smeh
Veoma poznat
- Poruka
- 13.755
Tetki na selu je juče uginuo pas.
Ami (dobio ime po mom nekadašnjem psu) je bio jedan totalno opaučeni NLT koji je davio piliće, pačiće i sve što mu se našlo na putu, ali samo - povremeno.
Pošto je tetki bilo žao da ga "vaspitava" surovim metodama, ona mu je pričala šta sme a šta ne da radi. Naravno da nije bilo nikakvog rezultata što se sirotih kokošaka tiče, ali su se njih dvoje baš lepo sprijateljili i vezali jedno za drugo... onako kako to mogu samo pas i čovek. Inače, čak nije htela ni da prizna da Ami to radi, već ga je kao malo dete - pravdala.
Bio je odličan čuvar, lajao na svakog ko dođe, ali nikad nikog nije ujeo, niti na bilo koji način povredio...
Zbog bezbednosti pilića, ipak je, povremeno, preko dana, dobijao lanac što je, za neverovati - odlično podnosio. Naravno da je, najvećim delom bio slobodan što tako dinamičnom psu jedino i priliči.
Dlaka mu se sijala iako nikad nije video nikakav češalj niti bilo kakvo slično pomagalo - odlično se hranio (pola zamrzivača je, otprilike, bilo predviđeno za njegovu klopu).
Stradao je tako što je izleteo iz dvorišta (činio je to po nekad) i, najverovatnije, pojeo neki otrov :-( (selo je to, ljudi truju pacove, ne verujem da bi mu neko namerno naudio), uveče je normalno jeo, ali je ujutro već bio jako loše i preko dana uginuo
.
Tetka već dva dana plače i ne može da ga prežali... što je sasvim razumljivo budući da su njih dvoje bili baš vezani. Kada bi noću išla do štale (recimo, krava se teli), uvek je trčao dva koraka ispred nje... ma sjajna kuca, zaista.
Naravno da njoj sad ne pada na pamet druga kuca. Ali, mislim da joj je, ipak, jako važno da ga ima najpre zbog društva, a potom i zato što je pas tamo stvarno koristan ( Lično mislim i mnogo srećniji na nekom 10 spratu solitera).
Zbog karaktera (i namene= NLT-a razmišljam o tome da to, ipak, bude nešto primerenije seoskom imanju. Naravno da ne da nije važno da pas bude rasan, već i "naginjem" ka mešancima... samo kakvim?
Prelistala "usvajališta" i ono što bih ja uzela - pitanje je koliko je odgovarajuće. (Ne smem da idem nikud da kuce pogledam pre nego što odlučim, jer znajući sebe - garant bih nekog "pokupila" i donela.)
Prelistala oglase i učinilo mi se da mešanac jazavičara i ne-znam-čega nije loše rešenje... Galamdžije su, dinamični, privrženi, slatki (u stvari: svi su slatki!
), a dobro je i što boja podseća na Amija pa mi se tu nekako "složilo" da se opredelim. Pošaljem SMS na naznačen broj, objasnim za gde mi treba kuče (zbog dobrih uslova, verujući kako će se ljudi koji ih poklanjaju obradovati) i dobijem odgovor da su kučići bebe, da su kratkodlaki :? , mali, te da nisu za dvorište! :shock:
Tražila jazavičara, ne pudlicu... I ne mogu da se ne zapitam da li ljudi zaista veruju da je za psa bolje da živi na nekom 10. spratu nego u ograđenom dvorištu? Naravno da nisam protiv psa ako se nema dvorište i vodi računa o svemu... ali za njega je bolje da ima svoj prostor... ako mu se već pruža prilika za to!
Elem... da se vratim na temu.
Dakle, ni sama ne znam šta bi bilo najbolje da uradim i kakvo kuče uopšte da tražim?
Ima li neko neki savet, ideju, preporuku...?

Ami (dobio ime po mom nekadašnjem psu) je bio jedan totalno opaučeni NLT koji je davio piliće, pačiće i sve što mu se našlo na putu, ali samo - povremeno.
Pošto je tetki bilo žao da ga "vaspitava" surovim metodama, ona mu je pričala šta sme a šta ne da radi. Naravno da nije bilo nikakvog rezultata što se sirotih kokošaka tiče, ali su se njih dvoje baš lepo sprijateljili i vezali jedno za drugo... onako kako to mogu samo pas i čovek. Inače, čak nije htela ni da prizna da Ami to radi, već ga je kao malo dete - pravdala.

Bio je odličan čuvar, lajao na svakog ko dođe, ali nikad nikog nije ujeo, niti na bilo koji način povredio...
Zbog bezbednosti pilića, ipak je, povremeno, preko dana, dobijao lanac što je, za neverovati - odlično podnosio. Naravno da je, najvećim delom bio slobodan što tako dinamičnom psu jedino i priliči.
Dlaka mu se sijala iako nikad nije video nikakav češalj niti bilo kakvo slično pomagalo - odlično se hranio (pola zamrzivača je, otprilike, bilo predviđeno za njegovu klopu).
Stradao je tako što je izleteo iz dvorišta (činio je to po nekad) i, najverovatnije, pojeo neki otrov :-( (selo je to, ljudi truju pacove, ne verujem da bi mu neko namerno naudio), uveče je normalno jeo, ali je ujutro već bio jako loše i preko dana uginuo



Tetka već dva dana plače i ne može da ga prežali... što je sasvim razumljivo budući da su njih dvoje bili baš vezani. Kada bi noću išla do štale (recimo, krava se teli), uvek je trčao dva koraka ispred nje... ma sjajna kuca, zaista.
Naravno da njoj sad ne pada na pamet druga kuca. Ali, mislim da joj je, ipak, jako važno da ga ima najpre zbog društva, a potom i zato što je pas tamo stvarno koristan ( Lično mislim i mnogo srećniji na nekom 10 spratu solitera).
Zbog karaktera (i namene= NLT-a razmišljam o tome da to, ipak, bude nešto primerenije seoskom imanju. Naravno da ne da nije važno da pas bude rasan, već i "naginjem" ka mešancima... samo kakvim?
Prelistala "usvajališta" i ono što bih ja uzela - pitanje je koliko je odgovarajuće. (Ne smem da idem nikud da kuce pogledam pre nego što odlučim, jer znajući sebe - garant bih nekog "pokupila" i donela.)
Prelistala oglase i učinilo mi se da mešanac jazavičara i ne-znam-čega nije loše rešenje... Galamdžije su, dinamični, privrženi, slatki (u stvari: svi su slatki!

Tražila jazavičara, ne pudlicu... I ne mogu da se ne zapitam da li ljudi zaista veruju da je za psa bolje da živi na nekom 10. spratu nego u ograđenom dvorištu? Naravno da nisam protiv psa ako se nema dvorište i vodi računa o svemu... ali za njega je bolje da ima svoj prostor... ako mu se već pruža prilika za to!
Elem... da se vratim na temu.
Dakle, ni sama ne znam šta bi bilo najbolje da uradim i kakvo kuče uopšte da tražim?
Ima li neko neki savet, ideju, preporuku...?