Osman Karataj i hipoteza o turkijskim osnovama srpske državnosti u srednjem veku

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
97.834
Na ovom forumu se s vremena na vreme pominju razmišljanja turskog istoričara Osmana Karataja, ali se citira isključivo kroz medije, parcijalno, a nekad i neprecizno. Zbog interesovanja dela forumaške zajednice, evo ovde i direktnih Karatajevih reči iz njegovog naučnog rada iz 2002. godine, „Uloga Onogura u seobi Hrvata i Srba“. Celi rad je dostupan ovde: https://www.academia.edu/2327173/_Hırvat_ve_Sırp_Göçlerinde_Oğur_İlgisi_Türkler_C_II_ed_K_Çiçek_S_Koca_H_C_Güzel_Ankara_2002_s_591_599

Ovako kaže Karataj:

Povezivanje srpske migracije sa hrvatskom u svim izvorima u potpunosti je posledica njihove istovetnosti. Priroda ove seobe potpuno se razlikuje od one u slučaju Hrvata. U svetlu međusobno potkrepljujućih izvora, i ovu seobu isto treba povezati sa Onogurima. Nakon raspada Velike Bugarske, Kuver, jedan od pet sinova hana Kuvrata, otišao je u Panoniju sa svojim sledbenicima oko 670. godine i potražio utočište kod Avara. Drugi izvor, Čudesa Svetog Dimitrija, objašnjava šta se dogodilo posle toga. Sećajući se pobune Kutrigura pre 40 godina, koja je imala za cilj preuzimanje vlasti, avarski kagan je odvojio Kuvera od njegovog plemena i smestio ga na jug, na granicu Vizantije (verovatno kod Sirmija). Međutim, ovo nije moglo sprečiti dalji tok događaja. Kuver, zapovednik određene vrste koncentracionog logora, nadgledao je vizantijske zarobljenike koji su tu bili držani. U sukobu sa avarskom vlašću, Kuver je pobegao i podigao pobunu sa Onogurima koji su mu se pridružili, vizantijskim zarobljenicima i nekim Slovenima. Razbio je avarske snage koje su bile poslate protiv njega, ali nije dugo izdržao te je pobegao i zatražio utočište kod Vizantije, i konačno bio smešten nedaleko od Soluna. Prema mnogim naučnicima, njegov dolazak veoma podseća na seobu Srba na Balkan. Treći izvor, Konstantin Porfirogenit, takođe to pominje, ali pogrešno datira u vreme Iraklija. Prema njemu, Srbi su zatražili utočište od cara i bili su naseljeni blizu Soluna, ali su ga, nezadovoljni tim područjem, ubrzo napustili. Na povratku ih je presreo zapovednik Beograda i naselio ih uz reku Moravu, na teritoriji današnje Srbije.
Dvornik, koji veruje da su Hrvati tražili zemlju od Iraklija i došli na Balkan pod uslovom da se bore protiv Avara, tvrdi da su isto učinili i Srbi, opisani kao „još jedno sarmatsko pleme“ koje je živelo u Saksoniji. Za Srbe moramo postaviti isto pitanje koje smo postavili i za Hrvate: Kako i kojom logikom su izabrali Balkan da traže zemlju u tako nestabilnom okruženju? Kako su prešli preko avarske teritorije? Osim toga, za razliku od Hrvata, dolazili su iz znatno udaljenijeg regiona. Dok ne nađemo odgovore na ova pitanja, seobu Srba možemo objasniti samo u okviru Avarskog kaganata.
Znamo da su odnosi između zapadnih Slovena i Avara bili dobri i da je bio stvoren snažan savez. Teofan pominje diplomatski događaj koji to ukazuje. Prema njemu, avarski kagan pozvao je Slovene koji su živeli na teritoriji današnje Poljske ili istočne Nemačke da mu pomognu protiv Vizantije. Ako su severni i balkanski Srbi isti narod, njihov dolazak može se objasniti kao odgovor na ovaj avarski poziv. Čini se da su se neki od njih naselili uz vizantijsku granicu, na području kojim je upravljao Kuver. S obzirom na to da su Nemci u to vreme ponovo ojačali i počeli da potiskuju Slovene, moguće je, kako sugeriše Novaković, da su se neki Srbi sa Labe povukli i potražili utočište kod svojih saveznika Avara.
S druge strane, dobro je poznato iz izvora kao što je Povest da su Avari loše postupali prema svojim slovenskim podanicima. Ovaj loš tretman, zajedno sa drugim faktorima, verovatno je izazvao razočaranje među severnim Srbima, koji su pod ratničkim vođom poput Kubera videli priliku za pobunu. Nije teško zamisliti da su se ovoj pobuni pridružili i Sloveni koji nisu bili Srbi. Prema Čudesima, vizantijski zarobljenici su se ženili sa varvarima (Slovenima, Bugarima i Avarima), stvarajući mešovitu zajednicu. Ovo stanovništvo na granici se ujedinilo iznutra, konsolidujući se oko zajedničkog cilja. Nakon dolaska u Solun, mnogi zarobljenici su se razišli i otišli svojim putem, ali oni koji su ostali, ostali su lojalni Kuveru. Pomešali su se sa severnim Srbima i Bugarima koji su došli sa njima, formirajući jezgro buduće srpske nacije. Tokom vremena, ova relativno mala zajednica se spojila sa Slovenima koji su već naseljavali dolinu Morave, stvarajući današnji srpski narod. Tako se može reći da je prvi srpski politički entitet na Balkanu osnovao jedan Turčin, han Kuver.
Karataj.jpg
 
