Ostavila ga je nakon što je dobio otkaz

Reckless

Buduća legenda
Poruka
25.578
Moje skorašnje iskustvo me je natjeralo da razmišljam o ovome.

Naime, pred Novu godinu sam dobio otkaz u jednoj jakoj firmi, gdje sam radio u svojoj struci i imao sam solidnu platu. Zašto sam otpušten, o tome stvarno neću, jer to nije tema, samo ću reći da koliko god da ste dobri i trudite se, ne možete biti sigurni da vam se to neće desiti. Čeka me težak period, ali ću izgurati i ponovo stati na noge.

Sjetio jednog mog prijatelja, koga je žena ostavila 5 dana nakon što je ostao bez posla. Čovjek je prošao kroz živi pakao, preko noći mu se život okrenuo naglavačke. U ovom trenutku smatram sebe srećnim što trenutno nisam oženjen niti imam djevojku jer velike bi bile šanse da bi se i meni isto desilo, takav šamar ne znam kako bih pregrmio. Prečesti su to slučajevi, jednostavno materijalizam uzima previše maha. Rijetko kad danas čujem da neka ostane uz svog čovjeka kad mu se tako nešto desi, a ima ih i takvima skidam kapu.

Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)
 
Ta za 5 dana ga nije sigurno ostavila zbog toga, tj. možda je to iskoristila kao formalni razlog ali drugo je nešto bilo u igri.

Problem je što gubitak posla i nemogućnost brzog nalaženja novog,često ima druge dugoročne propratne efekte. Ljudi padaju u neku apatiju i depresiju,prestanu da se trude i bore posle nekog vremena, još ako se neki porok iskristališe...realno u jednom trenutku će sigurno druga strana da se zapita ima li svrhe nastaviti priču.
Nema šta da bude prihvatljivo ili ne, ako ti se zadesi to ti je. Dok je ljubavi u igri biće i strpljenja, ako se ona ugasila iz ko zna kojih razloga ovo će biti samo izgovor da se preseče.
 
Svi moramo danas da budemo spremni da cemo verovatno makar jednom ostajati bez posla i prihoda u zivotu, to je prosto realnost danasnjice.

E sad ima tu krajnosti medju muskarcima, od onih koji se zivi pojedu oko toga... Moj otac je takav bio, kad je ostao bez posla to je bila totalna depresija, uzas jedan, iako je moja mama radila i zaradjivala sasvim dovoljno, nismo bili ni u kakvim dugovima, on je to shvatio kao kraj sveta, kao kraj zivota, ma katastrofa, gore je bilo njegovo stanje i prihvatanje cele situacije nego sama situacija... To je jedna krajnost i naravno da nije dobra.
Druga krajnost su 'trazi posao, a moli Boga da ga ne nadje" muskarci, kojima je sasvim prihvatljiva i odlicna opcija da ih neko drugi izdrzava dok oni zdravi i pravi sede kuci i leze po ceo dan... Oni ce svako malo da gube posao kad ga imaju, a kad ga nemaju kukace na sve i svasta... Na kraju obicno otvore svoju fiktivnu firmu, koja ne donosi nikave stvarne prihode i paravan im je da nista ne rade. Oni su stvarno dno dna.
A tu su i svi oni izmedju.

Tako da sve zavisi od slucaja do slucaja i odnosa muskarca prema celoj situaciji, ne moze se nista tu generalizovati. Ako nije izgubio posao svojom krivicom i ako se stvarno trudi i ima nameru da nadje novi, onda to nije razlog za rastanak sigurno.
 
Uh.teskoje odgovoriti ispravno na takvo pitanje.Sve je to do zene,da li ima snage da istera taj problem sa muzem zajedno,sto je sigurno bolje,a neke nemaju strpljanja.Obicno tu dolazi do cescih svadja i drugih problema,ali mislim da bi zena trebala ostati pored muza i obrnuto,jer je lakse resiti i preboleti problem udvoje nego sam.
 
Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)

Naravno da je sebicno, snowtrooper je sve rekao

Prava zena ce da ostane uz svog coveka sve dok ga voli bez obzira da li ima ili nema.
 
Moje skorašnje iskustvo me je natjeralo da razmišljam o ovome.

