Opažljiva stvarnost ne postoji

Ljubo2

Iskusan
Poruka
5.127
Ono što spdrazumevamo pod pojmom "opažliva stvarnost", to ne postoji. A pno što mislimo da nije stvarnost, to postoji.

Naravno, fizika se sa ovakvim tvrdnjema ne bi složila, ali metafizika, bi. Navodim dva metafozička iskustva koja o tome govore.

1. „Međutim, zvučaće kontradiktorno: Postoji nepostojanje. To je stanje koje nije sastavljeno od ništavnosti, nego je stanje u kojem su mogućnosti poznate i unapred predviđene, ali nisu izražene. Nejasno kroz ono što bi nazvali istorijom, jako davno, postojalo je takvo stanje. To je bilo stanje agonije, u kojem su sposobnosti kreativnosti i egzistencije bile poznate, međutim, nisu bili poznati načini na koje bi se one izrazile“.

Gornji citat je iz knjige "Setov materijal", američkog mediuma Džejn Roberts

2. „U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa, koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi svetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost."

Ovo je rekao indijski fizičar i jogin, Mahariši, tvorac svetskog pokreta za transcendentalnu meditaciju.

Pažljivo analizirajući ova dva citata, realno, autori govore i nematerijalnom Kvantnom vakuumu iiz kojeg je nastao Univerzum, za kojeg svi mislimo i kažemo da je stvarmost koja postji.

A da li je zaista tako,pitanje je, imajući na umu da se Univerzum ne sastoji ni od čega druigog do od fizičkih radnji naprezanja i kretanja i psihičkih radnji opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog napreznanja i kretanja? S obzirom da je logično da nikakve radnje, ni fizičkr, ni prihičke, ne mogu imati značenje postojanja, već samo Vršilac koji raspolaže sposobnostima vršenja fizičkih i psihičkih radnji. A njega nikada niko nije opazio, identifikovao niti dokazao da postoji. Koji, kad prestane da vrši fizičke i psihičke radnje, Univerzum nestaje kao da ga nikada nije ni bilo, kao što nestaje i sam Kretač koji se kretao. I sve ponovo postaje nematerijalni kvantni vakuum. koji je sa stanovišta fizike isto što i ništa.

Naravno, poznato je da se u svetskim religijama o tom misreioznom kretaču i kreatoru Univerzuma, govori kao o "Bogu", ali dokaza i logičkih objašnenja o Božijeg postojanja i dalje nema. A u nauci se manipuliše sa pojmom "Svest", o kojoj, takođe, dokaza nema i o kojoj, ni naučnici, još uvek ništa ne znaju.

Šta vi mislite o toj velikom misteriji zvanoj "nepostojeće postojanje" ili "nematerijalna i neopažljiva stvarnost"'?
 
Neko je zeleo da izmisli nesto sto nije niko pa je izmislio glupost
A uvek se nadje neko ko bi ga sledio
Sve što je rečeno u postavljenoj temi, nije izmišljeno. Na primer, ceo opažljivi Univerzum je kretanje, a kretanje nije postojanje, več kretač koji se kreće. A kretača koji se kreće, koji je istinska stvarnost, nikada niko nije opazio.
A uglavnom je najjednostavnije resenje tacno resenje
Pa reci nam to jednostavno rešenje. Tema je zato i postafvljena. Ko ili šta je taj neopažljivi kretač, koji apsolutno postoji i kako se on objašnjava i dokazuje'
 
Sve što je rečeno u postavljenoj temi, nije izmišljeno. Na primer, ceo opažljivi Univerzum je kretanje, a kretanje nije postojanje, več kretač koji se kreće. A kretača koji se kreće, koji je istinska stvarnost, nikada niko nije opazio.

Pa reci nam to jednostavno rešenje. Tema je zato i postafvljena. Ko ili šta je taj neopažljivi kretač, koji apsolutno postoji i kako se on objašnjava i dokazuje'
*Kretac* podrazumeva svesno bice, toga u univerzumu nema, jeste da se sve krece ali je to cista fizika.
Kad naduvavas balon te cestice su kiseonik ili helijum, ovde su to zvezde i galaksije
Opazljiva stvarnost, subjektivna stvar, probao sam ponekad da zamislim sta vidi onaj ko mi ide u susret
Uopste ne vidi ono sto i ja a takoreci su nam svi uslovi isti
 
*Kretac* podrazumeva svesno bice, toga u univerzumu nema,
Naravno da svesnog kretača ima, ali je problem što je neiopažljiv, a time ujedno i nespoznatljivi nedokažljiv.