Poslednja izmena:
Na ovom forumu se s vremena na vreme pominju razmišljanja turskog istoričara Osmana Karataja, ali se citira isključivo kroz medije, parcijalno, a nekad i neprecizno. Zbog interesovanja dela forumaške zajednice, evo ovde i direktnih Karatajevih reči iz njegovog naučnog rada iz 2002. godine, „Uloga Onogura u seobi Hrvata i Srba“. Celi rad je dostupan ovde: https://www.academia.edu/2327173/_Hırvat_ve_Sırp_Göçlerinde_Oğur_İlgisi_Türkler_C_II_ed_K_Çiçek_S_Koca_H_C_Güzel_Ankara_2002_s_591_599

Ovako kaže Karataj:

Povezivanje srpske migracije sa hrvatskom u svim izvorima u potpunosti je posledica njihove istovetnosti. Priroda ove seobe potpuno se razlikuje od one u slučaju Hrvata. U svetlu međusobno potkrepljujućih izvora, i ovu seobu isto treba povezati sa Onogurima. Nakon raspada Velike Bugarske, Kuver, jedan od pet sinova hana Kuvrata, otišao je u Panoniju sa svojim sledbenicima oko 670. godine i potražio utočište kod Avara. Drugi izvor, Čudesa Svetog Dimitrija, objašnjava šta se dogodilo posle toga. Sećajući se pobune Kutrigura pre 40 godina, koja je imala za cilj preuzimanje vlasti, avarski kagan je odvojio Kuvera od njegovog plemena i smestio ga na jug, na granicu Vizantije (verovatno kod Sirmija). Međutim, ovo nije moglo sprečiti dalji tok događaja. Kuver, zapovednik određene vrste koncentracionog logora, nadgledao je vizantijske zarobljenike koji su tu bili držani. U sukobu sa avarskom vlašću, Kuver je pobegao i podigao pobunu sa Onogurima koji su mu se pridružili, vizantijskim zarobljenicima i nekim Slovenima. Razbio je avarske snage koje su bile poslate protiv njega, ali nije dugo izdržao te je pobegao i zatražio utočište kod Vizantije, i konačno bio smešten nedaleko od Soluna. Prema mnogim naučnicima, njegov dolazak veoma podseća na seobu Srba na Balkan. Treći izvor, Konstantin Porfirogenit, takođe to pominje, ali pogrešno datira u vreme Iraklija. Prema njemu, Srbi su zatražili utočište od cara i bili su naseljeni blizu Soluna, ali su ga, nezadovoljni tim područjem, ubrzo napustili. Na povratku ih je presreo zapovednik Beograda i naselio ih uz reku Moravu, na teritoriji današnje Srbije.​
Dvornik, koji veruje da su Hrvati tražili zemlju od Iraklija i došli na Balkan pod uslovom da se bore protiv Avara, tvrdi da su isto učinili i Srbi, opisani kao „još jedno sarmatsko pleme“ koje je živelo u Saksoniji. Za Srbe moramo postaviti isto pitanje koje smo postavili i za Hrvate: Kako i kojom logikom su izabrali Balkan da traže zemlju u tako nestabilnom okruženju? Kako su prešli preko avarske teritorije? Osim toga, za razliku od Hrvata, dolazili su iz znatno udaljenijeg regiona. Dok ne nađemo odgovore na ova pitanja, seobu Srba možemo objasniti samo u okviru Avarskog kaganata.​
Znamo da su odnosi između zapadnih Slovena i Avara bili dobri i da je bio stvoren snažan savez. Teofan pominje diplomatski događaj koji to ukazuje. Prema njemu, avarski kagan pozvao je Slovene koji su živeli na teritoriji današnje Poljske ili istočne Nemačke da mu pomognu protiv Vizantije. Ako su severni i balkanski Srbi isti narod, njihov dolazak može se objasniti kao odgovor na ovaj avarski poziv. Čini se da su se neki od njih naselili uz vizantijsku granicu, na području kojim je upravljao Kuver. S obzirom na to da su Nemci u to vreme ponovo ojačali i počeli da potiskuju Slovene, moguće je, kako sugeriše Novaković, da su se neki Srbi sa Labe povukli i potražili utočište kod svojih saveznika Avara.​
S druge strane, dobro je poznato iz izvora kao što je Povest da su Avari loše postupali prema svojim slovenskim podanicima. Ovaj loš tretman, zajedno sa drugim faktorima, verovatno je izazvao razočaranje među severnim Srbima, koji su pod ratničkim vođom poput Kubera videli priliku za pobunu. Nije teško zamisliti da su se ovoj pobuni pridružili i Sloveni koji nisu bili Srbi. Prema Čudesima, vizantijski zarobljenici su se ženili sa varvarima (Slovenima, Bugarima i Avarima), stvarajući mešovitu zajednicu. Ovo stanovništvo na granici se ujedinilo iznutra, konsolidujući se oko zajedničkog cilja. Nakon dolaska u Solun, mnogi zarobljenici su se razišli i otišli svojim putem, ali oni koji su ostali, ostali su lojalni Kuveru. Pomešali su se sa severnim Srbima i Bugarima koji su došli sa njima, formirajući jezgro buduće srpske nacije. Tokom vremena, ova relativno mala zajednica se spojila sa Slovenima koji su već naseljavali dolinu Morave, stvarajući današnji srpski narod. Tako se može reći da je prvi srpski politički entitet na Balkanu osnovao jedan Turčin, han Kuver.​
Turkocentrizam preko bugarocentrizma?