Naime, pred Novu godinu sam dobio otkaz u jednoj jakoj firmi, gdje sam radio u svojoj struci i imao sam solidnu platu. Zašto sam otpušten, o tome stvarno neću, jer to nije tema, samo ću reći da koliko god da ste dobri i trudite se, ne možete biti sigurni da vam se to neće desiti. Čeka me težak period, ali ću izgurati i ponovo stati na noge.

Sjetio jednog mog prijatelja, koga je žena ostavila 5 dana nakon što je ostao bez posla. Čovjek je prošao kroz živi pakao, preko noći mu se život okrenuo naglavačke. U ovom trenutku smatram sebe srećnim što trenutno nisam oženjen niti imam djevojku jer velike bi bile šanse da bi se i meni isto desilo, takav šamar ne znam kako bih pregrmio. Prečesti su to slučajevi, jednostavno materijalizam uzima previše maha. Rijetko kad danas čujem da neka ostane uz svog čovjeka kad mu se tako nešto desi, a ima ih i takvima skidam kapu.

Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)

Samo bih te jedno ispravio - materijalizam ne uzima previse maha. Materijalizam je sve preuzeo. Znaci sad je SVE materijalizam i na ovom svetu nista drugo drugo ne postoji.
Ljubav ne postoji, osecanja ne postoje, iskrenost ne postoji, prijateljstvo, brak, porodica... nista ne postoji i nema uopste svrhe raspravljati o tome. Covecanstvo je za poslednjih 15 godina vise unisteno nego od svog postanka do pre 15 godina. Jedino resenje je da isto to covecanstvo jednostavno nestane sa lica zemlje jer ovo sto se sada desava je totalno ludilo. Dakle kataklizma, nuklearni rat, vanzemaljci, kometa... sta god ali covecanstvo jednostavno mora nestati. Mozda da ovaj odozgo napravi jedan master reset pa da se za par miliona godina krene sa novom evoluciom. Ova je sjebbana.
 
Samo bih te jedno ispravio - materijalizam ne uzima previse maha. Materijalizam je sve preuzeo. Znaci sad je SVE materijalizam i na ovom svetu nista drugo drugo ne postoji.
Ljubav ne postoji, osecanja ne postoje, iskrenost ne postoji, prijateljstvo, brak, porodica... nista ne postoji i nema uopste svrhe raspravljati o tome. Covecanstvo je za poslednjih 15 godina vise unisteno nego od svog postanka do pre 15 godina. Jedino resenje je da isto to covecanstvo jednostavno nestane sa lica zemlje jer ovo sto se sada desava je totalno ludilo. Dakle kataklizma, nuklearni rat, vanzemaljci, kometa... sta god ali covecanstvo jednostavno mora nestati. Mozda da ovaj odozgo napravi jedan master reset pa da se za par miliona godina krene sa novom evoluciom. Ova je sjebbana.

Mozda samo Srbija Kristofere, mada ko ce ga znati. Verujemo u MGTOW kao zvezdu vodilju.:deda:

- - - - - - - - - -

Moje skorašnje iskustvo me je natjeralo da razmišljam o ovome.

Naime, pred Novu godinu sam dobio otkaz u jednoj jakoj firmi, gdje sam radio u svojoj struci i imao sam solidnu platu. Zašto sam otpušten, o tome stvarno neću, jer to nije tema, samo ću reći da koliko god da ste dobri i trudite se, ne možete biti sigurni da vam se to neće desiti. Čeka me težak period, ali ću izgurati i ponovo stati na noge.

Sjetio jednog mog prijatelja, koga je žena ostavila 5 dana nakon što je ostao bez posla. Čovjek je prošao kroz živi pakao, preko noći mu se život okrenuo naglavačke. U ovom trenutku smatram sebe srećnim što trenutno nisam oženjen niti imam djevojku jer velike bi bile šanse da bi se i meni isto desilo, takav šamar ne znam kako bih pregrmio. Prečesti su to slučajevi, jednostavno materijalizam uzima previše maha. Rijetko kad danas čujem da neka ostane uz svog čovjeka kad mu se tako nešto desi, a ima ih i takvima skidam kapu.
Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)

Ne znam zasto je tako, ali sve je neka prevara...

Mi zivimo u najblagorodnijem periodu istorije i stvarno zivimo mnogo bolje nego nasi preci pre 100 godina na primer.

