- Poruka
- 102
Overclocking je podešavanje frekvencije rada procesora, grafičke kartice, ili neke druge komponente osobnoga računala iznad tvorničkih postavki. Time se rad računala više ili manje ubrzava, mada se njime ugrožava stabilnost pojedinih komponenti i računala u cjelini. Overclockingom se uglavnom bave PC-entuzijasti, mada se prvim overclockerom može nazvati Nikola Tesla - jedan od njegovih pokusa uništio je električnu centralu Colorado Springsa, ostavljajući cijeli grad u mraku. Današnji overclockeri ili iskorištavaju stare komponente do maksimuma (posebice AMD-ove Thunderbirde i Mobile XP procesore), ili obaraju rekorde 'clockanjem' komponenti uz aktivno hlađenje zrakom, vodom ili plinom. Komponente koje se najčešće overclockiraju su procesor, grafička kartica, matična ploča i RAM. Uz overclocking u zadnje se vrijeme sve češće prakticira i 'underclocking' - snižavanje radne frekvencije radi manjega zagrijavanja i štednje energije. Intelov underclocking zove se SpeedStep, a AMD-ov Cool'n'Quiet.
Ubrzavanje Intel Pentium procesora
FSB, voltaže, možitelji...
Ubrzavanje procesora i cijelog P4 sistema vrši se u BIOS-u računala, podizanjem brzine procesorske (FSB - front side bus) sabirnice. Postoje matične ploče i programi kojima je moguće namještanje brzine sabirnice iz operativnog sustava. Množitelj je broj s kojim se množi osnovna frekvencija i iz toga se dobije stvarna brzina procesora. FSB x množitelj = brzina u MHz Treba također napomenuti da postoji stvarna i efektivna frekvencija FSB-a. Evo primjer:
Današnji noviji procesori imaju, 800MHz sabirnicu. Prava frekvencija tih procesora je 200MHz ali zbog quad-pumped arhitekture u jednom taktu se prenosi 4 informacije i zbog toga se kaže da «ima» 800MHz. (200x4=800) Svi P4 imaju takvu arhitekturu, razlika je samo u brzini sabirnice. Recimo stariji procesor koji ima 533MHz efektivnu sabirnicu ima u stvarnosti 133MHz pravu (133x4=533).
Znači kad računamo brzinu procesora uzima se stvarna brzina sabirnice i pomnoži s množiteljem. Ako ne znate koliko vam je množitelj jednostavno podijelite brzinu procesora s brzinom sabirnice. Npr P4 2800MHz (800MHz BUS) :: 2800 / 200 = 14. Zašto dijelimo sa 200 a ne 800 napisano je gore. Taj procesor ima množitelj 14. Kod P4 se ne mogu mjenjat množitelji, kako ni kod novijih athlona, zato smo ograničeni na FSB kod overklokiranja.
Ako ovo sve djeluje zbunjujuće evo bitnog sažetka:
Za overkloking koristimo pravu brzinu sabirnice koja se zasad kreće od 100 do 200MHz. Ako se pomnoži sa 4 dobijemo efektivnu brzinu koji viđamo na kutijama (800, 533, 400).
Množitelj nije bitan za sam overclocking ali je dobro da se zna. Množitelj x sabirnica (prava brzina) = brzina u MHz
Još što je bitno za sam overclocking – treba imati kvalitetne komponente kao što su memorija, napajanje i ploča kako bi se dobili što bolji rezultati.
Postupak ubrzavanja
Prvo ali najprije od svega treba naći na matičnoj ploči CMOS reset jumper s kojime se brišu postavke iz cmosa ako se nešto zezne ili pretjera s overclockingom što je sasvim normalno i uobičajeno. Komp se tada neće htjet pokrenut pa je potrebno to napravit. I to je to. Drugi put se onda stave malo manje postavke i opet proba i tako dok se ne nađe neka sredina.
