SVETI AMFILOHIJE IKONIJSKI:
Otkrovenje Jovanovo neki primaju. ali mnogi ga nazivaju lažnim.
Ovo neka ti bude istiniti bogonadahnuti kanon spisa.
=========================================
http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Recnik/B.htm
Crkva je ta koja je ubeležila knjige Staroga Zaveta i sabrala
apostolske spise koji su postali Novi Zavet. Spisak kanonskih
novozavetnih knjiga, ukupno 27, zaključen je u šestome veku.
Ove
knjige pominju se u različitom redosledu, počevši sa 85.
apostolskim
kanonom (koji je prepisao Kliment Rimski), pomesnim Laodikijskim i
Kartaginskim Saborima (364. god., u 60. kanonu, odnosno 418. god. u
32. kanonu), Svetim Atanasijem, Svetim Grigorijem Bogoslovom (330-
390), Svetim Amfilohijem Ikonijskim, Svetim Jovanom Damaskinom (0
pravoslavnoj veri, knjiga 4, gl. 17).
. Otkrivenje je prihvaćeno u kanon sa izvesnim izbegavanjem.
Osamdeset peti Apostolski kanon ne pominje Otkrivenje, ali zauzvrat
preporučuje dve Poslanice Korinćanima od Klimenta Rimskog i
Učenje
Dvanaesšorice Aiostola (odbačeno na Šestom Vaseljenskom
Saboru, kanon
2, na osnovu toga što su ga koristili neki jeretici); to isto
čini i
Laodikijski Sabor (60. kanon) i Sveti Kirilo Jerusalimski. Prihvata
ga Sveti Atanasije Veliki, koji spominje i Jermin Pastir (kao i Sveti
Maksim Ispovednik), a takođe i Kartaginski Sabor (kanon 30), koji
u
isto vreme preporučuje Žitija Svetih (kanon 54) i, na kraju,
Dionisije Areopagit. Pod uticajem katihetskih škola u Siriji i
Palesti-ni, Otkrivenje se nije upotrebljavalo u liturgijskoj praksi,
mada ga je ipak na kraju aleksandrijska škola stavila u kanon.
http://www.verujem.org/sveti_oci/atanasije_amfilohije.html
Sveti Amfilohije Ikonijski
Iz poslanice Sevlemu
Naročito treba i ovo la znaš: nije baš svaka knjiga
pouzdana iako
nosi ime Svetog pisma. Jer postoje knjige koje su lažno
naslovljene,
dok neke zauzimaju sredinu i kako bi se reklo, blizu su rečima
istine, a neke su sasvim lažne i sasvim neistinite isto onako kao
i
krivi i falsifikovani novac koji ima carski potpis ali je u svome
sastavu potpuno kvaran. Zbog ovoga navešću ti zasebno svaku
bogonadahnutu knjigu.
Kao prvo, spomenuću one Staroga Zaveta: Petoknjižje ima
Postanak,
Izlazak, Levitsku, Brojeve i na kraju Ponovljene zakone. Ovim
knjigama dodaj Isusa n sudije, zatim knjigu o Ruti, pa četiri
knjige
carstva i dve knjige Paralipomenon. Posle ovih prva Jezdrina i druga.
Napomenuću ti dalje pet pesničkih knjiga: proslavljenoga zbog
muka u
raznim stradanjima. Jova, pa knjigu Psalama koji su prikladni za lek
duši čovekovoj, onda tri knjige mudroga Solomona: priče,
eklesijast i
pesma nad pesmama. Ovima dodaj dvanaest proroka: Osiju, Amosa,
Miheja, Joila, Avdiju i Jonu, predsliku tridnevnog Hristovog
stradanja, posle njih Nauma, Avakuma, Sofoniju, Ageja, Zahariju,
Malahnju. Posle njih sećaj se četiri proroka: otvorenoga
govornika,
velikog Isaiju, milosrdnoga Jeremiju, tajanstvenog Jezekilja i
poslednjeg Danila koji je premudar i u rečima i u delima.
Neki dodaju ovim knjigama i knjigu o Jestiri.
Novoga Zaveta su ove knjige: primaj samo četiri Jevanđelja i to
Mateja. Marka, Luku i kao četvrtog Jovana koji je poslednji po
vremenu (nastanka), ali prvi po uzvišenosti dogmata i ja ga
sasvim
zaslužno nazivam sinom groma koji je široko razglasio reč
Božiju.
Primaj i drugu knjigu koji je napisao Luka o delima apostolskim.
Dodaj dalje izabrani sasud, propovednika kod neznabožaca,
apostola
Pavla koji je mudro napisao dva puta po sedam poslanica crkvama:
jednu Rimljanima, kojoj treba dodati dve Korinćanima, poslanicu
Galatima, poslanicu Efescima, poslanicu Filipljanima, pa onu koju je
napisao Kološanima, dve Solunjanima, dve Timoteju, pa Titu n
Filimonu
n jednu Jevrejima. Oni koji kažu da je poslanica Jevrejima
lažna ne
govore dobro jer istinita je blagodat u njoj.
Neki dalje govore da ima sedam sveopštih poslanica, a neki da
treba
primati samo tri, jednu Jakovljevu, jednu Petrovu i jednu Jovanovu, a
drugi pak tri Jovanove, dve Petrove i još Judinu.
Otkrovenje Jovanovo neki primaju. ali mnogi ga nazivaju lažnim.
