Грађански рат између четника и партизана.

BG5

Veoma poznat
Poruka
11.580
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.

Legitimne snage ne postoje kada se potpise kapitulacija.
;)
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.

Легитимне снаге после неколико часова били су растурене ко бугарска скупштина.
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.

Ta revolucionarnost se sad ne spominje.U komunizmu je ona najviše i isticana,čak i mnogo više od tzv.narodnooslobodilačke borbe slavljena je socijalistička revolucija koja je našim narodima i narodnostima donela oslobođenje od velikosrpskog terora i eksploatacije velikosrpske buržoazije.
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.

Recimo da je laž i svi istoričari priznaju da su četnici započeli bratoubilački rat.
Posebno u Bosni gde su četnici pokušali da preuzmu ustanak pobunom.

Naime četničke vodje su bile deo narodnog ustanka. Vojvoda Rade Radić je bio politički komesar odreda kada je sa svojim istomišljenicima stavio kokarde na kape i ubio rukovodstvo odreda- a onda stvorio četničke jedinice.
Tako je započeo gradjanski rat i bratoubilački rat. u Narodu je poznat kao "Četnička izdaja"
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.

a ja sam mislio da je hitlerov nacionalsocijalizam uveo svet u krvav svetski rat..............kad ono , komunisti na celu sa brozom...............dzukele komunjarske.
 
Važno je da je mentol pobegao s kurvetinom i zlatom ... Boli ga q.urac ko će ovde i kako da se bori protiv okupatora. Ti isti komunisti su osvetlali slobodarski obraz, dok su gibaničari gleadali kako da pokolju što više opasnih komunista jer su pretnja - kome ? Ako nisu mogli da sarađuju, mogli su da se bore nezavisno, na dva fronta a po oslobođenju da se kolju ko će vlast da uzme. Međutim, beše drugačije ...
 
Činjenica je da se u zadnje vreme jako zatamnjuje i ne spominje revolucionarnost Komunističke partije, koja je paralelno sa borbom protiv fašizma bila izvođena.Ta revolucionarnost komunista dovela je do nemogućnosti zajedničke borbe kraljevske vojske u otadžbini i partizana. Dovela je do bratoubilačkog rata, svakako.. Nije se moglo očekivati da će legitimne snage bivšeg režima, kraljevskog režima prihvatiti revoluciju. Do sukoba je moralo doći.

To je tačno, samo ja za to ne bih optužio partizane, koji su većinom bili običan narod koji se borio za slobodu, nego komuniste koji su zloupotrebili taj slobodarski pokret.
Inače, krivica je i u četnicima, jer partizanski pokret se nikada ne bi toliko omasovio da su četnici odlučnije ušli u borbu protiv okupatora i domaćih dušmana. Narod je hteo da se bori, a ne da se sakriva po pećinama i čeka savezničko iskrcavanje.
 
Važno je da je mentol pobegao s kurvetinom i zlatom ... Boli ga q.urac ko će ovde i kako da se bori protiv okupatora. Ti isti komunisti su osvetlali slobodarski obraz, dok su gibaničari gleadali kako da pokolju što više opasnih komunista jer su pretnja - kome ? Ako nisu mogli da sarađuju, mogli su da se bore nezavisno, na dva fronta a po oslobođenju da se kolju ko će vlast da uzme. Međutim, beše drugačije ...

Samo, ne zaboravi, Laci, da su komunisti u početku podržavali Hitlera!
 
Partizani su imali primaran cilj da izvedu komunisticku revoluciju i svrgnu kralja, sve ostalo je sredstvo za postizanje tog cilja.Samo mali broj partizana su bili komunisti, cak sam citala da su im uglavnom u jedinicama politicki komesari bili Hrvati.

Steta koju su naneli srpskom narodu je nemerljiva i nepopravljiva.

Nije tema, ali ako su ista dobro pokazali ovi zadnji ratovi ( pored prve srpske drzave preko Drine ) to je da Srbi ovaj put nisu ratovali izmedju sebe. To je jedan novi kvalitet naseg naroda..setimo se da su npr. muslimani i te kako ratovali medjusobno.
 
Partizani su imali primaran cilj da izvedu komunisticku revoluciju i svrgnu kralja, sve ostalo je sredstvo za postizanje tog cilja.Samo mali broj partizana su bili komunisti, cak sam citala da su im uglavnom u jedinicama politicki komesari bili Hrvati.