U biosu se treba naći meni s postavkama za napon, FSB i ostalo. Ako je išta stavljeno na «auto» i zasivljeno tako da se ne može mjenjat treba stavit na «manual». Prvo treba naći opciju AGP/PCI lock ili frekvenciju te stavit da bude locked ili fiksirat na 66/33MHz. Takođe znaju biti omjeri kako što su 6:2:1 ili 5:2:1... (200:66:33) (U tom slučaju morat ćete izračunat da vam brzina AGP-a i PCI-ja na prijeđe 74/38MHz. Ali ako ima najbolje je stavit na fixed i riješit se tih muka.
Zatim pronalazimo FSB brzinu ili samo FSB. Kao default pisat će 100, 133 ili 200. Procesori sa 200MHz sabirnicom najviše se overclockabilni dok oni sa 100 najmanje. Za početak povećamo FSB brzinu za 5, oni sa 200 mogu i više. Nakon što smo to promjenili tražimo oznaku CPU
RAM ratio ili DRAM frequency. To je podešavanje brzine memorije naspram brzine procesora. Postoje više mogućnosti, 1:1, 4:3, 5:3 itd.. Recimo 1:1 znači da memorija i procesor rade na istoj brzini. 4:3 da memorija radi brže od procesora itd.
FSB * 2 = efektivna brzina memorije (npr 333). FSB = prava brzina memorije (npr 166). Logično je da kad se poveća FSB da se poveća i brzina memorije isto kao i procesora.
Ako imate lošiju memoriju treba pazit da se ne prekorači njen limit jer može onemogućiti daljnje klokiranje ili uzrokovati nestabilnost sustava. Zato je tu potrebno puno kompromisa i testiranja. Prosječna memorija može prekoračiti svoj efektivni limit za oko 10-50MHz, bolje i kvalitetnije memorije mogu i po 100, ali sve treba uzeti s rezervom jer sve memoerije se razlikuju, pa i one iste.
Vratimo se na klokanje. Idemo recimo vidjet što se događa kad povećamo FSB za 5 na P4 2,8 procesoru sa 200MHz sabirnicom, 1:1 omjerom i DDR400 memrijom.
FSB se poveća na 205MHz. Memorija se također ubrza na 205MHz odnosno kad se pomonži 2 (double, dvije informacije po taktu, DDR – double data rate) dobijemo 410MHz.
Pošto je množitelj 14 idemo izračunat brzinu koju smo dobili:
14 x 205 = 2870MHz Evo ga, povećali samo brzinu za 70MHz
Ali što se događa u ovakvoj situaciji:
Podignemo FSB sa 200 na 230, i dalje je 1:1 omjer, obična DDR400 memorija
230 x 14 = 3220MHz a memorija 230 x 2 = 460! I sad recimo da nam memorija ne može podržat tu brzinu nego max do recimo 450. I što se događa? Komp se neće upalit. Zatim se napravi onaj cmos reset i krene ispočetka. Znači procesor se da još klokat a memorija ne!
U tom slučaju idemo do onog 1:1 omjera. I što napravimo, usporimo memroiju stavljaući omjer 4:3 ili neki još veći 5:4 ako ima. Procesor će radit brzinom 4 a memorija 3 osnosno 200MHz proceosr i 150MHz memorija. Ili koje se već postavke stave.
S tom potezom smo ovo napravili: Procesor radi kao i prije, a memorija na 150 x 2 = 300MHz što je puno manje nego onih 460 i možemo nastavit podizat procesor. Loša strana toga je što ćemo usporit memoriju a time i performanse. Zato treba vidjet da li se isplati tih 100-200 Mhz više napravit s procesorom do njegovih granica ako nam memorija hopsa iza. Sad se sve svodi na kompromis i testiranje.
Ako procesor ili memorija pokazuju znakove da su na granici svojim mogućnsoti vrlo je poželjno povećati voltaže što će donjet stabilnost i mogućnost boljeg klokanja.
Procesori s Northwood jezgrom rade na defaultu na 1,5V. Kod overclockiranja slobodno se poveća do 1,7. Dalje nije preporučivo iako će 1,6 sasvim dobro radit svoju ulogu. Kod starijih Willamette jezgra koje na defaultu rade na 1,7V do 1,9 je ok, dalje ne.
