Oprashtanje

@parka
al' pre toga nisi ti mene lepo citala (ili se ja nisam lepo izrazila:))
ja sam kao primer uzela situaciju kada ja o nekome ko je meni ucinio nazao mislim lose podjednako kao sto mislim lose o nekome ko je trovao macice iako to mislim na osnovu sopstvenog iskustva...pa mi nije bilo jasno dal sam tom mom oprostila...
 
Znachi...mogu ja oprostiti shto je bachena atomska bomba, al to nikog nije briga i ne menja stvar ni meni ni drugima...
Ali ako oprostim drugarici shto se zaljubila u mog dechka, to ima nekog uticaja na nashe zzivote...
 
Moram da te citiram jer mislim tako nekako..Prastanje ne postoji..Prastanje je obmana samih sebe..Onaj kome je povedjena sujeta, licnost,svrha zivota,emotivnost ne moze da oprosti i pri tom i da zaboravi do kraja..Pre bih kao Skvo..prastanje nazvala ..razumevanjem..dela i postupka drugih ili svojih..Pazi kada neko napravi neko sranje pa ode kod popa u ispovedaonicu a on mu kaze..Dobro ..uradio si to i to ..Bog je milosrdan i on oprasta sve..idi kuci ..odrecituj deset blaga marijo ili ispisi ..ja sam los covek jedno 300 puta i sve ti je oprosteno..ali usput dok izlazis iz crkve..ostavi neki prilog ..da se nadje..Setim se filma Kum..kada je Majkl Korleone kao Don kupio sebi oprost kod crkve..ko je gledao.seca se..

Cenjena Damo,bicu slobodan i dopuniti Vas,prastanje je i neki vid ispoljenog straha,barem u podsvesti,slazete se?
 
Znachi...mogu ja oprostiti shto je bachena atomska bomba, al to nikog nije briga i ne menja stvar ni meni ni drugima...
Ali ako oprostim drugarici shto se zaljubila u mog dechka, to ima nekog uticaja na nashe zzivote...

pa razlika je...da l se toocala...ili se samo zaljoobila.....e, a ko sam ja da to tebe ispitooje..?? znači...tvoja je joorisdikcija..tebe se tiče.....u stvari...ša se ti tu pitaš...?ko si ti da soodiš....? kapiraš....svaka čast malim boodama...al da se radi o mom droogu..zaveo bih mu sestru..kevu....oloopao bih ga ko kantu....misim, ja bih tu bio načisto...a onda bih se izdoovao...i kajao šo sam nepromišljen i rekao sebi.......moonjo...pico jedna...nemaš dostojanstvo...siso jedna....i tako..bilo bi mi krivo..al tačno znam kako bih...sam sam sebi vrlo predvidiv.....pa ne moram da se preslišavam.....šo je jedno ravno more i sranje u sooštini...
 
Cenjena Damo,bicu slobodan i dopuniti Vas,prastanje je i neki vid ispoljenog straha,barem u podsvesti,slazete se?

Strah je osnov svega..da ne postoji strah ..citav covekov univerzum bi bio drugaciji ili ga ne bi ni bilo..strah nam kreira mnogo toga..od odluka do dela..strah je mocno oruzje kojim se upravlja i kontrolise ljudskom rasom..ma na kom nivou svesti ona bila..naj banalbniji primer..da se ne plasim da ce me policija uhapsiti ja bih opljackala banku..da se ne plasim suocavanja sa samom sobom..ja cu oprostiti..Oprastanje je u podsvesti najcesce lazni osecaj moci ..
 
Poslednja izmena:
e, sad kučko..
nemoguće da ti je strah toliki pokretač. i samo strah.
i meni jeste, ali obično na pogrešne stvari i trudim se da to iskorenim.
to je najgluplji motiv da bilo šta učiniš ili ne učiniš.. a primer banke mi je prosto - pogrešan.
(ali treba praviti razliku. strah će me sprečiti da skočim bandži, ali razum će me sprečiti da skočim sa petog sprata da vidim šta će biti)
 
Strah je osnov svega..da ne postoji strah ..citav covekov univerzum bi bio drugaciji ili ga ne bi ni bilo..strah nam kreira mnogo toga..od odluka do dela..strah je mocno oruzje kojim se upravlja i kontrolise ljudskom rasom..ma na kom nivou svesti ona bila..naj banalbniji primer..da se ne plasim da ce me policija uhapsiti ja bih opljackala banku..da se ne plasim suocavanja sa samom sobom..ja cu oprostiti..Oprastanje je u podsvesti najcesce lazni osecaj moci ..

