Opet svađa Hrvata i Srba oko Dubrovnika

Одакле ти ово да се у Босни тада причало тако? дај извор.
Povelja bana Kulina 1189.

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.Ě banь bosьnьski Kulinь prisezaju tebě kneže Krьvašu i vьsěmь građamь Dubrovьčamь pravy priětelь byti vamь odь sele i dověka i pravь goi drьžati sь vami i pravu věru dokolě sьmь živь.Vьsi Dubrovьčane kire hode po moemu vladaniju trьgujuke gьdě si kto hoke krěvati gьdě si kto mine pravovь věrovь i pravymь srьdьcemь drьžati e bezь vьsakoe zledi razvě što mi kto da svoevь volovь poklonь; i da imь ne bude odь moihь čьstьnikovь sile i dokolě u mne budu dati imь sьvětь i pomokь kakore i sebě kolikore moge bezь vьsega zьloga primysla.Tako mi Bože pomagai i sie sveto evanьgelie.Ě Radoe dijakь banь pisahь siju knigu povelovь banovь odь rožьstva Hristova tisuka i sьto osmьdesetь i devetь lětь měseca avьgusta u dьvadeseti i devety dьnь usěčenie glave Ivana Krьstitela.

Današnji kajkavski

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!

V hiži toj kaj si poželiš, to moje srce ti da. Zagorci da su prijateli pravi, to denes celi svet zna.

Tadašnji jezik u Bosni i vjerojatno Srbiji je bio sličniji današnjem kajkavskom po tvorbi i leksiku.
Nekoliko valova odlazaka i naseljavanja Srbije i imamo stanje danas koje nema veze sa starim Srbima.
 
Vidljivo je i kod vas. Dosta vas Hrvata ima kose oči,što je uticaj turkofonih Avara i Mađara Ugro Finaca. Nemate baš slavenski izgled iako se furate na neke arijevce.
Nije sad kao kod suplemenika ovogaj, čak je i obučen kao turkoazijat.

SEDMA-Copy-437x530.jpg
 
Našao si jednog jedinog. Ovaj mi liči na Mesića sa dužom bradom. Kod vas ih je poprilično kosookih. Kod Srba je tamnija put prirodna jer smo pretopili domicilne narode u etnički srpski korpus,dok su Avari trijebili sve pred sobom. Naravno imamo i grčkih upliva preko njihovog sveštenstva koje je ženilo lokalne žene i pretapalo se u Srbe.
 
Našao si jednog jedinog. Ovaj mi liči na Mesića sa dužom bradom. Kod vas ih je poprilično kosookih. Kod Srba je tamnija put prirodna jer smo pretopili domicilne narode u etnički srpski korpus,dok su Avari trijebili sve pred sobom. Naravno imamo i grčkih upliva preko njihovog sveštenstva koje je ženilo lokalne žene i pretapalo se u Srbe.
Čitaj , pretopili Rome u veliki količinama..
 
Našao si jednog jedinog. Ovaj mi liči na Mesića sa dužom bradom. Kod vas ih je poprilično kosookih. Kod Srba je tamnija put prirodna jer smo pretopili domicilne narode u etnički srpski korpus,dok su Avari trijebili sve pred sobom. Naravno imamo i grčkih upliva preko njihovog sveštenstva koje je ženilo lokalne žene i pretapalo se u Srbe.
Srbin sa Morave
Koncert_190118_Alo foto Rajko Ristic (1)_1000x0.jpg
 
Po mojem mišljenju da bi nešto bilo zajedničko kao što se potencira u slučaju dubrovačke književnosti morala je kod Srba i kod Hrvata postojati ista ili jako slična književnost u to vrijeme.
Kod Hrvata to postoji duž današnje dalmatinske obale od Dubrovnika preko Hvara, Splita, Zadra, gdje kao u slučaju Marulića on jezik kojim piše naziva hrvatskim.
Kod Srba toga nema, tamo je književni smjer drugi, drugi jezik, pismo, tematika, uopće srpska književnost otkriva dubrovačku tek u 19.st.
Sama razumljivost ne daje pravo da se nešto naziva svojim imenom i posvaja kad je već uvršteno u drugu književnost sa kojom se je kroz povijest preplitala.
 
Po mojem mišljenju da bi nešto bilo zajedničko kao što se potencira u slučaju dubrovačke književnosti morala je kod Srba i kod Hrvata postojati ista ili jako slična književnost u to vrijeme.
Kod Hrvata to postoji duž današnje dalmatinske obale od Dubrovnika preko Hvara, Splita, Zadra, gdje kao u slučaju Marulića on jezik kojim piše naziva hrvatskim.
Kod Srba toga nema, tamo je književni smjer drugi, drugi jezik, pismo, tematika, uopće srpska književnost otkriva dubrovačku tek u 19.st.
Sama razumljivost ne daje pravo da se nešto naziva svojim imenom i posvaja kad je već uvršteno u drugu književnost sa kojom se je kroz povijest preplitala.

Problem je ovde u reči već. ;) U vreme formiranja hrvatske nacionalne književnosti, nije to tako išlo; pa čak su i hrvatski književnici u staro vreme tvrdili da je to srpska književnost.

Ove književnosti kao organske celine kakve danas poznajemo nastaju u moderna vremena; kako srpska, tako i hrvatska. Nije hrvatska književnost XVI stoleća (odnosno ono što ćemo danas pod tim smatrati) bila nekakva zaokružena celina.

A što se tiče srpske književnosti, ona dubrovačku otkriva od XVII stoleća, od kada je npr. grof Đorđe Branković pisao svoje hronike. Dakle, u izvesnoj meri, od početaka onog što ćemo prozvati nečim modernijim. Različite prodornosti, odnosno varirajući, od nepoverenja izvesnog pa na dalje, ali od tada to traje. I Dubrovačku republiku Srbi percipiraju kao svoju. To nije nešto što se pojavilo u XIX stoleću, niti je posledica nekog programa (Načertanija, niti bilo čega sličnog). Crnogorske vladike Dubrovčanima redovno pišu kao o Srbima, a Sv. Petar Cetinjski hteo je da to bude doslovno prestonica novog srpskog carstva.

Dakle, srpsko posezanje za Dubrovnikom nije nešto što se naprasno u nekom trenutku bilo pojavilo. Ono je organski tu, od najranijih početaka; od prvih percepcija o etnografiji srpskog naroda, ideja obnove srpske srednjovekovne države (koje u širim oblicima gotovo bez izuzetaka uključuju Dubrovnik) o srpskom jeziku i srpskoj istoriji.
 
Poslednja izmena:
Problem je ovde u reči već. ;) U vreme formiranja hrvatske nacionalne književnosti, nije to tako išlo; pa čak su i hrvatski književnici u staro vreme tvrdili da je to srpska književnost.

Ove književnosti kao organske celine kakve danas poznajemo nastaju u moderna vremena; kako srpska, tako i hrvatska. Nije hrvatska književnost XVI stoleća (odnosno ono što ćemo danas pod tim smatrati) bila nekakva zaokružena celina.
čak su i hrvatski književnici u staro vreme tvrdili da je to srpska književnost.

Види, ми нисмо малоумни. Можда нас ви држите за такве, али нисмо.
 

Back
Top