Steta koju su naneli srpskom narodu je nemerljiva i nepopravljiva.

Nije tema, ali ako su ista dobro pokazali ovi zadnji ratovi ( pored prve srpske drzave preko Drine ) to je da Srbi ovaj put nisu ratovali izmedju sebe. To je jedan novi kvalitet naseg naroda..setimo se da su npr. muslimani i te kako ratovali medjusobno.

Plavuso,a kako si ti primetila da mislis? Prvo kazes da partizani zele komunisticku revoluciju a onda da ih je malo komunista.Pa sta si ocekivala od komunista da se bore za sina kralja koji ih je zabranio i zatvarao.Pa vidim kako smo dobro prosli u ovim ratovima kad su nas vodili nacionalisti.
 
Plavuso,a kako si ti primetila da mislis? Prvo kazes da partizani zele komunisticku revoluciju a onda da ih je malo komunista.Pa sta si ocekivala od komunista da se bore za sina kralja koji ih je zabranio i zatvarao.Pa vidim kako smo dobro prosli u ovim ratovima kad su nas vodili nacionalisti.

Pa eto, iako sam plavusa ...neretko mi se desi i ta psihofizicka anomalija te pocnem da mislim.

Nazalost, jos uvek nisam dosla na taj nivo da mogu da pricam kineski, a ko razume srpski...shvatice ;)
 
Pa eto, iako sam plavusa ...neretko mi se desi i ta psihofizicka anomalija te pocnem da mislim.

Nazalost, jos uvek nisam dosla na taj nivo da mogu da pricam kineski, a ko razume srpski...shvatice ;)

Da pojasnim pitanje,kako to da kad su komunisti vodili ratove smo imali sve vecu drzavu a danas kad su to radili nacionalisti imamo sve manju sa tendencijom da nam i ovu krnju Srbiju smanje?
 
Da pojasnim pitanje,kako to da kad su komunisti vodili ratove smo imali sve vecu drzavu a danas kad su to radili nacionalisti imamo sve manju sa tendencijom da nam i ovu krnju Srbiju smanje?

Tu drzvu nisu stvorili komunisti vec srpski narod svojom borbom i stradanjima u ww1. Nacionalisti, cetnici i kralj ...pocni od toga.
 
Recimo da je laž i svi istoričari priznaju da su četnici započeli bratoubilački rat.
Posebno u Bosni gde su četnici pokušali da preuzmu ustanak pobunom.

Naime četničke vodje su bile deo narodnog ustanka. Vojvoda Rade Radić je bio politički komesar odreda kada je sa svojim istomišljenicima stavio kokarde na kape i ubio rukovodstvo odreda- a onda stvorio četničke jedinice.
Tako je započeo gradjanski rat i bratoubilački rat. u Narodu je poznat kao "Četnička izdaja"
Danas se svi ozbiljni istoričari slažu da su partizani paralelno sa borbom protiv okupatora sprovodili komunističku revoluciju. Na taj način komunisti su izazvali građanski rat u Jugoslaviji.
Logicno ti je odgovorio, a za zdravorazumsku tvrdnju nije ni potrebno da se pozove na neki autoritet.
Imate li vi argumente?
a ja sam mislio da je hitlerov nacionalsocijalizam uveo svet u krvav svetski rat..............kad ono , komunisti na celu sa brozom...............dzukele komunjarske.
Tema nije ko je izazvao Drugi svetski rat, već ko je izazvao bratoubilački rat u Jugoslaviji.
Ako nisu mogli da sarađuju, mogli su da se bore nezavisno, na dva fronta a po oslobođenju da se kolju ko će vlast da uzme. Međutim, beše drugačije ...
Staljin je izdao naredbu komunistima širom sveta da ne podižu revoluciju. Broz ga nije poslusao, a posledica toga je bio bratoubilački rat.
To je tačno, samo ja za to ne bih optužio partizane, koji su većinom bili običan narod koji se borio za slobodu, nego komuniste koji su zloupotrebili taj slobodarski pokret.
Vrhovni štab je bio sastavljen isključivo od komunista. To je dokaz da je partizanski pokret bio komunistički pokret.
Inače, krivica je i u četnicima, jer partizanski pokret se nikada ne bi toliko omasovio da su četnici odlučnije ušli u borbu protiv okupatora i domaćih dušmana. Narod je hteo da se bori, a ne da se sakriva po pećinama i čeka savezničko iskrcavanje.
Četnici su se borili protiv okupatora isto onoliko koliko i pokreti otpora u Francuskoj, Holandiji, Belgiji, Norveškoj, ali u tim zemljama nije bilo građanskog rata.
 
