Opet svađa Hrvata i Srba oko Dubrovnika

[piciginx]

Ti znas da je uslov da Dubrovnik bude na UNESCO listi bio da JNA cak i svoj Dom mora da iseli iz grada i da se militarizacijom grada gubi pravo na zastitu. Tako da se moze postaviti i pitanje, kako to Hrvati vide Dubrovnik kada su ga naoruzavali i iz njega cak i pucali na JNA, znajuci da ce time ne samo fizicki rizkovati sam grad, nego da ce ga i skinuti potencijalno sa UNESCOve liste.

Notorne gluposti..
Koje naoružanje u Dubrovniku koje JNA ??

 

[darda]

sta imaju rvati sa dubrovnikom ?

 

[Mej bregami]

Rusko-crnogorska-hercegovačka opsada Dubrovnika 1806.
Iz pera stranca svjedoka u Dubrovniku.

Dana 20. bijaše potpuni mir... osim što je neki Gružanin u obrani ubio jednoga Rusa. Rusi se razbjesniše i ubiše neke Gružane. U Gružu su zapaljene mnoge kuće. Uvečer i neke u Uvali. Poslije objeda svi Rusi i Crnogorci sjediniše se na brdu iznad Ploča. Odatle su iz topa izbacivali zapaljive bombe..., ali nije bilo šteta. Neke su pale po Gradu, neke iznad kuće Antuna Sorga, gdje je stanovao general. Samo je jedna žena ranjena. Ovaj su rat pravoslavci najavili kao vjerski rat; zato su pristigli Vlasi iz Hercegovine i Bosne i, govore da, će čak sve do Zagreba. Svatko je na konju nosio opremu i namirnice — prisiljen brinuti se za vlastitu egzistenciju. Sutradan nakon posljednje bitke general je poslao tri glasnika u Dalmaciju po pomoć. Rusi predavahu vojarne i bijahu zarobljavani, ali ne i Crnogorci. Dok su pljačkali po Pilama, trojicu Crnogoraca uhvatili su Francuzi. Svezaše ih skupa i baciše u opkop i onispod zidina; otkinuta im je glava; pritisnuti kamenjem bačeni su u more.
http://www.matica.hr/kolo/310/Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806./

"Srbi" prije talibana imali džihad.
Posljedica života sa Turcima valjda, preuzeli njihov jezik i običaje .
Zašto do Zagreba, ako Dubrovnik nema ništa sa Hrvatskom?

 

[darda]

opet neka nova rvatska istorija samo vama znana tako to ide kad preuzmes obicaje od lazljive fasisticke genocidne katolicke crkve

 

[Slaven777]

Ono "rušen do temelja" si sam dodao, ali da je rušen Dubrovnik naročito njegova okolica ne treba posebno isticati jer je to činjenica.

Zna se gdje je koja granata pala po starom gradu, ja nisam Dubrovnik uspoređivao sa Vukovarom.

Tko je bio u Dubrovniku odmah nakon oslobođenja krajem 1992. godine zna o čemu pričam.

Pa šta znači divljački rušiti da bi bio izgrađen još stariji i lepši? Da bi nešto bilo izgrađeno starije i lepše, valjda se mora srušiti prvo do temelja?

Razaranje Dubrovnika je bilo, ali od toga Hrvati prave jedan veliki mit; o tome se uopšte ne bi ni govorilo zapravo da nije reč o UNESCO lokaciji, ili svako ne do ove mere. U Dubrovniku je koliko ja znam stradalo sveukupno nekih 80-ak civila, u momentu dok je grad sa sve izbeglicama koje je primio imao nekih 85 hiljada duš mislim. Po tim kriterijumima Operacija Oluja je najstrašniji genocid ako je to bilo tako kako se predstavlja, a Vukovar prošao kroz paralelnu dimenziju.

I da ponovim, nikakve to (kao ni išta skoro što se dogodilo u ratu) veze nema sa dubrovačkom književnošću.

 

[darda]

Utemeljivač hrvatske istorije: U Dubrovniku se oduvek govorilo srpski




Foto: Wikimedia Commons





"U Dubrovniku, od pamtiveka, govorilo se srpski, govorilo - kako od pučana, tako od vlastele, kako kod kuće tako i u općini". To je tvrdio Natko Nodilo, koji se pored Franje Račkog smatra za utemeljivačem hrvatske istorije.

Kao učenjaka, krasila ga je pre svega privrženost istini. Zaključke je donosio samo na osnovu pouzdanih izvora i nije podlegao pritiscima hrvatskih državotvoraca 19. veka, koji su od naučnika tražili da svoje radove prilagođavaju "istorijskim dokazima" o prisustvu hrvatskog naroda i hrvatskog jezika "diljem" Dalmacije, Slavonije, Srema, Like, Korduna, Banije, Hercegovine, Bosne, Baranje i Dubrovnika.

Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik."

