Parra-Bellum
Buduća legenda
- Poruka
- 40.087
Slovenija: Sve više Slovenaca krajem novembra polazi stazama AVNOJ-a, a tako je bilo i ove godine. Žal za vremenom u kojem nije bilo neizvesnosti
LJUBLJANA - Sve veći broj žitelja Slovenije pridružuje se svojim sunarodnicima koji godinama, stameno, svakog 29. novembra odlaze put Jajca, kako u šali kažu, u neku vrstu hodočašća „bogazima Avnoja“. One, koji putuju u organizaciji lokalne boračke organizacije, ljuti reč „hodočašće“. Nije to, kažu, nikakvo „podilaženje komunizmu, već poštovanje vremena u kome nije bilo neizvesnosti hoće li sutra biti plate, da li će biti para za penzije, a zdravstvo je svima bilo dostupno“.
Jedan od šefova grupe koja je u Jajce krenula ispod Alpa je Janez iz zaseoka kod Kopra, slovenačkog dela Primorske koji odvajkada važi za „rdeč“ (crven, levičarski). Ističe da nije niti je ikad bio član neke partije, a po povratku iz Jajca u Sloveniju, dok na autobuskoj stanici u Ljubljani čeka vezu za zavičaj, pun utisaka, objašnjava da nije posredi nikakva „jugonostalgija već antifašizam“. Uglas ga podržavaju ostali saputnici, svi u žurbi da što pre stignu kući i sa najmilijima podele utiske „iz Bosne“.
Gospođa Mojca iz Celja srećna je jer je u Jajcu i ove godine srela drugaricu iz partizanskih dana Milicu. Obema su ćerke uoči puta u Jajce pomagale da umese kolače i razne druge „prigrizke“ (grickalice), i da u plastične posude spakuju đakonije za posluženje pridošlica. Oko mesnatih proizvoda se, kaže, nije baktala, jer se oslonila da će muški deo „delegacije“ iz ostalih krajeva Slovenije, kao i prethodnih godina, na susret u Jajce poneti pečenje. I nije se prevarila, ni prasetine nije falilo dok su se uz sofru razmenjivale uspomene. Reč po reč, otkriva ono što drugi putnici iz Slovenije ne vole baš da kažu naglas. Da redovni godišnji izleti na nekadašnji Dan republike u bosansko Jajce jesu nostalgija, ali „ne bilo kakva nostalgija“, već žal za „starim vremenima, negovanje sećanja na zajedničku istoriju, vreme kada se bolje živelo a ljudi međusobno poštovali“.
Ponosna je jer su mnogi ove godine u Jajce doveli čak tri generacije, jer sada sa babama i dedama sve češće putuju ne samo njihovi potomci nego i već stasali unuci sa praunucima. Mojca ne sumnja da je tu kumovalo i „razočaranje nad aktuelnom situacijom u kojoj su se našle sve države nastale na tlu nekadašnje republike Jugoslavije, posle krvavog razlaza“.
Umorni od puta, povratnici iz avnojevskog Jajca rastaju se, dirljivim rečima, u Ljubljani uz obećanje da će iduće godine učiniti isto. I da neće razočarati više od 2.000 istomišljenika koji se na 29. novembar okupe u Jajcu iz drugih krajeva nekadašnje SFRJ, odlučni da ne zaborave bivšu zajedničku državu.
- Praznujemo Dan republike jer je 29. novembra 1943. godine u Jajcu postavljen temelj države u kojoj je gotovo pola veka više-manje složno živelo zajedno čak šest naroda - napominje Borut iz Novog Mesta.
Mnogi se sećaju Jugoslavije „kroz maglu“, poput Franca Pleška. Vređa ga ako ga neko nazove jugonostalgičarom jer je imao „15 godina kada se država raspala“. Uveren je da bi se trebalo manuti ćorava posla i priznati da je u drugoj Jugoslaviji bilo i dobrih, a ne samo groznih stvari:
- Sećam se da sam imao viziju, da smo imali slobodu, da sam bio ponosan. Izgubili smo dostojanstvo i to je nešto najgore što čovek može da izgubi. A Evropa je svoju otvorenost učila baš na primeru Jugoslavije koja je bila mnogokulturna.
TEKUĆA TRAKA KAPITALIZMA U doba Jugoslavije nije moglo da se desi da radnici ne dobiju plate, da ljudi nemaju para za odmor, pre ili kasnije si došao do stana. A pokažite mi danas deset radničkih porodica koje mogu da izgrade svoju kuću, kao naši očevi? - pita Bruno iz Maribora. I cinično zaključuje rečima koje kao svoj „proglas“ podržavaju i drugi okupljeni slovenački povratnici skupa u Jajcu povodom dana (preminule) Republike: - U današnjem surovom kapitalizmu firme odlaze u stečaj kao po tekućoj traci, besposlenost raste, vizije o boljem sutra nema niotkuda. Političari nam drže pridike o stezanju kaiša i reformama. U Evropi, onoj koja je bila simbol bratstva i slobode i u kojoj su se nekada cedili med i mleko, danas se nižu ulični protesti, a samo mali sloj ljudi je sve bogatiji.
http://www.novosti.rs/vesti/planeta.70.html:310186-Jajce-nova-Meka
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
LJUBLJANA - Sve veći broj žitelja Slovenije pridružuje se svojim sunarodnicima koji godinama, stameno, svakog 29. novembra odlaze put Jajca, kako u šali kažu, u neku vrstu hodočašća „bogazima Avnoja“. One, koji putuju u organizaciji lokalne boračke organizacije, ljuti reč „hodočašće“. Nije to, kažu, nikakvo „podilaženje komunizmu, već poštovanje vremena u kome nije bilo neizvesnosti hoće li sutra biti plate, da li će biti para za penzije, a zdravstvo je svima bilo dostupno“.
