Оvako je Кarađorđe stvarno izgledao (foto)

Atomic™

Srebrna tastatura
Poruka
242.312
NAJČUVENIJI portret zahvaljujući kome svaki Srbin zamišlja izgled Đorđa Petrovića, odnosno Karađorđa, rad je poznatog ruskog slikara Vladimira Lukiča Borikovskog, ali to nije autentičan prikaz vožda. Među naučnicima preovladava mišljenje da jedan bakrorez najautentičnije prikazuje izgled slavnog vožda.
Sačuvani portreti znamenitih istorijskih ličnosti (vladara, vojskovođa, duhovnih lica), gotovo po pravilu prikazuju glorifikovani "imidž" ličnosti sa slike. Autori takvih portreta bili su najčešće agnažovani od dvora sa namerom da prikažu određenu ličnost u što markantnijem i ozbinjnijem izdanju, da ostavi utisak na posmatrača.

53868_733px-karadorde-petrovic-by-vladimir-borovikovsky-1816_orig.jpg


NAJORIGINALNIJA SLIKA​

U toku Prvog srpskog ustanka, odnosno postojanja Ustaničke Srbije (1804-1813), Karađorđe je bio neprikosnoveni vladar države i naroda. Obzirom da se ta država nalazila od početka do kraja svog postojanja u ratu, vožd nije imao prilike da se kao svaki drugi vladar boravi u dvoru i uživa sve blagodeti vladarskog položaja.

U prilog tome svedoči i nedostatak njegovih likovnih predstava. Karađorđe nije bio u prilici da pozira slikarima i populariše svoj lik. Za čitavo vreme trajanja ustanka nastala je samo jedna njegova slika i to na bakrorezu iz 1805. godine. NJu je sačinio ruski bakrorezac Aleksej Osipov.

53874_a-a-osipov-karadorde-1808_orig.jpg

Ovaj prikaz Karađorđa, koji se smatra najautentičnijim, prikazuje vožda u potpuno drugačijem izdanju od onog kakvim ga mi najčešće percipiramo na osnovu najpoznatijeg portreta.

Karađorđe je prikazan kao suvonjav čovek, tankih brkova, velikog čela i sa manje kose. Bakrorez je potpisivao "Georgija Petroviča Černog, viteza ruskog Oreda Aleksandra Nevskog" - kako je zabeležio autor.


SEĆANJE SAVREMENIKA​

Karađorđe je potekao iz siromašne porodice, a svoj nadimak dobio je zbog svog mračnog izgleda i crnih očiju, kao i zbog svoje teške naravi.

Vuk Karadžić navodi da je imao veliki nos po kome ga je bilo lako prepoznati. Vuk takođe navodi da je srpski vožd imao visok, piskutav i baršunast glas, koji je vrlo verovatno uništio konzumacijom rakije.

Postoji anegdota da su Rusi pri prvom susretu bili oduševljeni njegovom visokom pojavom i telesnom građom, a da su se razočarali kada je progovorio.

Po prirodi bio je strog čovek, preke naravi, spreman da lako ubije za bilo kakav prekšaj, čak i najbližu rodbinu. Ta prekost i surovost ulivala je strah svim Srbima, odvraćajući ih od namere da se mire sa Osmanlijama, i primoravala ih na poslušnost.


https://www.nportal.rs/vest/58813/zanimljivosti/viral/kako-je-izgledao-karadjordje


 
Na prvoj slici leva i desna strana lica su totalno različiti. Brkovi, obrve, oči, obraz.
Podseti me na onu ikonu Isusa gde se isto leva i desna strana lica razlikuju, a izgovor je da pošto je Isus Bogočovek i ima dve prirode u sebi onda su i dve različite polovine lica kao simbol toga.
Mada ja lično mislim da je slikar zaebao stvar i da je to samo izgovor, ali dobro. Šta ja znam o umetnosti na kraju krajeva.

