Ovo stvarno pomaže u bolesti

Gedeon

Veoma poznat
Poruka
11.207
Ovo sam čuo od jednog Rusa. Pomoliš se Bogu, da ozdraviš ako si bolestan, i odmah zatim pročitaš 9. psalam (numeracija po Seputuaginti, a po jevrejskoj numeraciji su to 9. i 10. psalam kao kod Daničića). Treba čitati jako polako.
 
Slava Ocu...
Molitva za ozdravljenje (svojim rečima od srca)...
Psalam 9/9. i 10.
Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja.
Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!
Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;
Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.
Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda.
Neprijatelju nesta mačeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.
Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.
On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.
Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji.
U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!
Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;
Jer on osvećuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.
Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,
Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.
Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.
Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.
Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga;
Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neće nigda poginuti.
Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, i da prime narodi sud pred tobom.
Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.

Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?
S oholosti bezbožnikove muče se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.
Jer se bezbožnik diči željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.
Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: "on ne vidi." Nema Boga u mislima njegovijem.
Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neće ni da gleda.
U srcu svojem veli: neću posrnuti; zlo neće doći nigda.
Usta su mu puna nevaljalijeh riječi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.
Sjedi u zasjedi iza kuće; u potaji ubija pravoga; oči njegove vrebaju ubogoga.
Sjedi u potaji kao lav u pećini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.
Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.
Kaže u srcu svome: "Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neće vidjeti nigda."
Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.
Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreći u srcu svom da ti nećeš vidjeti?
Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoćnik.
Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne nađe bezbožnost njegova.
Gospod je car svagda, dovijeka, nestaće neznabožaca sa zemlje njegove.
Gospode! ti čuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,
Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti čovjeka sa zemlje.
 
Ili prema crkvenoslovenskom tekstu:
Slaviću Te, Gospode, svim srcem svojim, kazivaću sva čudesa Tvoja. Veseliću se, i radovaću se u Tebi, pjevaću imenu Tvome, Višnji! Kad se vrati neprijatelj moj natrag, on iznemože i pogibe od lica Tvoga. Jer si učinio sud moj i parnicu moju, sjeo si na prijesto da sudiš pravdu. Zaprijetio si narodima, i pogibe bezbožnik, ime si mu zatro zauvijek i u vijekove vjekova. Neprijatelju ponesta oružja na kraju, i gradove Ti si razrušio: pogibe sa hukom spomen njegov. A Gospod uvijek ostaje: spremio je za sud prijesto Svoj; i On će suditi vaseljeni po pravdi, sudiće narodima po pravici. I biće Gospod utočište ubogome, pomoćnik u nevoljama blagovremeni. I neka se uzdaju u Tebe oni koji znaju ime Tvoje, jer nisi ostavio one koji Te traže, Gospode! Pjevajte Gospodu, Koji živi na Sionu, objavite po narodima namjere Njegove; jer On potražuje prolivenu krv, pamti je, i ne zaboravlja vapaje ubogih. Pomiluj me, Gospode, vidi poniženje moje od neprijatelja mojih, Ti koji me podižeš od vrata smrtnih, da bih objavio sve hvale Tvoje na vratima kćeri Sionove: da se radujemo spasenju Tvome. Utonuše narodi u pogibelj, koju su načinili; u tu zamku, koju su namjestili, uhvati se noga njihova. Gospod se daje poznati po sudu kojim sudi: u djela ruku svojih zaplete se grešnik. Neka se vrate grešnici u pakao, svi narodi što zaboravljaju Boga; jer siromah neće biti zaboravljen do kraja, trpljenje ubogih neće propasti do kraja. Ustani, Gospode, da se ne osili čovjek: neka se sude narodi pred Tobom. Postavi, Gospode, zakonodavca nad njima, neka znaju narodi da su ljudi. Zašto, Gospode, stojiš daleko, ne gledaš kad smo u nevolji, ne pomažeš blagovremeno? Kad se gordi bezbožnik, izgara siromah: svezuju se u naumima koje izmišljaju bezbožnici. Jer je hvaljen grešnik u pohotama duše svoje, i nepravednik smatra se blaženim. Grešnik je razdražio Gospoda, u velikom gnjevu svom on ne traži volju Božju: nema Boga pred njim. Prljaju se putevi njegovi u svako vrikeme; uklanjaju se sudovi Tvoji od lica njegova: nad svima neprijateljima svojim želi da vlada. Jer reče u srcu svome: neću posrnuti, od pokoljenja u pokoljenje biću bez zla. Njegova su usta puna kletve i gorčine i laži; pod jezikom je njegovim muka i bol. Sjedi u zasedi sa bogatima, da bi iz potaje ubio nevinoga; oči njegove vrebaju siromaha. Sjedi u potaji kao lav u svojoj ogradi, vreba da zgrabi siromaha, da zgrabi siromaha kad ga privuče. U zamci svojoj poniziće ga: ali zanijeće se i pasti kad ovlada ubogima. Jer reče u srcu svome: Bog je zaboravio, okrenuo je lice Svoje da ne vidi do kraja. Ustani, Gospode Bože moj, neka se podigne ruka Tvoja, ne zaboravi uboge Svoje do kraja. Zašto bezbožnik razgnjevi Boga? Jer reče u srcu svom: neće istraživati. Vidiš, jer Ti bolest i jarost providiš: neka budu predani u ruke Tvoje: Tebi se predaje siromah, siročetu Ti budi pomoćnik. Skrši mišicu grešnome i lukavome; potražiće se grijeh njegov i neće se naći. Gospod je Car dovijeka i u vijekove vjekova: ima da poginete, neznabošci, sa zemlje Njegove! Gospode, Ti čuješ želje ubogih; i Tvoje uho pazi na pripremu srdaca njihovih. Učini sud siročetu i poniženome, da se ne veliča više čovjek na zemlji.
 
Zamisli sad da dete neće da ode iz roditeljske kuće. Roditelji omogućavaju sve želje deteta. Zamisli Tvorca koji sluša više od 8 milijardi molitva dnevno samo za sopstveni spas. I niko se ne moli za druge, svi se mole samo za sebe....misliš li da je Tvorac želeo takvo delo ili je na umu imao nešto sasvim drugačije?
 

Back
Top