Neprocenjivo:zblesav:
 
Osim što je početke hrvatske i srpske državnosti na Balkanskom poluostrvu Karataj dovodio u vezu sa Onogurima, on smatra da se može govoriti i o turkijskim osnovama Bosne:

Istorija Bosne takođe je, izgleda, usko povezana sa Onogurima. Tokom avarskog perioda, ova oblast je bila upravljana tako što je bila podeljena na oblasti kojima su upravljali župani. Nakon pada Avarskog kaganata, banovi i župani u Bosni su bili dominantno slavizirani, ali su uspeli da zadrže svoje položaje. Srednjovekovni feudalni stalež Bosne bio je potomak tih Avara. Međutim, ako uzmemo u obzir da je početnu okupaciju ove regije od strane Avara izvršio kagan Bajan slanjem 10.000 vojnika Kutrigura, razumno je pretpostaviti da je avarska uprava uspostavljena u ovoj zemlji bila pretežno etnički onogurska.
Zaista, Halkokondil, vizantijski istoričar koji je pisao u drugoj polovini XV veka, navodi da „u zemlji Sandalja (današnja Hercegovina, O.K.) žive ljudi zvani Kudugeri“. Srpski pisac Vaso Glušac sugerisao je da bi ovaj Kuduger mogao biti Kutrigur (Koturogur). Slično tome, Genadije, patrijarh kojeg je postavio Mehmed Osvajač, takođe pominje Kudugere koji žive u Hercegovini u jednom od svojih pisama Veruje se da su to bili bivši Onoguri koji su bili postali potpuno poslovenjeni, ali su, poput Sekelja u Rumuniji, zadržali svest o tome da su posebna zajednica. Stoga je prirodno tražiti prisustvo Onogura unutar Bosanskog kraljevstva.
 
