Pavel Šafarik (1795-1861) i poreklo Slovena

Suština je da se u istoriji mora govoriti isključivo o činjenicama. Ne treba ostavljati previše prostora za spekulacije, zato što većina nesporazuma dolaze od toga. Naravno, ovo pišem samo u kontekstu onih koji su upućeni u materiju, zato što ogromna većina svih nesporazuma potiče, zapravo, od neznanja. Ali, kod upućenijih ljudi, suština je da je neko nešto tendenciozno tumačio, a ovaj drugi naveo neku proizvoljnost, i onda se o tome može 10 godina raspravljati, pa i svađati (pogledati samo koliko se oko sitničavih gluposti ljudi stalno svađaju samo na ovom forumu).

Ako se sama suština ogoli, bez dodatnih primesa, onda se i minimalizuju prostori za loše razumevanje stvari (najčešća pojava u ovakvim sporovima jeste i da je neko nešto proizvoljno konstruisao, a neko drugi pomislio da je to tendenciozno, iz nekih alternativnih razloga, i tako u nedogled).
No my friend, tvoj Jireček je potpuno svesno je konstruisao ono što su K und k i Poljak Ignjatijev hteli.

Da li ti je poznato da su Ignatijevljevi naslednici umakli Lenjinovoj Čeki samo zahvaljujući tome što se porodica nikada nije odrekla svojih poljskih sunarodnika, ni kada su ih oni otpisali kad su prešli na pravoslavlje i što su u Litvaniji na sve načine pomagali (otac) i forsirali (sin) polonizaciju? To im je čak i Pilsudski priznao i intervenisao, o tome je veoma afirmativno pisao i BBC.
 
No my friend, tvoj Jireček je potpuno svesno je konstruisao ono što su K und k i Poljak Ignjatijev hteli.

Da li ti je poznato da su Ignatijevljevi naslednici umakli Lenjinovoj Čeki samo zahvaljujući tome što se porodica nikada nije odrekla svojih poljskih sunarodnika, ni kada su ih oni otpisali kad su prešli na pravoslavlje i što su u Litvaniji na sve načine pomagali (otac) i forsirali (sin) polonizaciju? To im je čak i Pilsudski priznao i intervenisao, o tome je veoma afirmativno pisao i BBC.

Ako želiš da znam i razumem o čemu je reč, napiši nešto više.
 
Ne znam kako si došao do toga da je na pola puta između hetitskog i ostalih jezika ali Šafarikova polje interesovanja bili su slovenski jezici. Usputno je imao neka razmišljanja o albanskim jeziku, pa deluje i da je nameravao da se pozabavi ozbiljnije možda jednog dana, ali nikada to nije došlo na red. Tako da nam nije ostavio po tom pitanju preterano mnogo prostora za analiziranje i kritiku, zato što - logično - nije bio albanilog, već slavista.
Leksička distanca između albanskog i grčkog (ili bilo kog drugog indoevropskog jezika) je tolika da je do njegovog izdvajanja došlo izgleda čak i pre razdvajanja indoevropskih i indoiranskih jezika, najnovije teorije kažu da su reči koje su doprinele da se svrsta sa bliže indoiranskij grupi veoma rane pozajmljenice - najdefinitivnije nije u pitanju anatolijski jezik, izdvojio se od ostalih indoevropskih tek pošto je nastao gramatički rod, hetitski su imali samo “rod” za živo i neživo.
 
Irelevantno: on i Vatroslav Jagić su nekako uspeli da potpuno previde da je uzmeđu Hrvata i Bugara bilo i nekakvih Srba.

Ako je irelevantno, zašto si onda pitao zbog čega je bila štampana Jirečekova knjiga?

Šta je pisao pre, a šta posle aneksije Bosne i Hercegovine?

Pa šta je pisao; pokaži.

Daj primer nečega pre 1908. i drugoga posle 1909. godine, pa da vidimo.
 
Ako je irelevantno, zašto si onda pitao zbog čega je bila štampana Jirečekova knjiga?



Pa šta je pisao; pokaži.

