Oto Vajninger, bolesni genije

Antihejter

Iskusan
Poruka
5.984
Izvor: https://impulsportal.net/index.php/...vajninger-o-krajnjim-zivotnim-svrhama-odlomak

Odlomak:
Nemačka reč za nauku, Wissenschaft, dolazi od reči Wissen, znanje. S pojmom znanja, kad se primeni na svet, odmah proističe pitanje: koliko čovek može znati? Pothvat nauke kaže, i misao koja se u njoj nalazi glasi: čovek može sve znati. On to može, jer to hoće. U ideji nauke, kao i u svim istorijskim pokušajima da se ona ostvari, uvek se, besno i naivno, ili nepokolebljivo i sa svešću o cilju, sa detinjskom smelošću ili sa muževnim prkosom, nalazi zahtev: sve ili ništa. Tako i Gete individualno za Fausta postavlja problem: moći znati sve ili ništa.
 

Prilozi

  • Screenshot_20220505-223017_Facebook.jpg
    Screenshot_20220505-223017_Facebook.jpg
    35,3 KB · Pregleda: 9
Oto Vajninger, bolesni genije, kako su ga zvali, je sa dvadeset godina imao više znanja i informacija, veću obrazovanost, pročitao više knjiga nego većina intelektualca sa daleko većim životnim stažem. To je ono što fascinira. Kada se pogleda bibliografija za njegovo delo "Pol i karakter" vidi se ogroman broj konsultovanih naslova, toliko veliki da izaziva poštovanje i kod onih koji o knjizi i ne znaju mnogo. Uglavnom ne priznat za života, koliko i kako pripada svim velikim ljudima, ipak, sa neobičnim poštovanjem obraćali su mu se takođe veliki ljudi, kao što je to bio August Strindberg.
...
Nakon što je odlučio da se ubije, napustio je stan svojih roditelja i iznajmio jednu sobu u kući u kojoj je umro Betoven. Tu je proveo jednu noć. Rano ujutru, 4. oktobra 1903. godine okončao je svoj život prostrelivši se kroz grudi.

Doživljavajući zlo sveta kao sopstvenu krivicu, Oto Vajninger je presudio sam sebi potvrđujući i na ovaj tragičan način činjenicu praroditeljskog greha i slobodne odluke svakog čoveka da se prema njemu postavi.
 
Lično se ne slažem da je "Pol i karakter" ženomrzačko delo.
Knjigu sam pročitao i stojim iza svojih reči ma koliko ljudi tvrdili suprotno.
Pa makar među njima bio i August Strindberg.

Jedini pravi i istinski ženomrzac je bio Šopenhauer, što i sam Oto Vajninger kaže za njega.
("Šopenhauer nije imao razumevanja za višu erotiku već samo za čulnu seksualnost..."
"Bio je čovek koji je patio usled polnog nagona ali nikada nije voleo")
 
Prvo što sam primetio je da je totalno pogrešno shvaćen, nakaradno protumačen ili jednostavno: neshvaćen.
Ili nešto i sa mnom nije u redu? U svakom slučaju ja sam ga shvatio, a kako to znam- oseti se.

Odakle da počnem?
Nije srž dela ali odnekud moram početi...Sviđa mi se njegova "jednačina" gde je za ženu idealan muškarac koji ima oniliko ženskosti koliko ona ima muškosti (tako da u tom paru imamo potpunog muškarca i potpunu ženu, tj idealan odnos M/Ž).

Vajninger je smatrao da u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost. "Ni u morfološkom, ni u genetskom smislu ne postoje "čisti muškarci" i "čiste žene" već samo muška i ženska osnovna supstanca; izmedju potpunog muškarca i potpune žene, koji su samo idealno zamišljeni, postoje mnogi stupnjevi približavanja jednom ili drugom tipu."

Genijalac visokih moralnih načela, čovek koji je ispoštovao sam sebe- "Dužnost svakog čoveka koji oseti da postaje zao je da se ubije".
On je otvorio oči, video istinu i zaista se ubio. To izuzetno poštujem, ne samoubistvo samo po sebi već njegovo održano obećanje i sebi i celom svetu. Ne tiče me se ko će ovo shvatiti a ko neće, ja iznosim svoje mišljenje.

Dalje, pripisuje mu se i da je ženomrzac, ni to nije tačno- čak je uzeo primer "mržnje" da objasni kako u tom slučaju onaj koji mrzi nije ništa bolji od onog što ili koga mrzi.
Ja uopšte nisam video "mržnju" prema ženama u ovoj knjizi. Nekakav oblik "kukanja" da, možda malo i prezira (ali ne i krivice) ali mržnju ne.

(Možda što previše čitam ove naše forumaške mizoginiste na forumima.)