Karataj je smatrao da su Srbi, poput Hrvata i Bugara, neslovenskog porekla, ali nije dublje ulazio u preciznije razmatranje toga zato što nije fokus njegovog rada i zbog toga to je opseg svog rada ograničio na balkansko podneblje (nij hteo da se specifičnije bavi Polabljem i problemom severnih Srba). Ovako piše:

Uzimajući u obzir careva preuveličavanja, koja deli većina vizantijskih pisaca, u ovoj situaciji padaju nam na pamet sledeće mogućnosti: (1) Srbi i Hrvati nisu stigli u vreme Iraklija, već kasnije. Konstantin je spojio slovenske migracije sa dolaskom ove dve zajednice, stvarajući narativ.
(2) Kada su Srbi i Hrvati migrirali na Balkan, nisu posedovali te identitete i značaj. Kasnije su stekli svoj identitet, učvrstili ga i proširili.
(3) Srbi i Hrvati nisu bili Sloveni; došli su na Balkan u odvojenom talasu od slovenskih migracija i kasnije se asimilovali u slovensku kulturu.
Zajednički zaključa sve tri pretpostavke jeste: kada su ove dve zajednice stigle na Balkan, nisu bile veliki narodi ili plemena, već majušne osnovne grupe. Činjenica da je slovenizacija Balkana već bila završena pre vremena Iraklija takođe ukazuje na to da su oni došli u drugom talasu.
 
Alternativci po pravilu izvrcu realnost jer stvar je obrnuta, istorijski dolazak Kuverove ekipe u Solun je poslužio kao inspiracija za izmišljenu priču o dolasku Srba.
Tu smo mi srećom da obrnemo alternativu i vratimo je u realnost.

Hoćeš li objasniti jednom šta ti to, zapravo, zamišlješ da je alternativa, a šta mejnstrim. :D
 
Ko još osim tebe

Zezaš?

Bukvalno je pomenut 5 puta samo danas.

Шта да ти кажем Осману Каратају је свака ко у Његоша.👍😂😂😂
Срби по њему иако долазе као Словени имају типичан турански изглед. Није им важно да ли је неко Словен већ да ли је Србин што је по њему типична турска особина.
Osman Karataj (dalje: autor) mladi turski povjesnik (rođen 1971. god.) koji se bavi vjekovnom turskom nazočnošću na Balkanu, objavio je u 1997. god. knjigu o Bosni, 1998. o Kosovu, 1999. o Balkanu, a 2000. god. knjige o odnosima u Bosni i Hercegovini nakon Daytonskog sporazuma i o Bugarskoj.
Ја ово потписујем још бих додао доказа за ово што приговарају али нема везе човек написао реално неоптерећено.

Може и серију да направи бољу од Сулејмана Величанственог.
POMAMA ZA SAPUNICOM IZNOVA JE AKTUALIZIRALA TEORIJU KONTROVERZNOG POVJESNIČARA OSMANA KARATAYA

Ja sam na ovom forumu i od drugih saznao za uopšte njegovo postojanje.

I nikada ga nisam citirao tj. pozivao se na njega sa ikakvom dozom autoriteta, za razliku od drugih forumaša.

P. S. Pošto si pitao Gorda da li ga tema vređa: da li tebe vređa Nikovo mišljenje? :think:
 
Poslednja izmena:
Zezaš?

Bukvalno je pomenut 5 puta samo danas.







Ja sam na ovom forumu i od drugih saznao za uopšte njegovo postojanje.

I nikada ga nisam citirao tj. pozivao se na njega sa ikakvom dozom autoriteta, za razliku od drugih forumaša.

P. S. Pošto si pitao Gorda da li ga tema vređa: da li tebe vređa Nikovo mišljenje? :think:
Stalno izvrćeš teze u alternativnom smeru. Ne vidim da je Nik isticao Karatejevu tezu o turkijskom poreklu Srba. To je lično tvoja opservacija.
 
Ne vidim da je Nik isticao Karatejevu tezu o turkijskom poreklu Srba. To je lično tvoja opservacija.

Pa ne vidiš...zato što nisi ni pogledao. :D

Po autoru bi Srbi došli u središnje područje avarske države u svojstvu avarskih saveznika, i to iz Poljske ili eventualno iz današnje Češke. Dio njih bi se pod vodstvom svojih turskih vođa pomiješao sa Slavenima i ostalim narodima koje su Avari tlačili, a onda bi se po nalogu bizantskog cara Heraklija konačno smjestio na području rijeke Morave i zapadnije u okolini Rasa. Broj Turaka koji bi sudjelovali kod etnogeneze srpskoga naroda bio bi manji nego u slučaju etnogeneze Hrvata i Bugara, premda autor inzistira na tome da je “kod Srba vrlo uočljiv dominantan turanski izgled”. Kao njihovu osobito uočljivu značajku autor spominje “da je među Srbima vrlo težak opstanak nesrpskih elemenata pa bili oni i slavenskog porijekla”.
Срби по њему иако долазе као Словени имају типичан турански изглед. Није им важно да ли је неко Словен већ да ли је Србин што је по њему типична турска особина.
 