Daj primer nečega pre 1908. i drugoga posle 1909. godine, pa da vidimo.
Zato što je tada Srbijim vladala dinastija koja je “planirala” oslobađanje BiH iako im je Andraši unapred najavio mogućnost Vagnerove afere, a nije se ni slučajno smelo zamerati ni na drugoj strani.

Pošto ne želiš da znaš ko je bio Beli Mened da te obavestim da je u Nišu, Leskovcu, Vranju, Prokuplju, Raškoj i naročito na Kosovu za par decenija ubijeno neuporedivo više Srba zato što su bili Srbi nego u svim ustancima u Bosni i Dalmaciji pre Pavelića. Ali to se prosto nije smelo znati. Ishod je tu, da se ne foliramo.

Dijagram toka:
Austroslavizam -> “Jugoslavija” -> Pavelić - Broz -> Tuđman.
 
Zato što je tada Srbijim vladala dinastija koja je “planirala” oslobađanje BiH iako im je Andraši unapred najavio mogućnost Vagnerove afere, a nije se ni slučajno smelo zamerati ni na drugoj strani.

Pošto ne želiš da znaš ko je bio Beli Mened da te obavestim da je u Nišu, Leskovcu, Vranju, Prokuplju, Raškoj i naročito na Kosovu za par decenija ubijeno neuporedivo više Srba zato što su bili Srbi nego u svim ustancima u Bosni i Dalmaciji pre Pavelića. Ali to se prosto nije smelo znati. Ishod je tu, da se ne foliramo.

Dijagram toka:
Austroslavizam -> “Jugoslavija” -> Pavelić - Broz -> Tuđman.

Ako se knjiga konstantno preštampava od rada do danas, nema smisla izdvojiti neko izdanje zasebno, zar ne?
 
Ako je irelevantno, zašto si onda pitao zbog čega je bila štampana Jirečekova knjiga?



Pa šta je pisao; pokaži.

Daj primer nečega pre 1908. i drugoga posle 1909. godine, pa da vidimo.
Jirečekov poslodavac:

72CA204A-55A6-4F17-9709-AC82C5D1EF69.jpeg
 
Pokušavao je da stvori “saglasne” istoriografije i time započeo proces koji je doveo dotle da se u Bugarskoj sada doseljavanje Slovena na Haemus predstavlja kao doseljavanje “bugarskih Slovena”, znatno pre Asparuha.

Pogledajte prilog 1665632

Pojasni.

I, kao što rekoh, najbolje otvori temu o Jirečeku. On jeste Šafarikov unuk, ali ne bi trebalo previše mnogo širiti priču da se udaljimo od Šafarika.
 
Ako se knjiga konstantno preštampava od rada do danas, nema smisla izdvojiti neko izdanje zasebno, zar ne?
To je zbog beskičmenjaštva srpske istoriografije.
Pokaži?

Ili čak otvori zasebno temu posvećenu Jirečeku o tome, specifično.
Ispod se može videti i o Šafarikovim predstavama i konstrukcijama koje su preuzeli Jireček i Jagić, i kojih se bugarska istoriografija i danas strogo pridržava, iako su ih i savremena lingvistika i kritička istoriografija potpuno odbacile kao romantičarske predstave i konstrukte Pajsija Hilandarca, kao i mala ilustracija do čega vodi samoograničavanje srpske istoriografije nametnuto od jugoslovenstva: okolne istoriografije se nd libe da prisvajaju ni srpsku istoriju ni srpsko kulturno nasleđe, još manje da privremene okupacije u najmaksimalnijim opsezima predstavljaju kao “etničke granice”.

Tako su za hrvatsku istoriografiju i filologiju svi spomenici na glagoljici strogo hrvatski, a počinje i prisvajanje ćirilice, i to počev od Miroslavljevog jevanđelja a bugarska istoriografija i filologija u ta vremena nalaze ili samo Bugare, ili eventualno bugarske Slovene, čak i kada se pozivaju na srpske izvore, po njima su Srbi tek neka naknadna, valjda periferna pojava. Pri tome se i jednu i drugi pozivaju i na Šafarika i naročito na Jirečeka i Jagića iz perioda pre nego što je “popustio jugoslovenstvu”.