Jedan od šefova grupe koja je u Jajce krenula ispod Alpa je Janez iz zaseoka kod Kopra, slovenačkog dela Primorske koji odvajkada važi za „rdeč“ (crven, levičarski). Ističe da nije niti je ikad bio član neke partije, a po povratku iz Jajca u Sloveniju, dok na autobuskoj stanici u Ljubljani čeka vezu za zavičaj, pun utisaka, objašnjava da nije posredi nikakva „jugonostalgija već antifašizam“. Uglas ga podržavaju ostali saputnici, svi u žurbi da što pre stignu kući i sa najmilijima podele utiske „iz Bosne“.
Gospođa Mojca iz Celja srećna je jer je u Jajcu i ove godine srela drugaricu iz partizanskih dana Milicu. Obema su ćerke uoči puta u Jajce pomagale da umese kolače i razne druge „prigrizke“ (grickalice), i da u plastične posude spakuju đakonije za posluženje pridošlica. Oko mesnatih proizvoda se, kaže, nije baktala, jer se oslonila da će muški deo „delegacije“ iz ostalih krajeva Slovenije, kao i prethodnih godina, na susret u Jajce poneti pečenje. I nije se prevarila, ni prasetine nije falilo dok su se uz sofru razmenjivale uspomene. Reč po reč, otkriva ono što drugi putnici iz Slovenije ne vole baš da kažu naglas. Da redovni godišnji izleti na nekadašnji Dan republike u bosansko Jajce jesu nostalgija, ali „ne bilo kakva nostalgija“, već žal za „starim vremenima, negovanje sećanja na zajedničku istoriju, vreme kada se bolje živelo a ljudi međusobno poštovali“.
Ponosna je jer su mnogi ove godine u Jajce doveli čak tri generacije, jer sada sa babama i dedama sve češće putuju ne samo njihovi potomci nego i već stasali unuci sa praunucima. Mojca ne sumnja da je tu kumovalo i „razočaranje nad aktuelnom situacijom u kojoj su se našle sve države nastale na tlu nekadašnje republike Jugoslavije, posle krvavog razlaza“.
Umorni od puta, povratnici iz avnojevskog Jajca rastaju se, dirljivim rečima, u Ljubljani uz obećanje da će iduće godine učiniti isto. I da neće razočarati više od 2.000 istomišljenika koji se na 29. novembar okupe u Jajcu iz drugih krajeva nekadašnje SFRJ, odlučni da ne zaborave bivšu zajedničku državu.
- Praznujemo Dan republike jer je 29. novembra 1943. godine u Jajcu postavljen temelj države u kojoj je gotovo pola veka više-manje složno živelo zajedno čak šest naroda - napominje Borut iz Novog Mesta.
Mnogi se sećaju Jugoslavije „kroz maglu“, poput Franca Pleška. Vređa ga ako ga neko nazove jugonostalgičarom jer je imao „15 godina kada se država raspala“. Uveren je da bi se trebalo manuti ćorava posla i priznati da je u drugoj Jugoslaviji bilo i dobrih, a ne samo groznih stvari:
- Sećam se da sam imao viziju, da smo imali slobodu, da sam bio ponosan. Izgubili smo dostojanstvo i to je nešto najgore što čovek može da izgubi. A Evropa je svoju otvorenost učila baš na primeru Jugoslavije koja je bila mnogokulturna.
TEKUĆA TRAKA KAPITALIZMA U doba Jugoslavije nije moglo da se desi da radnici ne dobiju plate, da ljudi nemaju para za odmor, pre ili kasnije si došao do stana. A pokažite mi danas deset radničkih porodica koje mogu da izgrade svoju kuću, kao naši očevi? - pita Bruno iz Maribora. I cinično zaključuje rečima koje kao svoj „proglas“ podržavaju i drugi okupljeni slovenački povratnici skupa u Jajcu povodom dana (preminule) Republike: - U današnjem surovom kapitalizmu firme odlaze u stečaj kao po tekućoj traci, besposlenost raste, vizije o boljem sutra nema niotkuda. Političari nam drže pridike o stezanju kaiša i reformama. U Evropi, onoj koja je bila simbol bratstva i slobode i u kojoj su se nekada cedili med i mleko, danas se nižu ulični protesti, a samo mali sloj ljudi je sve bogatiji.
http://www.novosti.rs/vesti/planeta.70.html:310186-Jajce-nova-Meka
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