Jeste rekao jednu istinu, ali istina je i zašto bi kao takva onda bila uvredljiva- žene su glupe jer veruju u muško zaklinjanje u ljubav. To je tačno.
Ali ima i nastavak, raspalio je po muškarcima itekako, kako muškarac ženu gleda kao svojinu, kako muškarac kad uslovno rečeno voli ženu ustvari voli sam sebe; kako ništa gore nema nego kad muškarci ženama prebacuju neplodnost...itd.
 
...
Nije srž dela ali odnekud moram početi...Sviđa mi se njegova "jednačina" gde je za ženu idealan muškarac koji ima oniliko ženskosti koliko ona ima muškosti (tako da u tom paru imamo potpunog muškarca i potpunu ženu, tj idealan odnos M/Ž).

Vajninger je smatrao da u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost. "Ni u morfološkom, ni u genetskom smislu ne postoje "čisti muškarci" i "čiste žene" već samo muška i ženska osnovna supstanca; izmedju potpunog muškarca i potpune žene, koji su samo idealno zamišljeni, postoje mnogi stupnjevi približavanja jednom ili drugom tipu."

Genijalac visokih moralnih načela, čovek koji je ispoštovao sam sebe- "Dužnost svakog čoveka koji oseti da postaje zao je da se ubije".
On je otvorio oči, video istinu i zaista se ubio. To izuzetno poštujem, ne samoubistvo samo po sebi već njegovo održano obećanje i sebi i celom svetu. Ne tiče me se ko će ovo shvatiti a ko neće, ja iznosim svoje mišljenje.
...
Saglasna sam i samo bih dodala da ima fenomenalnu, vjerovatno i najbolju, definiciju genija.
Mi riječ 'genije' danas olako koristimo u svakodnevnom govoru, npr. ne izimamo u obzir moralnost osobe, niti druga znanja. To je svakako posljedica i našeg sistema školovanja(usmjeravanje u jednoj oblasti) i današnjih (nedostataka) vrijednosti.

Ja Vajningera izrazito cijenim i hvala ti za temu.
 
Hvala, ovo je jedina tema koju nisam imao herca da objavim a odavno sam hteo.
Prvo sam tražio da li već postoji i stvarno sam se začudio da ne.

Drugo- izgleda da sam pogodio pravi momenat, moje prolongiranje je bilo zbog toga što sam mislio "Razapeće me tamo".

Stvarno imam sreće da naletim kad su u tom trenutku ljudi koji me neće "razapeti".

Dugo se ovo "krčkalo" dok nisam uspeo da dođem do one faze:
"Ne tiče me se ko će ovo shvatiti a ko neće, ja iznosim svoje mišljenje."

Nisam sujetan, ali realno svakome prija poneka podrška.

P.S. Hvala ti za ovo "dečko" haha, e to nisam čuo ima najmanje deset godina.
Pozdrav.

Saglasna sam i samo bih dodala da ima fenomenalnu, vjerovatno i najbolju, definiciju genija.
Mi riječ 'genije' danas olako koristimo u svakodnevnom govoru, npr. ne izimamo u obzir moralnost osobe, niti druga znanja.
To je svakako posljedica i našeg sistema školovanja(usmjeravanje u jednoj oblasti) i današnjih (nedostataka) vrijednosti.

Ja Vajningera izrazito cijenim i hvala ti za temu.
Slažem se.
 
Filozofska disciplina koja ispituje granice i mogucnosti ljudskog saznanja zove se epistemologija.
Brojni filozofi su iznosili razne postulate vezane za tu oblast; dva iskristalisana krajnja pola bila bi:
1.agnosticizam, gde se ne veruje da covecanstvo i covek moze ista (pouzdano) znati / spoznati, i
2.plotinizam, po kasno-helenskom filozofu Plotinu, koji ima slicno ime kao svoj rani, anticki uzor - Platon, i
koji je verovao da svaka stvar ovoga sveta predstavlja odraz nebeskih ideja (pod uticajem Platona), te da se
spznajom ovih ideja covek lagano penje sve vise - u astralno bivstvo, te da se ono, dakle, moze spoznati
u velikom obimu jos za zivota...a i sire. :cool: Zbog ovoga, kasniji hriscani-skolastici izuzetno su cenili Plotina. ;)

Covek bi mozda mogao znati sve, ali da li sve odjednom...?...:cool: Istina, Arhimed je rekao "dajte mi jednu tacku oslonca i pomericu Zemlju",
u Borhesovoj prici magicnog realizma "Alef" postoji istoimena tacka u podnozju nekih levih podrumskih stepenica kroz koju, ako se
covek dovoljno dobro zagleda, moze magicno spoznati citav univerzum....! Moze li se zaista naci ta tacka gde bi covek sve to doziveo - odjednom?
Ili bi eksplodirao od silne energetske sustine i navale Svega, kao Kejt Blancet u poslednjem, 4-om Indijani Dzounsu, kad je to neoprezno zatrazila
od vanzemaljskog veca u drevnom svemirskom brodu...? Adekvatan odgovor ne postoji. :cool:

