otvoreno pismo Viktora Ivančića

donamileva

Buduća legenda
Poruka
30.635
možda je ovo i bilo na nekim tmama,ali sam ja tek danas dobila mail

copy/paste

Poštovana gospođo Bečić, kao građanin Splita osjećam se ponukanim iskazati
javnu potporu zadnjoj odluci Gradskoga vijeća – tijela kojim časno
predsjedavate – da se general Ante Gotovina ovjekovječi titulom počasnog
građanina, te da se po njemu nazove jedna gradska ulica ili trg. Moje
oduševljenje je utoliko veće što je odluka Gradskog vijeća donesena
jednoglasno, za nju su spremno glasali vijećnici stranke na vlasti i
opozicije, predstavnici svih ideoloških opcija – od socijaldemokrata do
neofašista – čime se na zoran način potvrdilo kako Splićani međusobne
političke razlike stavljaju u drugi plan kada su na stvari nacionalni
interesi i moralni kapital zajednice.

Ono što je na sjednici Gradskog vijeća u prošli četvrtak izostalo, vjerujem
pukim previdom, jest obrazloženje zbog čega bi to general Ante Gotovina bio
proglašen počasnim građaninom Splita, te dobio trg ili ulicu, budući da se
nekako prešutno podrazumijeva da ga svi narodni zastupnici – pa slijedom
toga i svi građani – smatraju herojem koji je oplemenio našu sredinu. Ipak,
zbog osobitog trenutka, a i činjenice da je oko ovog pitanja bez rasprave
postignuto jednoglasje, držim da je barem predlagač (Luka Roguljić iz HSP-a)
trebao navesti jasan razlog: po generalu Anti Gotovini nazvat će se trg ili
ulica zato jer je dotični pred Međunarodnim sudom u Haagu osuđen na 24
godine zatvora zbog počinjenih ratnih zločina.

To ističem zbog toga jer je inicijativa da se general Gotovina proglasi
počasnim građaninom Splita već jednom bila pokrenuta, ali je, da Vas
podsjetim, u prosincu 2005. Gradsko vijeće u tadašnjem sastavu premoćnom
većinom spomenuti prijedlog odbilo. Na vlasti je tada bila koalicija HDZ-a i
Liste Velog Mista, a protiv prijedloga je glasao i oporbeni SDP, no sada su
sve te stranke kategorično zastupale suprotan stav. Bez obzira na
zlonamjerna tumačenja, izvjesno je da se ne radi o prevrtljivosti spomenutih
političkih partija – a slijedom toga i građana Splita – nego o
hvalevrijednom strpljenju, staloženosti i usvajanju prakse prema kojoj će
naši nacionalni junaci, po kojima će se nazivati naše ulice i trgovi,
prolaziti svojevrsnu međunarodnu verifikaciju.

Nema dakle sumnje da je upravo potvrda Haškog suda – 24 godine zatvora zbog
počinjenih ratnih zločina – bila nužna za stvaranje konsenzusa oko toga da
je general Gotovina stekao zasluge da nosi titulu počasnoga građanina.
Štoviše: da je sud u Haagu kojim slučajem donio oslobađajuću presudu i
otklonio svaku sumnju u to da je general Gotovina sudjelovao u počinjenju
ratnih zločina, sigurno je da se oko dodjeljivanja počasti hrvatskome
vojskovođi ne bi ni raspravljalo na sjednici Gradskog vijeća Splita. Kome
danas treba nacionalna ikona bez međunarodne licence?

Uvažena gospođo Bečić, ne trebam Vam spominjati da je malo gradova na kugli
zemaljskoj koji njeguju sličnu praksu, čiji su stanovnici na taj način
odlučni i moralno jednodušni. Svakako je to komparativna prednost koju
vrijedi iskoristiti, tim više što je Split prije svega turističko odredište.
Kada posjetitelj iz Belgije ili Japana, primjerice, nasred suncem okupanog
trga upita svog vodiča: „Po čemu je znamenit taj Ante Gotovina?“, a ovaj mu
odgovori: „Po tome što je u Haagu osuđen na 24 godine robije zbog počinjenih
ratnih zločina“, znat će da je došao u zemlju vedrine, optimizma i dobrih
namjera. Da i ne govorim koliko će takvi dijalozi između roditelja i
potomaka, ili između nastavnika i učenika, krijepiti patriotski duh i
čvrstoću budućih pokoljenja.
 
