Faustus je rekao: Ja sigurno vjerujem apostolu Pavlu. Pa ipak ne vjerujem da je Božji Sin rođen iz sjemena Davidova po tijelu, pasos Rimljanima 1:3 jer ne vjerujem da bi Božji apostol mogao proturječiti samom sebi i imati jedno mišljenje o našem Gospodinu u jednom trenutku, a drugi kod drugog. Ali, s obzirom da je on ovo napisao - budući da nećete čuti da je u njegovim spisima bilo što lažno - to nije protiv nas. Jer čini se da je ovo Pavlovo staro vjerovanje o Isusu, kada je mislio, kao i svi drugi, da je Isus bio Davidov sin. Poslije, kad je saznao da je to laž, ispravlja se; a u svojoj poslanici Korinćanima kaže: "Mi ne poznajemo čovjeka po tijelu; da, iako poznajemo Krista po tijelu, sada ga više ne poznajemo." pasos 2. Korinćanima 5:16 Promatrajte razliku između ova dva stiha. U jednom on tvrdi da je Isus bio Davidov sin po tijelu; u drugom kaže da sada ne poznaje čovjeka po tijelu. Ako je Pavao napisao oboje, moglo je biti samo na način na koji sam naveo. U sljedećem stihu dodaje: "Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje; staro je prošlo; gle, sve je postalo novo." Vjerovanje da je Isus rođen iz Davidovog sjemena prema tijelu je ove stare prolazne vrste; dok je vjera koja ne poznaje čovjeka nakon tijela nova i trajna. Dakle, kaže na drugom mjestu: "Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razumio sam kao dijete, mislio sam kao dijete; ali kad sam postao muškarac, odbacio sam djetinjaste stvari." 1. Korinćanima 13:11 Stoga imamo opravdanje da preferiramo novu i izmijenjenu Pavlovu ispovijed u odnosu na njegovu staru i pogrešnu ispovijed. I ako se držiš onoga što je rečeno u Poslanici Rimljanima, zašto se ne bismo držali onoga što je rečeno Korinćanima? Ali samo vašim inzistiranjem na ispravnosti teksta natjerani smo da predstavljamo Pavla kako iznova izgrađuje stvari koje je uništio, usprkos njegovom vlastitom odricanju od takve nepredviđenosti. Ako je stih Pavlov, ispravio se. Ako Pavao ne bi trebao napisati ništa što bi zahtijevalo ispravak, stih nije njegov.
Zašto ne vjerujem prorocima? Umjesto toga, zašto im vjerujete? Zbog, odgovorit ćete, njihovih proročanstava o Kristu. Sa svoje strane, čitao sam proroke s najvećom pažnjom i nisam našao takva proročanstva. I sigurno pokazuje slabu vjeru ne vjerovati u Krista bez dokaza i svjedočanstava. Doista, i sami ste navikli učiti da je kršćanska vjera tako jednostavna i apsolutna da ne dopušta mukotrpna istraživanja. Zašto biste onda trebali uništiti jednostavnost vjere potkrepljujući je dokazima, kao i židovskim dokazima? Ili ako mijenjate svoje mišljenje o dokazima, kojeg biste vjerodostojnijeg svjedoka mogli imati od toga da sam Bog svjedoči o svom vlastitom Sinu kada ga je poslao na zemlju – ne preko proroka ili tumača – glasom odmah s neba: "Ovo je moj ljubljeni Sine, vjeruj mu?“ Matej 3:17 I opet svjedoči o sebi: "Izađoh od Oca i dođoh na svijet." Ivan 16:28 i u mnogim sličnim odlomcima. Kad su se Židovi posvađali s ovim svjedočanstvom, govoreći: "Svjedočiš za sebe, tvoj svjedok nije istinit", On je odgovorio: "Iako ja svjedočim o sebi, moj je svjedok istinit. Zapisano je u tvom zakonu, Svjedok dvojice ljudi je istiniti. Ja sam onaj koji svjedoči za sebe, a Otac koji me poslao svjedoči o meni." Ivan 8:13-18 On ne spominje proroke. On se opet poziva na svjedočanstvo o svojim djelima, govoreći: "Ako ne vjerujete meni, vjerujte djelima." Ivan 10:38 ne: "Ako ne vjerujete meni, vjerujte prorocima." Prema tome, ne trebamo svjedočanstva o našem Spasitelju
Pitaju nas kako štujemo Krista kada odbacujemo proroke, koji su objavili obećanje njegova dolaska. Dvojbeno je može li se, ispitivanjem, pokazati da su hebrejski proroci prorekli našeg Krista, odnosno Sina Božjega. Ali je li bilo tako, što nas to zanima? Da su ova svjedočanstva proroka o kojima govorite bila sredstvo za preobraćenje bilo koga s judaizma u kršćanstvo, i ako bi nakon toga zanemario te proroke, sigurno bi bio u krivu i bio bi optužen za nezahvalnost. Ali mi smo po prirodi pogani, od neobrezanih; kako Pavao kaže, rođen po drugom zakonu. Oni koje pogani nazivaju pjesnicima bili su naši prvi vjeroučitelji, a od njih smo poslije preobraćeni na kršćanstvo. Nismo najprije postali Židovi da bismo došli do kršćanstva kroz vjeru u njihove proroke; ali su bili privučeni isključivo slavom, i vrlinama i mudrošću našeg osloboditelja Isusa Krista. Da sam još uvijek bio u vjeri svojih očeva i da bi došao propovjednik koristeći proroke kao dokaze u korist kršćanstva, smatrao bih ga ludim jer pokušava poduprijeti ono što je sumnjivo onim što je još sumnjivije poganu drugoga religija u cjelini.
