Tvoj glas...poput treptaja u noci,
poput daska vetra,tvoj je dodir!
Tvoj pogled lek je u samoci,
pomisao na tebe,budi nemir!
Pruzas mi usne,tople i meke,
srcem me zoves,da pridjem blize!
Setamo mislima,pored reke,
dok nemirni talas,stari camac dize!
Dok vetar talasa,nemirnu reku,
a sunce skriva svoje zrake!
Pevas mi pesmu o ljubavi...neku
dizes me nebu pod oblake!
A onda...opet,stvarnost me zove...
do nemirni vetar reku talasa...
odlazim sama u svoje snove,
opijena lepotom tvoga glasa!
poput daska vetra,tvoj je dodir!
Tvoj pogled lek je u samoci,
pomisao na tebe,budi nemir!
Pruzas mi usne,tople i meke,
srcem me zoves,da pridjem blize!
Setamo mislima,pored reke,
dok nemirni talas,stari camac dize!
Dok vetar talasa,nemirnu reku,
a sunce skriva svoje zrake!
Pevas mi pesmu o ljubavi...neku
dizes me nebu pod oblake!
A onda...opet,stvarnost me zove...
do nemirni vetar reku talasa...
odlazim sama u svoje snove,
opijena lepotom tvoga glasa!