Recimo da je laž i svi istoričari priznaju da su četnici započeli bratoubilački rat.
Posebno u Bosni gde su četnici pokušali da preuzmu ustanak pobunom.

Naime četničke vodje su bile deo narodnog ustanka. Vojvoda Rade Radić je bio politički komesar odreda kada je sa svojim istomišljenicima stavio kokarde na kape i ubio rukovodstvo odreda- a onda stvorio četničke jedinice.
Tako je započeo gradjanski rat i bratoubilački rat. u Narodu je poznat kao "Četnička izdaja"

Ма немој:

Glavni štab Hrvatske izdao je 16. septembra sledeće naređenje:

Zbog opasnosti od četnika u ovoj fazi borbe, nisu nam potrebni njihovi zarobnjenici. Sve zarobljenike odmah likvidirajte. To činiti i ubuduće.[11]

Naređenje su potpisali komandant i politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić. Na ovaj način je u Gorskom Kotoru i gornjoj Lici sepetembra i oktobra 1943. godine ubijeno 600 četnika.

Na Lošinju po kapitulaciji Italije, prema pukovniku Ivetiću, našlo oko 500 četnika i oko 200 članova njihovih porodica. Oni su uspostavili radio vezu sa Jugoslovenskom vladom i Saveznicima, tako da je već 11. septembra ovde pristala jedna britanska podmornica. Četnici su tada izjavili da čekaju savezničke invazione trupe, a ujedno, sa kopna, nemački napad, zbog koga se utvrđuju. Kako od dolaska Saveznika nije bilo ništa, sa ostrva uskoro odlazi oko 200 četnika i deo civila. Preostalom ljudstvu komandovalo je šest oficira, tri Srbina i tri Hrvata. U zoru 25. septembra ove četnike napadaju partizani sa daleko brojnijim snagama, na čelu sa 13. divizijom. Deo četnika uspeva da otplovi put Italije, na dva broda, dok su se ostali predali posle kraće borbe, poveravši u časnu reč komunista.

Zarobljeni pripadnici JVuO ubijani su na najbrutalniji način, ali su ih uglavnom klali i bacali u more. Rezervni poručnik Anton Šuster iz Sušaka uzviknuo je pred meštanima "Živjela Jugoslavija" i zamolio da prenesu kralju Petru Drugom da je ispunio zakletvu i da je srećan što umire za Jugoslaviju. Pojedeni meštani su negodovali, te je likvidacija nastavljena na palubi jednog od partizanskih brodova, a leševe su takođe bacali u more.[12][/QUOTE]

Crveni teror u Hercegovini

Najobimniji rad o partizanskim zločinima u Hercegovini, dvotomonu knjigu "Krvavo kolo hercegovačko 1941 - 1942", objavio je partizan i visoki oficir Titove armije, dr Savo Skoko. Mnogobrojna dokumenta koja je sakupio na ovu temu, dr Skoko je upotpunio autentičnim svedočenjima partizana očevidaca događaja.

Prema dr Savi Skoku, zločini partizana u Hercegovini odvijali su se na ovaj način:

U prve velike zločine partizana u Hercegovini spada ubistvo trojce kaluđera u manastiru Duži, 23. decembra 1941. Bili su to stari ruski kaluđeri, izbegli posle 1917. godine od boljševičkog terora. Partizani su ih naterali da sami sebi iskopaju raku, svirepo su ih likvidirali hladnim oružjem i potom opustošili manastir.

U zločinima je prednjačio Prvi udarni bataljon, specijalno osnovan za ovu namenu, 28. januara 1942. Za komandanta je postavljen Vlado Šegrt, a u štabu su bili Stevo Kovačević, Ljubo Kovačević i Milija Stanišić. Dan po osnivanju ove jedinice, u Orahovicu stiže Miro Popara, sekretar Okružnog komiteta KPJ za Severnu Hercegovinu, i partizanima saopštava zaključke sa Savetovanja u Ivančićima o "beskompromisnoj borbi protiv "petokolonaša srpske nacionalnosti". Već 30/31. januara Preki vojni sud Prvog udarnog bataljona osuđuje na smrt 16 "naijstaknutijih razbijača narodooslobodilačke borbe" u Dabarskoj vili.

