Oprastanje

Recimo , neko vam se zbog necega zamjerio . Vi kazete da mu sve oprastate i prekinete svaku komunikaciju s njim .
On vam na to kaze da su te rijeci oprastanja rijeci bez pokrica i da tim prekidanjem komuniciranja samo to potvrdjujete .
A sta vi kazete ?


u prevodu to bi glasilo: "zaboraviću i tebe i tvoje nedelo, ali miči mi se sa očiju jer ću ti yebati mater ako te opet vidim"


jel sad jasnije?
 
Recimo , neko vam se zbog necega zamjerio . Vi kazete da mu sve oprastate i prekinete svaku komunikaciju s njim .
On vam na to kaze da su te rijeci oprastanja rijeci bez pokrica i da tim prekidanjem komuniciranja samo to potvrdjujete .
A sta vi kazete ?

Ako skroz prekidam komunikaciju, onda i nisam skroz oprostio.
Ako nije tako ekstreman slučaj, onda kažem da jesam oprostio, ali da nisam zaboravio, te da ne vidim razlog da dalje nastavljamo komunikaciju kao pre.
Na to ne bi trebalo da ima nikakav amandman, već da se potrudi da naš odnos vrati na stari kolosek.
 
Recimo , neko vam se zbog necega zamjerio . Vi kazete da mu sve oprastate i prekinete svaku komunikaciju s njim .
On vam na to kaze da su te rijeci oprastanja rijeci bez pokrica i da tim prekidanjem komuniciranja samo to potvrdjujete .
A sta vi kazete ?

Ne oprastam nikome nista,ali ne zato sto to ne zelim,vec zato sto ne znam kako.To svakako ne znaci da sam u zavadi sa citavim svetom,ali prema osobama koje me na neki nacin povrede ,menjam ponasanje u smislu da pocinje da se stvara odredjena distanca.Tu ne svrstavam neka dela i ponasanja za koja postoji razumno objasnjenje,ali sam se ja,eto,igrom slucaja osetila povredjenom.
I,kakva je shvrha nekome nesto oprostiti a prekinuti svaki kontakt s'njim?To nema smisla.
 
Ako nesto zaboravis, to vise ne postoji, pa i ne moze da predje u nesto drugo. Da bismo oprostili moramo da budemo svesni onoga sto oprastamo.

Da, ali ja pitam za nesvesno, jer to nešto što se desilo niste bukvalno zaboravili, već je ovde zaborav predstavljen kao 'za mene ne postojiš'.
S početka bude ljutnja kao dominantno osećanje, ali vremenom taj jed mora da splasne, inače će te izjesti.
Nastaje li tada postepeni oproštaj?
 
Da, ali ja pitam za nesvesno, jer to nešto što se desilo niste bukvalno zaboravili, već je ovde zaborav predstavljen kao 'za mene ne postojiš'.
S početka bude ljutnja kao dominantno osećanje, ali vremenom taj jed mora da splasne, inače će te izjesti.
Nastaje li tada postepeni oproštaj?
Ne mozes prvo da zaboravis pa da oprostis. Moras prvo da oprostis da bi jed nestao. Dok osudjujes, tu je i bes. Cak ne mora ni da prodje vreme. Nekad te neko povredi i boli te, ali mozes da razumes njegove razloge i da nema besa. Jednostavno mozes da razumes da se neko pod tim okolnostima tako ponasa. (okolnostima u najsirem smislu - od samog dogadjaja, pa do tipa licnosti, nacina vaspitanja, njegovih prethodnih iskustava, nacina razmisljanja...) Oprostiti znaci razumeti, pojmiti razumom i osetiti dusom.

Mi ovde na temi ipak imamo problem sa definicijom oprostaja, zato se i stice utisak da pricamo o babama i zabama.
 
E da, da obrazlozim. Ja kada nekom oprostim, to znaci da necu uzvratiti istom ili gorom merom. Kad ne oprostim, nece valjati po suparnicku stranu, ali to je bas bas retko.

Ali cu ga svakako drzati po strani kao neku vrstu prevencije.

Jer, ako oprostim, to ne znaci da treba da verujem, i da budem naivan.
 
Jer, ako oprostim, to ne znaci da treba da verujem, i da budem naivan.
Da, to sto je nekome oprosteno ne znaci nuzno da je on ubuduce dostojan poverenja. Ostecena strana je ucinila sto je do nje ako oprosti, ali ne moze upravljati daljim ponasanjem onoga ko je povredio.
Moze da da drugu sansu ili ne zavisno od procene da li ce se neko korigovati, ali je moguce nekome oprostiti i kada znate da se nece korigovati - pa neko podmetne i drugi obraz, a neko se izmakne.
 

Back
Top