Sto se tice Oto Vajningera i njegove zelje da u svome zivotu taj isti okonca licno, svojom voljom ili odlukom,
izrazavam sumnju da je do toga dosao epistemioloskom naukom... Ona mu sigurno ne bi diktirala tako nesto,
vec upravo sto duzi zivot radi sto vecih otkrica... Ukoliko bi u njima dosao do zakljucka da je svojevoljna smrt
jedini izbor, to bi pre upucivalo na drugi filozofski pravac - egzistencionalni nihilizam, odn. onaj koji porice i Platona i Plotina,
tvrdeci ne samo da se nista ne moze spoznati, vec i da nista - ne postoji. On porice sistem odraza astralnih ideja i njihovog
preslikavanja u zemaljskim stvarima, odakle ih je i moguce spoznati jos na zemlji.... Metod dozivljavanja ideja zamenice samo
goli voluntarizam, svojevoljan odabir, nesto sto je jos Dostojevski okarakterisao u svom romanu "Zli dusi" u liku
Nikolaja Svevolodovica Stavrogina, glavnog nihilistickog, silnog, ali "mucenog" anti-junaka dela... Ali, iznad svega,
desava se rokada u sledecem: spoznaju prave prirode "ideja" zamenjuje vladavina Principa, pojma koji moze biti izvod iz Ideje,
ali takodje i nesto sto nema nikakve dodirne tacke sa njom. ;) Kada kazemo da neko nesto radi "iz principa", to moze biti nesto
podjednako ispravno koliko i lose; dakle, u zavisnosti da li je vezano za stvar koja nam se otkriva ili potpuno nepovezano ni za sta... ;) :cool:
Oto Vajninger mi deluje kao neko ko je svoj poslednji cin odabrao ne iz spoznaje ideje, vec zbog primene principa....To je taj prelomni momenat.
Verujem da je tu nastala, reci cu blago receno - zbrka u terminima. Spoznaja je klonula pod stubom Principa. Na stranu nas Gavrilo....
:cool:
 
Mene cudi sto epistemologija nije razvijana niti je uocljiva...

Kao sto je razvoj sredstava proizvodnje bitan za industriju, standard, nauku i zivot, tako je epistemologija bitna za razmisljanje, shvatanje i samokontrolu kao i ostale discipline filozofije, ako to mozemo nazvati disciplinama.

Sama filozofija negira da bilo sta sto je njen deo moze biti disciplina, vec mora da se odvoji , postane nauka i tek onda je disciplina....
Dok je u inkubatoru filozofije, nije zrela, nego je haos ideja i to je to...

Dakle sto se epistemologije tice, to treba da postane nauka....ima sve uslove za to...

A sto se tice teme....koliko god bio pametan....ako je neko bolestan, onda treba sa rezervom uzimati delo , mozete uzeti ideju , ali ne i delo , ne i autoritet, sto ova tema sigurno radi pogresno..

E sad, da li je Vajninger bio bolestan do odluke da se ubije ili ne?
To je bitno pitanje...tj da li se moze odseci zadnjih 2 meseca razmisljanja i raniji opus uzeti kao korektna kreativnost...proporcionalna tadasnjem znanju Vajningera...?

Sam Vajninger je primer za epistemologiju, to je sigurno...
Fizicko i psihicko zdravlje je bitno za delo osobe....
Iako se svima ostalima cinilo da je postigao nesto vanserijsko , zdravlje je sigurno ostavilo obojenje i tragove u njegovom razmisljanju...

Tek ako ne ostavlja tragove, znaci osoba je zdrava, bez fobija, kompleksa i slicno , nebitno sta drugi ljudi misle, ljudi su stoka koja prebacuje i ne razlikuje nego projektuje, tek onda imamo slobodan um...neobojen.

Kapitalizam u sustini negira postojanje slobodnog uma...jer kapital trazi motiv za rad i eksploataciju svih....pa i samog vlasnika kapitala...
Tako da je tesko govoriti o slobodnom neobojenom umu u kapitalizmu...
Svejedno sto hajzenberg, Herc, Laplas, Maxwell i Lorenz i ostali odaju utisak slobodnog uma, to je uvek obojeno..

Obojenost je rep , integrisana tajna ili vidljiva mana...poremecaj..
Kao skulptura koja ima zakovane vinkle da bi se oduprla gravitaciji...pa skriveno iznutra kao nosac ili vidljivo spolja kao ruzno , nevidljiva struna ili dodati detalj, lanac koji inace ne bi bio deo skulpture..
 