Odnosno, kretač je opažljiv, ali samo sa spoljašnje njegove strane, kada ga opažamo kao lretanje, tj kao energiju. A ne kao kretača koji se kreće. A energija kao kretanje je ono što kretač za posmatrača iz vana jeste, a to nije ono kretač za samoga sebe u sebi jeste, a to je Svest. Jer kad kretanje prestane, kretač i dalje postoji, ali on tada više nije fizička, materijalna pojava i objkt, već nematerijalna Svest koja je za posmatrača iz vana neopažljiva.Jer kad sva kretanja prestanu, ostaje samo neopažljivi nematerijalni hvantni vakuum kao polje nematerijalne Svesti koje izgleda kao ništa, Ali nije ništa, jer metafizička iskustva potvrđuju da to nematerijalno, ali svesno ništa, u sebi sadrži sve svetove, sve obloke, sve principe, ali samo kao ideje, informacije, tj. fizički nemanifestovane mogućnosti. Pred kojima nauka ostaje bespomoćna, jer ono koje nije materijalno, mije u domeni naučnih empirijskih metoda.

Naravno, postoji i metoda pomoću koje i postojanje i tog nematerijalnog, metafizičkog i svesnog može da se dokaže i ta metoda je već 400 godina poznata, ali naučnici, ubeđeni da su samo empirijske metode validne, ne obraćaju pažnju na metodu pomoću koje i postojanje Svesti može da se dokaže, koja nije empirijska.
jeste da se sve krece ali je to cista fizika.
Sa ovim si rekao da je kretanje samo kretanje i time nisi objasnio ništa.
Kad naduvavas balon te cestice su kiseonik ili helijum, ovde su to zvezde i galaksije
Opet nisi ništa rekao. I čestice i zvezde i galaksije su samo kretanje, a kretanje se ne može objasniti samo po sebi, bez kretača. A kretaća koji se kreće, koji je nedeljiv od svog kretanja i koji je jedini koji istinski postoji, ne možemo zanemariti, zato jer ne možemo da ga opazimo. Posebno iz razloga što postoji metoda pomoću koje njegovo postojanje možemo da dokažmo.
Opazljiva stvarnost, subjektivna stvar,
Subjjektivne stvarnosti u obliki informacije o objektivnoj stvarnosti, ne može da bude bez opažanja i pamćenja objektivne stvarnosti. A objektivne stvarnosti ne može da bude bez naprezanja i kretanja subjektivne stvarnosti u skladu sa informacijom o objektivnoj stvarnoati. To je princip "jaje-koka, po kojem koke kao objektivne stvarnosti u obliku kretanja i rada, ne može da bude bez informacije o koki, koja se manifestuje subjektivno kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Hoču da kažem to da su fizički i psihički procesi i radnje uzjamno naizmenično uslovljeni i da jedni bez drugih be mogu. A da ni fizičke ni psihičke radnje koje opažamo i smatramo stvarnošću, ne postoje same po sebi, bez Svesti kao vršioca i fizilkih i psihičkih radnji, koja je jedina koja postoji, a čulno nije ni opažljiva ni spoznatljiva. I kad se ove istinitosti primene na stvarnost, onda može lako da se objasni i razumne da niti je koka kao fizička radnja kretanja izrok jajeta, niti je informacija o koki um jajetu kao psihička radnja uzrok koke, već tu uistinu postoji samo nematerijalna i neipažlova Svest, kao vršilac opažljivih i fizičkih i psihičkih radnji, Koja naizmenično, uz pomoć sebe kao fizičkog procesa, uzrokuje seb ekao psihički proces, da bi zatim, uz pomoć sebe kao psihičkog procesa, uzokovala sebe kao fizičku pojavu i proces. Pri čemu su njeni i fizički i psihički procesi i opažljivi i spoznatljivi, a ona sam kao njohov vršilas, tj. kao Svest uli Bog, ostaje trajno neopažljiva i nespoznatljiva. I to je razlog žto ni vernici pojma nemaju ko ili šta je Bph, niti naučnici o tome ko ili šta je Svest. Uz znanje da su reči "Bo" i "Svest" sinonimi, jer se odnose na jedan i isti pojam. Uoistalom, šta bi bio Bog, kad ne bi bio Svest? Ne bi bio ništa.
 