Ovo neka ti bude istiniti bogonadahnuti kanon spisa.
http://www.verujem.org/sveti_oci/stajebilo.html
Na drugoj strani, Knjiga Otkrivenja, poznata takođe kao
Apokalipsa,
napisana Apostolom Jovanom, nekoliko stoleća nije bila primana od
Istočne Crkve. Me|)u istočnim autoritetima koji su odbacivali
ovu
knjigu bili su Dionisije Aleksandrijski (III vek), Jevsevije (III
vek), Kirilo Jerusalimski (IV vek), Laodikijski sabor (IV vek), Jovan
Zlatousti (IV vek), Teodor Mopsuetijski (IV vek) i Teodorit (V vek).
Da dodamo da sirijski i jermenski izvornici Novog Zaveta
ispuštaju
ovu knjigu. Mnogi grčki rukopisi Novog Zaveta napisani pre petog
veka
ne sadrže Apokalipsu, i ona se u Istočnoj Crkvi liturgijski ne
koristi ni danas. Sveti Atanasije je podržao uključivanje
Apokalipse,
i pre svega zahvaljujući njegovom uticaju Crkva od Istoka ju je na
kraju krajeva uključila u Novi Zavet. Izgleda da je rana Crkva
napravila unutrašnji dogovor u vezi sa Otkrivanjem i Poslanicom
Jevrejima. Istok je iz kanona isključivao Apokalipsu, a Zapad
poslanicu Jevrejima. Jednostavno, svaka od strana se složila da
prihvati spornu knjigu od onog drugog.
Krećući se ka IV veku, otkrih da Jevsevije, "otac crkvene
istorije",
kao sporne knjige pominje poslanice Jakovljevu, Judinu, Drugu
Petrovu, Drugu Jovanovu. Otkrivenje Jovanovo sasvim odbacuje.
ZAPAD VS. ISTOK
Crkva je kanon utvrdila ustanovivši šta je očevidna istina
i praksa
crkava Božjih. Sabori su nastojali da objave ono što je
saborno
umovanje Crkve i da odraze nesukobljenost vere, prakse i predanja
koja već postoji u pomesnim crkvama.
Sabori nam daju naročite zapise preko kojih Crkva jasno i
jednoglasno
saopštava šta čini Pismo. Među mnogim saborima koji se
sastadoše u
toku prva četiri veka, dva su naročito značajna u ovom
kontekstu:
1. Laodikijski sabor koji se sastao u Maloj Aziji oko 363. godine. To
je prvi sabor koji je jasno pobrojao knjige sadašnjeg Starog i
Novog
Zaveta, izuzimajući Otkrivenje Jovanovo. Laodikijski sabor je
ustanovio da samo pobrojane knjige treba i mogu da se čitaju u
hramu.
Njegove odluke su široko prihvaćene na Istoku.
2. Treći kartaginski sabor u severnoj Africi sastao se oko 397.
godine. Ovaj Sabor, na kome je bio Blaženi Avgustin, dao je
celovit
spisak kanonskih knjiga i Starog i Novog Zaveta. Dvadeset sedam
knjiga sadašnjeg Novog Zaveta prihvaćene su kao kanonske.
Sabor je
takođe usvojio da ove knjige treba čitati u crkvi kao
Božansko Pismo,
a da se druge isključuju. Sabor je široko prihvaćen na
Zapadu.
http://members.tripod.com/~Eumenes/Radovi/Otkrivenje/Pitanje.html
Po Evseviju, u lažne (podmetnute) knjige spadaju Dela Pavlova,
Pastir, Otkrivenje Petrovo, Didahi, Jevrejsko jevanđelje, "i
najposle, ako hoćete Jovanovo Otkrivenje, za koje rekoh da ga
nekoji
primaju kao doista od Jovana, a nekoji odbacuju". 26 Otkrivenje
Jovanovo episkop Kesarijski navodi i u spisku opšteprihvaćenih
knjiga "najposle, ako se svidi (ili: ako se nade za ispravno)".
Zapravo, protivnik hilijazma Evsevije Kesarijski prihvata kao
ispravno Dionisijevo gledište, o postojanju dva Jovana. Kraj
hilijastičkim težnjama došao je posle konstantinovskog
preokreta i
pobede hrišćanstva. Pa i nakon toga, neko vreme se izbegavalo
tumačenje, pa čak i prepisivanje Otkrivenja Jovanovog. 27 Kiril
Jerusalimski i Grigorije Nazijanski nisu svrstavali Otkrivenje u
novozavetne spise, Jovan Zlatousti i Teodorit Kirski ga nikada nisu
upotrebljavali. 28 Nema ga ni u starom jermenskom i sirskom prevodu
Novog zaveta, te jedino nedostaje na spisku kanonskih knjiga u 60.
pravilu laodikijskog sabora iz 360. godine. I pored toga što je,
kako
je vec rečeno, Atanasije Aleksandrijski prvi izneo potpun kanon
Novog
zaveta, njega je na Istoku konačno potvrdio tek Peto-šesti
(Trulski)
vaseljenski sabor 692. godine. Posle ovog sabora bilo je još samo
pojedinačnih sumnji u Otkrivenje Jovanovo (npr. patrijarh Fotije u
IX
veku). 29 Današnji istraživači najvećim delom
prihvataju mišljenje
Dionisija Aleksandrijskog da Otkrivenje, Jevandenje po Jovanu, Prvu,
ali i Drugu i Treću Jovanovu poslanicu, nije mogla napisati ista
osoba, barem ne u njihovoj sadašnjoj formi.
Kriterijumi onovremenih hrišćanskih autoriteta o tome koji će
spis
ući u novozavetni kanon svetih knjiga a koji ne, bili su veoma
komplikovani ako ne i čudni. Tako na primer, tekst mora imati
apostolsko poreklo ili biti namenjen čitavoj Crkvi, a onda se on
kao
takav i čitao na liturgiji. Ipak, znamo da se nisu sve knjige koje
su
ušle u Novi zavet čitale na službi, što je i danas
slučaj sa
Otkrivenjem Jovanovovim.