 

[piciginx]

Pa šta znači divljački rušiti da bi bio izgrađen još stariji i lepši? Da bi nešto bilo izgrađeno starije i lepše, valjda se mora srušiti prvo do temelja?

Razaranje Dubrovnika je bilo, ali od toga Hrvati prave jedan veliki mit; o tome se uopšte ne bi ni govorilo zapravo da nije reč o UNESCO lokaciji, ili svako ne do ove mere. U Dubrovniku je koliko ja znam stradalo sveukupno nekih 80-ak civila, u momentu dok je grad sa sve izbeglicama koje je primio imao nekih 85 hiljada duš mislim. Po tim kriterijumima Operacija Oluja je najstrašniji genocid ako je to bilo tako kako se predstavlja, a Vukovar prošao kroz paralelnu dimenziju.

I da ponovim, nikakve to (kao ni išta skoro što se dogodilo u ratu) veze nema sa dubrovačkom književnošću.

Treba pitati Božidara Vučurevića je pjesnika htio reći...

 

[Slaven777]

opet neka nova rvatska istorija samo vama znana tako to ide kad preuzmes obicaje od lazljive fasisticke genocidne katolicke crkve

Pogledajte prilog 696504

Vrati se unatrag; već je bilo reči o ovome.

 

[darda]

Vrati se unatrag; već je bilo reči o ovome.

Utemeljivač hrvatske istorije: U Dubrovniku se oduvek govorilo srpski




Foto: Wikimedia Commons





"U Dubrovniku, od pamtiveka, govorilo se srpski, govorilo - kako od pučana, tako od vlastele, kako kod kuće tako i u općini". To je tvrdio Natko Nodilo, koji se pored Franje Račkog smatra za utemeljivačem hrvatske istorije.

Kao učenjaka, krasila ga je pre svega privrženost istini. Zaključke je donosio samo na osnovu pouzdanih izvora i nije podlegao pritiscima hrvatskih državotvoraca 19. veka, koji su od naučnika tražili da svoje radove prilagođavaju "istorijskim dokazima" o prisustvu hrvatskog naroda i hrvatskog jezika "diljem" Dalmacije, Slavonije, Srema, Like, Korduna, Banije, Hercegovine, Bosne, Baranje i Dubrovnika.

Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik."

eto cak i rvatski utemiljivac istorije priznaje da je sve to srpsko

 

[Slaven777]

Miro Vuksanović: Književnost Dubrovačke republike je i hrvatska i srpska

Glavni i odgovorni urednik edicije "Deset vekova srpske književnosti", akademik Miro Vuksanović reagovao je na saopštenje Matice hrvatske koja je optužila Maticu srpsku za prisvajanje hrvatske književne baštine, zbog objavljivanja dela Marina Držića u toj ediciji.

Vuksanović je naveo da književnost koja je nastajala u Dubrovačkoj republici, po specifičnim osobinama i jezičkoj osnovi štokavskog narečja, ima dvojnu pripadnost, da je istovremeno i hrvatska i srpska.

"Takvo krajnje pomirljivo stanovište proističe iz naučnih radova istoričara književnosti među kojima su ugledni Dubrovčani Milan Rešetar i Petar Kolendić. Zato smo u ediciju 'Deset vekova srpske književnosti', koju je objavio Izdavački centar Matice srpske, uvrstili poeziju starog Dubrovnika, kao i knjige (Ivana) Gundulića i Držića", kaže urednik edicije.

On napominje da su takođe uvršteni i Ivo Ćipiko, Ivo Vojnović, Vladan Desnica i drugi Srbi iz Hrvatske čije delo pripada i srpskoj i hrvatskoj književnosti.

"Takva pitanja bolje rešava nauka od politike", rekao Vuksanović.

https://www.021.rs/story/Info/Srbij...rovacke-republike-je-i-hrvatska-i-srpska.html

 

[Mej bregami]

Utemeljivač hrvatske istorije: U Dubrovniku se oduvek govorilo srpski




Foto: Wikimedia Commons





"U Dubrovniku, od pamtiveka, govorilo se srpski, govorilo - kako od pučana, tako od vlastele, kako kod kuće tako i u općini". To je tvrdio Natko Nodilo, koji se pored Franje Račkog smatra za utemeljivačem hrvatske istorije.

Kao učenjaka, krasila ga je pre svega privrženost istini. Zaključke je donosio samo na osnovu pouzdanih izvora i nije podlegao pritiscima hrvatskih državotvoraca 19. veka, koji su od naučnika tražili da svoje radove prilagođavaju "istorijskim dokazima" o prisustvu hrvatskog naroda i hrvatskog jezika "diljem" Dalmacije, Slavonije, Srema, Like, Korduna, Banije, Hercegovine, Bosne, Baranje i Dubrovnika.

Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik."

eto cak i rvatski utemiljivac istorije priznaje da je sve to srpsko

Jedino je glupo da su Srbi to obili kao hrvatski jezik, pa smo silom prilika to mi morali uzeti.