D099E8DD-3620-480D-86AC-D2B5F44CCB42.jpeg

DF5920E1-ADC7-4405-AD18-F05350678EA8.jpeg


Za bugarsku istoriografiju, filologiju i bugaristiku nejako postoje i bugarski Sloveni iz perioda pre pojave Asparuhovih turskih Onogura Bulgara, i kao takvi su se već ii doselili na Balkan.
32602E61-935A-4159-8B0B-8623CFD4A9A5.jpeg
 
Ispod se može videti i o Šafarikovim predstavama i konstrukcijama koje su preuzeli Jireček i Jagić, i kojih se bugarska istoriografija i danas strogo pridržava, iako su ih i savremena lingvistika i kritička istoriografija potpuno odbacile kao romantičarske predstave i konstrukte Pajsija Hilandarca, kao i mala ilustracija do čega vodi samoograničavanje srpske istoriografije nametnuto od jugoslovenstva: okolne istoriografije se nd libe da prisvajaju ni srpsku istoriju ni srpsko kulturno nasleđe, još manje da privremene okupacije u najmaksimalnijim opsezima predstavljaju kao “etničke granice”.

Tako su za hrvatsku istoriografiju i filologiju svi spomenici na glagoljici strogo hrvatski, a počinje i prisvajanje ćirilice, i to počev od Miroslavljevog jevanđelja a bugarska istoriografija i filologija u ta vremena nalaze ili samo Bugare, ili eventualno bugarske Slovene, čak i kada se pozivaju na srpske izvore, po njima su Srbi tek neka naknadna, valjda periferna pojava. Pri tome se i jednu i drugi pozivaju i na Šafarika i naročito na Jirečeka i Jagića iz perioda pre nego što je “popustio jugoslovenstvu”.

Pogledajte prilog 1665653
Pogledajte prilog 1665652

Za bugarsku istoriografiju, filologiju i bugaristiku nejako postoje i bugarski Sloveni iz perioda pre pojave Asparuhovih turskih Onogura Bulgara, i kao takvi su se već ii doselili na Balkan.
Pogledajte prilog 1665654

Ja sam pitao za tu navodnu promenu stava.
 
Ja sam pitao za tu navodnu promenu stava.
Jirečekovi stavovi: na teritorijama na koje pretenduje Bugarska srpska vlastela su za njega samo izvesni “južnoslovenski knezovi”, kao i “izvesni južnoslovenski vladar” knez Višeslav za hrvatsku istoriografiju koja ne dozvoljava pomisao da Višeslavova krstionica nema nikakve veze sa Hrvatima osim što ju im je poklonio Musolini.

Jirečekovi “izvesni južnoslovenski kneževi” su inače imali običaj da podižu manastire i crkve oslikane predstavama Svetog Save i Svetog Simeona Srpskog. Za bugarskog ministra prosvete Jirečeka Poganovski manastir nije nikako mogao da bude srpska kulturna baština.

749A1799-A8D0-4673-AB1C-3564D17B9557.jpeg
 
Jirečekovi stavovi: na teritorijama na koje pretenduje Bugarska srpska vlastela su za njega samo izvesni “južnoslovenski knezovi”, kao i “izvesni južnoslovenski vladar” knez Višeslav za hrvatsku istoriografiju koja ne dozvoljava pomisao da Višeslavova krstionica nema nikakve veze sa Hrvatima osim što ju im je poklonio Musolini.

Jirečekovi “izvesni južnoslovenski kneževi” su inače imali običaj da podižu manastire i crkve oslikane predstavama Svetog Save i Svetog Simeona Srpskog. Za bugarskog ministra prosvete Jirečeka Poganovski manastir nije nikako mogao da bude srpska kulturna baština.

Pogledajte prilog 1667275

Jesi li ti pročitao šta je bilo moje pitanje?
 

Back
Top