Ta sebicnost... pa ne znam sta je moze izazvati, ali to mi je delovalo nehumano, zivotinjski...kakvo oslobadjanje od stresa, obicno parenje, gde su emocije kad vodis ljubav, a necija deca na pedesetak kilometara od tebe ginu. Stvarno ne razumem.
Rećiću ti šta je bilo po beogradskim studentskim domovima....
Prvog dana bombardovanja uveče, do 05h su u ženskim delovima bile ogromne gužve u smeru izlaza.
Sve sa koferima, bila je kolona taxija ispred svakog studentskog doma u bg.
Neki su vozili samo do autobuske (radi do 00.30h) a neki direktno do gradova.....s tim da će račun platiti roditelji kad taksi stigne tamo....
Muški su polako nestajali u sledećih nedelju dana.Oni sa juga sa pozivom, ostali kući.
Kroz tri nedelje opet gužva u ženskim delovima studentskih domova...
Mnogo njih se vratilo "jer je dosadno kući", "nema nikoga na jugu, sve mobilisano","dosadno i na severu".
I onda je krenulo gluvarenje po onim mitinzima podrške i po trgu, a pre toga i po skloništima....
Poseban je to psihološki efekat na psihu.
Dugogodišnje veze su pucale jer je ONA postavljala ultimatum NJEMU koji dobija poziv , da se odmah venčaju. Bilo je čak i neizrečenih namera da se zatrudni ekspres.
Ali kod većine se taj možda starosrpski poriv pretvorio u tenziju i oni malobrojni mucavci što su bili u st.domu i oni BG koji nisu bili mobilisani nisu morali nepoznatoj ni reči više da kažu, osim "ćao, hoćemo kod mene" sa nekim strahom u glasu, strahom od situacije , ne od nje....nju kao da ne primećuješ.....
Toliko puta sam sretao te malobrojne poznanike i bio predstavljan devojkama koje su pokupili u prodavnici pored, na trgu, na mostu, u skloništu, na ulici bukvalno u 5sek.
Nije tu bilo nikad nimalo srama, jeste bilo one nelagodnosti straha od neizvesnosti, ono kad ne znate šta će te sa sobom, jer vas izjeda iznutra.
Kasnije , posle mesec i po, kad su se počeli i ispiti održavati i kad su došli i oni koji nisu bili mobilisani i učili su za ispite, onda se malo tržište prenelo na brzo pićence i bar neku elementarnu žvaku....
Ovo nisu izuzeci i malobrojni slučajevi, ovo što sam naveo je bilo tako često , da sam se ponekad pitao koliko puta žene mogu da vode ljubav ili seks u toku dana....
Ali one "primernije" su gledale da iskoriste takav seks i da se posle povuku u neki ćošak i čitaju neku knjigu i isključe se iz stvarnosti....tj 3x im je bilo optimum
-------------------------------------------------------
U manjim sredinama se samo više moralo raditi ispod žita , zato je navala i bila na povratak u BG , inače je psihološki , zvučno , mnogo lakše bilo u unutrašnjosti, ali opet izgleda da opterećenje situacijom nije umanjilo poriv , pa je izlaz bio u BG , gde jesu bombe, ali se lakše dolazi do ispod žita.....
-----------------------------------
Nisam uopše razmišljao koliko to padanje maski u krizi jeste dokaz za okrenutost žena seksu kao ultimativnoj svrhi življenja, do ovog trenutka....
Taj nagon za održanjem budućnosti, dok muškarci u krizi više imaju nagon za održanjem egzistencije u sadašnjosti....
Što na prvi pogled totalno paradoksira praktičnost i makijavelizam žena, i čini glupim moralnost i čojstvo i junaštvo muškaraca u tim trenucima.Sebično vs društveno u tim trenucima....
Ali to je još samo jedan slučaj od mnogih , gde se po meni vidi savršenstvo u postojanju potrebe uparenja M i Ž i dopunjavanja osobina do nečeg što je naj......