800px-Spas_vsederzhitel_sinay.jpg
 
Na prvoj slici leva i desna strana lica su totalno različiti. Brkovi, obrve, oči, obraz.
Podseti me na onu ikonu Isusa gde se isto leva i desna strana lica razlikuju, a izgovor je da pošto je Isus Bogočovek i ima dve prirode u sebi onda su i dve različite polovine lica kao simbol toga.
Mada ja lično mislim da je slikar zaebao stvar i da je to samo izgovor, ali dobro. Šta ja znam o umetnosti na kraju krajeva.

800px-Spas_vsederzhitel_sinay.jpg

Jer taj prvi portret nasta decenijama nakon karadjordjeve pogibije, dakle nidje veze
 
Na prvoj slici leva i desna strana lica su totalno različiti. Brkovi, obrve, oči, obraz.
Podseti me na onu ikonu Isusa gde se isto leva i desna strana lica razlikuju, a izgovor je da pošto je Isus Bogočovek i ima dve prirode u sebi onda su i dve različite polovine lica kao simbol toga.
Mada ja lično mislim da je slikar zaebao stvar i da je to samo izgovor, ali dobro. Šta ja znam o umetnosti na kraju krajeva.

800px-Spas_vsederzhitel_sinay.jpg
lik Isusa ima više i ne zna se ko je u srvari original
 
NAJČUVENIJI portret zahvaljujući kome svaki Srbin zamišlja izgled Đorđa Petrovića, odnosno Karađorđa, rad je poznatog ruskog slikara Vladimira Lukiča Borikovskog, ali to nije autentičan prikaz vožda. Među naučnicima preovladava mišljenje da jedan bakrorez najautentičnije prikazuje izgled slavnog vožda.
Sačuvani portreti znamenitih istorijskih ličnosti (vladara, vojskovođa, duhovnih lica), gotovo po pravilu prikazuju glorifikovani "imidž" ličnosti sa slike. Autori takvih portreta bili su najčešće agnažovani od dvora sa namerom da prikažu određenu ličnost u što markantnijem i ozbinjnijem izdanju, da ostavi utisak na posmatrača.

53868_733px-karadorde-petrovic-by-vladimir-borovikovsky-1816_orig.jpg


NAJORIGINALNIJA SLIKA​

U toku Prvog srpskog ustanka, odnosno postojanja Ustaničke Srbije (1804-1813), Karađorđe je bio neprikosnoveni vladar države i naroda. Obzirom da se ta država nalazila od početka do kraja svog postojanja u ratu, vožd nije imao prilike da se kao svaki drugi vladar boravi u dvoru i uživa sve blagodeti vladarskog položaja.

U prilog tome svedoči i nedostatak njegovih likovnih predstava. Karađorđe nije bio u prilici da pozira slikarima i populariše svoj lik. Za čitavo vreme trajanja ustanka nastala je samo jedna njegova slika i to na bakrorezu iz 1805. godine. NJu je sačinio ruski bakrorezac Aleksej Osipov.

53874_a-a-osipov-karadorde-1808_orig.jpg

Ovaj prikaz Karađorđa, koji se smatra najautentičnijim, prikazuje vožda u potpuno drugačijem izdanju od onog kakvim ga mi najčešće percipiramo na osnovu najpoznatijeg portreta.

Karađorđe je prikazan kao suvonjav čovek, tankih brkova, velikog čela i sa manje kose. Bakrorez je potpisivao "Georgija Petroviča Černog, viteza ruskog Oreda Aleksandra Nevskog" - kako je zabeležio autor.


SEĆANJE SAVREMENIKA​

Karađorđe je potekao iz siromašne porodice, a svoj nadimak dobio je zbog svog mračnog izgleda i crnih očiju, kao i zbog svoje teške naravi.

Vuk Karadžić navodi da je imao veliki nos po kome ga je bilo lako prepoznati. Vuk takođe navodi da je srpski vožd imao visok, piskutav i baršunast glas, koji je vrlo verovatno uništio konzumacijom rakije.

Postoji anegdota da su Rusi pri prvom susretu bili oduševljeni njegovom visokom pojavom i telesnom građom, a da su se razočarali kada je progovorio.