Pomenuli ste policiju,npr. drzavnu granicu ne cuva ni policija ni vojska,nego strah.:idea:
Dok sa druge strane imate odnos dveju osoba,gde osoba sklona prastanju isto cini samo iz straha,npr od gubitka.:idea:
 
Pomenuli ste policiju,npr. drzavnu granicu ne cuva ni policija ni vojska,nego strah.:idea:
Dok sa druge strane imate odnos dveju osoba,gde osoba sklona prastanju isto cini samo iz straha,npr od gubitka.:idea:

Naravno..ili iz straha od samoce ...kazu da su hrabre one osobe koje se plase ..tj..nikada ne podcene osecaj straha u sebi..
 
e, sad kučko..
nemoguće da ti je strah toliki pokretač. i samo strah.
i meni jeste, ali obično na pogrešne stvari i trudim se da to iskorenim.
to je najgluplji motiv da bilo šta učiniš ili ne učiniš.. a primer banke mi je prosto - pogrešan.
(ali treba praviti razliku. strah će me sprečiti da skočim bandži, ali razum će me sprečiti da skočim sa petog sprata da vidim šta će biti)

Generalno jeste..primer banke je bio fig..a da ne skocis sa petog sprata nece te spreciti razum.. vec podsvesno strah da ces poginuti istog casa kada zveknes o plocnik..pa ces onda razumno razmisljati i reci ..sto da skacem i lomim vrat.
 
Ја верујем да је љубав највећи покретач у животу и искрено жалим људе којима је то страх...
Парка је на више места лепо објаснила да људи праштају или могу да опраштају само оне ствари које су њима лично учињене.
Иначе, та прича о субијективном злу и објективном злу је већ толико пута била предмет разматрања током историје од стране људи које сматрамо великим мислиоцима.
Кант је један од њих...
Но не бих сад да се упуштам у дискусију о Канту.
Мене занима колико нас лично погађа зло које се чини другој особи?
Ја морам да признам да мене више погађа зло нанесено животињама од, рецимо, породичног злостављања.
Не мислим да сам због тога ни бољи нити лошији од других, ја сам такав.
Мислим да људи имају способност да из сваке ситације изађу, ако то желе...
Оно што је до нас јесте да се трудимо да сами не чинимо другима оно што не желимо да други чине нама.
 
Znachi...mogu ja oprostiti shto je bachena atomska bomba, al to nikog nije briga i ne menja stvar ni meni ni drugima...
Ali ako oprostim drugarici shto se zaljubila u mog dechka, to ima nekog uticaja na nashe zzivote...

Ako uzmem ova tvoja dva primera, mislim da je oprastanje besmisleno. Kako atomska bomba moze da se oprosti? Ne moze i ne treba kao sto ne treba ni da se zaboravi.
Ako ti se drugarica zaljubila u decka, sta ti tu ima da joj oprastas? Na osecanja ne moze da se utice. Mozes samo da kazes je.biga i da vidis da li mozes i dalje da se druzis sa njom, znajuci tu cinjenicu. Tu nema sta da se oprasta ako se iskreno zaljubila. Ako je kucketina koja samo hoce da te povredi, isto. Oprostiti joj sto je....kucketina? To tako ne ide. Zasto da ides protiv svojih osecanja a i protiv zdravog razuma?

I stvarno, sta znaci oprostiti? Gluposti i nehoticne zaj.ebe naravno da "oprastam". Na ponavljanje gluposti cu da se naljutim i da pokusam nesto da promenim, tu ne vidim sta treba da oprostim. A ako me neko stvarno gadno povredi, tu vise nema mesta nicemu i ta osoba ne postoji vise u mom zivotu. Uopste mi ne pada na pamet da nekom olaksavam savest svojim oprastanjem niti da sebe uzdizem na nivo sveca koji je, eto, u stanju da oprosti. Dovoljno mi je sto me je neko povredio, ne moram sebe joj dodatno da maltretiram oprastanjem.
To ne znaci da ce da me jede mrznja. Pocece da me boli k eventualno za to sto se desilo i to je to.
Meni su par puta neke stvari kao oprostili da bi to posle koristili kao argument za razne stvari. Od toga mi se povraca iskreno i samo potvrdjuje to sto mislim, da je oprastanje ustvari neopisiva arogancija i igranje boga. Ako sam nesto uradila, onda sam imala razlog da to uradim. Retko sta radim iz ciste obesti. I jos ako mi neko oprosti, kao da me stavlja na nivo deteta koje nije znalo sta radi. Ne volim to.
 

Back
Top