Ali ovoliki materijalizam, hirovitost, razmazenost i sebicnost su prosto za plakanje.

Ja sam pristalica izolacionizma.

Ne voleti, ne davati sebe u vezi, ne druziti se previse sa ljudima, vec samo sa probranim itd.

Institucionalizovane aktivnosti umeste blejanja...
 
Svi moramo danas da budemo spremni da cemo verovatno makar jednom ostajati bez posla i prihoda u zivotu, to je prosto realnost danasnjice.

E sad ima tu krajnosti medju muskarcima, od onih koji se zivi pojedu oko toga... Moj otac je takav bio, kad je ostao bez posla to je bila totalna depresija, uzas jedan, iako je moja mama radila i zaradjivala sasvim dovoljno, nismo bili ni u kakvim dugovima, on je to shvatio kao kraj sveta, kao kraj zivota, ma katastrofa, gore je bilo njegovo stanje i prihvatanje cele situacije nego sama situacija... To je jedna krajnost i naravno da nije dobra.
Druga krajnost su 'trazi posao, a moli Boga da ga ne nadje" muskarci, kojima je sasvim prihvatljiva i odlicna opcija da ih neko drugi izdrzava dok oni zdravi i pravi sede kuci i leze po ceo dan... Oni ce svako malo da gube posao kad ga imaju, a kad ga nemaju kukace na sve i svasta... Na kraju obicno otvore svoju fiktivnu firmu, koja ne donosi nikave stvarne prihode i paravan im je da nista ne rade. Oni su stvarno dno dna.
A tu su i svi oni izmedju.

Tako da sve zavisi od slucaja do slucaja i odnosa muskarca prema celoj situaciji, ne moze se nista tu generalizovati. Ako nije izgubio posao svojom krivicom i ako se stvarno trudi i ima nameru da nadje novi, onda to nije razlog za rastanak sigurno.

Ovaj mi je odgovor zapao za oko, ostali su manje više očekivani.

I ja sam bio u agoniji zbog gubitka posla do skoro, jedno 3-4 dana se nije moglo razgovarati sa mnom, pretjerano sam razmišljao o tome šta, kako, gdje je tu moja greška, jesam li mogao to spriječiti. Međutim shvatio sam da je to tako moralo da bude, jednostavno o tvojoj sudbini tu odlučuje neko drugi, džaba ti sve. I pomirio sam se sa tim i krenuo dalje.

Nije razlog to za rastanak, tu se slažem, ali ako je neko neodgovoran, to se može vidjeti i mnogo ranije prije gubitka posla.
 
Moje skorašnje iskustvo me je natjeralo da razmišljam o ovome.

Naime, pred Novu godinu sam dobio otkaz u jednoj jakoj firmi, gdje sam radio u svojoj struci i imao sam solidnu platu. Zašto sam otpušten, o tome stvarno neću, jer to nije tema, samo ću reći da koliko god da ste dobri i trudite se, ne možete biti sigurni da vam se to neće desiti. Čeka me težak period, ali ću izgurati i ponovo stati na noge.

Sjetio jednog mog prijatelja, koga je žena ostavila 5 dana nakon što je ostao bez posla. Čovjek je prošao kroz živi pakao, preko noći mu se život okrenuo naglavačke. U ovom trenutku smatram sebe srećnim što trenutno nisam oženjen niti imam djevojku jer velike bi bile šanse da bi se i meni isto desilo, takav šamar ne znam kako bih pregrmio. Prečesti su to slučajevi, jednostavno materijalizam uzima previše maha. Rijetko kad danas čujem da neka ostane uz svog čovjeka kad mu se tako nešto desi, a ima ih i takvima skidam kapu.

Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)

Sve su to produkti kapitalizma. :deda:
 
Ovaj mi je odgovor zapao za oko, ostali su manje više očekivani.

I ja sam bio u agoniji zbog gubitka posla do skoro, jedno 3-4 dana se nije moglo razgovarati sa mnom, pretjerano sam razmišljao o tome šta, kako, gdje je tu moja greška, jesam li mogao to spriječiti. Međutim shvatio sam da je to tako moralo da bude, jednostavno o tvojoj sudbini tu odlučuje neko drugi, džaba ti sve. I pomirio sam se sa tim i krenuo dalje.