Naravno da svesnog kretača ima, ali je problem što je neiopažljiv, a time ujedno i nespoznatljivi nedokažljiv.

Odnosno, kretač je opažljiv, ali samo sa spoljašnje njegove strane, kada ga opažamo kao lretanje, tj kao energiju. A ne kao kretača koji se kreće. A energija kao kretanje je ono što kretač za posmatrača iz vana jeste, a to nije ono kretač za samoga sebe u sebi jeste, a to je Svest. Jer kad kretanje prestane, kretač i dalje postoji, ali on tada više nije fizička, materijalna pojava i objkt, već nematerijalna Svest koja je za posmatrača iz vana neopažljiva.Jer kad sva kretanja prestanu, ostaje samo neopažljivi nematerijalni hvantni vakuum kao polje nematerijalne Svesti koje izgleda kao ništa, Ali nije ništa, jer metafizička iskustva potvrđuju da to nematerijalno, ali svesno ništa, u sebi sadrži sve svetove, sve obloke, sve principe, ali samo kao ideje, informacije, tj. fizički nemanifestovane mogućnosti. Pred kojima nauka ostaje bespomoćna, jer ono koje nije materijalno, mije u domeni naučnih empirijskih metoda.

Naravno, postoji i metoda pomoću koje i postojanje i tog nematerijalnog, metafizičkog i svesnog može da se dokaže i ta metoda je već 400 godina poznata, ali naučnici, ubeđeni da su samo empirijske metode validne, ne obraćaju pažnju na metodu pomoću koje i postojanje Svesti može da se dokaže, koja nije empirijska.

Sa ovim si rekao da je kretanje samo kretanje i time nisi objasnio ništa.

Opet nisi ništa rekao. I čestice i zvezde i galaksije su samo kretanje, a kretanje se ne može objasniti samo po sebi, bez kretača. A kretaća koji se kreće, koji je nedeljiv od svog kretanja i koji je jedini koji istinski postoji, ne možemo zanemariti, zato jer ne možemo da ga opazimo. Posebno iz razloga što postoji metoda pomoću koje njegovo postojanje možemo da dokažmo.

Subjjektivne stvarnosti u obliki informacije o objektivnoj stvarnosti, ne može da bude bez opažanja i pamćenja objektivne stvarnosti. A objektivne stvarnosti ne može da bude bez naprezanja i kretanja subjektivne stvarnosti u skladu sa informacijom o objektivnoj stvarnoati. To je princip "jaje-koka, po kojem koke kao objektivne stvarnosti u obliku kretanja i rada, ne može da bude bez informacije o koki, koja se manifestuje subjektivno kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Hoču da kažem to da su fizički i psihički procesi i radnje uzjamno naizmenično uslovljeni i da jedni bez drugih be mogu. A da ni fizičke ni psihičke radnje koje opažamo i smatramo stvarnošću, ne postoje same po sebi, bez Svesti kao vršioca i fizilkih i psihičkih radnji, koja je jedina koja postoji, a čulno nije ni opažljiva ni spoznatljiva. I kad se ove istinitosti primene na stvarnost, onda može lako da se objasni i razumne da niti je koka kao fizička radnja kretanja izrok jajeta, niti je informacija o koki um jajetu kao psihička radnja uzrok koke, već tu uistinu postoji samo nematerijalna i neipažlova Svest, kao vršilac opažljivih i fizičkih i psihičkih radnji, Koja naizmenično, uz pomoć sebe kao fizičkog procesa, uzrokuje seb ekao psihički proces, da bi zatim, uz pomoć sebe kao psihičkog procesa, uzokovala sebe kao fizičku pojavu i proces. Pri čemu su njeni i fizički i psihički procesi i opažljivi i spoznatljivi, a ona sam kao njohov vršilas, tj. kao Svest uli Bog, ostaje trajno neopažljiva i nespoznatljiva. I to je razlog žto ni vernici pojma nemaju ko ili šta je Bph, niti naučnici o tome ko ili šta je Svest. Uz znanje da su reči "Bo" i "Svest" sinonimi, jer se odnose na jedan i isti pojam. Uoistalom, šta bi bio Bog, kad ne bi bio Svest? Ne bi bio ništa.
Izmislis nedokazivo, naravno i neodbranjivo i onda napravis neku tezu sa tom osnovom
Nije nista novo, religije su odavno provalile foru
Jos na temi gde tvrdis da opazljivo ne postoji tvrdis da se *kretac* moze opaziti
Takodje nemas osnova tvrditi da fizicki procesi nisu moguci bez psihickih jer nemamo pojma da tamo negde daleko ima nekog ko misli.