Memorija isto ovisi o voltaži i DDR memorije rade na defaultu na 2,55V. Kod overklokinga slobodno se poveća na 2,7V.
Ako se računalo normalno pokreće to ne znači da radi stabilno. Nakon ubrzavanja potrebno je ući u operativni sustav i istestirati stabilnost s Prime95 programom ili sličnim. 3d mark je također odličan pokazatelj stabilnosti jer zagrijava sve dijelove računala. Ako se jave problemi malo snizite FSB i probajte ponovo. Kad se ustavnovi da komp može radit po opterećenjem satima pa i danima bez rušenja znači da je stabilan i da je overclock bio uspješan.
Nisu još objašnjne latencije memorije. Ukratko čim manje latencije memorija brže radi ali se i drastično manje kloka. Preporuka ako nađete u biosu tu mogućnost stavit na najveće broje, obično su to 3-4-4-8 i ako imate posebne sustave klokiranja kao «ultra mod», «turbo» ili nešto slično stavite to na normal. Latencije nisu toliko bitno kod P4 koliko su kod atlhona. Veća brzina više donosi performansa nego niže latencije. Dobra bi bila i opcija da latencije memorije odredite po uputama sa web stranica proizvođača RAM-a (radna memorija), a tamo se nalaze i preporuke tih proizvođača za matične ploče i razni obavljeni testovi na temu: kompatibilnost određenih RAM-ova sa raznim matičnim pločama i koje latencije su za određene kombinacije (matična ploča - RAM) najbolje!
Ono što je također bitno kod klokanja su temperature i one ne bi smjele prelazit 55C pod opterećenjem ako se želi imat stabilan sustav. Zato je hlađenje od izuzetne važnosti. Neka kvalitetna pasta (Artic Ceramique), i hladnjak s čim većom površinom. Prozračnost kućišta je također bitna, ako vam ne smeta buka kupit dva ispušna ventilatora (na stražnjoj strani)i jedan koji upuhuje hladni zrak (na prednjoj strani). Također overklokiranje ne zahtjeva da imate motor od aviona u kućištu nego kvalitetne i tihe ventilatore, a još bolje vodeno hlađenje. Ako imate otvoreno kućuište stavite papirnati smotuljak ili plastičnu cijev na hladnjak od procesora kako bi vukao hladni zrak izvana a ne s vruće grafičke. To puno smanjuje temperaturu bez proizvodnje dodatne buke.
Znači kod ubrzavanja bitan je kompromis i dosta testiranja. Mora se paziti da se ne preforsira memoriju ili procesor, voltaže tu pomažu ali samo do preporučene granice.
Ubrzavanje Intel Pentium procesora
FSB, voltaže, možitelji...
Ubrzavanje procesora i cijelog P4 sistema vrši se u BIOS-u računala, podizanjem brzine procesorske (FSB - front side bus) sabirnice. Postoje matične ploče i programi kojima je moguće namještanje brzine sabirnice iz operativnog sustava. Množitelj je broj s kojim se množi osnovna frekvencija i iz toga se dobije stvarna brzina procesora. FSB x množitelj = brzina u MHz Treba također napomenuti da postoji stvarna i efektivna frekvencija FSB-a. Evo primjer:
Današnji noviji procesori imaju, 800MHz sabirnicu. Prava frekvencija tih procesora je 200MHz ali zbog quad-pumped arhitekture u jednom taktu se prenosi 4 informacije i zbog toga se kaže da «ima» 800MHz. (200x4=800) Svi P4 imaju takvu arhitekturu, razlika je samo u brzini sabirnice. Recimo stariji procesor koji ima 533MHz efektivnu sabirnicu ima u stvarnosti 133MHz pravu (133x4=533).
Znači kad računamo brzinu procesora uzima se stvarna brzina sabirnice i pomnoži s množiteljem. Ako ne znate koliko vam je množitelj jednostavno podijelite brzinu procesora s brzinom sabirnice. Npr P4 2800MHz (800MHz BUS) :: 2800 / 200 = 14. Zašto dijelimo sa 200 a ne 800 napisano je gore. Taj procesor ima množitelj 14. Kod P4 se ne mogu mjenjat množitelji, kako ni kod novijih athlona, zato smo ograničeni na FSB kod overklokiranja.
