Бил Клинтон је понудио Алији Изетбеговићу да Срби уђу у Сребреницу и изврше покољ пет хиљада Муслимана, а да за узврат Америка бомбардује Србе.
To je za "Sputnjik" izjavila bivša predsednica Republike Srpske Biljana Plavšić. Ista osoba je svojevremeno izjavila za "Svet" da su Bošnjaci "genetski kvaran srpski materijal prešao u islam i koji se iz generacije u generaciju kondenzuje i postaje sve gori." To je kao da čitaš neku od izjava Adolfa Hitlera iz tridesetih godina prošlog veka, a vezano za njegovo veličanje "arijevske rase", samo što bi kod njega "genetski kvaran" narod bio jevrejski. Ta i takva Biljana Plavšić je izmislila da je bivši predsednik SAD Bil Klinton smislio genocid u Srebrenici kao razlog za učestovanje SAD u NATO intervenciji u Bosni, i to je jedna od idiotskijih, a mnogobrojnih izmišljotina vezano za zločinačke Miloševićeve ratove u regionu, koje je Milošević sve redom izgubio, pa su "morali" da nastupe teoričari zavera kojima je krvolok Slobodan Milošević bio u vrhu ishrane da nam "objašnjavaju" debakle srpskog nacionalizma devedesetih. Kao, Amerika će da interveniše u Bosni i biće na vašoj strani samo ako žrtvujete 5000 ljudi. Potpuna budalaština! Zasto bi američkoj Air Force posle svih bestijalnih zločina koje je do tada nad civilima počinila tzv. Vojska Republike Srpske, znači nakon opsade i granatiranja Sarajeva, snajperisanja po civilima, nakon etničkih čišćenja, nakon belih traka u Prijedoru, ljudskih lomača u Višegradu, itd., itd., trebalo dodatnih 5000 mrtvih Bošnjaka za intervenciju, tačnije za učestvovanje u NATO intervenciji pod mandatom UN-a? Osim toga, zar ne važi ono da SAD ako samo žele nekoga da napadnu, da će to učine bez ikakvog povoda ili da će jednostavno izmisle neki povod? izmisliće nesto jednostavnije nego što je da se izvrši stvarni pokolj više hiljada ljudi. Na primer, reći će "Bosanski Srbi kriju hemijsko oružje i moramo to da uništimo" i kraj priče. Znači, budalaština od teorije zavere.
Ali pošto vidim da nemaš pojma, moram da te obavestim da su vazdušne snage NATO intervenisale protiv takozvane "Vojske Republike Srpske" još pre 1995. godine, jer su se na osnovu Rezolucije Saveta Bezbednosti Ujedinjenih nacija br. 816 komandanti NATO-a i UNPROFOR-a dogovorili da će avioni NATO snaga da pružaju blisku vazdušnu podršku UNPROFOR-u na zahtev Ujedinjenih nacija. Pa je tako NATO vazduhoplovstvo svoju prvu misiju bliske podrške UNPROFOR-u pokrenulo 10. aprila 1994. Tada je NATO bombardovao položaje tzv. VRS na par mesta na zahtev komandanata UN na terenu. To je zapravo bio suviše blag odgovor na neprekidne zločinačke akcije tzv. VRS protiv civila i regularnih snaga Armije RBiH, a koja je, daleko slabije naoružana jer nije poput tzv. VRS imala naoružanje JNA i svu moguću logistiku iz Beograda, pokušavala da odbrani civilno stanovništvo od pokolja, kao što je na primer bio zločinački napad tzv. VRS na Goražde. Taj napad koji je prethodio Srebrenici takođe je bio deo plana da se "Muslimani maknu sa Drine" pošto je Istočna Bosna, kako sam ti već objasnio, u zvaničnom Beogradu bila viđena da postane deo Srboslavije.
Međutim, kada je američki pilot oboren iznad Bosne raketom zemlja-vazduh koju je ispalila tzv. VRS, to je izazvalo revolt u administraciji SAD i dalo na snazi onim pozivima u međunadnoj zajednici i u samoj Americi da NATO-a poveća obim svoje intervencije u Bosni i nekako dovede do mira. Onda je, nakon napada tzv. VRS na zaštićenu zonu UN-a u Srebrenici, 21. jula 1995. godine organizovana Londonska konferencija sa predstavnicima 16 nacija. Tada je generalni sekretar UN-a Butros Butros-Gali dao generalu Bernaru Žanvijeu, tadašnjem vojnom komandantu UN, ovlašćenje da ima pravo, a u cilju ubrzavanja procesa, da zahteva vazdušne napade NATO-a bez prethodne konsultacije sa civilnim zvaničnicima UN u sedištu te organizacije na Ist Riveru. Kada je tzv. VRS 28. avgusta 1995. izvršila teroristički akt nad civilima ispalivši minobacačku granatu na sarajevsku pijacu u kojoj je poginulo 37 Sarajlija, komandant NATO-a je naredio pokretanje vazdušnih napada u okviru operacije Namerna sila, a koja zvanično počinje 30. avgusta 1995. sa mnogo većim obimom bombardovanja položaja tzv. VRS nego ranije. Bombardovanje tzv. VRS je trajalo do 20. septembra 1995. i uključivalo je napade na 338 pojedinačna cilja.
To je dovelo do toga da se zaraćene strane sastanu u Dejtonu, Ohajo, u novembru 1995. gde je potpisan Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznat kao Dejtonski sporazum. Deo sporazuma je bio i da NATO obezbedi 60.000 mirovnih snaga, kao deo IFOR-a. U okviru operacije IFOR-a u decembru 1995. godine, NATO je rasporedio ove snage u Bosni. Snage IFOR-a su ostale raspoređene do decembra 1996. godine kada su prebačene u Stabilizacijske snage (SFOR). Mirovne snage SFOR-a su u Bosni ostale do 2004. godine.