"Otkačiti" ga, ako...

teardrop:
iluzionista, mora sve biti obostrano. Makar ja u to verujem.

Onda nisi zahtevna. Sasvim je normalno da partneri jedno drugom predstavljaju podršku u životu.

Mada se i to njegovo može objasniti ukoliko je zbog nečega bio ljut na tebe ili razočaran. Ako ne, onda je jednostavno sebičan i to je to.
 
Meni je to jedino bitno za vezu.
Da delimo život. Veselje i tugu.
Da budemo bliski prijatelji. Najbolji.

Ako toga nema - ako sam više sama u vezi nego
kad sam sama... onda mi veza ne treba.
 
teardrop:
...nije tu? Šta pod tim podrazumevam? Moj ex je dobio "korpu", tj. razvod braka, jer nije razumeo kad sam ga pitala sledeće:

Gde si bio kad mi je umrla jedna bliska i draga osoba, a ja bila beskrajno tužna? Kako si mogao da zaboraviš da dodješ u bolnicu po mene? Gde si bio, a nisi bio pored mene, kad sam plakala rezultata testa? Držala sam ruke u krilu, kad mi je doktor saopštio ... , a tebe nije bilo da mi stisneš ruku kao znak ohrabrenja. Sećaš li se šta si mi rekao kad sam ti pričala o ozbiljnim problemima na poslu?

Kučka sam, i biću! Ako kažem da hoću večeras da me drži za ruku, jer mi je teško, ili sam tužna, mora biti tu! Mora!

Naravno da mora ali ja bi se preispitivala oko toga malo duže... Nikako ne bi dobio korpu odma. Ufffffff teardrop, da nisi ti otvorila temu, priznajem nebi se trudila da odgovorim. Ne mogu drugačije, moram primerom - izvini. Nije da ne čitam temu ili da skrećem priču na sebe, samo ne znam drugačije.
Kada je jednom, meni jako važnom i voljenom njemu ćale poginuo - ja sam se trudila da budem tu.
Ne verujete u gatanja i gledanja u šolju jel da? E pa nisam ni ja tada. Ali moja prababa koja se udala u Valjevu - to je baš dobro radila. He... i nju sam videla tada poslednji put. Rekla mi je da na njegovoj strani stoji smrt - a meni glas u vezi nje, jako brzo.
Tako je i bilo... pola sata nakon toga, javili su mi.
Odma sam sela na bas i došla.
Držala sam ga za ruku danima, pričala sa njim, plakala i sa njim i umesto njega :wink:
Jedino te naše dane, najjasnije pamtim... Oči su mi bile ogromne, trudila sam se da shvatim šta želi od mene, kako se oseća, šta mu treba. Htela sam i da budem tu i da ne smetam u isto vreme... Bila je to velika ljubav teardrop.
Ali on je prekinuo vezu.
Revolt, bol, mržnja, pucanje... ma sve....
Nije bilo ni blizu dovoljno ono što sam ja mogla da mu pružim a i prevagalo je to što je hteo da kroz to prođe sam.
Ma kako god da sam postupila - ja nisam mogla da imam to mesto tada, a kasnije je bilo prekasno, tako da ono...
Kako da ti kažem da je ispravno ostaviti nekog što nije tu... Gle, da sam ja njega ostavila tada, kao što je on tebe - bio bi jako ljut. I to bi mu skrenulo pažnju bar malo. Pred sobom bi od jednom imao problem koji može da reši jednom korpom... A verujem da je tada bitno, da bar delić onoga što se oko tebe dešava možeš da promeniš.
 
majcheki:
... žao mi je što se nisam ponela isto kao tvoj dečko. Bilo bi mu lakše na teži način... Tupavo ali realno :wink:

Ispravka: ja sam njega ostavila, jer nije bio tu ni u jednoj situaciji kad mi je bio potreban.
Pazi, kad perem prozore, to mogu sama. Odlazak na pijacu, i to mogu sama. Ali... Bila sam pored njega kad mu je umro otac. Kako "pored njega"? Sve trivijalno, sve što može i bez njegovog učešća, sve što mogu da mu sklonim sa puta... I da ga držim za ruku, da zna da ima prijatelja.
*ebi ga, danas sam otužna. Fuj!
 
majcheki:
Naravno da mora ali ja bi se preispitivala oko toga malo duže... Nikako ne bi dobio korpu odma. Ufffffff teardrop, da nisi ti otvorila temu, priznajem nebi se trudila da odgovorim. Ne mogu drugačije, moram primerom - izvini. Nije da ne čitam temu ili da skrećem priču na sebe, samo ne znam drugačije.
Kada je jednom, meni jako važnom i voljenom njemu ćale poginuo - ja sam se trudila da budem tu.
Ne verujete u gatanja i gledanja u šolju jel da? E pa nisam ni ja tada. Ali moja prababa koja se udala u Valjevu - to je baš dobro radila. He... i nju sam videla tada poslednji put. Rekla mi je da na njegovoj strani stoji smrt - a meni glas u vezi nje, jako brzo.
Tako je i bilo... pola sata nakon toga, javili su mi.
Odma sam sela na bas i došla.
Držala sam ga za ruku danima, pričala sa njim, plakala i sa njim i umesto njega :wink:
Jedino te naše dane, najjasnije pamtim... Oči su mi bile ogromne, trudila sam se da shvatim šta želi od mene, kako se oseća, šta mu treba. Htela sam i da budem tu i da ne smetam u isto vreme... Bila je to velika ljubav teardrop.
Ali on je prekinuo vezu.
Revolt, bol, mržnja, pucanje... ma sve....
Nije bilo ni blizu dovoljno ono što sam ja mogla da mu pružim a i prevagalo je to što je hteo da kroz to prođe sam.
Ma kako god da sam postupila - ja nisam mogla da imam to mesto tada, a kasnije je bilo prekasno, tako da ono...
Kako da ti kažem da je ispravno ostaviti nekog što nije tu... Gle, da sam ja njega ostavila tada, kao što je on tebe - bio bi jako ljut. I to bi mu skrenulo pažnju bar malo. Pred sobom bi od jednom imao problem koji može da reši jednom korpom... A verujem da je tada bitno, da bar delić onoga što se oko tebe dešava možeš da promeniš.

Majo, smem li malo da filozofiram na tu temu? ;) A, ok... Znači smem. :P

Zavisi od tipa ličnosti... Znaš onu podelu na ekstravertne i introvertne ličnosti? E, pa... Prvima je veoma važna podrška okoline, a drugima pak je "lakše" da neke stvari prođu sami. Mada u stvarnosti postoji čitav niz različitih kombinacija ova dva osnovna tipa...

I ja bih rekao da znam da se "povučem" kad mi je teško. Verovatno stvar navike. Neko ko je navikao da u životu sve prolazi sam teško prihvata podršku. Nije navikao.
 
Uzajamnost mora da postoji, bez obzira na tip ličnosti.
Inače veza umire.
Moj bivši dečko je korektna osoba, nije ni za šta tražio pomoć i podršku, sve je rešavao sam sa sobom, ali i nije umeo da je pruži.
Zatvoren sistem.

On je fin, inteligentan, duhovit i zanimljiv, ali je veza sa njim bila najjezivija koju sam imala.
Nema emotivnog kontakta sa tim čovekom. Nema. Ponekad kroz rupice njegove duše
vidiš neko jedva bledo svetlo, i to je sve. Je li on iznutra živ - ne zna se...:roll:
 
teardrop:
misliš li da sam zahtevna?

tear bre...:?
Ma otkud zahtevna! Jaooo...:cry:

vidi, ima dva modela (najmanje dva, tačnije)

1) da si se udala za bayu koji ne zna šta će s parama, naravno - radi para a ne metafizike. U tom slučaju on mora da dobije ono što želi, a to je fina tiha i mirna ženica (baš kao ona ušećerena lady na početku veze tj. pre braka :wink:) i tu su računi čisti - tj. nekih preterane duševnosti nema. Kad postaneš oštrokonđa, ćao. Tolerišeš dakle sve, jer je brak sklopljen najmanje zbog emocija. Svako drugačije ponašanje je - glupost.