Istinoljubivost bez humanosti je uzasan teret.....nije zdravo praviti takve sisteme..
To moze dovesti do onog sto si opisao, vladavina principa koju ja mogu izjednaciti sa jednom reci CAST, koja je jako stetna pojava....neljudska, neprirodna, umesto vladavine ideja i kao posebnog postapala primena ideja u humanizmu....covekoljublju, svetoljublju , da tako kazem..
Postovanje kao rec je tu kriva....ona nije apsolut, ona je dvosmerna, adekvatna..

Ljudi su licemerni i projektuju , zato ce svakog ko koristi adekvatnost u pristupu optuziti za lazno....gospodin koji se prema grubijanu ponasa grubijanski bice lazni gospodin, koji se prema seljaku ponasa seljacki bice lazni gospodin, a to je sve zato sto boranija ne razume sta je ideja...oni misle ideja je pomisao....a ideja to nije....pomisao je nesto kao zrnce ideje...neke ideje mogu biti zrnce, a neke su kamenje ne mogu biti manje...jednostavnije..

Sve slozenije ideje ljudima su nejasne....jer rekoh zamisao = ideja..
To medjutim nema veze sa epistemologijom, jer ona se i ne bavi dometom boranije....trebalo bi , osim vrha uvek je bitna medijana, kvadrat medijane, statisticka devijacija, da tako kazem...

Ovo je dovoljno da npr prosecan Srbin danas uopste ne zeli da razjasni sebi sta sam napisao...
To nije stanje iz SFRJ, niti iz 1990tih, to je stanje sada..
Cak i da srpski jezik ima u osnovi kvalitet za dubinu izrazaja i preciznost izrazaja, on to gubi , jer je prisvojen i osvojen od strane onih koji nemaju tu osobinu....zato se sad menjaju znacenja i terminologija i jasnoca jezika je otisla u dupe...
 
Poslednja izmena:
Lično se ne slažem da je "Pol i karakter" ženomrzačko delo.
Knjigu sam pročitao i stojim iza svojih reči ma koliko ljudi tvrdili suprotno.
Pa makar među njima bio i August Strindberg.

Jedini pravi i istinski ženomrzac je bio Šopenhauer, što i sam Oto Vajninger kaže za njega.
("Šopenhauer nije imao razumevanja za višu erotiku već samo za čulnu seksualnost..."
"Bio je čovek koji je patio usled polnog nagona ali nikada nije voleo")
Licno se ne slazem da je "Pol i karakter" uopste delo...sa kojim filozofija ima ikakve veze.
Psihologija (i to neka nakaradna) da ali filozofija ne..

Dacu ti odgovor zasto tako mislim.

Svako pisanije koje makar jednom recenicom povredjuje i omalovazava mene kao zenu dok citam
ili tebe kao muskarca dok citas nije filozofsko delo vec je kritika ili necija subjektivna psiholoska analiza
potaknuta licnim frustracionim momentima...

...Najinferiorniji muskarac i dalje je beskrajno superiorniji od najsuperiornije zene" , pise on, "toliko da se cini nedopustljivo uporedjivati ih i rangirati. Ipak, niko nema pravo omalovazavati ili tlaciti na bilo koji nacin cak ni one koji su inferiorna zena."

Ovakvi i slicni mizogini ispadi doticnog Bi gospodina nisu cak ni podlozni filozofskim komentarima
a kamoli osvrtima jer govore da taj neko ko razmislja na taj nacin veze nema sa zivotom a ne sa filozofijom..
 
Vajninger je bio bolesni genije, a ti si samo bolestan.
Uostalom, lično ne mislim da je Vajninger bio uopšte "bolestan".
Video je nešto što retko ko vidi.
Da li mislis da je u potpunosti otkrio svoju negativnu stranu (onu stranu koju svi* drzimo pod tepihom) pa nije znao sta ce sa njom? Nije znao sta ce sa njom jer nije u potpunosti i u svoj njenoj snazi i nadahnucu otkrio onu pozitivnu stranu koju takodje svi* drzimo pod tepihom, jer da jeste ona bi ga vukla da nastavi dalje, pa je zbog toga nastao disbalans. Kada moralna i principijalna osoba predje prosecnu granicu otkrivanja svoje negativne strane (to jest negativne strane celog covecanstva) bez da istom merom upozna svoju pozitivnu stranu, onda se gubi smisao. Tako nekako ja shvatam.

*Kada kazem svi mislim na 99,99% ljudi koji nikada ne odu u dublja (neuobicajena) otkrivanja svoje pozitivne i negativne strane.
 
Licno se ne slazem da je "Pol i karakter" uopste delo...s-a kojim filozofija ima ikakve veze.
Psihologija (i to neka nakaradna) da ali filozofija ne..

