Ovakvu teološku preciznost svijet nije vidio ...

[Slap888]

---

Da sam najpametniji kršćanski teolog na svijetu to veoma rijetko iznosim na ovom forumu jer čemu da se hvalim time što je to moje maleno znanje najveće na svijetu samo zato što je svako drugo znanje još manje.

No sad bi svoje veličanstvo stavio u drugi plan, a u prvi plan bi stavio ovu svoju teološku preciznost koju niko na svijetu ne naučava o dva boštva; Ocu i Sinu...odnosno ukazao na preciznost ekonomije ili zasebnih zadaća koje obavljaju Otac i Sin prilikom stvaranja svijeta.

Ova preciznost je važna da se jasno dokaže da je i Krist Bog jer je sustvaralac svijeta sa Ocem i da se pri tom ukazivanju i dokazivanju objašnjava tko je što od njih dvojice radio u tom stvaralačkom procesu. Tek kad ovo pričitate i razumijete možete osjetiti nove daške sreće sa novim teološkim spoznajama.

Prije da kažem ukratko o toj podjeli u ekonomiji Oca i Sina prilikom stvaranja svijeta:

Otac je izvorni energetik u smislu da je OD NJEGA SVE, a Sin je sakupljač Očevih energija i ideja u kojem se sve to stvara i iznosi van "na ulicu" kao gotov proizvod. Sin je dakle majka stvaranja.


Sad ću u nastavku iznijeti dokaze iz Pisma po pitanju gornje boldane tvrdnje, ali na način da iz svoje radne knjige izdovojim nekoliko tekstova o tome. Pa čitajte i osporite ako možete. I naravno neću pri tome da se hvalim.

Kako je Sin sustvaralac svijeta jer je u njemu pa kroz njega ili po njemu sve stvoreno (Kološanima 1:16-17) tako je u vječnosti i suodržavalac svijeta a time i vječni vladar ili suvladar svijeta, Bog. Ali kad Pavao općenito govori o Bogu (i Ocu i Sinu) onda piše i povezuje da je “od njega, po njemu i za njega sve” (Rimljanima 11:36) jer povezuje Božije funkcije u stvaranju od Oca "od kojeg je sve" pa kroz Sina "kroz kojeg je sve". (vidi 1. Kor.8:6).

Evo još jedan teksta iz jednog drugog poglavlja:


Psalam 33:6 poručuje o stvaralačkoj aktivnosti Boga Jahve slijedećim riječima; „Riječju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih“. Iz Ivana 1:1 doznajemo da je Sin Božji ta Riječ. Isus predstavlja usta Jahvina jer je iz Isusa ili kroz Isusa sve stvoreno poteklo u prostor i vrijeme. U Ivanu 1:4 doznajemo da je u toj Riječi život. Kroz Krista je svijet stvoren ali se Kristom taj svijet i održava ili kako Pavao kaže u Kološanima 1:17 „Sve u njemu ima svoje postojanje“ ili „sve stoji u njemu“. Slično u Hebrejima 1:3 kaže da „sve nosi svojom moćnom riječju“.
Otac i Sin dijele svojstvo JHVH jer su obojica suvlasnici Duha Svetog. Očevi duhovi Duha Svetog su tijelo Jahvino „od kojeg je sve“ krenulo (1.Korinćanima 8:6) a Sinov središnji duh Duha Svetog su usta Jahvina (Isusova) iz kojih je poteklo stvaranje kao što tvrdi gore naznačeni psalam 33:6. Pavao ovim ukazom zapravo opisuje čin stvaranja u okviru događanja unutar Duha Svetoga gdje su periferni Očevi duhovi pokretačka snaga, a Sinov središnji duh izlazno mjesto stvorenog svijeta u prostor. U Rimljanima 11:36 Pavao govori općenito o Bogu pa tu povezuje Očevu funkciju u stvaranju „od njega“ i Sinovu funkciju u stvaranju „po njemu“ ili „kroz njega“ u nekim drugim prijevodima. Fantastične preciznosti. Sin je stoga majka svemu stvorenom jer je kroz njega sve stvoreno i poteklo u prostor i vrijeme. Ovo ovako slikovito, opširno i precizno nitko u svijetu teologije nije zamijetio i iznio osim mene jer u raznim forumskim ili teološkim raspravama toga nema. Ovo se svijetu prvi put jasno otvara iz „mog pera“. Naravno, ukoliko ovo teološko djelo uđe u svijet. Volja Božja.

I nemojte me sad početi hvaliti...sasvim dovoljno to rade usta moja ... jer se zapravo pitam "dokle ću vas podnositi i sa vama biti".

 

[Bodulica]

A kako da se suzdržimo i ne pohvalimo te kad si nama, ovakvim sljepcima oči otvorio.

