Opstanak vrste

тако су испрограмирани гени. Ко год да је стварао, имао је разлог и потребу за свим врстама. Део програма је и да се одрже по сваку цену.
 
niti znamo odakle dolazimo niti kuda idemo.
jedina konstanta je taj osnovni program-nagoni
a mozda cak nije ni konstanta..

mene zanimaju izuzeci, extremi, marginalci, oni koji strce, bugovi, virusi bas zbog toga sto pokusavam da sagledam taj program
 
U čoporu je nepodnošljivost postojanja nekako lakša. :malav:
Nagon takođe ima ogroman udeo mada samo nastavljanje vrste nije baš samo čist nagon jer se uglavnom dalje razvija kroz brigu o potomstvu i porodici, instinktivno i eventualno sa nekim naknadno usvojenim osećajem za odgovornost kod nas, i na taj način se ispunjava gradacijski zahtevnija uloga u životu kao rezultat neke zrelosti jedinke.
U svakom slučaju, svaki novi život je pravo čudo bez obzira da li je rezultat čistog nagona ili jasne namere. Svaki je nekako kao reč koja se nastavlja na reč...
(Hjoj...ova poruka mi greškom ode na temu ''U čuda verujem'', mrnjau... Merkur je još retrogradan, je l?
100% ali ajd' da bacim oko... jeste... te stvari mi se dešavaju samo kad je Merkur retrogradan :dosadno:)
:zcepanje:
 
Vrsta sama po sebi ne zeli da opstane. Ona je nastala spletom okolnosti kojih nije ni svjesna, tako da i kad propada onda zbog spleta okolnosti koji nestaju a nije ih ni svjesna. Ona je samo htjela da prevazidje te okolnosti po principu prevazilazenja boli, gubitka. Zato se i kaze da je "Zivot patnja", covjek prosto izvan patnje nema cula za svijet oko sebe. Tek kad naleti na zivot, kad ga ovaj pricepi, kad ga zaboli, on postaje svjestan zivota i svijeta oko sebe. Bez toga on ce ostati glup kao kamen. Prema tome, tek oni koji pate od svega, ili mnogo cega oko sebe, mogu na neki nacin da se smatraju predstavnicima svoje vrste. I oni su po pravilu filozofi kraljevskog porijekla. To je neizbjezna cinjenica, jer tek covjek koji je ponosan na svoju visinu unutar jednog naroda moze i da pati od svih nedostataka tog naroda, pa i da najzad pocne o svemu razmisljati.

Tako danas imamo izumiranje oko milijardu pripadnika Indoevropljana, a nisu ni svjesni, kao sto toga nisu bili svjesni ni anticki Indijci, Grci, Rimljani, Egipcani i drugi bijeli narodi kojih vise nema (Japanci, Koreanci, Kinezi...)
Svijest o vrsti se, drugim rijecima, koncentrise iskljucivo u glavama i dusama pojedinaca koji cak i da znaju da sprijece propadanje vrste, oni ne nalaze saradnike na tom zadatku, jer vecinu ljudi mozes samo natjerati da se bore za vrstu, a tjerale su ih stotinama godina samo okolnosti ili drugi neprijateljski narodi. Samo od sebe oni propadaju kao glupi kamen.

Dakle, vidi se da ne postoji nikakav program niti mehanizam koji ljude vodi, nego je sve nastalo spontano i spontano nestaje. Kao sto covjek ne odrasta prema nekom programu, nego prema zahtjevima drustva kojima se on od malih nogu povinuje. Dakle, vrsta je samo posledica zajednickog formulisanja potreba odredjenih slicnih jedinki, da bi te jedinke dosle do moci. Kasnije se tokom propadanja pojam moci zamijenio pojmom "materijalne sigurnosti", zato sto je covjeku lakse da se osvijesti u pogledu zivotinja nego u pogledu samog sebe, pa posmatrajuci mehanizme medju zivotinjama on zakljucuje materijalno -- mehanicki.
On sebe vidi najkasnije i najrjedje, a svijet oko sebe svakog dana posto ustane iz kreveta, pa je poceo sebe da trazi u svijetu oko sebe, u zivotinjama, biljkama, insektima. A zivotinje i insekte bas briga za vrstu, jer da nije tako vodili bi racuna o svakom pojedincu iz te vrste u svakoj opasnosti, a ne samo usred opasnost od okolnosti za koja imaju cula.
 
Postoji dekadencija, odnosno period kad narodi i vrste biraju ono sto ih najbrze unistava. Prema tome, neko vam je skupo prodao lazno "rjesenje problema".
Cak se tad najvise insistira na slobodi izbora, na nezavisnosti. Jer samounistenje nije moguce sprovesti kolektivno a da bude temeljno. Uvijek bi se nasao neki pojedinac koji bi umakao kontroli.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top