Tražio bi najprije da me uvjerim da vjerujem prorocima, a zatim preko proroka da vjerujem Kristu. A da bi se dokazala istina proroka, drugi proroci bi bili potrebni. Jer ako proroci svjedoče za Krista, tko svjedoči prorocima? Možda ćete reći da se Krist i proroci međusobno podržavaju. Ali pogan, koji nema nikakve veze ni s jednim, ne bi vjerovao niti Kristovom dokazu prorocima, ni dokazu proroka Kristu. Ako Pagan postane kršćanin, mora zahvaliti vlastitoj vjeri i ničemu drugom. Za ilustraciju radi, pretpostavimo da razgovaramo s poganskim ispitivačem. Kažemo mu da vjeruje u Krista, jer On je Bog. On traži dokaz. Upućujemo ga na proroke. On pita: Koji proroci? Odgovaramo, Hebrejski. Smiješi se i kaže da im ne vjeruje. Podsjećamo ga da im Krist svjedoči. Odgovara, smijući se, da ga prvo moramo natjerati da povjeruje u Krista. Rezultat takvog razgovora je da nas ušutkaju, a ispitivač ode, misleći da smo više revni nego mudri. Opet, kažem, kršćanska crkva, koja se sastoji više od pogana nego od židova, ne može ništa dugovati hebrejskim svjedocima. Ako se, kao što je rečeno, bilo kakva Kristova proročanstva mogu naći u Sibili, ili u Hermesu, zvanom Trismegistus, ili Orfej, ili bilo kojem poganskom pjesniku, ona bi mogla pomoći vjeri one koji su, poput nas, prešli iz poganstva u Kršćanstvo. Ali svjedočanstvo Hebreja nam je beskorisno prije obraćenja, jer im tada ne možemo vjerovati; i suvišno poslije, jer vjerujemo bez njih.
Faustus je rekao: Ako pitate zašto ne vjerujemo Mojsiju, to je zbog naše ljubavi i poštovanja prema Kristu. Najnepromišljeniji čovjek ne može sa zadovoljstvom promatrati osobu koja mu je proklela oca. Stoga se gnušamo Mojsija, ne toliko zbog njegovog huljenja na sve ljudsko i božansko, koliko zbog strašne kletve koju je izrekao na Krista Sina Božjeg, koji je za naše spasenje visio na drvetu. Vaša je briga je li Mojsije namjerno ili ne. U svakom slučaju, on se ne može opravdati niti smatrati vrijednim vjerovanja. Njegove riječi su: "Proklet je svaki koji visi na drvetu." Ponovljeni zakon 21:23 Vi mi kažete da vjerujem tom čovjeku, iako je, ako je bio nadahnut, sigurno prokleo Krista svjesno i namjerno; a ako je to učinio u neznanju, nije mogao biti božanski. Uzmi bilo koju alternativu. Mojsije nije bio prorok, i dok je psovao na svoj uobičajeni način, pao je neznajući u grijeh hulenja na Boga. Ili je doista bio božanski, i predviđao je budućnost; i iz zle volje na naše spasenje, on usmjerava otrov svoje kletve protiv Onoga koji je trebao postići to spasenje na drvetu. Onaj tko na taj način povrijedi Sina ne može sigurno vidjeti ili poznati Oca. Onaj tko nije znao ništa o konačnom uzašašću Sina, ne može sigurno predvidjeti Njegov dolazak. Štoviše, treba uzeti u obzir opseg ozljede nanesene ovim prokletstvom.