S obzirom na planirani razvoj i ekspanziju grada, te znatan broj ulica,
trgova i gradskih znamenitosti koje će trebati na odgovarajući način
obilježiti, valjalo bi razmisliti, gospođo Bečić, da i drugi osuđenici za
ratne zločine dobiju svoje zasluženo simboličko mjesto na mapi Splita, što
bi se pametnom turističkom promidžbom zasigurno moglo razglasiti kao
jedinstven svjetski fenomen i postati neobična atrakcija, magnet za
znatiželjnike koji vape za bizarnostima. Dakako, mora se voditi računa o
određenoj razini i ne uzimati u obzir one čiji zločini nisu od kapitalnog
značaja. Utvrdi li se donja granica od, na primjer, dosuđenih deset godina
robije, tada bi i general Mirko Norac – koji se stekao slavu i zavrijedio
narodno poštovanje time što je pucao zarobljenim staricama u glavu – došao u
priliku okititi se medaljom i lentom počasnog građanina.

A budući da je Split otvorena i multikulturalna sredina, koja se oduvijek
dičila tolerantnim odnosom prema drugima i drugačijima, ne treba prezati od
toga da – ukoliko ponestane velikana hrvatskog etničkog porijekla, a to će
se razvojem ove inicijative neizbježno desiti – počasti za zasluge budu
dijeljene i građanima ove zemlje drugih nacionalnosti, uz uvjet da im je za
njih u Haagu ili pred nekim drugim validnim sudištem već izrečena dostatna
zatvorska kazna za počinjene ratne zločine. Ne bi bilo pametno robovati
predrasudama i, primjerice, uskratiti mogućnost Mili Martiću da ima svoju
ulicu u Splitu samo zbog toga jer je Srbin. Razmislite, gospođo
predsjednice: Avenija Mile Martića, kojom se izlazi na Trg Ante Gotovine,
bio bi to istinski dokaz mudrosti i širine ovoga Gradskog vijeća.

Uvjeren sam da će pod Vašim cijenjenim vodstvom, gospođo Bečić, Gradsko
vijeće Splita smoći snage i za takve poteze. Jedino što me na vašoj zadnjoj
sjednici kosnulo je istup gospodina Marina Jurjevića iz SDP-a, koji je
inicijativu doduše zdušno podržao, ali i predložio da se za dopuštenje upita
samoga generala Antu Gotovinu, s čime su se ostali vijećnici brzopleto
složili. Zašto bi, pitam se, od generala Ante Gotovine bila tražena dozvola
da odamo počasti generalu Anti Gotovini? Što ako general Ante Gotovina, zbog
svoje prirođene skromnosti, osujeti vrijednu društvenu inicijativu i tako
onemogući građanima da slave svoga sveca?

Ukoliko je pak namjera Gradskog vijeća da se generalu Gotovini ne oteža
položaj uoči drugostupanjskog sudskog zasjedanja i donošenja konačnoga
pravorijeka, bojim se da je riječ o gadnom nesporazumu: ako mu se
drugostupanjskom presudom drastično smanji zatvorska kazna, ili čak bude
oslobođen krivnje, neće li general Ante Gotovina – prema kriterijima što ih
je nametnulo samo Gradsko vijeće – izgubiti kredite da ga se proglasi
počasnim građaninom Splita? Vijeće bi se tako našlo u paradoksalnoj
situaciji da slavi izabranog velikana i istovremeno podupire procese koji bi
ga degradirali u našim očima i učinili manje važnim za zajednicu.

U svakom slučaju, radi se o opasnome brkanju pragme i principa, praktičnosti
i ideala, profanog i svetog, a takvo djelovanje uvijek rezultira sumnjivim
ishodima, i to, dakako, na štetu hrvatskog idealizma i državotvornih
pregnuća. Načelno govoreći: Zašto bi jedan osuđeni ratni zločinac odlučivao
o trgu našemu heroju?

Štovana gospođo Bečić, budući da je odluka Gradskog vijeća praktički gotova
stvar, pa građani iščekuju hitnu realizaciju, sada se treba koncentrirati na
pitanje koji od postojećih gradskih trgova nazvati po generalu Anti
Gotovini – jer neće biti vremena za čekanje da se izgradi neki novi – a da
se time ne poremeti simbolička konfiguracija našeg zavičaja. Slobodan sam
iznijeti Vam prijedlog da se u tu svrhu iskoristi trg pred ulazom u Crkvu
sv. Frane, gdje je nekad bila smještena znamenita gradska fontana, a koji se
danas službeno naziva Trg dr. Franje Tuđmana.