U redu, iskoristio si Frika da bi otvorio još jednu antisrpsku temu.
Nevinašce 🤮

A zašto antisrpsku.

Zbog čega Karataj treba da bude tabu tema? Zabranjeni autor?

Ili si možda hteo da kažeš da ti smatraš da o Karataju može da se priča po drugim temama, ali ne i da on dobije svoju, specifično?
 
Poslednja izmena:
Turkocentrizam preko bugarocentrizma?

Neprocenjivo:zblesav:
To je inače i u korenu velikobugarske orijentacije velikog broja “Rusa” sa tatarskim prezimenima (Šuvalov, Čerkaski - ovi drugi su konstruisali i poreklo “od Rurika”, sa pretkom tatarskim poreznikom). Jedini zločin Ivana Groznog je što je dopustio da veliki broj tatarskih pljačkaša po pokrštavanju bude primljen u redove ruskog plemstva.

Sanstefanska ekipa (osim rusofikovanog Poljaka Ignjatijeva) se po prezimenima može naći u rečniku ruskih imena tatarskog porekla Ruske akademije nauka.
 
A zašto antisrpsku.

Zbog čega Karataj treba da bude tabu tema? Zabranjeni autor?

Ili si možda hteo da kažeš da ti smatraš da o Karataju može da se priča po drugim temama, ali ne i da on dobije svoju, specifično?
Zato što njegov panturkizam nema dodirnih tačaka sa istorijom.
 
Zato što njegov panturkizam nema dodirnih tačaka sa istorijom.

Ne kapiram ti logiku. Savić Marković Štedimlija je pisao neke kontroverzne stvari; dakle, Štedimlija bi trebalo da bude tabu tema o kojem se uopšte ne razgovra u svojstvu zasebne teme, već isključivo razbacano po drugima?

P. S. I kakve uopšte veze ima da li nešto ima dodirnih tačaka sa istorijom kao naučnom disciplinom ili ne? Ovde je nekada i pola tema vrlo slabo imalo ikakve veze sa zvaničnom naukom. Na ovoj temi je i doslovno jedan od učesnika koji sve to čak naziva alternativom i koji je opskurnu pseudoistoriju proglasio nekakvim mejnstrimom. :D Mislim, mi imamo čak ovde doslovno i temu o teoriji zavere o sletanju na Mesec. Ako si možda zaboravio gde se nalaziš. :lol:
 
Osim što je početke hrvatske i srpske državnosti na Balkanskom poluostrvu Karataj dovodio u vezu sa Onogurima, on smatra da se može govoriti i o turkijskim osnovama Bosne:
Istorija Bosne takođe je, izgleda, usko povezana sa Onogurima. Tokom avarskog perioda, ova oblast je bila upravljana tako što je bila podeljena na oblasti kojima su upravljali župani. Nakon pada Avarskog kaganata, banovi i župani u Bosni su bili dominantno slavizirani, ali su uspeli da zadrže svoje položaje. Srednjovekovni feudalni stalež Bosne bio je potomak tih Avara. Međutim, ako uzmemo u obzir da je početnu okupaciju ove regije od strane Avara izvršio kagan Bajan slanjem 10.000 vojnika Kutrigura, razumno je pretpostaviti da je avarska uprava uspostavljena u ovoj zemlji bila pretežno etnički onogurska.
Zaista, Halkokondil, vizantijski istoričar koji je pisao u drugoj polovini XV veka, navodi da „u zemlji Sandalja (današnja Hercegovina, O.K.) žive ljudi zvani Kudugeri“. Srpski pisac Vaso Glušac sugerisao je da bi ovaj Kuduger mogao biti Kutrigur (Koturogur). Slično tome, Genadije, patrijarh kojeg je postavio Mehmed Osvajač, takođe pominje Kudugere koji žive u Hercegovini u jednom od svojih pisama Veruje se da su to bili bivši Onoguri koji su bili postali potpuno poslovenjeni, ali su, poput Sekelja u Rumuniji, zadržali svest o tome da su posebna zajednica. Stoga je prirodno tražiti prisustvo Onogura unutar Bosanskog kraljevstva.
Panturkizam je inače rasna teorija po ugledu na onu iz koje je izrasla i NSDAP. Sledbenici se tako i ponašaju, Sivi vukovi na primer.
 