Tj u jednoj recenici, suvise mastovito i nedokazivo a kontradiktorno, nista mi se ne svidja
 
Izmislis nedokazivo,, naravno i neodbranjivo i onda napravis neku tezu sa tom osnovom
Baš mi se dopada ovaj tvoj post. Njime si dokazao da umeš da misliš, što je retkost na ovom forumu. A mojq tema u kojoj si primetio nelogičnosti koje izmosiš je bila upravo provokacija za "filozofe" na ovom forumu da pokažu da li znaju racionalno da misle. I ti si se prvi javio i položio isšit. A sada ću da ti odgovorim na tvoje zamerke, tj. da kažem sve štp u postavljenoj temi nisam rekao, a što je trebalo da kažem da bih dokazao i objasnio moj stav da "opažljiva stvarnost ne postoji".
Nije nista novo, religije su odavno provalile foru
Ne samo da religije nisu ništa "provalile", već ništa nije provalila ni nauka, tj. fizika. Iiako su i religije i fizika došle do istog zaključka prilikom pokušaja da odgovore na pitanje UZROKA Univerzuma, tj. KRETAČA koji svojim naprezanjem, kretanjem i radom gradi ceo Univerzum, kao sistem svog kretanja i rada. Religije su rekle da je uzrok "Bog" koji je stvorio svet iz ništa", a Božije postojanje nisu ni dikazale, ni objasnile. A fizika, je otkrila da je uzrok Unuverzuma nematerijalni Kvantni vakuum (teorija Biig-bang) koji je sa stanovišta fizike, takođe. isto što i ništa, a nije uspela da objasni kako je moguče iz nečeg nematerijalnog, koje izgleda kao Ništa, stvoriti Univerzum kao Nešto.

I pazi ovaj paradoks, kada ja sada želim da objasnim i dokažem upravo suprotno od onoga što tvrde i religije i fizika. Ja tvrdim da je, zapravo, Univerzum , Ništa i da uUiverzum, za kojeg svi tvrde da postoji, zapra kao stvarnost ne postoji. A da i dalje postoji samo Utrok Univerzuma, tj. ono što religije i fizika zovu imenom "Ništa", a to je nematerijalni Kvantni vakuum. Drugim rečima, ja želim da objasnim da postoji samo Bog kao Uzrok, kojeg religije ne umeju da objasne.Odnosno da postoji samo nematerijalna Svest, koju, takođe ni naučnici još uvek ne uspevaju da objasne. I želim da objasnim da su reči "Bog" i "Svest" sinonomi, jer se odnose na jedan i isti pojam. I da samim tim Univerzum i ne postoji, već i dalje postoji Bog, tj. Svest, koja se samopokrenula i materijalizovala i poprimila oblik Univerzuma. A mi još uvek nismo svesni, kada opažamo univerzum, da mi zapravo opažamo Boga, odnosno Svest. Ali ne Božiju unutrašnju suštinu, tj. suštinu Svesti, a to je pno što zovemo imenom "SVESNOST", već opažamo samo njenu samonapregnutu, fizički, tj. materijalnu spoljašnjost.

I upravo ta izvanjska, spoljašnja, fizička i opažljiva spoljašnjost Svesti, nije nešto što uistinu postpji, već postoji samo ta njena unutrašnja, psihička i suštinska , neopažljiva SVESNOST. Pomoću koje ona uzrokuje svoje pokretanje, a time ujedno i svoju opažljivu, fizički apoljašnjpst.

Postoji jako mnogo dokaza i u nauci i svakodnevnom ljudskom iskustvu da je tako. A što mi i dalje ne znamo a je tako, je zato što naš čula varaju, pomoću kojih možemo da opažamo samo spoljašnju, materijalnu, tj. posledičnu i nepostojeću stranu stvarnosti, a ne i njenuinutrašnju, suštinsku, uzročnu i svesnu.