 

[2ličan]

I nemojte me sad početi hvaliti...sasvim dovoljno to rade usta moja ... jer se zapravo pitam "dokle ću vas podnositi i sa vama biti".

Niti za Boga...niti u bunilu se...nemoj ništa pitati. ODMAH nas prestani podnositi...ciao

 

[Slap888]

Niti za Boga...niti u bunilu se...nemoj ništa pitati. ODMAH nas prestani podnositi...ciao

Pa upravo zato što je moja milost velika, ću da te duram. Pa nisi ti ovdje iz ljubavi prema istini i mudrosti. Dvoličan si.

 

[Sizif]

Ovaj forum je počastvovan što u svojim redovima ima novog Tomu Akvinskog.

 

[Slap888]

Ovaj forum je počastvovan što u svojim redovima ima novog Tomu Akvinskog.

E sinko...sizifovski je moj posao ovdje...

Nešto sam o Tomeku napisao pa ti evo na uvid sa kogom me uspoređuješ:

Toma Akvinski (1225.-1274.)
Na pitanje da li Duh Sveti proizlazi iz Sina, učitelj zapadnog kršćanstva odgovara: „Obavezno je reći da Duh proizlazi i iz Sina. Jer, kad ne bi proizlazio od njega, ni na koji način ne bi se mogao osobno razlikovati od njega. Treba imati na umu da ne postoji nešto apsolutno na osnovu čega bi se božanske osobe razlikovale među sobom. Jer u protivnom, ne bi proizlazilo da jedna bude bit svih troje; jer sve što se o Bogu govori u apsolutnom smislu pripada jedinstvu biti. Prema tome, treba se zaključiti da se božanske osobe razlikuju među sobom samo zbog relacija. Tako dakle, jer Sin ima od Oca Duha Svetoga, može se reći da Otac procesira Duha Svetoga po Sinu. Ili da, što je isto reći da Duh Sveti proizlazi od Oca po Sinu“.

A sad ja;
Pitao bih Tomu Akvinskog kako nema nikakve razlike između “trojice” ako Duha Svetog nema na prijestolju? Kao što vidimo teolozi kršćanstva uhvatili su se „velikog posla“ objašnjavajući isticanje, proisticanje, proizilaženje Duha Svetog iz Oca i Sina a zapravo su se zapetljali u još veće neznanje. Naime, kad se govori o jednosmjernom strujanju Duha Svetog iz Oca i Sina misaoni ljudi lako ustanovljavaju ideju o Duhu Svetom kao nezavršenom, vječno rađajućem principu, pa je time lako dovesti u pitanje osobnost i konačnost Duha Svetog kao Boga jer nije emaniran, završno rođen. Ako nešto stalno istječe, rađa se, onda isto nema završi identitet. Onda nije niti Bog. Barem bi tako trebali zaključiti u svojoj teologiji. No njihovo neznanje dopušta im da svakave netemeljene pa i suprostavljene misli i ideje žive jedna pored druge.

 

[Glasnik.]

---

Da sam najpametniji kršćanski teolog na svijetu to veoma rijetko iznosim na ovom forumu jer čemu da se hvalim time što je to moje maleno znanje najveće na svijetu samo zato što je svako drugo znanje još manje.

No sad bi svoje veličanstvo stavio u drugi plan, a u prvi plan bi stavio ovu svoju teološku preciznost koju niko na svijetu ne naučava o dva boštva; Ocu i Sinu...odnosno ukazao na preciznost ekonomije ili zasebnih zadaća koje obavljaju Otac i Sin prilikom stvaranja svijeta.

Ova preciznost je važna da se jasno dokaže da je i Krist Bog jer je sustvaralac svijeta sa Ocem i da se pri tom ukazivanju i dokazivanju objašnjava tko je što od njih dvojice radio u tom stvaralačkom procesu. Tek kad ovo pričitate i razumijete možete osjetiti nove daške sreće sa novim teološkim spoznajama.

Prije da kažem ukratko o toj podjeli u ekonomiji Oca i Sina prilikom stvaranja svijeta:

Otac je izvorni energetik u smislu da je OD NJEGA SVE, a Sin je sakupljač Očevih energija i ideja u kojem se sve to stvara i iznosi van "na ulicu" kao gotov proizvod. Sin je dakle majka stvaranja.


Sad ću u nastavku iznijeti dokaze iz Pisma po pitanju gornje boldane tvrdnje, ali na način da iz svoje radne knjige izdovojim nekoliko tekstova o tome. Pa čitajte i osporite ako možete. I naravno neću pri tome da se hvalim.