Argumenti za ovo rješenje su, mislim, očigledni: ako je general Ante
Gotovina u Haagu fasovao 24 godine zatvora umjesto dr. Franje Tuđmana – koji
je, kao što znate, u vrijeme suđenja bio mrtav – ako je dakle vojni
zapovjednik zaradio kaznu koja je bila namijenjena bivšem predsjedniku
države (ali ju je ovaj izbjegao bolešću i preranom smrću), nema ničega
poštenijeg nego da preuzme i trg od njega.

Drugi razlog nešto je delikatniji i tiče se postupne humanizacije gradskoga
simboličkog inventara. Sjetit ćete se, gospođo Bečić, da je u Splitu tijekom
devedesetih godina postojala Ulica Mile Budaka – nazvana po ministru
bogoštovlja fašističke NDH, autoru slavnog slogana „Bjež'te psine preko
Drine“ – i da je ona šačica hulja i urbanih Jugoslavena iz Ferala na to
svakoga tjedna upozoravala javnost, ali tek kada je mnogo godina kasnije
Ulica Mile Budaka tiho nestala iz plana grada, a ista bila nazvana po nekom
fratru, Splićane je prožeo neobjašnjiv osjećaj da su se riješili dijela
nacističkog naslijeđa što im je vremenom počeo predstavljati teret, mada su
ga isprva bili prihvatili otvorena srca.

Želim reći: proces defašizacije nazivlja trgova i ulica mora biti postepen i
odmjeren, nikako povod za bezglavo srljanje, i valja ga rješavati
strategijom step by step. Čak i kad bi sadašnja presuda generalu
AntiGotovini postala pravomoćna, on je u svakom slučaju neusporedivo manji
zločinac od dr. Franje Tuđmana, tako da bi preimenovanje Trga dr. Franje
Tuđmana u Trg Ante Gotovine predstavljalo značajan pomak. Vremenom, kroz
nekih 200 ili 300 godina, moglo bi se dogoditi da spomenuti trg nosi naziv
po nekome tko nije odgovoran ni za jedan zločin, što bi bilo zaista
fascinantno postignuće. Dobro, vizija je pomalo utopijska, ali naše težnje,
čini mi se, trebaju biti orijentirane u tom smjeru.

U međufazi, Trgom dr. Franje Tuđmana mogao bi se nazvati neki zgodan plato u
Lori – gdje je za vrijeme rata, kao što Vam je poznato, postojao
koncentracioni logor za gradske Srbe i ratne zarobljenike, pa su dotični tu
bili maštovito mučeni i ubijani – a kasnije, ako sudska praksa delegira nove
istaknute ličnosti, istoga preimenovati u Trg Mate Laušića. Sličan manevar –
samo s kadrovima iz drugog zločinačkog ešalona, kao što su Gojko Šušak ili
Jure Radić – vrijedilo bi primijeniti u kvartovima poput Spinuta i Blatina,
gdje je ovdašnjim Srbima oteto na tisuće stanova, a da ne spominjem kako
Glavni željeznički kolodvor – odakle su Splićani nakon „Oluje“ masovno
odlazili u Knin da osiguraju zalihe bijele tehnike, umjetničkih slika i
kućanskih aparata – naprosto vapi za nazivom koji će predstavljati nešto
više od birokratske rutine.

Draga gospođo Bečić, ohrabrujući Vas da ustrajete u svojim plemenitima
naporima, izražavam nadu da ćemo zajedno dočekati dan kada će naš grad –
iskazujući počasti najzaslužnijim pojedincima – nakon ratnih zločina
dostojno obilježiti i one mirnodopske. U tom smislu srdačno pozdravite
uvaženog brata. Ne sumnjam da će njegovo ime jednom biti zlatnim slovima
upisano na turističkoj karti Splita. Makar, nije nužno službeno proglasiti
Ulicu Željka Keruma da bi Splićani znali kako njome mogu stići jedino u
pizdu materinu, a to je destinacija koja im se, zbog nekih razloga, izgleda
najviše sviđa.

S osobitim štovanjem,

Viktor Ivančić
 
Hrvati su tupav narod , natovario ih Franjo da će pobeći sa Balkana i otići u Mittel Europu , samo da se otarase komunizma i zlih Srba , a sada imaju neandartalske kreature poput Bandića , Keruma , Mamića i sličnih,za koje su i oni partizani iz šume bili bečka škola . :lol:
 
Viktor je tako pisa i u rahmetli "Feralu" gdje je cjela grupa autora pisala u tom stilu

al imal kod Vas koji sličan Viktoru

- eventualno P Luković i nema više

Kako nema, Boris Dežulović!!!

images


:mrgreen:
 

Back
Top