Ili prema crkvenoslovenskom tekstu:
Slaviću Te, Gospode, svim srcem svojim, kazivaću sva čudesa Tvoja. Veseliću se, i radovaću se u Tebi, pjevaću imenu Tvome, Višnji! Kad se vrati neprijatelj moj natrag, on iznemože i pogibe od lica Tvoga. Jer si učinio sud moj i parnicu moju, sjeo si na prijesto da sudiš pravdu. Zaprijetio si narodima, i pogibe bezbožnik, ime si mu zatro zauvijek i u vijekove vjekova. Neprijatelju ponesta oružja na kraju, i gradove Ti si razrušio: pogibe sa hukom spomen njegov. A Gospod uvijek ostaje: spremio je za sud prijesto Svoj; i On će suditi vaseljeni po pravdi, sudiće narodima po pravici. I biće Gospod utočište ubogome, pomoćnik u nevoljama blagovremeni. I neka se uzdaju u Tebe oni koji znaju ime Tvoje, jer nisi ostavio one koji Te traže, Gospode! Pjevajte Gospodu, Koji živi na Sionu, objavite po narodima namjere Njegove; jer On potražuje prolivenu krv, pamti je, i ne zaboravlja vapaje ubogih. Pomiluj me, Gospode, vidi poniženje moje od neprijatelja mojih, Ti koji me podižeš od vrata smrtnih, da bih objavio sve hvale Tvoje na vratima kćeri Sionove: da se radujemo spasenju Tvome. Utonuše narodi u pogibelj, koju su načinili; u tu zamku, koju su namjestili, uhvati se noga njihova. Gospod se daje poznati po sudu kojim sudi: u djela ruku svojih zaplete se grešnik. Neka se vrate grešnici u pakao, svi narodi što zaboravljaju Boga; jer siromah neće biti zaboravljen do kraja, trpljenje ubogih neće propasti do kraja. Ustani, Gospode, da se ne osili čovjek: neka se sude narodi pred Tobom. Postavi, Gospode, zakonodavca nad njima, neka znaju narodi da su ljudi. Zašto, Gospode, stojiš daleko, ne gledaš kad smo u nevolji, ne pomažeš blagovremeno? Kad se gordi bezbožnik, izgara siromah: svezuju se u naumima koje izmišljaju bezbožnici. Jer je hvaljen grešnik u pohotama duše svoje, i nepravednik smatra se blaženim. Grešnik je razdražio Gospoda, u velikom gnjevu svom on ne traži volju Božju: nema Boga pred njim. Prljaju se putevi njegovi u svako vrikeme; uklanjaju se sudovi Tvoji od lica njegova: nad svima neprijateljima svojim želi da vlada. Jer reče u srcu svome: neću posrnuti, od pokoljenja u pokoljenje biću bez zla. Njegova su usta puna kletve i gorčine i laži; pod jezikom je njegovim muka i bol. Sjedi u zasedi sa bogatima, da bi iz potaje ubio nevinoga; oči njegove vrebaju siromaha. Sjedi u potaji kao lav u svojoj ogradi, vreba da zgrabi siromaha, da zgrabi siromaha kad ga privuče. U zamci svojoj poniziće ga: ali zanijeće se i pasti kad ovlada ubogima. Jer reče u srcu svome: Bog je zaboravio, okrenuo je lice Svoje da ne vidi do kraja. Ustani, Gospode Bože moj, neka se podigne ruka Tvoja, ne zaboravi uboge Svoje do kraja. Zašto bezbožnik razgnjevi Boga? Jer reče u srcu svom: neće istraživati. Vidiš, jer Ti bolest i jarost providiš: neka budu predani u ruke Tvoje: Tebi se predaje siromah, siročetu Ti budi pomoćnik. Skrši mišicu grešnome i lukavome; potražiće se grijeh njegov i neće se naći. Gospod je Car dovijeka i u vijekove vjekova: ima da poginete, neznabošci, sa zemlje Njegove! Gospode, Ti čuješ želje ubogih; i Tvoje uho pazi na pripremu srdaca njihovih. Učini sud siročetu i poniženome, da se ne veliča više čovjek na zemlji.