Kako je Sin sustvaralac svijeta jer je u njemu pa kroz njega ili po njemu sve stvoreno (Kološanima 1:16-17) tako je u vječnosti i suodržavalac svijeta a time i vječni vladar ili suvladar svijeta, Bog. Ali kad Pavao općenito govori o Bogu (i Ocu i Sinu) onda piše i povezuje da je “od njega, po njemu i za njega sve” (Rimljanima 11:36) jer povezuje Božije funkcije u stvaranju od Oca "od kojeg je sve" pa kroz Sina "kroz kojeg je sve". (vidi 1. Kor.8:6).

Evo još jedan teksta iz jednog drugog poglavlja:


Psalam 33:6 poručuje o stvaralačkoj aktivnosti Boga Jahve slijedećim riječima; „Riječju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih“. Iz Ivana 1:1 doznajemo da je Sin Božji ta Riječ. Isus predstavlja usta Jahvina jer je iz Isusa ili kroz Isusa sve stvoreno poteklo u prostor i vrijeme. U Ivanu 1:4 doznajemo da je u toj Riječi život. Kroz Krista je svijet stvoren ali se Kristom taj svijet i održava ili kako Pavao kaže u Kološanima 1:17 „Sve u njemu ima svoje postojanje“ ili „sve stoji u njemu“. Slično u Hebrejima 1:3 kaže da „sve nosi svojom moćnom riječju“.
Otac i Sin dijele svojstvo JHVH jer su obojica suvlasnici Duha Svetog. Očevi duhovi Duha Svetog su tijelo Jahvino „od kojeg je sve“ krenulo (1.Korinćanima 8:6) a Sinov središnji duh Duha Svetog su usta Jahvina (Isusova) iz kojih je poteklo stvaranje kao što tvrdi gore naznačeni psalam 33:6. Pavao ovim ukazom zapravo opisuje čin stvaranja u okviru događanja unutar Duha Svetoga gdje su periferni Očevi duhovi pokretačka snaga, a Sinov središnji duh izlazno mjesto stvorenog svijeta u prostor. U Rimljanima 11:36 Pavao govori općenito o Bogu pa tu povezuje Očevu funkciju u stvaranju „od njega“ i Sinovu funkciju u stvaranju „po njemu“ ili „kroz njega“ u nekim drugim prijevodima. Fantastične preciznosti. Sin je stoga majka svemu stvorenom jer je kroz njega sve stvoreno i poteklo u prostor i vrijeme. Ovo ovako slikovito, opširno i precizno nitko u svijetu teologije nije zamijetio i iznio osim mene jer u raznim forumskim ili teološkim raspravama toga nema. Ovo se svijetu prvi put jasno otvara iz „mog pera“. Naravno, ukoliko ovo teološko djelo uđe u svijet. Volja Božja.

I nemojte me sad početi hvaliti...sasvim dovoljno to rade usta moja ... jer se zapravo pitam "dokle ću vas podnositi i sa vama biti".

Nisi ti za ovaj forum..

 

[Gedeon]

E sinko...sizifovski je moj posao ovdje...

Nešto sam o Tomeku napisao pa ti evo na uvid sa kogom me uspoređuješ:

Toma Akvinski (1225.-1274.)
Na pitanje da li Duh Sveti proizlazi iz Sina, učitelj zapadnog kršćanstva odgovara: „Obavezno je reći da Duh proizlazi i iz Sina. Jer, kad ne bi proizlazio od njega, ni na koji način ne bi se mogao osobno razlikovati od njega. Treba imati na umu da ne postoji nešto apsolutno na osnovu čega bi se božanske osobe razlikovale među sobom. Jer u protivnom, ne bi proizlazilo da jedna bude bit svih troje; jer sve što se o Bogu govori u apsolutnom smislu pripada jedinstvu biti. Prema tome, treba se zaključiti da se božanske osobe razlikuju među sobom samo zbog relacija. Tako dakle, jer Sin ima od Oca Duha Svetoga, može se reći da Otac procesira Duha Svetoga po Sinu. Ili da, što je isto reći da Duh Sveti proizlazi od Oca po Sinu“.

A sad ja;
Pitao bih Tomu Akvinskog kako nema nikakve razlike između “trojice” ako Duha Svetog nema na prijestolju? Kao što vidimo teolozi kršćanstva uhvatili su se „velikog posla“ objašnjavajući isticanje, proisticanje, proizilaženje Duha Svetog iz Oca i Sina a zapravo su se zapetljali u još veće neznanje. Naime, kad se govori o jednosmjernom strujanju Duha Svetog iz Oca i Sina misaoni ljudi lako ustanovljavaju ideju o Duhu Svetom kao nezavršenom, vječno rađajućem principu, pa je time lako dovesti u pitanje osobnost i konačnost Duha Svetog kao Boga jer nije emaniran, završno rođen. Ako nešto stalno istječe, rađa se, onda isto nema završi identitet. Onda nije niti Bog. Barem bi tako trebali zaključiti u svojoj teologiji. No njihovo neznanje dopušta im da svakave netemeljene pa i suprostavljene misli i ideje žive jedna pored druge.

