...“,prekinuh ga.
„Taj agresor...o tome ti pričam.Ti se sada reče braniš? Nigdje nisi pošao u osvajanja?.Isti taj agresor je preko 500 godina trpeo zulume Osmanlijksog casrtva kojeg nisu niti zvali u goste a kamoli osvajali,i koji je temelj tvog nastanka ovdje.I dokle tako? Do Darvinovog majmuna?
„Nije svjet postao od majmuna već od Alahove moći.Meni je ukazana čast da ginem u svjetom ratu i otputujem u Alahovo carstvo“,nastavio je po svom i izazvao bes u meni.
Reko sam mu tad-i treba konju eli konj u da gineš nego šta! Ni poljubio niejsi a ti b ida gineš? Pa gini oca ti ebem!"
Potom je drvio kako nema više brata jer ga ne priznaje pošto je taj jedini stariji brat utekao početkom sukoba u Njemačku gdje se i oženio,i zaradjjuje pare a ne misli da brani "bosnu jedinu"?!
Osjetio sam grč u želudcu.Od njegove zaluđenosti dobijao sam nagon za povraćanjem.Tim rečima ličio je na one političke prevarante,očeve desetkovanog naroda, ratne vođe i hemoroide od ljudi...
„Pametan čovjek...svakako mu je bolje nego meni a pogotovo tebi sad...“ rekoh pokušavši da odstranim iz glave onu glupost koju je malopre izgovorio.
„On će raditi na reprodukciji a posle kao svaki stari čovjek radovati se svojim unucima,za razliku od tebe koji si svakim trenom sve bliži hladnom projektilu dovoljno velikom posle kojeg ti od te blentave glave neće ostati ama baš ništa za regeneraciju!“,pokušao sam strahom da ga urazumim.
„Pogledaj ove mrtve okolo,vidio si ih sigurno.Pogledaj im probušenu trbušinu konju...Takvi više neće slušati prolećni poj ptica niti gledati vrelo Bosne...a ubrzo postaće hrana lešinarima iz šume...“
„Dobro ih gledaj,i pokušaj njemu da prodaš tu šuplju priču.Čuti te ne mogu,a i posle tvoje molitve oni će i dalje ostati tu...i sjutra i preksjutra počevši polako zaudarajući da se raspadaju...“
Kakav alah kakva sranja...
Kakva tri prsta kakav sveti nikola?
Ne teraju te svetinje u rat,no pecaroši koji to stavljaju na udice i naše jadne i mračne prošlosti
.Ovaj rat je ipak ispao čista apsurdnost na račun bogaćenja tih skotova lažnih naših vođa tj hemorida od ljudi!
U ratu sam često razmišljao o nepodnošljivosti življenja,a do koliko juče još život je bio lijep da bi odjednom postao neshvatljivo apsurdan i krajnje nepodnošljiv.
Kada upadnemo u ratne čeljusti veoma je teško izvaditi se iz njih.Moćnici na obe strane,sa sigurne distance posmatraju tok rata,nemaju predstavu koliko je u ratu ljudske patnje i boli?! Da znaju i da mogu da osjete tu strahotu na sebi ili bar svojim najbližima,sigurno nikada ne bi postavljali tu udicu,već bi na sve načine obuzdavali sve ono što dovodi do sukoba.A ti zaluđeni narode ne shvataš da ti „udičari“ kako danas tako i u prošlosti,rat gledaju sa sigurne distance,ne mogu da na svojim ramenima osjete taj teg nesreće koju donosi rat...
Ratna nesreća koju im neko drugi prepriča,ne može imati onaj pravi utisak koji osećamo mi ovdje.Tako ti naši moćnici vjekovima nastavljaju da rade „udičarski“ biznis,prenoseći ga sa koljena na koljeno kao što običan narod u ratu prenoseći mržnju,čini stravične stvari koje da nema ovog sranja nikada i ne bi pomislio da radi.
Iz glave teško mogu da izbacim sva ta na neki način isceđena neuredna i blijeda lica,kojima je svjet iznenada postao košmar.U tim kolonama,zbjegovima kada niko od njih ne zna kuda su krenuli,uplakana dječija lica,koja ne razumeju mnogo o životu ali svakako znaju da nešto baš jako nije kako treba.Tuga onih koji napuštaju svoja ognjišta je neopisiva.Takvi lako postaju plen raznoraznim takozvanim spasiocima,koji će im pružiti ruku i izbaviti iz košmara,a sve u korist svojih ciljeva naravno.Pravi čestiti ljudi u ovom vremenu,su potisnuti u zapećak jer glas razuma je poslednje što odgovara moćnicima koji su bacili udicu.
A sad vidimo kako bede u Zagrebu sjeku sebe po tjelu zarad tih hemoroida od ljudi koji su za sva vremena parama obezebdili svoje najblizhe!!!
Isto tako sa policijo mse tuku i Srbi prilikom hapšenja karadžića...
Alo narode?! U pamet se više oca ti ebem manitog!!!
prokleti pecaroši!!!
Poslednja izmena:
