Out of my league

Dača R

Aktivan član
Poruka
1.157
E ovako...Teorija socijalne razmene zastupa shvatanje da ljudi kada biraju osobe na osnovu fizičkog izgleda oni biraju onu osobu koja im može priuštiti isto onoliko zadovoljstva koliko će i oni njima priuštiti. Prostije rečeno - lepi idu sa lepima, ružni sa ružnima. :D Znam...mnogi će sad reći da tu nema pravila, da je lepota relativna stvar...ali opet, kao da bezbroj situacija gde god se okrenete potvrđuju ovu teoriju i kao da se ipak mogu izvršiti neke generalizacije.
- U ljubavnim filmovima glavni junak i junakinja su obavezno atraktivni! Čak i u latino američkim serijama koje do zla Boga zaptuljuju narod opet imaju princip izuzetno lepih i privlačnih protagonista. Glavna glumica može biti slepa, nagluvičava, hendikepirana u raznom drugom smislu ali u lepoti nikada.
- Koliko samo puta čujemo ,,Ma on/ona ne idu uz nju/njega''. ,,On je mator, sparuškan, a ona dobra riba...definitivno sponzoruša''. ,,Out of my league''...

Kakva su vaša iskustva? Koliko kultura ima uticaja na ovu teoriju i da li joj ,,radi u korist'' ?
 
Poslednja izmena:
nemam pojma, primetila sam da se zaljubljujem u muskarce sa kojima imam slicnost u licu, s tim da njihove crte lica moraju biti muzevne naravno.
najverovatnije sam narcis, ali niko nije savrsen.
sojka.gif
 
Moja iskustva:

Meni fizički izgled nije bitan,važno je da nam se mozgovi poklope,da možemo da pričamo o svemu i da zajedno odćutimo partiju.Devojka može da ima i tri noge i deset očiju,važno je kakva je iznutra.


Kultura i vaspitanje nažalost imaju i dalje vrlo jaku ulogu u izboru partnera-(Ju crno dete,kakav je,ko da je peško-ako je doteran,ili je klošar-ako je malo ,,siroviji''-brada,iscepane farmerke)....Takođe ima i ovoga:

Nađi sine lepu devojku da vam deca budu lepa....

Opet ponavljam:Važno je ono što osoba nosi u sebi,a ne na sebi.
 
Lepota nije relativna stvar, zna se šta je lepo... i zna se koliko je nepraktično birati isključivo na osnovu vizuelnog.
Ne razumem ovo za zadovoljstvo... uživam u gledanju lepoga? Mene inspiriše slušanje, na žalost, ili na sreću, nisam sigurna... jer ispada, da sam asocijalna po pitanju konstatacije iz uvodnog posta. :lol:
Lepo privlači, ali ne može da zadrži, održi, kako god... bar ne samo ta jedna stvar. Dok spoj mentalnog i fizičkog sklopa recimo zadovoljava sva čula.
Što naravno ne znači da ne može da se desi da izaberem nekoga ko je "out of my league"... Samo još da skontam koliki egoista trebam da budem da bi ovakav stav podržala moja sujeta.
A ti uticaji o kojima pričaš, spoljašnji, kultura, vaspitanje, odobravanje, ili neodobravanje okoline... sve se nešto mislim da sam ipak ja ta koja treba da bude zadovoljna i zadovoljena, jel tako? :lol:
 
Ne boriš se, pustiš neka laju, odnos ipak čine dvoje... porodica, prijatelji, ili komšiluk su već gužva u krevetu... Njihov je problem ako ne prihvataju, ne tvoj.
Ako ćeš biti ismejan i odbačen zbog svog izbora, podvuci ovo svog... zapitaj se po čijim pravilima i merilima se od tebe očekuje da živiš... ili što je još bitnije, koliko ćeš ti biti srećan ako ispunjavaš tuđe kriterijume, dok svoje potrebe zapostavljaš?
Takve treba odbaciti, ne čekati da oni tebe odbace... šta koga briga, uostalom i ko je toliko savršen da sebi daje za pravo da kritikuje ili osuđuje tuđe izbore? Ovo nikada neću razumeti...
Bitno mi je mišljenje nekih ljudi, ali ti isti ljudi znaju da njihovo neprihvatanje neće uticati na moju odluku. Isto tako, znaju gde je granica.
 
Y:
Lepota nije relativna stvar, zna se šta je lepo... i zna se koliko je nepraktično birati isključivo na osnovu vizuelnog.
Ne razumem ovo za zadovoljstvo... uživam u gledanju lepoga? Mene inspiriše slušanje, na žalost, ili na sreću, nisam sigurna... jer ispada, da sam asocijalna po pitanju konstatacije iz uvodnog posta. :lol:
Lepo privlači, ali ne može da zadrži, održi, kako god... bar ne samo ta jedna stvar. Dok spoj mentalnog i fizičkog sklopa recimo zadovoljava sva čula.
Što naravno ne znači da ne može da se desi da izaberem nekoga ko je "out of my league"... Samo još da skontam koliki egoista trebam da budem da bi ovakav stav podržala moja sujeta.
A ti uticaji o kojima pričaš, spoljašnji, kultura, vaspitanje, odobravanje, ili neodobravanje okoline... sve se nešto mislim da sam ipak ja ta koja treba da bude zadovoljna i zadovoljena, jel tako? :lol:

Pa tako nekako. Sama činjenica imati pored sebe nekog ko je lep kao i mi je potkrepljujuća, a prisustvo manje ili više lepe osobe može stvarati nelagodnost koja raste što je ta razlika izraženija.

Slažem se inače sa tobom da ne se treba osvrtati na reakcije okoline na naše izbore, ali kad sam govorio o uticaju kulture nisam mislio na to kako drugi reaguju na naše izbore, nego koliko su ti kulturni uticaji u našem detinjstvu uticali na nas same i naše izbore kasnije. Dakle, da li je kultura uticala na to šta će biti izvor tvog zadovoljstva? Da li je stvar kulture to što Kvazimodo neće nikada prići u klubu nekoj lepotici? On će se prvi povesti mišlju ,,ma gde ću ja uz takvu ribu''? A kad se nađemo u klubu, prvo na šta se orijentišemo je fizički izgled...ne harizma, unutr. lepota ili tako nešto. A suština je u tome...da li kvazimodo i lepotica neće funkcionisati ni po koju cenu ako se ipak smuvaju, ili su možda baš njih dvoje nešto što se često zove srodne duše?
 
Kod mene kolektivno nesvesno nesto ne funkcionise :lol:

Individualac sam i kroz zivot sam izgradila kriterijume koje modifikujem kako sam se razvijala kao licnost, a i nastavicu da to cinim i u buducnosti.

Kulturoloski uticaj je veci u zatvorenijim zajednicama bez obzira na velicinu te zajednice. Osobama iz ovakvih zajednica je teze da uspostave svoje kriterijume.
 
Mislim da ljudi idu linijom manjeg otpora: ružna osoba neće prići lepoj zato što je unapred ubeđena da kod nje nema šanse. Naravno, samo pod uslovom da ružnoj osobi fali hrabrost. Da li će Kvazimodo prići lepotici zavisi od količine njegove sigurnosti u sebe, koja nastaje kao rezultat objektivnog sagledavanja sopstvenih kvaliteta. Naravno, treba mu i inicijalno zrnce ludila za rušenje tabua.
Lepota ponekad ume da bude zastrašujuća za ljude koji nisu lepi a manjka im sampouzdanje: plaši ih da će biti odbijeni, poniženi a u krajnjoj instanci, čak i ako ružna osoba osvoji lepu, i pitanje koliko dugo će moći da je zadrži. No danas mnogi ne dopuštaju da im njihovo merilo lepote presudno utiče na izbor partnera. Oni prave izbor na drugim osnovama (on je mator i bogat, ona je mlada i plodna, iliti – zub je truo, treba mu plomba). Čak i posle ostvarenja veze, takvi ljudi igraju igricu procenjivanja lepote kad u prolazu gledaju lepa lica i tela, ali uspevaju da ih potisnu u svet svoje mašte, ne dopuštajući da im esetetičke fantazije ugroze već razrađene sisteme u realnom životu.
Cela priča o biranju sebi ravnom (ili približno ravnom) je kulturološki obrazac , "kolektivno nesvesno", relikt iz vremena kada su ljudi birali partnera za stvaranje budućeg potomstva. Čak i prvobitni čovek razmišljao je o komparativnoj lepoti ženke, pa je onu koja mu je izgledom delovala najzdravije, najotpornije i najplodnije, treskao toljagom i vukao u pećinu. Naravno, takvu je mogao da ugrabi samo muškarac koji je bio jači, lukaviji i uporniji od ostalih lovaca na žene i mamute.
Ista kulturološka formula u nekim sredinama važi ne samo za fizički izgled, već i za pitanje porekla, rase, nacionalnosti, pa čak i odgovarajući stepen obrazovanja. Mislim da je to je više sociološki fenomen, dok je odabiranje lepog za lepo (ili ružnog za ružno) psihološki. Ljudski mozak funkcioniše kao neka mašina za klasifikaciju, pa tako, kad god šetamo prirodom ili se nađemo u društvu drugih ljudi, on posmatra, upija utiske, razvrstava i poredi sa prethodnim iskustvima iste kategorije. Npr, ako smo pesmu definisali kao dugačku sekvencu čistih tonova različitih visina, onda će za nas neka nova pesma koju čujemo biti lepa samo ukoliko nadmašuje te definisane kvalitete. Tako je i sa ljudima kao našim objektima klasifikacije: ako smo od malena okruženi osobama nama prijatnog izgleda i pri tom se u njihovom prisustvu osećamo zaštićeno i voljeno, najverovatnije će nas u budućnosti privlačiti osobe koje imaju barem isto toliko prijatan izgled. Ali ako smo bili okruženi osobama koje su prijatnog izgleda a u njihovom prisustvu se nismo osećali voljeno i zaštićeno, onda oni u budućnosti najverovatnije neće biti nikakav reper za utvrđivanje lepote.
Drugim rečima: naše ocenjivanje nečijeg izgleda uvek je pod predrasudom nastalom iz iskustva.


U osetljivoj životnoj fazi kada biramo partnera, osoba koju najviše volimo je ona u ogledalu.
Suprotnosti se privlače, međutim u konačnom ishodu: sličan se sličnom raduje. Jer – suprotnosti se privlače ali se ne slažu. Predrasuda?
 
Model lepote diktira drustvo.
Npr. ranije su dame pazile na svoj beo ten (to je znacilo da dama ne radi u polju i da je iz dobrostojece kuce), jos ako je bucmasta i ima rumene obraze eto zdrave i pozeljne zene.
Danas je model privlacne zene sasvim drugaciji.
Ako Kvazimodo ima komplekse zbog svog izgleda moguce je da on i lepotica nece funkcionisati. Ali ne zbog toga sto je on objektivno ruzan vec sto je sam time opterecen.
 
Znam recimo ljude koji se zgrazavaju kada vide da muskarac na malom prstu desne ruke (ako je desnoruk) ili leve (ako je levoruk) pusta nokat od nekoliko santimetara - ako malo bolje obratite paznju uglavnom cete to videti kod nasih sugradjana kineza. U njihovoj kulturi to znaci da je taj muskarac dovoljno bogat da moze sebi da plati poslugu i radnu snagu na imanju, a da on sam ne mora da radi. Oni taj svoj nokat cak do perverzije neguju. A neki se na to zgrazavaju i to nazivaju seljackim.
 
Znam recimo ljude koji se zgrazavaju kada vide da muskarac na malom prstu desne ruke (ako je desnoruk) ili leve (ako je levoruk) pusta nokat od nekoliko santimetara - ako malo bolje obratite paznju uglavnom cete to videti kod nasih sugradjana kineza. U njihovoj kulturi to znaci da je taj muskarac dovoljno bogat da moze sebi da plati poslugu i radnu snagu na imanju, a da on sam ne mora da radi. Oni taj svoj nokat cak do perverzije neguju. A neki se na to zgrazavaju i to nazivaju seljackim.

Kad vidim takav nokat (kod ne-Kineza) uvek mi je prva asocijacija: supstitucija za čačkalicu ili štapić za uši.:mrgreen:
 
Da, mislim da je harizma bitnija od isprazne lepote... Postoje ljudi koji su lepi, po svim kriterijumima, a opet ne neki način odbojni.Ako ne postoji to nešto što isijava iznutra, po meni nema lepote. Harizmatični ljudi čak ne moraju da budu lepi... isto tako, inteligencija, odnosno mentalni sklad daleko jače može da privuče, nego fizički izgled... i da stimuliše.

A ovo za nokat... smešno mi. Pričaš o manirima, nekom ličnom pečatu.... pa ybt, ne može da me privuče neko ko nema nimalo ukusa, ili opšte kulture... I na tu temu, kada vidim da muškarac, pričam o ovima + 30 nosi patike u boji sa vazdušnim đonom, želudac mi se prevrne... može da bude najlepši na svetu, neka hvala. Ili da se češe, kopa nos i ostalo kada nije sam... to baš ume da napali. Toliko o promašaju teme, Trinitty. :roll:
 
Lepo @Borka...dosta istina izrečeno. Ali ako je taj kulturološki obrazac (lepo uz lepo, ružno uz ružno) nešto što potiče još iz primitivnih perioda i ako taj obrazac (uzeću slobodu da zaključim tako) podstiče površnost kod ljudi, zašto se i dalje održava? Evo opet se pozivam na filmove i serije u kojima su protagonisti obavezno atraktivni. Ne samo kad su protagonisti mladi, nego čak i kad su protagonisti starije dobi. Zašto recimo (totalno banalan ali slikovit primer) u ljubavnom filmu uz Meril Strip ide Alek Boldvin i Stiv Martin koji su za svoje godine prilično atraktivni muškarci? Zašto tu nije išao sjajni duhoviti DeVito?

A naravno, treba uzeti u obzir i ono što govori @neneke. Kultura definitivno diktira šta je lepo a šta nije. Možda doživimo da jednog dana manekenke budu gojazne pa se obrazac atraktivne žene potpuno promeni. :)

A što se tiče priče o lepotici i kvazimodu...Treba il lepoticu kriviti ako odbije kvazimoda samo zato što je neugledan (iako dođe do uvida da je duhovit, zanimljiv, unutrašnja lepota bla bla...)? Ne zaboravite da sebi ne možemo narediti šta će u nama izazvati uzbuđenje koje je neophodno za seksualni kontakt?
 
Y:
Da, mislim da je harizma bitnija od isprazne lepote... Postoje ljudi koji su lepi, po svim kriterijumima, a opet ne neki način odbojni.Ako ne postoji to nešto što isijava iznutra, po meni nema lepote. Harizmatični ljudi čak ne moraju da budu lepi... isto tako, inteligencija, odnosno mentalni sklad daleko jače može da privuče, nego fizički izgled... i da stimuliše.

A ovo za nokat... smešno mi. Pričaš o manirima, nekom ličnom pečatu.... pa ybt, ne može da me privuče neko ko nema nimalo ukusa, ili opšte kulture... I na tu temu, kada vidim da muškarac, pričam o ovima + 30 nosi patike u boji sa vazdušnim đonom, želudac mi se prevrne... može da bude najlepši na svetu, neka hvala. Ili da se češe, kopa nos i ostalo kada nije sam... to baš ume da napali. Toliko o promašaju teme, Trinitty. :roll:

?

Radi se o tome da nekoj kineskinji (a i nekoj koja to nije) bez obzira na nokat na malom prstu taj muskrac moze da probudi leptire u stomaku. A mojoj drugarici probudi nagon za povracanjem ma koliko sarmantan bio. I ovo o cemu ti pricam je realna situacija.
 
pa cim se pocnu takve price, to odmah znaci da postajete ta okolina koja osudjuje tudje izbore tj. zabadate nos tamo gde vam nije mesto.....samo bez tog nosa neko moze i ostati. problem vecine ljudi je sto stvari posmatra kroz sebe. sta briga posmatraca ko je sa kim i zasto, sve dok to ne ugrozava posmatraca.
 
pa cim se pocnu takve price, to odmah znaci da postajete ta okolina koja osudjuje tudje izbore tj. zabadate nos tamo gde vam nije mesto.....samo bez tog nosa neko moze i ostati. problem vecine ljudi je sto stvari posmatra kroz sebe. sta briga posmatraca ko je sa kim i zasto, sve dok to ne ugrozava posmatraca.

Koje price? Moze li malo preciznije. Nikoga nisi citirala...
 
Lepo @Borka...dosta istina izrečeno. Ali ako je taj kulturološki obrazac (lepo uz lepo, ružno uz ružno) nešto što potiče još iz primitivnih perioda i ako taj obrazac (uzeću slobodu da zaključim tako) podstiče površnost kod ljudi, zašto se i dalje održava? Evo opet se pozivam na filmove i serije u kojima su protagonisti obavezno atraktivni. Ne samo kad su protagonisti mladi, nego čak i kad su protagonisti starije dobi. Zašto recimo (totalno banalan ali slikovit primer) u ljubavnom filmu uz Meril Strip ide Alek Boldvin i Stiv Martin koji su za svoje godine prilično atraktivni muškarci? Zašto tu nije išao sjajni duhoviti DeVito?

A naravno, treba uzeti u obzir i ono što govori @neneke. Kultura definitivno diktira šta je lepo a šta nije. Možda doživimo da jednog dana manekenke budu gojazne pa se obrazac atraktivne žene potpuno promeni. :)

A što se tiče priče o lepotici i kvazimodu...Treba il lepoticu kriviti ako odbije kvazimoda samo zato što je neugledan (iako dođe do uvida da je duhovit, zanimljiv, unutrašnja lepota bla bla...)? Ne zaboravite da sebi ne možemo narediti šta će u nama izazvati uzbuđenje koje je neophodno za seksualni kontakt?

Zato što će DeVito u očima publike uvek ostati Pingvin iz "Povratka Betmena" ili onaj mučenik iz "Baci mamu iz voza" ... komičar niskog rasta i bucmastog stasa. Deni De Vito nikad neće dobiti ulogu Hamleta ili Don Kihota, jer nam holivuska industrija nameće stereotipe. To jest, De Vito ima šansu da glumi ljubavnika u ozbiljnoj drami u istoj meri koliko postoje šanse da Breda Pita identifikujemo sa Pajom Patkom.
Ti stereotipi su se menjali; nekada su za ženu idealne proporcije bile 90-60-90, a danas su 110-60-90, ili 80-60-115, zavisno od toga da li su stereotipe formirali ljubitelji "naprednih" ili "nazadnih" :lol: žena. Muškarci su eventualni nedostatak savršenog lica morali da kompenzuju dubokim, muževnim glasom ... pa su mnogi otpali sa pojavom tonskog filma. A oni za koje se - kao u slučaju nesrećnog Roka Hadsona - ispostavilo da su gey, gubili su status mačo ikone. Prototip idealnog mužjaka postao je Rambo, iliti Roki Balboa ... mada ni Terminator nije daleko od tog ideala. Deni De Vito, nažalost, u toj kombinaciji (i nametnutoj konstelaciji idola) može da glumi samo humanoidnog Paju Patka ... iako je vrhunski glumac i nesporno šarmantan lik. Ko bi gledao De Vita u seksi sceni?

Pravo na (filmsku) ljubav imaju samo lepi, ili barem oni koji zadovoljavaju izvesne kriterijume. Muškarac može biti nizak, ali će mu u filmu dodeliti nižu partnerku, ili će ga popeti na stepenik dok se ljubi sa ženom koja je njegove visine ili viša od njega. (Harizmatični Paćino je često bio izložen takvim trikovima.) Pod uslovom da je reč o ljubavnoj drami, žena će imati mnogo kose, blještave zube, duge noge, velika usta i preplanuli ten; ako je, međutim, reč o filmu sa erotskim elementima, glumica pored svega navedenog mora imati i pozamašno poprsje, i velika ali i vlažna usta - koja više ne asociraju na ljubljenje, već na oralne igrarije. Tako smo dobili idealne produkte: ljude od krvi i mesa koji deluju prirodno lepi, ali koji su svoju lepotu "pospešili" umecima za kosu, kolagenom, botoksom, silikonom, kvarcovanjem ... operacijama uklanjanja rebara, smanjivanja noseva, učvršćivanja zadnjica, isisavanja sala, presađivanja kose itd.itd. Danas su čak i veštačke trepavice, u eri sočiva u boji, mačiji kašalj.

Neke stvari su, razumljivo, potpuno nepotrebne - kao što je to slučaj sa fingiranjem Paćinove visine. Čovek ima oči koje ga čine jednim od najharizmatičnijih muškaraca u svetu filma.
 
?

Radi se o tome da nekoj kineskinji (a i nekoj koja to nije) bez obzira na nokat na malom prstu taj muskrac moze da probudi leptire u stomaku. A mojoj drugarici probudi nagon za povracanjem ma koliko sarmantan bio. I ovo o cemu ti pricam je realna situacija.

Radi se o kulturi, nekome je prihvatljivo i češanje doopeta, ili čega već na javnom mestu, i taj će sebi naći neku "ruku za češanje"... ono što budi nagon za povraćanjem nije tema, to sam htela da kažem, možda me nisi razumela, niti ima veze sa lepotom, niti sa harizmom, još manje sa inteligencijom...
Ljudi osuđuju ili iz zavisti, značui osećaja sopstvene inferiornosti, ili iz nemogućnosti prihvatanja drugačijeg obrasca ponašanja, moralnog, društvenog, svejedno, ovde se radi o subjektivnom osećaju superiornosti... što navodi na zaključak da taj koji osuđuje u stvari ima problem.
Dok ne/kultura nema veze ni sa jednim, ni sa drugim, naročito ne nacionalna.
 
Y:
Radi se o kulturi, nekome je prihvatljivo i češanje doopeta, ili čega već na javnom mestu, i taj će sebi naći neku "ruku za češanje"... ono što budi nagon za povraćanjem nije tema, to sam htela da kažem, možda me nisi razumela, niti ima veze sa lepotom, niti sa harizmom, još manje sa inteligencijom...
Ljudi osuđuju ili iz zavisti, značui osećaja sopstvene inferiornosti, ili iz nemogućnosti prihvatanja drugačijeg obrasca ponašanja, moralnog, društvenog, svejedno, ovde se radi o subjektivnom osećaju superiornosti... što navodi na zaključak da taj koji osuđuje u stvari ima problem.
Dok ne/kultura nema veze ni sa jednim, ni sa drugim, naročito ne nacionalna.

Kinez lep, inteligentan, harizmatican, ali dzaba... I doticna spomenuta nije jedina za koju znam da tako razmislja.
 
Koje price? Moze li malo preciznije. Nikoga nisi citirala...

el treba da nekoga specijalno citiram, da bih napisala post na temi? uopsteno, cim neko udje u takvu pricu o drugima, postaje ta okolina koja osudjuje, eventulano opravdava. u svakom slucaju, sve se svodi na to volim/ne volim. pa tako ce se uvek naci opravdanje za onoga koga covek voli ili ima bilo koju pozitivnu emociju prema osobi o kojoj je prica ili ce osudjivati iz zlobe, dosade, nedostatka sopstvenog zivota, pokusaja da bude bolji od onoga ko tema price, ljubomore.
moze onaj ko osudjuje da to radi i iz navodne ili stvarne brige (ovo bi izaslo iz okvira teme, koja je vezana izkljucivo za lepo i ruzno)za osobu koja je tema price. desava se da roditelji osudjuju izbor partnera i tako.....u svakom slucaju najbolje je ne petljati se u tudje izbore.
dajem slobodu, da bih je dobila. to je to. moji izbori su moja stvar.

Dača R:
A kad se nađemo u klubu, prvo na šta se orijentišemo je fizički izgled...ne harizma, unutr. lepota ili tako nešto.

usput, harizma nije ono sto je unutra, skriveno, harizma izbija iz coveka, ona se ne stice, ne uci, sa tim se radja.

Borac za prava zivotinja:
U osetljivoj životnoj fazi kada biramo partnera, osoba koju najviše volimo je ona u ogledalu.

a ja vecno u osetljivoj zivotnoj fazi. :lol:
 
el treba da nekoga specijalno citiram, da bih napisala post na temi? uopsteno, cim neko udje u takvu pricu o drugima, postaje ta okolina koja osudjuje, eventulano opravdava. u svakom slucaju, sve se svodi na to volim/ne volim. pa tako ce se uvek naci opravdanje za onoga koga covek voli ili ima bilo koju pozitivnu emociju prema osobi o kojoj je prica ili ce osudjivati iz zlobe, dosade, nedostatka sopstvenog zivota, pokusaja da bude bolji od onoga ko tema price, ljubomore.
moze onaj ko osudjuje da to radi i iz navodne ili stvarne brige (ovo bi izaslo iz okvira teme, koja je vezana izkljucivo za lepo i ruzno)za osobu koja je tema price. desava se da roditelji osudjuju izbor partnera i tako.....u svakom slucaju najbolje je ne petljati se u tudje izbore.
dajem slobodu, da bih je dobila. to je to. moji izbori su moja stvar.


usput, harizma nije ono sto je unutra, skriveno, harizma izbija iz coveka, ona se ne stice, ne uci, sa tim se radja.

Nisam ni rekao da je harizma nešto što je unutra. Nabrajao sam, pa je nakon harizme i zareza bila spomenuta unutrašnja lepota. Na kraju, harzima i jeste osobina ličnosti a one same po sebi nisu vidljive na prvi pogled, kao što je spoljašnja lepota.

a ja vecno u osetljivoj zivotnoj fazi. :lol:

Trebalo bi da se izražavaš jasno, ne moraš da citiraš nužno.

A što se tiče harizme, nisam ni rekao da je harizma nešto što je unutra. Nabrajao sam, pa je nakon harizme i zareza bila spomenuta unutrašnja lepota. Na kraju, harzima i jeste osobina ličnosti a one same po sebi nisu vidljive na prvi pogled, kao što je spoljašnja lepota.
 

Back
Top