Po prirodi bio je strog čovek, preke naravi, spreman da lako ubije za bilo kakav prekšaj, čak i najbližu rodbinu. Ta prekost i surovost ulivala je strah svim Srbima, odvraćajući ih od namere da se mire sa Osmanlijama, i primoravala ih na poslušnost.


https://www.nportal.rs/vest/58813/zanimljivosti/viral/kako-je-izgledao-karadjordje


Niti je tako stvarno izgledao, niti je ovo fotografija kako si slagao u naslovu.

Da se promeni naslov teme.
 
Prije svega jer su mu roditelji iz Crne Gore. Ali Napoleon se borio protiv Crnogoraca i zato dao pocast.
Svaka cast i tebi i tvojim roditeljima,a postovanje i za vecinu Crnogoraca,ali smo pisali o Karadjordju.Napoleon nije pohvalio Karadjordja sto se borio protiv francuza,jer nije.Nego je njega neko od njegovih generala nesto pohvalio,kako je veliki vojskovodja,a on rekao nesto slicno,da ne trazim sada."Nisam nikakav ja junak,vec neki seljak iz neke male nepoznate drzave,koji je ustao protiv Osmanskog carstva".
 
Svaka cast i tebi i tvojim roditeljima,a postovanje i za vecinu Crnogoraca,ali smo pisali o Karadjordju.Napoleon nije pohvalio Karadjordja sto se borio protiv francuza,jer nije.Nego je njega neko od njegovih generala nesto pohvalio,kako je veliki vojskovodja,a on rekao nesto slicno,da ne trazim sada."Nisam nikakav ja junak,vec neki seljak iz neke male nepoznate drzave,koji je ustao protiv Osmanskog carstva".
To je mit, ne postoji dokaz da je to stvarno rekao. Francuske novine su u početku pisale pohvalno o Srbima i veličale Karađorđa ali je Napoleon posle to zabranio jer su mu trebali Turci kao saveznici.
 
NAJČUVENIJI portret zahvaljujući kome svaki Srbin zamišlja izgled Đorđa Petrovića, odnosno Karađorđa, rad je poznatog ruskog slikara Vladimira Lukiča Borikovskog, ali to nije autentičan prikaz vožda. Među naučnicima preovladava mišljenje da jedan bakrorez najautentičnije prikazuje izgled slavnog vožda.
Sačuvani portreti znamenitih istorijskih ličnosti (vladara, vojskovođa, duhovnih lica), gotovo po pravilu prikazuju glorifikovani "imidž" ličnosti sa slike. Autori takvih portreta bili su najčešće agnažovani od dvora sa namerom da prikažu određenu ličnost u što markantnijem i ozbinjnijem izdanju, da ostavi utisak na posmatrača.

53868_733px-karadorde-petrovic-by-vladimir-borovikovsky-1816_orig.jpg


NAJORIGINALNIJA SLIKA​

U toku Prvog srpskog ustanka, odnosno postojanja Ustaničke Srbije (1804-1813), Karađorđe je bio neprikosnoveni vladar države i naroda. Obzirom da se ta država nalazila od početka do kraja svog postojanja u ratu, vožd nije imao prilike da se kao svaki drugi vladar boravi u dvoru i uživa sve blagodeti vladarskog položaja.

U prilog tome svedoči i nedostatak njegovih likovnih predstava. Karađorđe nije bio u prilici da pozira slikarima i populariše svoj lik. Za čitavo vreme trajanja ustanka nastala je samo jedna njegova slika i to na bakrorezu iz 1805. godine. NJu je sačinio ruski bakrorezac Aleksej Osipov.

53874_a-a-osipov-karadorde-1808_orig.jpg

Ovaj prikaz Karađorđa, koji se smatra najautentičnijim, prikazuje vožda u potpuno drugačijem izdanju od onog kakvim ga mi najčešće percipiramo na osnovu najpoznatijeg portreta.

Karađorđe je prikazan kao suvonjav čovek, tankih brkova, velikog čela i sa manje kose. Bakrorez je potpisivao "Georgija Petroviča Černog, viteza ruskog Oreda Aleksandra Nevskog" - kako je zabeležio autor.


SEĆANJE SAVREMENIKA​

Karađorđe je potekao iz siromašne porodice, a svoj nadimak dobio je zbog svog mračnog izgleda i crnih očiju, kao i zbog svoje teške naravi.

Vuk Karadžić navodi da je imao veliki nos po kome ga je bilo lako prepoznati. Vuk takođe navodi da je srpski vožd imao visok, piskutav i baršunast glas, koji je vrlo verovatno uništio konzumacijom rakije.

Postoji anegdota da su Rusi pri prvom susretu bili oduševljeni njegovom visokom pojavom i telesnom građom, a da su se razočarali kada je progovorio.

Po prirodi bio je strog čovek, preke naravi, spreman da lako ubije za bilo kakav prekšaj, čak i najbližu rodbinu. Ta prekost i surovost ulivala je strah svim Srbima, odvraćajući ih od namere da se mire sa Osmanlijama, i primoravala ih na poslušnost.


https://www.nportal.rs/vest/58813/zanimljivosti/viral/kako-je-izgledao-karadjordje


1689501528654.png
 
NAJČUVENIJI portret zahvaljujući kome svaki Srbin zamišlja izgled Đorđa Petrovića, odnosno Karađorđa, rad je poznatog ruskog slikara Vladimira Lukiča Borikovskog, ali to nije autentičan prikaz vožda. Među naučnicima preovladava mišljenje da jedan bakrorez najautentičnije prikazuje izgled slavnog vožda.
Sačuvani portreti znamenitih istorijskih ličnosti (vladara, vojskovođa, duhovnih lica), gotovo po pravilu prikazuju glorifikovani "imidž" ličnosti sa slike. Autori takvih portreta bili su najčešće agnažovani od dvora sa namerom da prikažu određenu ličnost u što markantnijem i ozbinjnijem izdanju, da ostavi utisak na posmatrača.

53868_733px-karadorde-petrovic-by-vladimir-borovikovsky-1816_orig.jpg


NAJORIGINALNIJA SLIKA​

U toku Prvog srpskog ustanka, odnosno postojanja Ustaničke Srbije (1804-1813), Karađorđe je bio neprikosnoveni vladar države i naroda. Obzirom da se ta država nalazila od početka do kraja svog postojanja u ratu, vožd nije imao prilike da se kao svaki drugi vladar boravi u dvoru i uživa sve blagodeti vladarskog položaja.

U prilog tome svedoči i nedostatak njegovih likovnih predstava. Karađorđe nije bio u prilici da pozira slikarima i populariše svoj lik. Za čitavo vreme trajanja ustanka nastala je samo jedna njegova slika i to na bakrorezu iz 1805. godine. NJu je sačinio ruski bakrorezac Aleksej Osipov.

53874_a-a-osipov-karadorde-1808_orig.jpg

Ovaj prikaz Karađorđa, koji se smatra najautentičnijim, prikazuje vožda u potpuno drugačijem izdanju od onog kakvim ga mi najčešće percipiramo na osnovu najpoznatijeg portreta.

Karađorđe je prikazan kao suvonjav čovek, tankih brkova, velikog čela i sa manje kose. Bakrorez je potpisivao "Georgija Petroviča Černog, viteza ruskog Oreda Aleksandra Nevskog" - kako je zabeležio autor.


SEĆANJE SAVREMENIKA​

Karađorđe je potekao iz siromašne porodice, a svoj nadimak dobio je zbog svog mračnog izgleda i crnih očiju, kao i zbog svoje teške naravi.

Vuk Karadžić navodi da je imao veliki nos po kome ga je bilo lako prepoznati. Vuk takođe navodi da je srpski vožd imao visok, piskutav i baršunast glas, koji je vrlo verovatno uništio konzumacijom rakije.

Postoji anegdota da su Rusi pri prvom susretu bili oduševljeni njegovom visokom pojavom i telesnom građom, a da su se razočarali kada je progovorio.

Po prirodi bio je strog čovek, preke naravi, spreman da lako ubije za bilo kakav prekšaj, čak i najbližu rodbinu. Ta prekost i surovost ulivala je strah svim Srbima, odvraćajući ih od namere da se mire sa Osmanlijama, i primoravala ih na poslušnost.


https://www.nportal.rs/vest/58813/zanimljivosti/viral/kako-je-izgledao-karadjordje


Bez takve strogosti mi sada pravili društvo Kurdima po demonstracijama.
 