Ova tvrdnja se lako i dokazuje i razume, s obzirom da se ceo Univerzum i život u njemu manifestuje kao fizički psoce naprezanja i kretanjja. Gde je logično zaključiti da nikakvo kretanje nijje moguće bez Kretača. I da nikada i nigde nikakvo kretanje ne postoji, već uvek i samo KRETAČ KOJI SE KREĆE. Koji, kad prestane da se napreže i kreće, veo Univerzum nestaje kao da ga nikada nije ni bilo. A poma nemamo da je Kretać, a to je Bog, odnosno, Svest i dalje tu, ali ne znamo da On postoji, jer nije opažljiv i spoznatljiv kad se ne napreže i ne kreće, jer tada nije materijalan.
Jos na temi gde tvrdis da opazljivo ne postoji tvrdis da se *kretac* moze opaziti.
Nisam rekao da se Kretač može čulno opaziti. Zapravo, može, ali samo kd se napregne i pokrene i tako poprimi fizička svojstva sile i mase i posten materijalan. Ali problem je što tada ne možemo da ga opazimo kao Kretača, već samo kao energiju, tj. kao kretanje. Dakle, Kretača kad se kreće ne možemo čulno da opazimo ni kao Boga, ni kao Svest, već samo kao energiju. A čulno ne možemo da ga opazimo ni kad prestane da se napreže i kreće., jer tada prestaje da bude čulno opažljiv i spoznatljiv, jer nije materijalan.
Takodje nemas osnova tvrditi da fizicki procesi nisu moguci bez psihickih jer nemamo pojma da tamo negde daleko ima nekog ko misli.
Postoji mogućnost dokazivanja svega što sam napred rekao, kao i logičkog objašnjavanja i razumevanja. Ali neka to ostane za sledeći moj post, da ovaj post ne bi bio predugačak. A ti u međuvremenu možeš da daš komentar na ovo što sam gore u ovom postu rejao.
 
Ono što spdrazumevamo pod pojmom "opažliva stvarnost", to ne postoji. A pno što mislimo da nije stvarnost, to postoji.

Naravno, fizika se sa ovakvim tvrdnjema ne bi složila, ali metafizika, bi. Navodim dva metafozička iskustva koja o tome govore.

1. „Međutim, zvučaće kontradiktorno: Postoji nepostojanje. To je stanje koje nije sastavljeno od ništavnosti, nego je stanje u kojem su mogućnosti poznate i unapred predviđene, ali nisu izražene. Nejasno kroz ono što bi nazvali istorijom, jako davno, postojalo je takvo stanje. To je bilo stanje agonije, u kojem su sposobnosti kreativnosti i egzistencije bile poznate, međutim, nisu bili poznati načini na koje bi se one izrazile“.

Gornji citat je iz knjige "Setov materijal", američkog mediuma Džejn Roberts

2. „U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa, koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi svetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost."

Ovo je rekao indijski fizičar i jogin, Mahariši, tvorac svetskog pokreta za transcendentalnu meditaciju.

Pažljivo analizirajući ova dva citata, realno, autori govore i nematerijalnom Kvantnom vakuumu iiz kojeg je nastao Univerzum, za kojeg svi mislimo i kažemo da je stvarmost koja postji.

A da li je zaista tako,pitanje je, imajući na umu da se Univerzum ne sastoji ni od čega druigog do od fizičkih radnji naprezanja i kretanja i psihičkih radnji opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog napreznanja i kretanja? S obzirom da je logično da nikakve radnje, ni fizičkr, ni prihičke, ne mogu imati značenje postojanja, već samo Vršilac koji raspolaže sposobnostima vršenja fizičkih i psihičkih radnji. A njega nikada niko nije opazio, identifikovao niti dokazao da postoji. Koji, kad prestane da vrši fizičke i psihičke radnje, Univerzum nestaje kao da ga nikada nije ni bilo, kao što nestaje i sam Kretač koji se kretao. I sve ponovo postaje nematerijalni kvantni vakuum. koji je sa stanovišta fizike isto što i ništa.

Naravno, poznato je da se u svetskim religijama o tom misreioznom kretaču i kreatoru Univerzuma, govori kao o "Bogu", ali dokaza i logičkih objašnenja o Božijeg postojanja i dalje nema. A u nauci se manipuliše sa pojmom "Svest", o kojoj, takođe, dokaza nema i o kojoj, ni naučnici, još uvek ništa ne znaju.