Nije razlog to za rastanak, tu se slažem, ali ako je neko neodgovoran, to se može vidjeti i mnogo ranije prije gubitka posla.

Kako se to vidi? Zamisli da imas prezgodnu zenu u koju se jako zaljubis i onda se ona posle braka ugoji 30 kila, osisa na kratko i prestane da se depilira, samo zato sto je uzasno lenja, pronasla je muza, rodila je dete i zasto bi se cimala sada. Muskarci to isto rade samo na svoj nacin.

Naravno ne svi. Zamisli da imas zenu koja se razboli, dobije hormonalni poremecaj i jako se trudi da to izleci i vrati i izgled na staro. To je sasvim druga prica, zar ne? Tako ja to vidim, lenjost vs vise okolnosti. Jedni ne treba da pate zbog drugih, ali ne mozemo ni abolirati takve stvari i reci sve je ok kad u mnogo slucajeva ipak nije.

Da ne kazem da se sasvim pogresni ljudi nadju tu i na ostecenoj strani. Imas sponzorusu koja sama ceo zivot nije radila nista i uda se za nekog biznismena samo zbog njegovih para i ona moze da se 99% pouzda da on nece prestati da radi, a ako izgubi posao brzinom munje ce pronaci novi. S druge strane, udas se za nekog iz ljubavi i onda on tu ljubav iskoristi maltene kao povod da se ponasa bahato, izlezava po ceo dan i ne radi nista. To ne moze tako da bude, o tome se mora porazgovarati na samom pocetku, nesrecne okolnosti su jedno, a 'lezi lebe da te jedem' filozofija nesto sasvim drugo.
 
Ma taj par se nešto garantovano posvađao, lik je bio napetiji i nešto je rekao, žena je bila nervozna i nešto drugo je rekla i tako su se počeprkali i završili tu priču.

Smešno mi je to kako novac utiče na sreću ljudi, ne zbog toga što zaista utiče, već zbog toga što ljudi dozvole da utiče.

Da kažemo da jesve materijalizam, pa i nije. Neke stvari ne možeš da kupiš.

c913c079edb3543bb705c21315a77ba7.jpg


Možda je upravo prezasićenost opcijama, materijalizmom.
 
Moje skorašnje iskustvo me je natjeralo da razmišljam o ovome.

Naime, pred Novu godinu sam dobio otkaz u jednoj jakoj firmi, gdje sam radio u svojoj struci i imao sam solidnu platu. Zašto sam otpušten, o tome stvarno neću, jer to nije tema, samo ću reći da koliko god da ste dobri i trudite se, ne možete biti sigurni da vam se to neće desiti. Čeka me težak period, ali ću izgurati i ponovo stati na noge.

Sjetio jednog mog prijatelja, koga je žena ostavila 5 dana nakon što je ostao bez posla. Čovjek je prošao kroz živi pakao, preko noći mu se život okrenuo naglavačke. U ovom trenutku smatram sebe srećnim što trenutno nisam oženjen niti imam djevojku jer velike bi bile šanse da bi se i meni isto desilo, takav šamar ne znam kako bih pregrmio. Prečesti su to slučajevi, jednostavno materijalizam uzima previše maha. Rijetko kad danas čujem da neka ostane uz svog čovjeka kad mu se tako nešto desi, a ima ih i takvima skidam kapu.

Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)

golu na ulicu
 
Ovakvi slucajevi su cesti u situaciji kada neko izgubi veoma dobar posao koji ce tesko ponovo naci, jer prosto mora da standard prilagodi situaciji . Zene u Srbiji takvog tretiraju kao gubitnika i nemaju one mnogo vremena da cekaju i razmisljaju kakav ce posao naci pa usled toga raskid sledi vrlo brzo.
Oni muskarci koji su bogati ne zavise samo od jednog posla i njima se to nece desiti a obicno imaju jake veze i uticaj pa ce naci drugi.
Ovo je uglavnom slucaj kod onih koji krecu od nule i sami se probijaju pa dodju do jednog nivoa posle padnu, ustanu i bore se. Zene u Srbiji ce uvek biti sa muskarcem kada je dobro i kada ima para a kada je lose bas i nece i to pravdaju borbom za svoj interes.
 
Moje skorašnje iskustvo me je natjeralo da razmišljam o ovome.