Karadjordje je samo digao ustanak zbog poreza a ne Srpstva, on je bio Crnogorac iz sjeverne Albanije. Turci su pisali prvi srpski ustav 1835
Prvi srpski ustav posle Dušanovog Zakonika je napisao Praviteljstvujušči Sovjet Serbski1808:


In the spring of 1804 the Serbs decided to rise against the tyrannical regime of the Janissaries, the elite corps of the Turkish army, and elected Karadjordje their leader. The Janissaries were swiftly defeated with the tacit approval of the sultan, Selim III, who regarded them as rebels. His Serbian subjects, however, flushed by their successes, wanted local autonomy. When Selim refused their demands, Karadjordje launched a war of independence in 1805. A brilliant guerrilla fighter and a natural leader, he defeated the Turks and liberated his country. When Russia went to war with Turkey (1807), the Serbs had a powerful ally, but the Russians offered only a token force. Their failure to mention Serbia in the truce of Slobozia with Turkey convinced Karadjordje that his nation was regarded as a mere pawn in the turbulent politics of the Napoleonic era. When Russian influence threatened to become paramount, the State Council gave Serbia its first constitution and declared Karadjordje the “first and supreme Serbian hereditary leader” (1808).

Serbo-Russian relations improved when Russia renewed the war with the Turks in 1809. A Serbo-Russian army defeated the Turks at Varvarin and Loznica (1810). In 1812, however, on the verge of Napoleon’s invasion, the Russians concluded a hasty treaty with the Turks at Bucharest, leaving Serbia with little more than paper guarantees of autonomy. The sultan, his powerful forces freed, invaded Serbia from three sides. Soon all opposition was crushed (1813).

A1CBE477-81D2-4939-96C2-64D1968519EE.jpeg
 
Prvi srpski ustav posle Dušanovog Zakonika je napisao Praviteljstvujušči Sovjet Serbski1808:


In the spring of 1804 the Serbs decided to rise against the tyrannical regime of the Janissaries, the elite corps of the Turkish army, and elected Karadjordje their leader. The Janissaries were swiftly defeated with the tacit approval of the sultan, Selim III, who regarded them as rebels. His Serbian subjects, however, flushed by their successes, wanted local autonomy. When Selim refused their demands, Karadjordje launched a war of independence in 1805. A brilliant guerrilla fighter and a natural leader, he defeated the Turks and liberated his country. When Russia went to war with Turkey (1807), the Serbs had a powerful ally, but the Russians offered only a token force. Their failure to mention Serbia in the truce of Slobozia with Turkey convinced Karadjordje that his nation was regarded as a mere pawn in the turbulent politics of the Napoleonic era. When Russian influence threatened to become paramount, the State Council gave Serbia its first constitution and declared Karadjordje the “first and supreme Serbian hereditary leader” (1808).

Serbo-Russian relations improved when Russia renewed the war with the Turks in 1809. A Serbo-Russian army defeated the Turks at Varvarin and Loznica (1810). In 1812, however, on the verge of Napoleon’s invasion, the Russians concluded a hasty treaty with the Turks at Bucharest, leaving Serbia with little more than paper guarantees of autonomy. The sultan, his powerful forces freed, invaded Serbia from three sides. Soon all opposition was crushed (1813).

Pogledajte prilog 1378785

The Constitution of 1838, often called the Turkish constitution (Serbian: Турски устав / Turski ustav; because it was issued in the form of a sultan firman), was a constitution of the Principality of Serbia from 1838 until 1869. Through this, the Ottoman Empire wanted to show that Serbia was subservient to it.

https://en.wikipedia.org/wiki/1838_Constitution_of_Serbia
 
A imali ste debele sreće da neprijatelj ljudskog roda, pardon Imperator Napoleon (tako su ga zvali tvrdi francuski rojalisti izbegli u Rusiju) nije lično došao u Ilirske provincije, da može da navrati do Cetinja, letelo bi perje sve do Carigrada, ali ne njegovo, šta misliš?

Ne bi ta jado ima sanse
 

Back
Top