Oprostiti ili nastaviti život uz gorčinu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nije lako preći preko nekih stvari, ali je svakako korak ka fizičkom, emocionalnom i duhovnom blagostanju, miru i napretku
Svi smo se u nekom trenutku osećali manje ili više ozlojeđeno zbog odluka i dela dragih osoba, neispunjenih očekivanja ili obećanja, uvrede ili izdaje.
Oprostiti ili ne ?
I kako posle toga?
moras da sednes i razmislis da li ti je vaznije da ih mrzis i zameras i tako sputavas sebe ..nego samo da im nalepis nalepnicu za sebe da znas ko su .i da ih ostavis na policu proslosti. A uradi nešto za sebe da bi bio zadovoljan i srecan..kada te sretnu da vide i osete to i to ce im biti najgora kazna
 
Tema nije posvećena samo emotivnim odnosima. Pored emotivnih odnosa tu su i međuljudski odnosi sa porodicom, prijateljima, kolegama sa posla.
U redu ali i tu je uopsteno. Sigurno ces se sloziti da nije isto ako ti prijateljica obeca da ce te " ubaciti" u njenu firmu ili bar to pokusati a onda ti samo okrene ledja u odnosu na to da nije dosla na sladoled u subotu popodne.
Hocu reci da je valjda logicno lakse preci preko malih gresaka, svi mi gresimo, nismo andjeli. Na kraju krajeva negativne emocije stete samo nama.
 
Današnja psihologija "navodi" ljude da ignorišu ili po pobegnu (po svaku cenu) od negativnih osećanja, na primer gorčine.

Da bi izbegao gorčinu navode te da oprostiš, što je pravljenje budale od sebe.

Pravi oproštaj znači i da zaboraviš štetu (bol, nepravdu, šta već) koju ti je neko naneo i da opet da nastaviš sa tom osobom prijateljstvo ili vezu. A da li je to pametna odluka.

Gorčinu po meni ne treba sputavati, jer je to prirodna reakcija čoveka na izdaju, nepravdu.
Ali joj treba pustiti i da spontsno izvetri, pravljenjem distance npr.

Nisam za osvetu, time se spuštaš na nivo da se valjaš u blatu mržnje. Ali mogu da razumem da iz očaja neko to uradi.
 
Nije lako preći preko nekih stvari, ali je svakako korak ka fizičkom, emocionalnom i duhovnom blagostanju, miru i napretku
Svi smo se u nekom trenutku osećali manje ili više ozlojeđeno zbog odluka i dela dragih osoba, neispunjenih očekivanja ili obećanja, uvrede ili izdaje.
Oprostiti ili ne ?
I kako posle toga?
Nikakav oprost. Ako te je neko izdao i uvrijedio, a ti mu oprostiš ko garantira da neće ponovit nešto slično. Izbrišeš ga iz života i ideš dalje. Niko nije vrijedan živciranja i suza. Samo mu kažeš mrš i odeabus.
 
Pravi oproštaj znači i da zaboraviš štetu (bol, nepravdu, šta već) koju ti je neko naneo i da opet da nastaviš sa tom osobom prijateljstvo ili vezu.
Ne znaci, znaci da nema poente kukati za prolivenom corbom.
Nema potrebe za negativnim mislima- iskustvo je steceno, zakljucak donesen, idemo dalje!

Jaki ljudi ne moraju da pokazuju svoju snagu ili se stalno dokazuju, pogotovo ne na takav nacin koji steti njima samima.
 
Za mene "oprostiti" znači "oprostiti se od...(tog i tog), znači da radi sebe samo ostavim tu osobu u prošlosti, bez gorčine, čak vremenom totalno zaboravim šta mi je taj i taj uopšte uradio pa sam ga/nju "odstranio" iz života.

Znači, opraštam i zaboravljam ali pročitajte još jednom, prilično je duboko i ne postiže se lako. Ja sam zbog prirode posla to morao da naučim, trebalo mi je cca 15 godina da skapiram.

U izuzetnim situacijama se svetim, ali to je stvarno retko, ipak jesam i to radio, šta ću, genetika, crnogorske krvi imam.
 