Dacu ti odgovor zasto tako mislim.

Svako pisanije koje makar jednom recenicom povredjuje i omalovazava mene kao zenu dok citam
ili tebe kao muskarca dok citas nije filozofsko delo vec je kritika ili necija subjektivna psiholoska analiza
potaknuta licnim frustracionim momentima...

...Najinferiorniji muskarac i dalje je beskrajno superiorniji od najsuperiornije zene" , pise on, "toliko da se cini nedopustljivo uporedjivati ih i rangirati. Ipak, niko nema pravo omalovazavati ili tlaciti na bilo koji nacin cak ni one koji su inferiorna zena."

Ovakvi i slicni mizogini ispadi doticnog Bi gospodina nisu cak ni podlozni filozofskim komentarima
a kamoli osvrtima jer govore da taj neko ko razmislja na taj nacin veze nema sa zivotom a ne sa filozofijom..
Slazem se sa tobom, mada naglasio bi ovde jednu suptilnost. Po nekim nazovi "kolektivnim sudovima", vrednostima po kojima pozicioniramo jednu osobu na drustvenoj hijerarhijskoj lestvici gde uporedjujemo vrednosti kao sto je, materijalno bogatsvo jedne osobe, njena popularnost, socijalne vestine, njen fizicki izgled i slicno, da bi jedna musko-zenska zajednica opstala, muskarac je taj koji treba biti na malo visem stepenu hijerarhije nego zena. Ako je suprotno, to jest ako je zena malo iznad, onda zajednica nece uspeti. Ako je muskarac na mnogo vecem stepenu popularnosti, zajednica se takodje nece odrzati. Kada previse moralni (principijalni) muskarci to shvate, njima se to nece dopasti i zbog toga ce omalovazavati zene, iako je takav odnos u stvari normalani prirodni poredak. Muskarac je samo malko, (zbog fizicke snage) iznad zene, to nam je ostalo iz praistorije.
 
Poslednja izmena:
Nije tema "Zašto se ubio Oto Vajninger".
Ali izvolite. Barem mene ne napadate da veličam lik i delo (pa sad uvrede redom, postavljanje dijagnoza i meni i njemu i svašta na šta sam bio spreman).
Pa ja nisam mnogo upoznat s njegovom literaturom, ali daleko od toga da tebe bilo ko napada, zasto bi. :P Pricamo opusteno.. :)
Mene je samo pobudio taj biografski podatak da malo kontempliram na temu fatalizma, uopste gledano, vrednosnih sistema...
Cinilo mi se da nijedna ideja ne moze negirati sopstveni cilj, odnosno ponistenje sopstvenog krajnjeg receptora - a to je sam covek. ;)
To me nateralo da pomislim kakav bi to filozofski sistem, uslovno receno, ili filozofska praksa naterala pojedinca da to ucini i okonca sebi zivot...
Zatim, kratak uvid koji je ponudila @LBarbara denuncira njegovo pisanje kao filozofiju u uskom smislu reci, vec vise kao zbornik razmisljanja...
Iz toga mi deluje logicniji njegov krajnji izbor, nacinjen mozda vise iz sklepanog principa nego iz filozofije same, posto filozofija zapravo budi misao,
ne stavlja je u gvozdene kalupe da bi je porinula u tamno more bez povratka, da skroz potone i nestane...Ovde je taj tuzni "posao" izgleda ucinio princip.
Takodje, ako je rec o zborniku misli umesto filozofiji, pronalazim slicnost u skoro pominjanom Jovanu Ducicu i njegovim pisanim tragovima, takodje po
pitanju muskaraca i zena. ;) :) Cini mi se da je korisnica @sofija06 otvorila blog o tome, gde ga je kriticki pomenula u tom smislu, isto kao LBarbara, navodeci Oto-ove citate. Ona je to odlicno uradila, ujedinila i primetila, navodeci da su Duciceve misli po pitanju zena i razlike u polovima proizvod tadasnjeg, patrijarhalnog drustva, ali sam joj ja tamo napisao da je dobro sto je Ducic primetio makar drustvene klisèe svoga doba, jer je time pokazao da neki vaze i do dana danasnjeg, dok se neke drustvene, hajmo ovde reci sada "igrarije" i dan-danas cine kao deo vecne perspektive u odnosima zena i muskaraca gledano kroz prizmu drustva, maltene bukvalno kao da takve stvari oba pola paradoksalno "pale", na njih se "loze" ili ih "rade", kako se to danas kaze :lol: , pa sam u tom stilu i ostavio takav komentar da - makar u tom pogledu - Ducicu valja dati kredit..;) To pobudjuje nove misli, jer ce svako tu Ducica doziveti na svoj nacin, neko kriticki, neko nekriticki, ali ce odatle uvek izaci sa svojom mislju i stavom - upravo cini mi se sto je slucaj i sa Oto Vajningerom! :D Ti to dokazujes. :)
Kada moralna i principijalna osoba predje prosecnu granicu otkrivanja svoje negativne strane (to jest negativne strane celog covecanstva) bez da istom merom upozna svoju pozitivnu stranu, onda se gubi smisao. Tako nekako ja shvatam.
Ili pak nesto nije u redu sa osobom...? Ali, ne zamerilo joj se, nije to nacin. ;)
Slazem se sa tobom, mada naglasio bi ovde jednu suptilnost. Po nekim nazovi "kolektivnim sudovima", vrednostima po kojima pozicioniramo jednu osobu na drustvenoj hijerarhijskoj lestvici gde uporedjujemo vrednosti kao sto je, materijalno bogatsvo jedne osobe, njena popularnost, socijalne vestine, njen fizicki izgled i slicno, da bi jedna musko-zenska zajednica opstala, muskarac je taj koji treba biti na malo visem stepenu hijerarhije nego zena. Ako je suprotno, to jest ako je zena malo iznad, onda zajednica nece uspeti. Ako je muskarac na mnogo vecem stepenu popularnosti, zajednica se takodje nece odrzati. Kada previse moralni (principijalni) muskarci to shvate, njima se to nece dopasti i zbog toga ce omalovazavati zene, iako je takav odnos u stvari normalani prirodni poredak. Muskarac je samo malko, (zbog fizicke snage) iznad zene, to nam je ostalo iz praistorije.
Ili je pak muskarac suvise opterecen onim cime ne treba...jer ako je vec krenuo negde, zasto stati na prvoj nesuvisloj prepreci? Zasto ne otici dalje ? :cool:
Zasto gubiti dusu, prisebnost, zivot bas na takvoj situaciji? :) Zivot ce i dalje biti zivot, makar bio otkriven, spoznat neki drugi zivot? Makar i onostrani, kako u to veruju mistici, ali ne pre vremena, if you know what I mean..? :) :cool:

Otvori temu o osnovama i razvoju epistemologije....
Videcu sta mogu... ;)
 
Inace je manjak kod ljudi to sto misle da je filozofija ili razmisljanje u sinhronizmu sa psihologijom, a to cak i kad negiraju , ipak to misle..
Nisam sujeveran, ali ne volim da mi macka predje put...ta fora..

To su ili mogu biti odvojene sfere...
Moze biti , mlad narocito , osoba koja ima u vrhuncu snage mozga , dovoljno resursa , IQ, znanja, ideja, kombinatorike, da dodje duboko do nekih zakljucaka i sadrzaja, do logike, do oblaka relacija..
Medjutim, psiha mu je slaba zbog, odnosa sa roditeljima, sa ekonomijom, sa potrebama, zbog slabijeg iskustva, zbog licemerja odraslih i slicnog.

Noseci rudimente casnog ili postenog, a videci okruzenje koje je ruinirano iz tog ugla, mlad covek ne zna kako da se pravilno postavi , a da zadrzi jednoobraznost...
Jedan od velikih problema poducavanja da je istina samo jedna..

Istina nije jedna, nikad...zavisi od point of view ili sto bi fizicari rekli od referentnog sistema..
Bilo prostor , bilo vreme bilo nesto trece, a ima i trece, cetvrto peto..

Oslobadjanje od animalizma, oslobadjanje od strukture kapitala, dve razlicite stvari , ali sveprisutne, bi npr dovele do totalnog drugacijeg pristupa u razmisljanju ljudi...
Ne bi bilo potrebe da autor do kraja gura svoju ideju, pa ne bi bilo znacajno ni ono ko duze zivi ideje mu pobede...

Po meni to takodje spada u epistemologiju...u sirem smislu sigurno ali i u uzem smislu po meni..

Ebiga ja da se pitam, ja bih od teorije o inteligenciji i gluposti pravio nauku..
a kamoli od epistemologije....to je vec sigurica zrela oblast..
Kazem meni je jasno zasto to nije nauka, a npr ne vidim potrebu da filozofija bude nauka...po meni nije nauka zato sto nema ekonomsku izdrzivost....bar danas i bar sada...
Sve ostale nauke ili ono sto nisu nauke, npr sociologija nije nauka..bar na sadasnjem stepenu razvoja, to je zadovoljavanje intuitivnih razmisljanja o odnosima u drustvu...imaju finansijsku isplativost, korisnost kapitalu..
 