Kako piše u Jevanđelju: Duh Sveto ishodi od Oca, a Sinom se daje. Duh Sveti od Oca ishodi, a Sinom se šalje u vremenu, naravno onima koji hoće da se smire.

 

[2ličan]

Pa upravo zato što je moja milost velika, ću da te duram. Pa nisi ti ovdje iz ljubavi prema istini i mudrosti. Dvoličan si.

Naravno i to svuda po tijelu. Dvoličan sam..dakle, jesam. Nije li (jednim dijelom) i kršćanstvo čiji si ti...naravno najveći teolog..dvolično a da ne govorim o Crkvama koje sebe nazivaju..kršćanskim.

E sinko...sizifovski je moj posao
Nešto sam o Tomeku napisao pa ti evo na uvid sa kogom me uspoređuješ:

Pa "sveti Sizife" ..par natuknica o Augustinu iz Tagaste..ako nije problem

 

[Slap888]

Naravno i to svuda po tijelu. Dvoličan sam..dakle, jesam. Nije li (jednim dijelom) i kršćanstvo čiji si ti...naravno najveći teolog..dvolično a da ne govorim o Crkvama koje sebe nazivaju..kršćanskim.

Stanje je duhovno jako loše...dakako...a moje spoznaje o tome da je proroštvo i predskazalo pad kršćanstva do nivoa odsječenog prveta koji živi smao u panju...je opširna analiza. Moja misija je hladno teološko znanje ili mudrost a ne ljubav...tako da jako malo pišem o dvoličnosti kršćanstva, a volim zapravo i ateiste čuti u tim razmišljanjima jer mnogi mogu davati lekcije kršćanstvu.

Pa "sveti Sizife" ..par natuknica o Augustinu iz Tagaste..ako nije problem

Imam jednu svoju analizu i o njemu pa ti evo u nastavku;


Aurelije Augustin (354-430, Alžir)

Augustin je najznačajniji istočni kršćanski teolog o Duhu Svetom i trojstvu. On tumači Duha Svetog kao vezu Oca i Sina, kao zajedničku ljubav i zajednički Duh. Zanimljiva mi je njegova izjava: „Duh Sveti je nešto zajedničko Ocu i Sinu ma što to bilo“. Jasno je da on ne zna za sedmo-strukturalnog Duha Svetog kojeg dijele Otac i Sin na način da Otac raspolaže i operira sa perifernih šest duhova a Sin sa centralnim duhom i da se u pod-strukturi tih duhova gdje su Sinov duh i Očevi duhovi zajedno očituje njihova jednota. U tom neznanju o funkcioniranju jednote očituje se njegova zbunjenost kad kaže „ma što to bilo“, te istu vezu Oca i Sina pretpostavlja kao „prijateljstvo“ što je u biti točno jer se u podstrukturi vidi jedinstvo strukture Očevih i Sinovih duhova, ali njegovo pretpostavljanje nema potpuno objašnjenje koje ja iznosim u ovoj knjizi.

Praveći razliku između Sinovog rađanja iz Oca i izlaženja Duha Svetog iz Oca on objašnjava zašto Duh Sveti nije Očev sin. Rekao bih da je takvo razlikovanje pojma rađanja i izlaženja filozofska besmislica kojom je htio zataškati svoje potpuno neznanje jer su to smisleno istoznačni pojmovi za metaforu odnosa Oca i Sina, jer što je „rađanje“ nego „izlaženje“. Nadalje kaže; ako je Sin u Ocu vječan, vječni Bog onda on vječno i izlazi /rađa se/ kroz Oca. Glupost, samo se za Duha Svetog uči kao o rađajućem principu. Rađa se impersonalno a zgušnjava i obličava se personalno iz tog istog impersonalnog. Tu zapravo fali pojam Otac/Majka Bog jer Bog je jedno i drugo, duhovno bi-polaritetan. Adam i Eva zajedno stvoreni su na Božju bi-polaritetnu Božiju „sliku i priliku“ kao muško i žensko, dakle od Oca/Majke Boga.

Ne poznavajući Duha Svetog kao temeljnog Boga a Oca i Sina kao „rođene“ emanacije iz Duha Svetog, gdje je Sin pre-emanacija od Duha Svetog preko Oca/Majke, cjelokupna kršćanska teologija zaglibila je u teološko-filozofski čvor običnog ljudskog jeftinog mudrovanja u kojem se uočavaju slabosti i protivriječnosti. Kao da su se takmičili tko će sa više besmislica popuniti prazan papir i razviti što veću knjigu. Duh Sveti ne samo da izlazi iz Oca i Sina već on i ulazi u Oca i Sina. Otac i Sin su njegove centrale ili krajnje, bipolarne točke udisaja i izdisaja. Duh Sveti diše, struji između „Oca“ i „Sina“ gdje imamo strujeći ili „disajući“ odnos između perifernih duhova prema centralnom duhu i obrnuto. U toj strukturi odnosa jasno je da je centar svega Duh Sveti u kojem su impersonalno prisutni Otac i Sin preko svojih sedam duhova. Ako ćemo se nametati pojmom „otac“ kao posebnošću, onda opet mogu Duha Svetog predstaviti kao „praoca“ ili oca Ocu što i jeste.

