Oprashtanje

a kako mogu da boodem srećan kad me neko izyebao....??
najteže izdaju...u stvari samo izdaju....kolaborisanje sa moralnim kretenima...
nema vremena..ne opraštam.....
nema mere...ne opraštam......
preteroojem...ako nekog mnogo volim...mogu svašta da oprostim.....pa i malo izdajničko jaje koje mi podmeće....ako ukapira da će me stvarno zaoovek izgoobiti...i stalo mu-joj više nego mu....do mene...ali znaš ša...nije to sreća...to je veliki goobitak.....nije isto kao pre i ne mož da bidne isto...

hmmm...bas razmisljam o necem...upravo takvom...i nemam pojma sta da radim s ovim podvucenim...da se...napijem? :think:
 
posle dovoljno dugog vremena sve je isto kao sto je bilo.
doduse to ISTO moze da znaci i svest o tome da tu "nikada i nicega nije bilo samo jedno te isto i svaki put drugacije"... citiram pametnije od sebe


EDIT:
1 treba da operem tastaturu
2 e bre pipi, bas si hipi
 
Ne mora da bude isto...ne mora ni da se nastavi....samo da se oprosti -u sebi makar, da se ne misli vishe na to, na tu povredu,kao na neshto bitno u zzivotu....

Баш тако.
Схватиш да су то ствари које те више не дотичу и некако изгледају смешне у поређењу с оним шта имаш... Или шта желиш да имаш...
Превазиђеш људе и околности...
Прихватиш да је то део њих...
И живиш не размишљајући о томе, задовољан тим што је прошлост...
Од сваког нешто научимо, ма какав био...
 
Da li na taj nachin mnogo toga u zzivotu ponishtavash? Kao nije ni bilo nishta...a mozzda je bilo pa prestalo da bude?
ako pitas mene - odgovor je ne ponistavam.
ne moze se ponistiti ono sto je bilo, cak i ako nam kada smo povredjeni stvari izgledaju drugacije, deformisane. ali kad prodje vreme, neko vreme, stvari dodju na svoju meru.
i vredne ostanu i znas da su bile vredne, a nebitne... izblede i smesno ti sto si se cimao
 
ako pitas mene - odgovor je ne ponistavam.
ne moze se ponistiti ono sto je bilo, cak i ako nam kada smo povredjeni stvari izgledaju drugacije, deformisane. ali kad prodje vreme, neko vreme, stvari dodju na svoju meru.
i vredne ostanu i znas da su bile vredne, a nebitne... izblede i smesno ti sto si se cimao

Pa da...znachi oprostish ako te vishe ne bole...vremenom, mozzda neprimetno...pa kazzesh, nema veze, shta ja imam s tim...
 
Meni je lakshe da oprostim stvari koje nisu bile namerne i smishljene da povrede...
E sad, kad neko planira danima kako da me zaebe...ma oprostim i njemu, taj je sam sebi najvecha kazna...

Greske se desavaju, i ljudski je grijesiti, te stvari se i oprastaju............preko namjernog povredjivanja nikako ne treba preci!
Sto vise ljudima popustas, oprastas, prelazis preko njihovih izivljavanja, to su gori, naviknes ih da mogu da te vozaju kako im srce zeli..:roll:

Ja djela oprastam, ali preko verbalnih udaraca ne mogu da predjem, vise ne...........
 
Greske se desavaju, i ljudski je grijesiti, te stvari se i oprastaju............preko namjernog povredjivanja nikako ne treba preci!
Sto vise ljudima popustas, oprastas, prelazis preko njihovih izivljavanja, to su gori, naviknes ih da mogu da te vozaju kako im srce zeli..:roll:

Ja djela oprastam, ali preko verbalnih udaraca ne mogu da predjem, vise ne...........

To je vech pitanje stava, mislim mozzesh biti dobar i ne dozvoliti da te gaze...a oprashtanje je nekako vishe kao hemijsko chishchenje nasheg srca...da se ne gomilaju gluposti...
 
Da li treba oprostiti nekome ko vam je GODINAMA svesno i namerno nanosio zlo, takvo zlo da je to neopisivo? Nešto čega se normalni ljudi zgražavaju, a vama se to desilo zbog nekog psihopate?
Da li takve stvari treba oprostiti?
 

Back
Top