Ko je pratio moje pisanje zna da često citiram onu kletvu;
Ovako veli Gospod: da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda otstupa srce njegovo. Jeremija 17,5
Pogledajmo Poslanicu korinćanima 8,1. A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum dakle nadima, a ljubav popravlja.
Pavle kaže da razum nadima, a ljubav popravlja; što jasno govori da Pavle ne razlikuje ljudski razum baziran na intelektu od razuma koji je po Bogu, jer Bez razuma koji je po Bogu nema prave ljubavi.
Hajde da na primeru objasnim šta to znači:
Majke znaju da iz ljubavi prema deci, želeći da dete bude srećno, daju deci stvari koje za decu nisu zdrave. Razni slatkiši, koka kola i slično. Redovno viđam situaciju na kasi gde majka kupije detetu lizalicu ili neki drugi slatkiš koji samo narušavaju dečije zdravlje.
Često možemo čuti reči; Ja sam srećna kada je moje dete srećno.
A da li je prava ljubav kada dajemo deci stvari koje narušavaju njihovo zdravlje?
Zato je prava ljubav stvar razuma, da se detetu da ono šta je detetova osnovna životna potrebna a ne ono u čemu dete uživa.
Na ovom primeru mi možemo jasno videti da ljubav bez razuma nije prava ljubav.
Bog nas voli ljubavlju u kojoj je puno razuma dajući nam uvek ono šta je najbolje za nas, ali mi želimo nešto drugo, mi bi da uživamo u životu pa nam se to šta nam Bog kao dobar roditelj daje često ne sviđa.
Evo ja ovde dovodim u pitanje i Pavlov razum jer od Pavla nisam napravio idola čije se mišljenje ne dovodi u pitanje, nego sam osluškujući Božiji glas video ovu grešku kod Pavla. A tu grešku ne bih video da se ne oslanjam na gospoda i umom svojim ne odstupam od njega.
Zato se nikada ne treba pouzdati u čoveka već samo u Gospoda Boga svog, jer samo tako čovek neće biti prevaren.