Pod neposrednom komandom Save Kovačevića i Petra Drapšina, 27. februara partizani pod optužbom da su učestvovali u ubistvu iz zasede Đoke Putice, komandanta Operativnog štaba za Hercegovinu, na Radačkom Brijegu streljaju 21 seljaka. Posle "užasno surovog" nastupa i streljanja pred velikim narodnim zborom, partizani su, piše Savo Skoko, oko ubijenih zaigrali kolo. U izveštaju Operativnog štaba za Hercegovinu i Južnu Dalmaciju, o ovom događaju je zapisano:

Narodno veselje, koje je nastalo posle zbora, igranje i pjevanje sto metara od grobova petokolonaških četničkih izroda, najdublje pokazuje da su Ljubomirci shvatili i odobrili kazne izrečene protiv bandita.[13]

Zločin u Sloveniji

U Kamničkoj dolini u Sloveniji nalazi se šesnaest masovnih grobnica u kojima počivaju uglavnom kosti svirepo ubijenih četnika, sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske i brojnih drugih civila koji su bili krivi samo zato što nisu voleli komunizam. Izvesno je da masovnih grobnica ima još u području Kočevog roga, na padinama Pohorja, pa i još ponegde u kojima su zemni ostaci lica koja se nisu bila za komunizam. Četnici su prošli put od Vezirovog do Zidanog mosta, preživeli pakao Bosanske golgote i NDH, snežne oluje, glad i tifus. Verujući da idu u susret Saveznicima, krenuli su masovno iz Crne Gore i Hercegovine put Slovenije. Partizani su maja 1945. godine zarobili četnike i izvršili masovnu likvidaciju nad 27.000 ljudi, mahom iz Crne Gore, Hercegovine, manjim delom iz Srbije, Bosne i Krajne. (13)

Desetkovan zbeg, posle petomesečnog krvavog puta preko NDH, našli su se početkom maja na tlu Slovenije. Umesto dugo sanjanog susreta sa Englezima, ubrzo će stati pred partizanske streljačke strojeve. Biće im presuđeno po kratkom postupku, bez prava da kažu ko su, šta su radili tokom rata, gde su krenuli, kakva je njihova krivica.

Partizani su zarobljene četnike i civile 18. maja 1945. godine doveli u logor u Maribor. Sutradan je zarobljenicima rečeno da će biti prebačeni u kasarnu "Kralj Petar", koja je bila nedaleko od logora, gde će im biti komotnije. Počeli su stizati kamioni zatvoreni ciradama, koji su danonoćno odvodili narod, ali ne u kasarnu "Kralj Petar" nego na - strelište. Rafali smrti danima su odjekivali po šumama oko Pohorja. Mihajlo P. Minić uspeo je da pobegne sa strelišta, gazeći preko gomile već pobijenih drugova. Pucali su za njim, ali on je izmakao. Hiljade ljudi iz Crne Gore i Hercegovine i Srbije, ostalo je zauvek u šumama oko Pohorja. Partizani su zarobili oko 10.000 četnika. Najveći deo je likvidiran. (14)

Druga velika grupacija, ali i civila, među kojima su bili sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske, intelektualci, deca, žene, našli su se oko Zidanog mosta. U šumama oko Kamnika, gomilali su se vojnici, sveštenici, civili. Prema procenama braće Vlade i Dušana Niklanovića, koji su se tu našli sa još dvojcom svoje braće Mitrom i Tomomom, tu je bili oko 3.000 izbeglih. Zajedno sa ostalim sveštenicima iz Crne Gore bili su i dr Luka Vukmanović brat komuniste Svetozara Vukmanovića-Tempa i njegov 14-godišnji sin Čedo. (15)

Između 14. i 15. maja u Kamniku su stigli partizani. Bili su to vojnici Pete proleterske, Sedme omladinske i Devete udarne. Svi iz sastava Treće divizije kojom je komandovao Savo Bulić.

Masovna streljana na području Kamnika su usledila 18. i 20 maja. Rafali su se čuli i narednih dana, da bih puške utihnule krajem maja. Mrtva tela su bačena u jame oko Kamnika, Zidanog mosta, Trbovlja, Kočevja, Klagenfurta, Pohorja i Maribora, Soče, Radovljice, Škofje Loke... (16)
 

Back
Top