2) da ste brak sklopili iz ljubavi (najvećim delom, o tome se može teoretiše); tada ide ono čuveno i u dobru i zlu".
Kada nije tu za tebe – ne treba imati kompromis. Pod TIM uslovom ste sklopili brak, gledaj na to kao na svaki drugi ugovor, i kad jedna strana prestane da ispunjava svoje ugovorom predviđene obaveze, on se raskida. Tačka.

Tear, ne treba da budeš prestrog sudija, ni prema drugima, ni prema sebi. Otkud zahtevna???

Valjda biti racionalan...iskreno, ja (verovatno) ne bih čekala da se toliko stavki napuni...
 
teardrop:
...nije tu? Šta pod tim podrazumevam? Moj ex je dobio "korpu", tj. razvod braka, jer nije razumeo kad sam ga pitala sledeće:

Gde si bio kad mi je umrla jedna bliska i draga osoba, a ja bila beskrajno tužna? Kako si mogao da zaboraviš da dodješ u bolnicu po mene? Gde si bio, a nisi bio pored mene, kad sam plakala rezultata testa? Držala sam ruke u krilu, kad mi je doktor saopštio ... , a tebe nije bilo da mi stisneš ruku kao znak ohrabrenja. Sećaš li se šta si mi rekao kad sam ti pričala o ozbiljnim problemima na poslu?

Kučka sam, i biću! Ako kažem da hoću večeras da me drži za ruku, jer mi je teško, ili sam tužna, mora biti tu! Mora!


hm
neznam sta bi uradila
mozda bi mu oprastala i oprastala, ko zna
 
iluzionista:
Zavisi od tipa ličnosti... Znaš onu podelu na ekstravertne i introvertne ličnosti? E, pa... Prvima je veoma važna podrška okoline, a drugima pak je "lakše" da neke stvari prođu sami. Mada u stvarnosti postoji čitav niz različitih kombinacija ova dva osnovna tipa...

I ja bih rekao da znam da se "povučem" kad mi je teško. Verovatno stvar navike. Neko ko je navikao da u životu sve prolazi sam teško prihvata podršku. Nije navikao.


sad sam bas mislila o tome
bas sam napisala post da bi mozda ja oprostila ali ne i zaboravila
verovatno bi presla preko toga ladno
gore su mi druge stvari koje verovatno postavljacicu topika ne bi pogodile
ma mi smo sve razlicite i stavovi su nam razliciti
 
teardrop:
...nije tu? Šta pod tim podrazumevam? Moj ex je dobio "korpu", tj. razvod braka, jer nije razumeo kad sam ga pitala sledeće:

Gde si bio kad mi je umrla jedna bliska i draga osoba, a ja bila beskrajno tužna? Kako si mogao da zaboraviš da dodješ u bolnicu po mene? Gde si bio, a nisi bio pored mene, kad sam plakala rezultata testa? Držala sam ruke u krilu, kad mi je doktor saopštio ... , a tebe nije bilo da mi stisneš ruku kao znak ohrabrenja. Sećaš li se šta si mi rekao kad sam ti pričala o ozbiljnim problemima na poslu?

Kučka sam, i biću! Ako kažem da hoću večeras da me drži za ruku, jer mi je teško, ili sam tužna, mora biti tu! Mora!



Nisi zahtevna i u pravu si!

ne kaze se dzabe i u dobru (a posebno) i u zlu
 

Back
Top