Osim što je početke hrvatske i srpske državnosti na Balkanskom poluostrvu Karataj dovodio u vezu sa Onogurima, on smatra da se može govoriti i o turkijskim osnovama Bosne:
Istorija Bosne takođe je, izgleda, usko povezana sa Onogurima. Tokom avarskog perioda, ova oblast je bila upravljana tako što je bila podeljena na oblasti kojima su upravljali župani. Nakon pada Avarskog kaganata, banovi i župani u Bosni su bili dominantno slavizirani, ali su uspeli da zadrže svoje položaje. Srednjovekovni feudalni stalež Bosne bio je potomak tih Avara. Međutim, ako uzmemo u obzir da je početnu okupaciju ove regije od strane Avara izvršio kagan Bajan slanjem 10.000 vojnika Kutrigura, razumno je pretpostaviti da je avarska uprava uspostavljena u ovoj zemlji bila pretežno etnički onogurska.
Zaista, Halkokondil, vizantijski istoričar koji je pisao u drugoj polovini XV veka, navodi da „u zemlji Sandalja (današnja Hercegovina, O.K.) žive ljudi zvani Kudugeri“. Srpski pisac Vaso Glušac sugerisao je da bi ovaj Kuduger mogao biti Kutrigur (Koturogur). Slično tome, Genadije, patrijarh kojeg je postavio Mehmed Osvajač, takođe pominje Kudugere koji žive u Hercegovini u jednom od svojih pisama Veruje se da su to bili bivši Onoguri koji su bili postali potpuno poslovenjeni, ali su, poput Sekelja u Rumuniji, zadržali svest o tome da su posebna zajednica. Stoga je prirodno tražiti prisustvo Onogura unutar Bosanskog kraljevstva.
Velikobugarske teorije kao što je ova su forsirane devedesetih i dvehiljaditih, sve radi teoretskog opravdanja fozičkog istrebljenja Srba, po principu nema Srba nema zločina.
 
U koju bi kategoriju spadao neootomanski propagandista Osman Karataj kome si posvetio jednu temu?

Karatajeve teze vezane za Južne Slovene po mom sudu su vrlo slabo održive. Za neke stvari, primera radi posebno za Bosnu, koja je vidljivo zbog Bošnjaka za Karataja izričito interesantna, možda se čak graniče i sa pseudonaučnim konstrukcijama.

Postoji dobar razlog zašto je knjigu napisao 2001, a raspravu 2002. godine i zašto više od 20 godina nema nekog konkretnijeg osvrtanja ili odgovora. On nije zbog toga što je naučna zajednica nema pred njegovim argumentima, već zato što nije tu ostavio baš nešto bog zna šta sa čime bi baš i moglo da se radi.
 
Karatajeve teze vezane za Južne Slovene po mom sudu su vrlo slabo održive. Za neke stvari, primera radi posebno za Bosnu, koja je vidljivo zbog Bošnjaka za Karataja izričito interesantna, možda se čak graniče i sa pseudonaučnim konstrukcijama.

Postoji dobar razlog zašto je knjigu napisao 2001, a raspravu 2002. godine i zašto više od 20 godina nema nekog konkretnijeg osvrtanja ili odgovora. On nije zbog toga što je naučna zajednica nema pred njegovim argumentima, već zato što nije tu ostavio baš nešto bog zna šta sa čime bi baš i moglo da se radi.
Teorije pisane u euforiji posle devedesetih i napada na Srbiju, tad je mnogima izgledalo da Zapad namerava da potpuno uništi i raskomada Srbiju pa su mnogi krenuli sa proizvodnjom “argumenata” na “istorijska prava”…

Par naših istočnih suseda ovde i svakom postu iskazuju svoje nacionalističke frustracije zbog toga što devedesetih i dvehiljaditih nije došlo do ponovne podele Srbije, navikli da im se baca “njihov” deo. Pokazuju sve simptome nekog ko se formirao u ra vremena pa ga očekivanja nikako ne popuštaju a od plena ništa.
 

Back
Top