U Augustinovom modelu doduše postoji neka simetrijska trinitarna ideja kružnog toka Duha Svetog ali se to kod njega nije hrabro i temeljno shvatilo i definiralo. Kod Augustina je jednostavno prevladavala ideja o Bogu Ocu kao centru rađanja i proizlaženja dvaju boštava Sina i Duha Svetog. Naravno, bilo kakva istraživačka pomisao da je centralno sagledavanje Duha Svetog ključ jasnog sagledavanja trojstva izazvalo bi straha kod teologa da bi se takvim „umanjivanjem“ Oca napravila uvreda „centralnom“ Ocu. Imali su u ruci apostolski nauk iz kojeg je jasno da je centar stvaranja Krist. I tu opet nisu shvatili kakav Krist je centar stvaranja. Pa naravno impersonalni Krist, impersonalni Kristov Duh bio je polazište stvaranja svijeta jer je svijet stvoren u tom impersonalnom Kristu, a nakon toga svijet je istekao, rodio se iz takvog Krista i na kraju taj stvoreni svijet se i održava u impersonalnom Kristovom Duhu - „Sve u njemu ima svoje postojanje“ kaže Pavao. Tek nakon takve spoznaje mogli bi dokučiti da na takvom impersonalnom Kristu „počiva“ šest „duhova“ koji zastupaju Oca, koji su Očevi duhovi u Duhu Svetom (Izaija 11:2). Onda bi tek shvatili zašto je „Otac veći od Sina“ s obzirom na omjer “raspodjele”sedam duhova u Duhu Svetom gdje je Očevih šest a Sinov jedan ili središnji duh. Tek takvim sagledavanjem Duha Svetog i relaciji disanja ili strujanja Sila, Slava, Ljubavi u Duhu Svetom moguće je shvatiti prvenstvenu važnost Duha Svetog. Augustin i ostali teolozi ne razumiju impersonalnog Krista u Duhu Svetom, a tek djelomično razumiju i personalnog Krista. Takav impersonalni Krist, Duh Krist (kojeg zastupa centralni duh u Duhu Svetom), kao i impersonalni Duh Otac (kojeg zastupaju šest perifernih duhova u Duhu Svetom) u svojoj vezi predstavljaju jednotnu strukturu Duha Svetog. Obojica, i Otac i Sin postali su jedinorođenci ili personalne emanacije iz ne-emaniranog Duha Svetog, gdje je Otac emanacija a Sin pre-emanacija od Duha Svetog. Zašto se nisu pitali kako i zašto su oblični Otac i Sin čitavu pravječnost „bili“ sami, koji je smisao njihovog samovanja? Da su shvatili apsurd personalnog u pravječnosti onda bi se malo trgli, ali očito da su bili filozofski nezreli. Ta nezrelost i nerazumjevanje završava ovdje sa mojim radom u kojemu sve objašnjavam i dokazujem. Ja ulazim u bit otkrivanja teološkog problema razumjevanja personalnog i impersonalnog Boga. Impersonalnog Boga bolje razumiju neka istočna drevna učenja. No ta učenja ne ulaze u problematiku židovskog i kršćanskog teološkog umovanja jer u njima vide primitivost i gubljenje vremena. Ali naravno tamo gdje su oni zaglavili to ne mogu vidjeti.

U strukturi Duha Svetog svi duhovi su jednako važni. Jasno je da se Otac umanjuje pred Sinom kao i Sin pred Ocem. Kad Otac kaže da mu je Sin „sva milina“ i da je radi Sina i za Sina svijet stvorio onda Otac sebe umanjuje. Slično zemaljski muž i žena umanjuju sebe i znadu reći “Živimo za svoju djecu”. Sada se jasno očituje činjenica; ako su duhovi Duha Svetog zastupljeni u Ocu i Sinu kroz dvije jednotne volje onda je tu riječ o Dvojstvu „božanskih osoba“ a ne trojstvu. Trojstvo je umjetan pojam. Time Duh Sveti nije „izbačen iz igre“, naprotiv, odnos Oca i Sina sagledava se impersonalno na strukturi Duha Svetog koji je Božje Drvo života. Duh Sveti je impersonalan, neobličan, pa nije “osoba” i nema ga da boravi na prijestolju. I sama Ljubav je impersonalna kao i svijest koja ljubi, te ona struji unutar Duha Svetog kao subjekt stvarnosti koje se događa istovremeno na dvije razine; personalnoj svetom „disanju“ kojeg sam već objasnio kako se odvija. Odnos personalnog Oca i Sina u stvorenom svijetu i na prijestolju manifestira se kao hologramski odsjaj koji se istovremeno događa unutar impersonalnog Drveta Života Duha Svetog.