Ne znaci, znaci da nema poente kukati za prolivenom corbom.
Nekukanje i oproštaj nisu isto.

Stvar je u tome što pravi oproštaj znači dati toj osobi opet šansu, verovati opet u tu osobu, iz srca, što je svojstveno deci i mladima tj. neiskusnima, ali ne i matorima (opravdano ili ne).

A kako su matori licemerni i neiskreni, hteli bi da se i dalje zovu dobrim, da se kaže da imaju veliko srce koje može da prašta, onda su oni smislili da je njihovo nekukanje, nastavak života dalje (a i šta će nego da nastave, jak mi oproštajni podvig nastaviti dalje) - zapravo oproštaj.

Ali ako su neiskreni, nisu baš lažovi, pa su se ogradili čuvenim aneksom - ne zaboraviti.
 
Poslednja izmena:
Nekukanje i oproštaj nisu isto.

Stvar je u tome što pravi oproštaj znači dati toj osobi opet šansu, verovati opet u tu osobu, iz srca, što je svojstveno deci i mladima tj. neiskusnima, ali ne i matorima (opravdano ili ne
Na internetu sam nasao ovu definiciju oprostaja( sad koliko ce se ko sloziti):
Oproštaj je namerni i dobrovoljni postupak kojim se žrtva podvrgava promeni osećanja i stava prema prekršaju, napušta negativne emocije kao što su ljutnja i osveta, i sa povećanom sposobnošću da poželi dobro počiniocu. Oproštaj se razlikuje od odobravanja, opravdavanja, zaboravljanja, pomilovanja i pomirenja.
 
Ajde da ne prihvatimo neodređene pojmove sa Vikipedije tek tako, nego da analiziramo jedan po jedan.

Kaže - promena osećanja. Šta znači promena? Pa bes, gorčina, ljutnja...svakako ne traju večno. Prosto - ne mogu da traju večno jer čovek ne bi tako mogao da živi.
Zato se pribegava distanciranju gde će ta osećanja prirodno da izvetre. I da se nastavi život.

Promena stava? Ne možeš da promeniš stav prema izdaji, prevari, a tek ne prema nečemu težem tako što ćeš da nalaziš opravdanja. Time izdsješ sebe jer dolaziš u konflikt sa samim sobom. Možeš najviše da razumeš.

Da poželi dobro počiniocu- to je tako neiskreno. Da ne želi ništa loše, to može. Čak i da posle, nekad, 'zaštiti' onog ko ga je izdao ili povrsdio, ali to je moralni čin iz ljudskog impulsa ali ne i oproštaj.


Šta ostaje, koja je to onda promena? Ostaje da je oproštaj opet imati pozitivna osećanja, opet voleti onog ko te je izdao. A to je ono što sam i napisala da mogu samo mladi i neiskusni. Ili naivni. Dok opet ne dobiju po nosu.
 
Ajde da ne prihvatimo neodređene pojmove sa Vikipedije tek tako, nego da analiziramo jedan po jedan.
Imas izvore i reference ispod teksta, tekst je izvucen iz naucnih radova i meni je definicija prihvatljiva i pre svega razumljiva, barem meni,
ima ljudi na ovom forumu koji su prosli pakao, jednima se cutav zivot vrti oko toga i teranja maka na konac, a drugi su bili spremni s vremenom oprostiti i nastaviti ziveti koliko- toliko normalno- a to je bolja opcija, ali nek svako bira za sebe.
 
Imas izvore i reference ispod teksta, tekst je izvucen iz naucnih radova i meni je definicija prihvatljiva i pre svega razumljiva, barem meni,
ima ljudi na ovom forumu koji su prosli pakao, jednima se cutav zivot vrti oko toga i teranja maka na konac, a drugi su bili spremni s vremenom oprostiti i nastaviti ziveti koliko- toliko normalno- a to je bolja opcija, ali nek svako bira za sebe.
Onda nemoj da pričaš da mnom nego s Vikipedijom.
 

Back
Top