
hmm...ako me je Parga ocarala, Aheron me je odusevio...

ovaj ili onaj svet ja sam zelela da ostanem tamo jos...i jos...i jos...pored tog zubora reke koji se uvlaci ravno u komore srca, u vase bice, u vas krvotok, sjedinjavajuci se sa dusom bez osecaja za proslost i buducnost...
evo iskreno ne mogu da opisem taj osecaj blazenstva tamo...od tog puteljka, sumice, stazice...svega...
dok je Fortes snimao dronom, ja sam zavidela leptirima svih boja koja su obletala nad zuborom reke koja vodi u neku drugu dimenziju...bilo me je briga i za fotkanje i za sve...neki jarko zuti leptir, pa naradzasti, pa crni, pa crno - naradzasti...ma...
nije guzva...ima ljudi ali nema guzve...obicno dolaze u turama preko nekih agencija...kada smo stigli jos nikoga nije bilo, posle je dosla grupa od nekih 30tak ljudi...koliko znam taj izlet je iz Parge 25 evra...
na neki nacin, ako nam je dron negde morao zavrsiti...radujem se da je ostao na tom carobnom mestu, sakriven u kanjonu reke Aheron sa vecitim pogledom na njega
i da se ne zanosim vise, barem ne veceras...evo priznajem...to mesto mi je top 3 mesta koje sam videla u zivotu...ne znam da li je zbog vizuelnog...nisam sigurna...ima verovatno vizuelno fotogenicnjih mesta...mora i planina...cega god...ali ja znam kako sam se osecala tamo...i zelim da se definitivno vratim...zelim i hocu...ovog puta duze...i do kraja...