Sagledavši prethodno rečeno kao i cijelu ovu teološku studiju, jasna je slabost ideje o Ocu kao prapočelu ili „počelu bez počela“ a Sinu kao „počelu počela“. U svojem definiranju suštine boštva neću se igrati sa pojmovima „počela“ već ću nasuprot tome reći da je moj rad dokazao da je Duh Sveti sušti Bog (prapočelo) u kojem su emanirani Otac i pre-emanirani Sin utopljeni u Duhu Svetom, ostvarujući tako unutarnju jednotu. Kad Otac uzvratno prima Sinovu ljubav i vlast onda Otac prima i Duha. Ne može se reći da je Duh Sveti obostrana ljubav između Oca i Sina, a zatajiti obostranu relaciju strujanja te ljubavi kao Duha čime postaje jasno da i Otac tada prima Duha Svetog koji je ljubav. Teolozi olako potežu za pojmovima ljubav, vlast, sila a da isto ne razumiju u praktičnom tekućem-energetskom smislu.

 

[Bodulica]

Bliskost riječi “duh” i “dah” objašnjava sama po sebi da duh predstavlja postanak živog svjesnog bića po uzimanju prvog daha.
Jedan je Stvoritelj tj otac i majka a Sin nastavlja da gaji i produžava život u radjanju novog duha.
Ja mislim da je sveto trojstvo odgovor na pitanje Smisla Postojanja a to je reprodukcija vrste, nastavak gajenja života.

Usadjen nam je nagon straha i opreza da ga čuvamo kao svetinju, da dogradjujemo svoj duh da bi onaj sljedeći po novom dahu imao još bolju šansu da opstane.

Duh ne opstaje bez materijalnih komponenti koje nam je Stvoritelj obezbedio a isto tako ako Sin ne balansira sve materijalno, zdrave životne navike da bi stvorio zdrav, novi duh tj život.
Znači života nema bez ovo troje balansirano zajedno.

Kroz istoriju vidimo da nikad nismo postigli savršen balans. Nekad smo umirali od kuge a danas imamo problem sa autoimunim bolestima, autizmom i slično zato što smo zanemarili materijalne komponente i doveli do trovanja sredine , pretjeravanja šećerima, otrovima jer smo stalno gladni. Sinovi tj novi roditelji se uče da je ok hvatati sve od života, bludničiti pa onda dobiješ u najmanju ruku HPV koji znamo da izaziva cancer i ugrožavamo život i opstanak novog duha.

Vrlo jednostavno i samo moja lična razmišljanja bez filozofiranja. Ne treba meni ni ogorčeni Niče ni kojekakvi zalutali filozofi na kokainu ili ti već čemu da prosipaju mudrost. Imam svoj mozak i posmatram.

 

[Bodulica]

Razmišljala sam i o tome kad neko kaže “greška prirode” ili “tako ga Bog stvorio” i to je teška glupost. Bog je sve stvorio kako treba, Sin je nastavio i negdje pogrešio.
Djeca koja se rode na primjer sa mutiranim genom pa su cijeli život u kolicima, mentalno ograničena je ogromna neareća.

U svojoj umnoj ljenosti ćemo to pripisati greški prirode ili Boga a nećemo da malo obuzdamo sujetu i samokritički priznamo svoje loše navike, nas Sinova u želji za prečicama i komforom.

Igramo se bogova sredstvima za kontracepciju od hormona do dijafragmi raznih otrovnih metala u sebi pa mi Sinovi božji igramo na kocku i krivimo Boga što je nepravedan..umjesto da mu se zahvalimo što uprkos našim glupostima on poštedi mnoge nesreće..ili da se zahvalimo nekom od Sinova koji je postio i imao zdravije navike pa nam očuvao gen koji je trebao da se pokida.

 

[Bodulica]

I samo još ovo da dodam ..
Od svih velikih filozofa bi da citiram nepoznatog autora iz neke čuke kojem nije trebalo pet knjiga da bi nam rekao “ oćeš da se .. a da ti ne udje.”

Neće moći dragi moji. Sve ima svoji cjenu.
Hoćeš tri obroka , nije problem. Cijena je holesterol i srčani ili moždani udar. Ne, ne možeš da biraš. Hoćeš seks bez posljedica? Može, cijena je sterilnost, bolest, nezdrav plod.
Hoćeš da piješ i uništiš jetru i operaciju pod anestezijom da ne osjetiš bol? Može, cijena je Alchajmer pa da još malo plutaš mozgom.
I tako dalje..