Naime, pred Novu godinu sam dobio otkaz u jednoj jakoj firmi, gdje sam radio u svojoj struci i imao sam solidnu platu. Zašto sam otpušten, o tome stvarno neću, jer to nije tema, samo ću reći da koliko god da ste dobri i trudite se, ne možete biti sigurni da vam se to neće desiti. Čeka me težak period, ali ću izgurati i ponovo stati na noge.

Sjetio jednog mog prijatelja, koga je žena ostavila 5 dana nakon što je ostao bez posla. Čovjek je prošao kroz živi pakao, preko noći mu se život okrenuo naglavačke. U ovom trenutku smatram sebe srećnim što trenutno nisam oženjen niti imam djevojku jer velike bi bile šanse da bi se i meni isto desilo, takav šamar ne znam kako bih pregrmio. Prečesti su to slučajevi, jednostavno materijalizam uzima previše maha. Rijetko kad danas čujem da neka ostane uz svog čovjeka kad mu se tako nešto desi, a ima ih i takvima skidam kapu.

Pa mene prosto zanima kako vi gledate na te stvari, da li je prihvatljivo da žena napusti svog čovjeka kad ostane bez posla ili je to previše sebično, da li je tu ikad bilo ljubavi ili samo interes. Pisajući ovaj uvodni post, prvo sam htio da pitam da li bi vi (misleći na forumašice) uradili tako nešto, ali takvo pitanje ne bi baš bilo na mjestu :)
forumašice ti to ne bi uradile, naravno
misim zar si imo i trunku sumnje da bi to učinile

et tema...zadnje vreme došlo, sve je manje ljubavi a sve više interesa...da ste sveži u priči, da ljubav cveta punim zamahom, možda bi i ostala uz tebe...ali nakon određenog vremena ljubav izvetri (iako mnogi ovde tvrde da to nije moguće), ostane poštovanje...a kad izgubiš posao onda se izgubi i poštovanje i ćao zdravo...
 
Kako se to vidi? Zamisli da imas prezgodnu zenu u koju se jako zaljubis i onda se ona posle braka ugoji 30 kila, osisa na kratko i prestane da se depilira, samo zato sto je uzasno lenja, pronasla je muza, rodila je dete i zasto bi se cimala sada. Muskarci to isto rade samo na svoj nacin.

Naravno ne svi. Zamisli da imas zenu koja se razboli, dobije hormonalni poremecaj i jako se trudi da to izleci i vrati i izgled na staro. To je sasvim druga prica, zar ne? Tako ja to vidim, lenjost vs vise okolnosti. Jedni ne treba da pate zbog drugih, ali ne mozemo ni abolirati takve stvari i reci sve je ok kad u mnogo slucajeva ipak nije.

Da ne kazem da se sasvim pogresni ljudi nadju tu i na ostecenoj strani. Imas sponzorusu koja sama ceo zivot nije radila nista i uda se za nekog biznismena samo zbog njegovih para i ona moze da se 99% pouzda da on nece prestati da radi, a ako izgubi posao brzinom munje ce pronaci novi. S druge strane, udas se za nekog iz ljubavi i onda on tu ljubav iskoristi maltene kao povod da se ponasa bahato, izlezava po ceo dan i ne radi nista. To ne moze tako da bude, o tome se mora porazgovarati na samom pocetku, nesrecne okolnosti su jedno, a 'lezi lebe da te jedem' filozofija nesto sasvim drugo.

Primjer žene koja se zapusti nakon što se uda i rodi dijete može biti ekvivalentan sa primjerom mupkarca koji "traži posao a moli Boga da ga ne nađe" Lijenjost i s jedne i s druge strane, ali ne može se mjeriti sa nekim ko je ostao bez posla a nije njegova krivica ili je nakon svog truda i rada napravio kiks koji može svakome da se desi ali ga je skupo platio. Takvi sjučajevi su nerijetki, i takvima se obično i desi da ih i žena ostavi odmah nakon toga. To je već po meni nešto sasvim drugo, nešto što je previše okrutno. Već ti je teško i očekuješ barem podršku od voljene osobe osobe, ali shvatiš da te ta osoba nikad nije voljela no si samo bila "dobra prilika".

Mislim, možemo mi sad da razglabamo do sjutra šta i kako, ali jedno je sigurno, to rade osobe koje ne vole dovoljno.
 

Back
Top