DalmatinacHR
Aktivan član
- Poruka
- 1.627
Zanima me vaša reakcija na ovo što ću sada izložiti ovdje.
Prije 4 mjeseca moj najbolji prijatelj se pomirio sa curom (s kojom je bio zaručen) i koja ga je ostavila i iznevjerila u tome pogledu, te nakon toga završila sa drugim tipom (nije ga prevarila dok su bili skupa), te ona onda ostavlja toga tipa, i nakon par mjeseci preklinje moga prijatelja da pokušaju ponovno sve jer ga nikad nije prestala voljeti nego se nije mogla nositi s njegovim načinom života, a njegov način života je dosta kršćanski nastrojen, ona se s tim eto nije mogla nositi u to vrijeme.
E sad, on nju voli jako jako puno, ona tvrdi da voli i ona njega i da doslovno želi isti životni put s njim (ono što nije tad shvaćala nikako u svojoj psihi, tj psiha njena ju je odvukla od njega, ali sada to srcem i dušom želi kaže), oboje ih vidim svaki drugi dan, mogu skoro pa garantirati da ga voli iskreno kao i kada su bili zaručeni.
MOJE PITANJE VAMA JE OVO (TE ZANIMA ME VAŠA REAKCIJA):
Kako je moguće oprostiti a ne zaboraviti? Onda nisi oprostio UOPĆE.
Ovo sam jučer rekao svome prijatelju i duboko ga zamislio, jer on se svako malo vraća u prošlost što je ona napravila bila i time izaziva kod nje nevjerovatno PSIHIČKO mučenje, do te mjere da se ona obratila meni da pričam s njim da mu objasnim koliko je on muči s time da se svako malo prisjeti kako je ona njega izdala.
Dakle ja sam njemu rekao ovako I OVO JE ONO ŠTO ME OD VAS NAJVIŠE ZANIMA za vaše mišljenje, a ovo je MOJ STAV (iako nikad nisam bio prevaren):
Rekao sam mu, ne možeš se postaviti da si joj oprostio ali ne i zaboravio, DA BI OPROSTIO MORAŠ DOSLOVNO ZABORAVITI ŠTO JE BILO KAO DA SE NIKAD NIJE DESILO, jer to je jedini PRAVI OPROST.
Jer u suprotnom, iako ti misliš da si oprostio (a zelis s tobom osobom sve obnoviti), svako malo ćeš vidjeti nešto iz prošlosti ŠTO VEZE NEMA sa sadašnjosti i time raditi kontra-efekt svega onoga što možete sada imati skupa, ako to ne možeš NA TAJ NAČIN JOJ OPROSTITI, moraš je pustiti pa da oboje ISPATITE taj odlazak jer inače ovo nema smisla.
P.S. Još sam mu dodao jednu stvar, sve i da vas dvoje prekinete sad evo opet, ti njoj moraš prilikom oprosta ZABORAVITI ŠTO TI JE UČINILA, jer ako to ne zaboraviš, kad jednog dana upoznaš drugu osobu, ti ćeš NESVJESNO doslovno vidjeti ono što si dozivio kad si bio IZDAN od nje i ta osoba će ni kriva ni dužna onda ispaštati za to, samo zato jer eto ti vidiš iste parametre da bi se mogli ponoviti.
E sad, ja vidim koliko se oni vole i ja bi htio i volio rekao sam mu da ostanu skupa, jer brate vidim da se stvarno vole, ALI NEMA OPROSTA BEZ KOMPLETNOG ZABORAVLJANJA ŠTO JE UČINJENO !
Ako on ne može zaboraviti što je učinjeno, onda ne može niti oprostiti, te svatko mora svojim putem, SLAŽETE LI SE?
Prije 4 mjeseca moj najbolji prijatelj se pomirio sa curom (s kojom je bio zaručen) i koja ga je ostavila i iznevjerila u tome pogledu, te nakon toga završila sa drugim tipom (nije ga prevarila dok su bili skupa), te ona onda ostavlja toga tipa, i nakon par mjeseci preklinje moga prijatelja da pokušaju ponovno sve jer ga nikad nije prestala voljeti nego se nije mogla nositi s njegovim načinom života, a njegov način života je dosta kršćanski nastrojen, ona se s tim eto nije mogla nositi u to vrijeme.
E sad, on nju voli jako jako puno, ona tvrdi da voli i ona njega i da doslovno želi isti životni put s njim (ono što nije tad shvaćala nikako u svojoj psihi, tj psiha njena ju je odvukla od njega, ali sada to srcem i dušom želi kaže), oboje ih vidim svaki drugi dan, mogu skoro pa garantirati da ga voli iskreno kao i kada su bili zaručeni.
MOJE PITANJE VAMA JE OVO (TE ZANIMA ME VAŠA REAKCIJA):
Kako je moguće oprostiti a ne zaboraviti? Onda nisi oprostio UOPĆE.
Ovo sam jučer rekao svome prijatelju i duboko ga zamislio, jer on se svako malo vraća u prošlost što je ona napravila bila i time izaziva kod nje nevjerovatno PSIHIČKO mučenje, do te mjere da se ona obratila meni da pričam s njim da mu objasnim koliko je on muči s time da se svako malo prisjeti kako je ona njega izdala.
Dakle ja sam njemu rekao ovako I OVO JE ONO ŠTO ME OD VAS NAJVIŠE ZANIMA za vaše mišljenje, a ovo je MOJ STAV (iako nikad nisam bio prevaren):
Rekao sam mu, ne možeš se postaviti da si joj oprostio ali ne i zaboravio, DA BI OPROSTIO MORAŠ DOSLOVNO ZABORAVITI ŠTO JE BILO KAO DA SE NIKAD NIJE DESILO, jer to je jedini PRAVI OPROST.
Jer u suprotnom, iako ti misliš da si oprostio (a zelis s tobom osobom sve obnoviti), svako malo ćeš vidjeti nešto iz prošlosti ŠTO VEZE NEMA sa sadašnjosti i time raditi kontra-efekt svega onoga što možete sada imati skupa, ako to ne možeš NA TAJ NAČIN JOJ OPROSTITI, moraš je pustiti pa da oboje ISPATITE taj odlazak jer inače ovo nema smisla.
P.S. Još sam mu dodao jednu stvar, sve i da vas dvoje prekinete sad evo opet, ti njoj moraš prilikom oprosta ZABORAVITI ŠTO TI JE UČINILA, jer ako to ne zaboraviš, kad jednog dana upoznaš drugu osobu, ti ćeš NESVJESNO doslovno vidjeti ono što si dozivio kad si bio IZDAN od nje i ta osoba će ni kriva ni dužna onda ispaštati za to, samo zato jer eto ti vidiš iste parametre da bi se mogli ponoviti.
E sad, ja vidim koliko se oni vole i ja bi htio i volio rekao sam mu da ostanu skupa, jer brate vidim da se stvarno vole, ALI NEMA OPROSTA BEZ KOMPLETNOG ZABORAVLJANJA ŠTO JE UČINJENO !
Ako on ne može zaboraviti što je učinjeno, onda ne može niti oprostiti, te svatko mora svojim putem, SLAŽETE LI SE?