Mislim da sam napokon pojasnila djeco

 

[Slap888]

. Imam svoj mozak i posmatram.

Tako je. Moji tekstovi traže mozak i promatranje. Čovjek nije pusti otok; sagledava vrijedno, iskorištava ga i nadograđuje, a loše odbacuje. Neki na tom putu zaglave i odlutaju a neki zbilja napreduju sebi i drugima na korist.

 

[2ličan]

Hoćeš tri obroka , nije problem. Cijena je holesterol i srčani ili moždani udar.

Ne samo 3 već i više. Jesti količinski manje ali u više obroka hranu prilagođenu vlastitom zdravstvenom stanju..

Hoćeš seks bez posljedica? Može, cijena je sterilnost, bolest, nezdrav plod.

Zašto seks mora biti sa nekom posljedicom. Isti nije samo puko "hoblanje" ili isključivo nagon za razmnožavanjem. On je ljudska potreba u smislu očuvanja mentalnog i fizičkog/tjelesnog zdravlja.

Hoćeš da piješ i uništiš jetru i operaciju pod anestezijom da ne osjetiš bol?

Da hoću da (po)pijem ali ne i da se opijam. Časa dobrog vina i čašica rakije(povremeno) neće nikoga ubiti, osim ako je čovjeku zdravlje već toliko naručeno da mu se bliži "žuta minuta" sa ili bez alkohola.
Operacija bez anestezije ? Ti vjerojatno preferirao prirodnim načinima uspavljivanja --

 

[Bodulica]

Ne samo 3 već i više. Jesti količinski manje ali u više obroka hranu prilagođenu vlastitom zdravstvenom stanju..


Zašto seks mora biti sa nekom posljedicom. Isti nije samo puko "hoblanje" ili isključivo nagon za razmnožavanjem. On je ljudska potreba u smislu očuvanja mentalnog i fizičkog/tjelesnog zdravlja.


Da hoću da (po)pijem ali ne i da se opijam. Časa dobrog vina i čašica rakije(povremeno) neće nikoga ubiti, osim ako je čovjeku zdravlje već toliko naručeno da mu se bliži "žuta minuta" sa ili bez alkohola.
Operacija bez anestezije ? Ti vjerojatno preferirao prirodnim načinima uspavljivanja --

Mislila sam da ne treba da naglasim da se radi o pretjerivanju u navikama koje ugrožavaju zdravlje.
Naravno da se sve može ali umjereno i sa balansom.
Kad kažem anestezija mislim proje svega na posljedice nezdravog načina života koje nas dovodi u situaciju da moramo na operaciju.
Anestezija je super jer ne osjećaš bol ali i ona ima svoju cijenu. Svaka prečica i olakšica ima i svoju negativni stranu. To sam rekla a ne da bitaš operaciju bez anestezije.

 

[Bodulica]

Tako je. Moji tekstovi traže mozak i promatranje. Čovjek nije pusti otok; sagledava vrijedno, iskorištava ga i nadograđuje, a loše odbacuje. Neki na tom putu zaglave i odlutaju a neki zbilja napreduju sebi i drugima na korist.

Hvala ti
Duh sveti je individualna i kolektivna odgovornost. Edukacijom drugih popravljamo sredinu za sve naraštaje.

 

[Droid]

---

Da sam najpametniji kršćanski teolog na svijetu to veoma rijetko iznosim na ovom forumu jer čemu da se hvalim time što je to moje maleno znanje najveće na svijetu samo zato što je svako drugo znanje još manje.

No sad bi svoje veličanstvo stavio u drugi plan, a u prvi plan bi stavio ovu svoju teološku preciznost koju niko na svijetu ne naučava o dva boštva; Ocu i Sinu...odnosno ukazao na preciznost ekonomije ili zasebnih zadaća koje obavljaju Otac i Sin prilikom stvaranja svijeta.

Ova preciznost je važna da se jasno dokaže da je i Krist Bog jer je sustvaralac svijeta sa Ocem i da se pri tom ukazivanju i dokazivanju objašnjava tko je što od njih dvojice radio u tom stvaralačkom procesu. Tek kad ovo pričitate i razumijete možete osjetiti nove daške sreće sa novim teološkim spoznajama.

Prije da kažem ukratko o toj podjeli u ekonomiji Oca i Sina prilikom stvaranja svijeta:

Otac je izvorni energetik u smislu da je OD NJEGA SVE, a Sin je sakupljač Očevih energija i ideja u kojem se sve to stvara i iznosi van "na ulicu" kao gotov proizvod. Sin je dakle majka stvaranja.


Sad ću u nastavku iznijeti dokaze iz Pisma po pitanju gornje boldane tvrdnje, ali na način da iz svoje radne knjige izdovojim nekoliko tekstova o tome. Pa čitajte i osporite ako možete. I naravno neću pri tome da se hvalim.