Ili pak nesto nije u redu sa osobom...? Ali, ne zamerilo joj se, nije to nacin. ;)
...
Ili je pak muskarac suvise opterecen onim cime ne treba...jer ako je vec krenuo negde, zasto stati na prvoj nesuvisloj prepreci? Zasto ne otici dalje ? :cool:
Zasto gubiti dusu, prisebnost, zivot bas na takvoj situaciji? :) Zivot ce i dalje biti zivot, makar bio otkriven, spoznat neki drugi zivot? Makar i onostrani, kako u to veruju mistici, ali ne pre vremena, if you know what I mean..? :) :cool:
Zbog pretrane osetljivosti. Buduci da je bio dobar ali mracan tip, (citao sam pol i karakter) ta osetljivost nije mogla izdrzati u moru negativnosti a nije bilo ni svrhe. Pretpostavljam da je bio manat u musko-zenskim odnosima i flertovanju, da ga je to na nekom nivou dosta pogadjalo. Video je da prosecne zene (vecina) ne vole ljubazne muskarce (ni dan danas ih ne vole) jer ljubazni muskarci kriju neke slabosti. Posto je prosecna zena sama slaba, njoj ne treba muskarceva slabost. Oto je bio svestan svoje slabosti to jest preosetljivosti a krivicu i stid zbog toga je na nekom svom moralnom nivou prepisao zenama, dok nije mnogo mario za svoje druge nadprosecne kvalitete.
 
Oto je bio svestan svoje slabosti to jest preosetljivosti a krivicu i stid zbog toga je na nekom svom moralnom nivou prepisao zenama, dok nije mnogo mario za svoje druge nadprosecne kvalitete.
Sto je dokaz da jedna trula jabuka ume da pokvari sve ostale zdrave u ciniji...:p To nas opet dovodi do razlike u cistoti dopiruce ideje i miskonceptu "principa".
Pomenuo sam Ducica i njegov osvrt na tu problematiku gde se stavlja akcenat na drustvene okolnosti pod kojima se radjaju predstave o m-z odnosima...
Oto i Jova su savremenici - ziveli s kraja XIX veka, Ducic produzio do sredine XX. Oba su pak zivela u tzv. `zlatnoj epohi` pre 1.svetskog rata, ali kako za koga, za muskarce svakako da, za zena nesto manje, ali svejedno uspon industrijalizacije i kolonijalizma dali su zlatan pecat tome dobu. S druge strane, bujaju i radjaju se mnoge nove drustvene bolesti, a stare ulaze u stanje metastaze, gde se prosto osecala nuzda za revolucijom. Pre toga, pre Vajningera i Ducica, jedan drugi mislilac udara snazan pecat na svoje i na buduce vreme - niko drugi do Nice. :) Prosto je nemoguce ne videti slicnosti izmedju izvorne niceanske misli o slabosti, dekadenciji i snazi volje i stavova koje su nakon njega zastupali Ducic i Vajninger. ;) Nice takodje apostrofira slabost zene, trudi se da pronadje visi filozofski kljuc razumevanja, most izmedju polova, sto i ova potonja dvojica cine. Ali, svi ovi misleci duhovi - sem produktivnog Ducica, iscrpljuju svoju energiju na pogresnom polju, na polju agona (grcka rec u znacenju "borbe") sa drustvenim postulatima, a da s teskom mukom nalaze bilo kakvu zajednicku poljanu otvorenu, bujnu i cistu za oba pola, ako je tako nesto uopste potrebno... a jeste. ;) :cool: Znaci, da se razumemo: uopste nije neshvatljiva ta i takva "osetljivost". :) Za mnoge takve ljude - danas - sredstva za utehu i lecenje bivaju jedino i samo medikamenti - na tugu i zalost! :confused: U XIX veku toga nije postojalo. Duh se borio sa tim sam, i to - sam sa sobom. :( Ali prava nagrada nije isto sto i obecanje iste. Samo kazem... :)
 
Slazem se sa tobom, mada naglasio bi ovde jednu suptilnost. Po nekim nazovi "kolektivnim sudovima", vrednostima po kojima pozicioniramo jednu osobu na drustvenoj hijerarhijskoj lestvici gde uporedjujemo vrednosti kao sto je, materijalno bogatsvo jedne osobe, njena popularnost, socijalne vestine, njen fizicki izgled i slicno, da bi jedna musko-zenska zajednica opstala, muskarac je taj koji treba biti na malo visem stepenu hijerarhije nego zena. Ako je suprotno, to jest ako je zena malo iznad, onda zajednica nece uspeti. Ako je muskarac na mnogo vecem stepenu popularnosti, zajednica se takodje nece odrzati. Kada previse moralni (principijalni) muskarci to shvate, njima se to nece dopasti i zbog toga ce omalovazavati zene, iako je takav odnos u stvari normalani prirodni poredak. Muskarac je samo malko, (zbog fizicke snage) iznad zene, to nam je ostalo iz praistorije.
Uključujući i tvoj prethodni post, da, mislim da je Vajninger "video" i shvatio
Tvoj prethodni post:
"
...u potpunosti otkrio svoju negativnu stranu (onu stranu koju svi* drzimo pod tepihom) pa nije znao sta ce sa njom? Nije znao sta ce sa njom jer nije u potpunosti i u svoj njenoj snazi i nadahnucu otkrio onu pozitivnu stranu koju takodje svi* drzimo pod tepihom, jer da jeste ona bi ga vukla da nastavi dalje, pa je zbog toga nastao disbalans. Kada moralna i principijalna osoba predje prosecnu granicu otkrivanja svoje negativne strane (to jest negativne strane celog covecanstva) bez da istom merom upozna svoju pozitivnu stranu, onda se gubi smisao. Tako nekako ja shvatam."

