Ista priča se i meni dogodila. Živela sam 5 godina sa lažovom i lopovom. Krao je iz kućnog budžeta, koji sam ja zaradjivala, a on pritom još i lezilebović. Rodila sam dete i kad je malecka imala godinu i po ja skontam da ga izbacim iz stana. Pomislila, učinila. Lagao je o takvim stvarima da je to bilo bolesno. Najtužnije je što sam saznala da je kompletna naša veza bila laž. Ništa, ali baš ništa što je pričao nije bila istina. A saznala sam sve tek dugo vremena nakon razilaska. Iskreno, mogu da se pohvalim da se uopšte ne nerviram zbog njega. Laže sam sebe. Što se malecke tiče, tu sam rigorozna. Surovo namećem svoju volju. Moja sreća što on živi sa njegovim roditeljima, tako da kontrolišem situaciju u vezi malecke preko njih. Jasno sam mu dala do znanja da ja imam starateljstvo nad njom i ukoliko mi se učini da je zanemarena ili da nema dovoljno brige sa njegove strane ograničiću vidjanje. To ga je svakako uplašilo, pa je postao jako fin.
Jedino što i dalje ne učestvuje u njenom vaspitanju niti u njenom odgoju. Ona mu služi jedino kao igračka. Vremenom sam naučila da mu otpišem to na nezrelost.
Malecka ga obozava i ja to podrzavam. Ne treba ona sada da zna nešto što ne može da razume. Vremenom će saznati. Mada bih iskreno volela da njegovu laž ne iskusi na svojoj koži, jer mnogo boli neistina od onoga koga voliš.
Promenila sam stav prema njemu i to mi je pomoglo. Znači gledam ga kao ***** lažljivo i to mu jasno i glasno rekla (naravno ne pred maleckom). On je daleko ispod mene i nadmoćna sam. Od kad sam se promenila on je prestao da priča nebuloze. Možda ovo nije neki recept koji će tebi pomoći, ali meni jeste
Živi svoj život sa svojim detetom, otvorena za druge ljubavi, a njega ostavi daleko. Sad si bar platila školu, tako da se drugi put nećeš tako prevariti