Ako ovo sve djeluje zbunjujuće evo bitnog sažetka:
Za overkloking koristimo pravu brzinu sabirnice koja se zasad kreće od 100 do 200MHz. Ako se pomnoži sa 4 dobijemo efektivnu brzinu koji viđamo na kutijama (800, 533, 400).
Množitelj nije bitan za sam overclocking ali je dobro da se zna. Množitelj x sabirnica (prava brzina) = brzina u MHz
Još što je bitno za sam overclocking – treba imati kvalitetne komponente kao što su memorija, napajanje i ploča kako bi se dobili što bolji rezultati.
Postupak ubrzavanja
Prvo ali najprije od svega treba naći na matičnoj ploči CMOS reset jumper s kojime se brišu postavke iz cmosa ako se nešto zezne ili pretjera s overclockingom što je sasvim normalno i uobičajeno. Komp se tada neće htjet pokrenut pa je potrebno to napravit. I to je to. Drugi put se onda stave malo manje postavke i opet proba i tako dok se ne nađe neka sredina.
U biosu se treba naći meni s postavkama za napon, FSB i ostalo. Ako je išta stavljeno na «auto» i zasivljeno tako da se ne može mjenjat treba stavit na «manual». Prvo treba naći opciju AGP/PCI lock ili frekvenciju te stavit da bude locked ili fiksirat na 66/33MHz. Takođe znaju biti omjeri kako što su 6:2:1 ili 5:2:1... (200:66:33) (U tom slučaju morat ćete izračunat da vam brzina AGP-a i PCI-ja na prijeđe 74/38MHz. Ali ako ima najbolje je stavit na fixed i riješit se tih muka.
Zatim pronalazimo FSB brzinu ili samo FSB. Kao default pisat će 100, 133 ili 200. Procesori sa 200MHz sabirnicom najviše se overclockabilni dok oni sa 100 najmanje. Za početak povećamo FSB brzinu za 5, oni sa 200 mogu i više. Nakon što smo to promjenili tražimo oznaku CPU
RAM ratio ili DRAM frequency. To je podešavanje brzine memorije naspram brzine procesora. Postoje više mogućnosti, 1:1, 4:3, 5:3 itd.. Recimo 1:1 znači da memorija i procesor rade na istoj brzini. 4:3 da memorija radi brže od procesora itd.FSB * 2 = efektivna brzina memorije (npr 333). FSB = prava brzina memorije (npr 166). Logično je da kad se poveća FSB da se poveća i brzina memorije isto kao i procesora.
Ako imate lošiju memoriju treba pazit da se ne prekorači njen limit jer može onemogućiti daljnje klokiranje ili uzrokovati nestabilnost sustava. Zato je tu potrebno puno kompromisa i testiranja. Prosječna memorija može prekoračiti svoj efektivni limit za oko 10-50MHz, bolje i kvalitetnije memorije mogu i po 100, ali sve treba uzeti s rezervom jer sve memoerije se razlikuju, pa i one iste.
Vratimo se na klokanje. Idemo recimo vidjet što se događa kad povećamo FSB za 5 na P4 2,8 procesoru sa 200MHz sabirnicom, 1:1 omjerom i DDR400 memrijom.
FSB se poveća na 205MHz. Memorija se također ubrza na 205MHz odnosno kad se pomonži 2 (double, dvije informacije po taktu, DDR – double data rate) dobijemo 410MHz.
Pošto je množitelj 14 idemo izračunat brzinu koju smo dobili:
14 x 205 = 2870MHz Evo ga, povećali samo brzinu za 70MHz
Ali što se događa u ovakvoj situaciji:
Podignemo FSB sa 200 na 230, i dalje je 1:1 omjer, obična DDR400 memorija
230 x 14 = 3220MHz a memorija 230 x 2 = 460! I sad recimo da nam memorija ne može podržat tu brzinu nego max do recimo 450. I što se događa? Komp se neće upalit. Zatim se napravi onaj cmos reset i krene ispočetka. Znači procesor se da još klokat a memorija ne!
