ScipioAfricanus
Stara legenda
- Poruka
- 88.625
Ovo su najgluplji ekonomski mitovi u koje vjeruju ljudi u Hrvatskoj
U Hrvatskoj postoje brojni mitovi, a neki od njih usporavaju napredak na raznim poljima, što dovodi do zaostajanja za ostalim državama. Posebno to vrijedi za brojne ekonomske mitove, koji se osnažuju kroz njihovo kontinuirano recikliranje u medijima i politici.
Većina ih je jako stara, funkcioniraju kao narodna predaja koja se prebacuje s generacije na generaciju, ali ima i onih novijeg datuma. Oni su postali svojevrsni temelj na kojem se interpretira svaki događaj, a mediji, javne osobe i političari nemaju interesa da ih osporavaju. Ljudima je psihološki draže da im se povlađuje i potvrđuju stare zablude, a pokušaji da ih se razuvjeri im smetaju jer remete njihovu sliku stvarnosti.
"Slavonija bi mogla prehraniti pola Europe"
Jedan od najstarijih mitova kaže da Slavonija može (ili bi mogla) prehraniti pola Europe. Nije jasno kada je nastao, ali je postojao već za vrijeme Jugoslavije. Toliko se uvukao u društvenu svijest da se i ne propitkuje, spominje se u svakom drugom medijskom tekstu koji ima veze sa Slavonijom, recitiraju ga podjednako desničari i ljevičari, političari mu se ne usude usprotiviti.Očiti problem s tom tvrdnjom je to što je Slavonija jednostavno premala da bi mogla prehranjivati stotine milijuna ljudi. Ali čak i da zanemarimo to, poljoprivreda u Hrvatskoj jednostavno nije dovoljno produktivna da bi se moglo tvrditi kako se radi o najkvalitetnijim poljoprivrednim površinama na svijetu ili u Europi.
Iako prinosi mnogih kultura u Hrvatskoj jesu jako dobri i kontinuirano rastu, to jednostavno nije dovoljno. Naime, Hrvatska u proizvodnji većine poljoprivrednih proizvoda u EU sudjeluje s manje od 1 posto. Izuzetak su soja, kod koje je udio Hrvatske u proizvodnji EU 9.2 posto, i kukuruz, u čijoj proizvodnji u EU Hrvatska sudjeluje s 3.2 posto.
Prinosi poljoprivrede u Hrvatskoj su relativno dobri, ali ne rekordni na razini EU. Prinos pšenice je 2021. bio pri vrhu EU, ali ipak manji nego u Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Njemačkoj i UK-u. Prinos kukuruza po hektaru je bio blizu 8 tona, ali je u Njemačkoj, Italiji, Austriji i Španjolskoj bio iznad 10 tona.
Koliko bi trebala rasti produktivnost poljoprivrede u Hrvatskoj, a većinom se to odnosi na Slavoniju, da bi činila bar 5 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje EU? Jako puno. Dodatno, pokrivenost uvoza izvozom je veća od one u nepoljoprivrednim sektorima te doseže približno 74 posto.
Hrvatska to ostvaruje, a tek svaki dvadeseti zaposleni u državi radi u poljoprivredi. To je više nego u Mađarskoj, Danskoj i Francuskoj. Jednostavno je Hrvatska premala da bi i približno bio istinit mit o tome kako Slavonija može prehraniti pola Europe, a prinosi su uglavnom solidni.
-
"Hrana iz Hrvatske je bolja i zdravija nego uvozna"
Donekle vezan za prethodni mit je stav da su poljoprivredni proizvodi iz Hrvatske bolji i zdraviji. Istraživanja pokazuju da stanovnici svake države u EU smatraju da su proizvodi iz njihove države bolji od proizvoda iz ostalih članica. Kako ne mogu biti svi u pravu, može se zaključiti da se radi o psihološkom fenomenu.Po pitanju zdravijeg se može biti konkretniji. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a, u Hrvatskoj se 2020. koristilo 1.7 kilograma pesticida po hektaru obrađenog poljoprivrednog zemljišta. To je manje nego u mnogim državama EU, ali više nego u Latviji, Češkoj, Slovačkoj, Danskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj.
Sama količina pesticida koja se koristi po hektaru puno ovisi o vrsti nasada i o platežnoj moći poljoprivrednika. Poljoprivrednici u Hrvatskoj koriste uglavnom iste metode i preparate kao poljoprivrednici u ostalim državama iako se uvijek može postaviti pitanje kvalitete mjerenja.
U Hrvatskoj je tek 7-8 posto poljoprivrednih površina pod organskom poljoprivredom, manje od prosjeka EU i daleko manje nego u Austriji, Italiji i Švedskoj. Mogući razlog zašto su nekim ljudima poljoprivredni proizvodi iz Hrvatske kvalitetniji nego uvozni je kraći transport. Za prijevoz na velike udaljenosti se proizvodi moraju obrati prije dozrijevanja pa dozrijevaju u transportu. To može pokvariti okus poljoprivrednih proizvoda.
"Hrvatska je puna resursa"
Teško je definirati korijene ovog mita i na što točno ljudi misle kada govore o resursima. Ako se misli na sirovine, teza je uglavnom promašena. Mineralnih sirovina je u Hrvatskoj jako malo, nikada nije njima obilovala.Postojali su rudnici ugljena, ali nikada na velikoj razini i uglavnom je bio lošije kvalitete. Sirove nafte i plina nema dovoljno ni za vlastite potrebe. Drvne sirovine ima dovoljno, ali se na tome ne može temeljiti gospodarski prosperitet.
Potencijal hidroenergije, ako se na to misli kao resurs, uglavnom je iskorišten. Postoje neiskorišteni izvori geotermalne energije i to je zasigurno dobra vijest, ali nisu dovoljni da bi se na njima temeljila proizvodnja električne energije u Hrvatskoj (kao primjerice na Islandu).
Uglavnom, Hrvatska ne spada u zemlje posebno obdarene prirodnim resursima, njima (metali, ugljen) čak i oskudijeva. Obiluje hidroenergijom, ali taj resurs je uglavnom već iskorišten. Naravno, resurs može označavati puno toga, ali za gospodarski razvoj su najvažniji resurs ljudi. Imaju puno veći utjecaj nego "klasični" resursi.
Ni po tom pitanju se Hrvatska ne može pohvaliti. Udio visokoobrazovanih u dobi od 25 do 35 godina je 35.5 posto, manje od prosjeka EU (42 posto). I rezultati na PISA testovima, koji mjere znanje petnaestogodišnjaka u čitanju, matematici i znanosti, poražavajući su.
-