Kako je Sin sustvaralac svijeta jer je u njemu pa kroz njega ili po njemu sve stvoreno (Kološanima 1:16-17) tako je u vječnosti i suodržavalac svijeta a time i vječni vladar ili suvladar svijeta, Bog. Ali kad Pavao općenito govori o Bogu (i Ocu i Sinu) onda piše i povezuje da je “od njega, po njemu i za njega sve” (Rimljanima 11:36) jer povezuje Božije funkcije u stvaranju od Oca "od kojeg je sve" pa kroz Sina "kroz kojeg je sve". (vidi 1. Kor.8:6).

Evo još jedan teksta iz jednog drugog poglavlja:


Psalam 33:6 poručuje o stvaralačkoj aktivnosti Boga Jahve slijedećim riječima; „Riječju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih“. Iz Ivana 1:1 doznajemo da je Sin Božji ta Riječ. Isus predstavlja usta Jahvina jer je iz Isusa ili kroz Isusa sve stvoreno poteklo u prostor i vrijeme. U Ivanu 1:4 doznajemo da je u toj Riječi život. Kroz Krista je svijet stvoren ali se Kristom taj svijet i održava ili kako Pavao kaže u Kološanima 1:17 „Sve u njemu ima svoje postojanje“ ili „sve stoji u njemu“. Slično u Hebrejima 1:3 kaže da „sve nosi svojom moćnom riječju“.
Otac i Sin dijele svojstvo JHVH jer su obojica suvlasnici Duha Svetog. Očevi duhovi Duha Svetog su tijelo Jahvino „od kojeg je sve“ krenulo (1.Korinćanima 8:6) a Sinov središnji duh Duha Svetog su usta Jahvina (Isusova) iz kojih je poteklo stvaranje kao što tvrdi gore naznačeni psalam 33:6. Pavao ovim ukazom zapravo opisuje čin stvaranja u okviru događanja unutar Duha Svetoga gdje su periferni Očevi duhovi pokretačka snaga, a Sinov središnji duh izlazno mjesto stvorenog svijeta u prostor. U Rimljanima 11:36 Pavao govori općenito o Bogu pa tu povezuje Očevu funkciju u stvaranju „od njega“ i Sinovu funkciju u stvaranju „po njemu“ ili „kroz njega“ u nekim drugim prijevodima. Fantastične preciznosti. Sin je stoga majka svemu stvorenom jer je kroz njega sve stvoreno i poteklo u prostor i vrijeme. Ovo ovako slikovito, opširno i precizno nitko u svijetu teologije nije zamijetio i iznio osim mene jer u raznim forumskim ili teološkim raspravama toga nema. Ovo se svijetu prvi put jasno otvara iz „mog pera“. Naravno, ukoliko ovo teološko djelo uđe u svijet. Volja Božja.

I nemojte me sad početi hvaliti...sasvim dovoljno to rade usta moja ... jer se zapravo pitam "dokle ću vas podnositi i sa vama biti".

Teolog a nepismen. Ja BIH a ne ja bi...

 

[Slap888]

Teolog a nepismen. Ja BIH a ne ja bi...

Ostavi ti bosnu i hercegovinu na miru !

 

[Bokiforum]

Augustin je najznačajniji istočni kršćanski teolog o Duhu Svetom i trojstvu

Ваљда бре Западни теолог.

Баш си се залетео , мој ти је савет, мало искулирај и пробај да прочиташ одговарајуће хришћанске списе о св.Тројици и онда полако то са коначни закључци, нико није мого сам да разуме како то функционише св.Тројица, 2.000 година историје Цркве и хришћанства и стотине светитеља и теолога су писали о св.Тројици, и нико није мого да проникне у тајну и мистику св.Тројице, него, не, требало смо да чекамо 21.век и форум Крстарица и једног форумаша у твом узвишеном лицу да нам растумачи то што хиљаде нису досад могли, у теби се оваплотио дух и ум Платона и Ајнштајна и Тесле, и то заједно у истом тренутку.

 

[Bodulica]

Molim vas da se ne gubimo u traženju uzajamnih mana, gramatike i nastavimo put duhovnog uzdizanja i traženja spoznaje.
Valjda smo se bar toliko uzdigli da postavljamo pitanja i argumente koji nisu lične prirode jer mi kao jedinke nismo bitni.

Nemate šta dalje tražiti. Ja sam sve rekla, spoznala i shvatiće ko razumije. Tesla je isto ovako mislio , samo drugačije definisao u obliku frekvencije, energije i vibracije. Potpuni sklad koji mi obični ljudi me možemo dostići sa ovako ograničenim umom punim distrakcije.
Eto

 

[hm337]

šta sve napisaste...deda vam nije ravan