Nikada ne bih umeo tako dobro da objasnim kao ti, ali to je to što sam i sam "tako shvatio".

P.S. @LBarbara sa tobom se slažem i veruj da te razumem, ali plašio sam se upravo takve reakcije, naime ima zaista previše muškaraca počevši od ovih naših forumskih koji misle da su "Bogom dani" samo zato što su muškarci, koji apsolutno veruju da je i Bog muško (tragikomično) ako veruju u Boga (mada je to sad totalno nebitno).
Ja pametniju ženu od tebe nisam upoznao, ne "uvlačim" se već sam to nekoliko puta i rekao kojekuda.
Međutim, i ovo može ispasti uvreda umesto komplimenta (jer ako si ti najpametnija žena koju sam upoznao, ispade da si izuzetak i da su druge žene glupe) i zato sam i rekao da sam jedva "imao herca" da objavim ovu temu jer sam znao da ću se "spetljati" i da neću umeti da se "iščupam" ("razapeće me ovde"), ali eto pojavio se ovaj čovek @moca77 koji je na isti način shvatio Vajningera kao što sam i ja.
 
Inace je manjak kod ljudi to sto misle da je filozofija ili razmisljanje u sinhronizmu sa psihologijom, a to cak i kad negiraju , ipak to misle..
Nisam sujeveran, ali ne volim da mi macka predje put...ta fora..

To su ili mogu biti odvojene sfere...
Moze biti , mlad narocito , osoba koja ima u vrhuncu snage mozga , dovoljno resursa , IQ, znanja, ideja, kombinatorike, da dodje duboko do nekih zakljucaka i sadrzaja, do logike, do oblaka relacija..
Medjutim, psiha mu je slaba zbog, odnosa sa roditeljima, sa ekonomijom, sa potrebama, zbog slabijeg iskustva, zbog licemerja odraslih i slicnog.

Noseci rudimente casnog ili postenog, a videci okruzenje koje je ruinirano iz tog ugla, mlad covek ne zna kako da se pravilno postavi , a da zadrzi jednoobraznost...
Jedan od velikih problema poducavanja da je istina samo jedna..

Istina nije jedna, nikad...zavisi od point of view ili sto bi fizicari rekli od referentnog sistema..
Bilo prostor , bilo vreme bilo nesto trece, a ima i trece, cetvrto peto..

Oslobadjanje od animalizma, oslobadjanje od strukture kapitala, dve razlicite stvari , ali sveprisutne, bi npr dovele do totalnog drugacijeg pristupa u razmisljanju ljudi...
Ne bi bilo potrebe da autor do kraja gura svoju ideju, pa ne bi bilo znacajno ni ono ko duze zivi ideje mu pobede...

Po meni to takodje spada u epistemologiju...u sirem smislu sigurno ali i u uzem smislu po meni..

Ebiga ja da se pitam, ja bih od teorije o inteligenciji i gluposti pravio nauku..
a kamoli od epistemologije....to je vec sigurica zrela oblast..
Kazem meni je jasno zasto to nije nauka, a npr ne vidim potrebu da filozofija bude nauka...po meni nije nauka zato sto nema ekonomsku izdrzivost....bar danas i bar sada...
Sve ostale nauke ili ono sto nisu nauke, npr sociologija nije nauka..bar na sadasnjem stepenu razvoja, to je zadovoljavanje intuitivnih razmisljanja o odnosima u drustvu...imaju finansijsku isplativost, korisnost kapitalu..
Razum (nauka) trazi sredstva, ali ne trazi platu... ;)
Takodje, nauka je zivo bice nalik feniksu; radja se, zivi, umire i ponovo vaskrsava ista, ali na novim temeljima.
Njoj nije potrebno da se takmici kao sve druge stvari koje si vec krstio "animalizmom" i tome slicno...
Ideje ne pobedjuju zahvaljujuci duzini borbe, tvrdoglavog agona, vec suprotno tome - kada im za to neprosto dodje vreme. Zato i jesu vanvremene - ideje. ;)
 

Back
Top