Šta vi mislite o toj velikom misteriji zvanoj "nepostojeće postojanje" ili "nematerijalna i neopažljiva stvarnost"'?
Zavisi šta podrazumevaš pod "postoji" i "ne postoji "

Imam utisak da previše empirijski posmatraš ta dva pojma.
 
Zavisi šta podrazumevaš pod "postoji" i "ne postoji "
Konačno jedno pravo pitanje, na koje, ako ne znamo ispravan odgovor, nikada nećemo uspeti da saznamo istinu o postojanju stvarnosti.

Zašto je odgovor na pitanje šta postoji toliko bitan za nauku i filozofiju?

Zato što se sveukupna atvarnost deli na dva dela - ma Uzrok i Posledicu. Uzrok postoji apsolutno, a posledica samo relativno, a to znači da istunu o stvarnosti možemo da saznamo samo ako uspemo da saznamo Itunu o Uzroku, jer Posledice ne može da bude bez Uzroka.

U čemu je problem?

Problem je u tome što mi možemo da opažamo samo stvarnost kao Posledicu, a to je ceo Univerzum, ubeđeni da je Univerzum jedina stvarnost koja postoji, pa smo svu našu pažnju usmerili na Univerzum da o njemu sasznamo Istinu, što nije moguće ako ne znamo Istinu o postojanju Uzrka Univerzuma. Pogotovo što Uzroka Univerzuma nije moguć eopazitni ni na koji način, zbog čega, ne samo da o njemu ništa ne znamo, već ćak sumnjamo da on uopšte i postoji.

Konkretno, da bude jasnije o čemu govorim, ceo Univerzum se sastoji od sedam fizičkih i psihičkih radnji. To su: naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. U nauci i svakodnevnom ljudskom iskustvu postoji obilje dokaza da se Univerzum ne sastoji ni od čega drugog do od tih sedam vrsta fizičkih i psihičkih radnjii. upravo te radnje su ono što ima značenje Posledice, o kojima se ne može saznati Istina sve fok se ne sazna istina po postojanju Uzroka, tj. Vršioca svih tih fizičkih i psihičkih radnji.

I što je najbitnije da se ovde shvati, jeste da su fizičke i psihičke radnje nedeljive od Vršioca radnji, jer radnje ne mogu vršiti same sebe, a samim tim da se shvati i to da radnje sa značenjem posledice nemaju značenje postojanja, već uvek postoji samo Vršilac koji radnje vrši. Naš problem je samo to što mi možemo da opazimo samo radnje, a ne i Vršioca radnji, pa smo ubeđeni da samo radnje postoje i da su te radnje jedina szvarnost koja postoji. Što nije tačno. Samo Vršilac radnji postoji i on je jedina stvarnost koja postoji, a ne Univerzum koji se sastoji od fizičkih i psihičkih radnji, nebitno što tog Vršioca nikada niko nije upazio. Čak ni kad radnje prestanu jer ni tada ne može da se opazi da postoji bilo šta što bi moglo da se smatra Vršiocem tih radnji. Čak i kad seo Univerzum nestane, ostane samo nematerijalni Kvantni vakuum, koji je sa stvanovišta fizike isto što i ništa, aVršioca i dalje, nigde.
Imam utisak da previše empirijski posmatraš ta dva pojma.
Upravo suprotno. Prirodne nauke, sa svojom empirijskom metodom opažanja, merenja i eksperimentisanja su te koje isključivo empirijski prilaze celom problemu i na taj način same sebe onemogućuju da će ikada moći da saznaju Istinu o postojanju stvarnosti, jer empirijski je moguće istraživati samo Univerzum kao kretanje i rad, a nikako i Vršioca tog kretanja i rada kao Uzroka Univerzuma.

Što se svetskih religija tiče, one govore o Bogu kao uzroku sveta, ali one pojma nemaju ko ili šta bi Bog mogao da bude, jer religije su verovanje u Boga preuzele iz strai spisa koje su ostale posle nestanka starijih civilizacija koje su živele na Zemlji pre naše, ali detaljnog objašnjenja Božijeg postojanja u tim spisima nema, tako da svetske religije kada govore o bogu, pojma nemaju o čemu govore.