U tom slučaju idemo do onog 1:1 omjera. I što napravimo, usporimo memroiju stavljaući omjer 4:3 ili neki još veći 5:4 ako ima. Procesor će radit brzinom 4 a memorija 3 osnosno 200MHz proceosr i 150MHz memorija. Ili koje se već postavke stave.
S tom potezom smo ovo napravili: Procesor radi kao i prije, a memorija na 150 x 2 = 300MHz što je puno manje nego onih 460 i možemo nastavit podizat procesor. Loša strana toga je što ćemo usporit memoriju a time i performanse. Zato treba vidjet da li se isplati tih 100-200 Mhz više napravit s procesorom do njegovih granica ako nam memorija hopsa iza. Sad se sve svodi na kompromis i testiranje.
Ako procesor ili memorija pokazuju znakove da su na granici svojim mogućnsoti vrlo je poželjno povećati voltaže što će donjet stabilnost i mogućnost boljeg klokanja.
Procesori s Northwood jezgrom rade na defaultu na 1,5V. Kod overclockiranja slobodno se poveća do 1,7. Dalje nije preporučivo iako će 1,6 sasvim dobro radit svoju ulogu. Kod starijih Willamette jezgra koje na defaultu rade na 1,7V do 1,9 je ok, dalje ne.
Memorija isto ovisi o voltaži i DDR memorije rade na defaultu na 2,55V. Kod overklokinga slobodno se poveća na 2,7V.
Ako se računalo normalno pokreće to ne znači da radi stabilno. Nakon ubrzavanja potrebno je ući u operativni sustav i istestirati stabilnost s Prime95 programom ili sličnim. 3d mark je također odličan pokazatelj stabilnosti jer zagrijava sve dijelove računala. Ako se jave problemi malo snizite FSB i probajte ponovo. Kad se ustavnovi da komp može radit po opterećenjem satima pa i danima bez rušenja znači da je stabilan i da je overclock bio uspješan.
Nisu još objašnjne latencije memorije. Ukratko čim manje latencije memorija brže radi ali se i drastično manje kloka. Preporuka ako nađete u biosu tu mogućnost stavit na najveće broje, obično su to 3-4-4-8 i ako imate posebne sustave klokiranja kao «ultra mod», «turbo» ili nešto slično stavite to na normal. Latencije nisu toliko bitno kod P4 koliko su kod atlhona. Veća brzina više donosi performansa nego niže latencije. Dobra bi bila i opcija da latencije memorije odredite po uputama sa web stranica proizvođača RAM-a (radna memorija), a tamo se nalaze i preporuke tih proizvođača za matične ploče i razni obavljeni testovi na temu: kompatibilnost određenih RAM-ova sa raznim matičnim pločama i koje latencije su za određene kombinacije (matična ploča - RAM) najbolje!
Ono što je također bitno kod klokanja su temperature i one ne bi smjele prelazit 55C pod opterećenjem ako se želi imat stabilan sustav. Zato je hlađenje od izuzetne važnosti. Neka kvalitetna pasta (Artic Ceramique), i hladnjak s čim većom površinom. Prozračnost kućišta je također bitna, ako vam ne smeta buka kupit dva ispušna ventilatora (na stražnjoj strani)i jedan koji upuhuje hladni zrak (na prednjoj strani). Također overklokiranje ne zahtjeva da imate motor od aviona u kućištu nego kvalitetne i tihe ventilatore, a još bolje vodeno hlađenje. Ako imate otvoreno kućuište stavite papirnati smotuljak ili plastičnu cijev na hladnjak od procesora kako bi vukao hladni zrak izvana a ne s vruće grafičke. To puno smanjuje temperaturu bez proizvodnje dodatne buke.
Znači kod ubrzavanja bitan je kompromis i dosta testiranja. Mora se paziti da se ne preforsira memoriju ili procesor, voltaže tu pomažu ali samo do preporučene granice.
).