Sa druge strane slično stanje je i u svetskoj nauci, tj. u onom njenom delu koji još uvek neuspešno pokušava da reši problem postojanja Svesti. Polazeći od pogrešne pretpostavke da Svest proizilazi kao rezultat visoke organizacije materije, poput ljudskog organizma, pa su koncentrisani na istraživanje ljudskog organizma i mozga da dokažu da ljudski mozak proizvodi Svest. Dok još uvek nikome ni na pamet ne pada da nikakvog kretanja i nikakve visoke organizacije tog kretanja, pa ni ljudskog organizma i njegovog mozga, ne može da bude bez Vršioca i Uzroka svih mogućih oblika kretanja u Univerzumu, a taj Uzro i Kretač, pa i sam Bog, je uoravo ono što se podrazumeva pod rečju i pojmom "svest". I dok god ne uspemo da saznamo Istinu o postojanju Svesti, kao Uzroka postojanja sveukukupne stvarnosti, nećemo znati Istinu ni o postojanju sveukupne stvarnosti.

Uz napomenu da je do logičkog objašnjenja postojanja Svesti veoma lako doći, jer na nivou sveukupnog znanja o stvarnosti kojim ljudi raspolažu, postoj sve potrebne premise pomoću kojih postojanje Svesti, konačni i do kraja može i da se objasni i razume, To ću da objasnim u mom sledećem postu, ako mi neko poruči da ga to zanima.
 
Sada ću da krenem sa drugim delom ove teme sa podnaslovom:

SAMO NEOPAŽLJIVA STVARNOST POSTOJI

Ovo nikako ne podrazumeva da postoje dve stvarnosti - neopažljiva i opažljiva - već samo jedna stvarnost, koja se večito pretače kroz svoja dva prirodna stanja - neopažljivo i opažljivo. Od kojih je neopažljivo stanje istinsko stanje postojanja, jer ono je prisutno u oba svoja stanja, dok opažljivo nije.

Da bi ovo bolje razumeli, poslužiću se primerom vode i leda. To su dva stanja jednog i istog postojanja, ali zamislimo da je voda neopažljivo stanje, koja postane opažljiva tek kad se zaledi. I zamislimo da je voda prisutna u oba stanja i da ona postoji apsolutno, ali da nije opažljiva ni u jedom stanju kao voda, već da je opažljiva samo kad se pretvori u led. Ali problem je što mi, opažajući led, ne znamo da je led voda i mislimo da je opažljivi led istinsko postojanje, a nije. On nastaje iz neopažljive vode i nestaje kao da ga nikad nije ni bilo kad se otopi i ponovo pretvori u neopažljivu vodu.

Da bi sve ovo još bolje razumeli, sada ću konkretno da objasnim o čemu je reč.

Reč je o nematerijalnom i neopažljivom kvantnom vakuumu, koji izgleda kao da je ništa i da ne postoji i o materijalnom i opažljivom Univerzumu za kojeg mislimo da postoji. A, zapravo, opažljivi Univerzum ne postoji, već i dalje postoji neopažljivi Kvantni vakuum, koji se napregnuo i pokrenuo, pretvorio se u opažljivi materijalni Univerzum, pa mi sada mislimo da je Univerzum nešto što postoji. A ne postoji, jer kad Kvantni vakuum prestane da se napreže i kreće, opažljivi Univerzum nestaje kao da ga nikad nije ni bilo, a i dalje ostaje da postoji neopažljivi Kvantni vakuum, koji je jedini postojao i dok je bio napregnut i pokrenut, u vreme dok smo ga opažali kao Univerzum.

Sada se može postaviti pitanje, kako je moguće saznati Istinu o postojanju stvarnosti, kao o nečemu što nije moguće ni na koji način opaziti, ni čulno, ni vančulno, bez obzira u kojem od ova svoja dva stanja da se nalazi - mirujućem, nematerijalnom i neopažljivom ili pokretnom, materijalnom i opažljivom?

U idućem postu ću da objasnim jedinu moguću metodu, pomoću koje može i da se dokaže i do kraja objasni i razume da samo nematerijalna i neopažljva stvarnost uistinu i apsolutno postoji. Kao i to šta je ona i kako postoji. Svi ljudi na svetu to od uvek znaju, jer mi sami smo ta jedino postojeća, nematerijalna. neopažljiva stvarnost koja je jedina koja postoji, ali to još uvek nismo uspeli sebi da objasnimo, zato jer sami sebe nikada nismo uspeli da opazimo. Kao oko koje sve može da opazi, a samo sebe ne može. I kad konačno uspemo to da razumemo, razumećemo i dve najveće svetske tajne koje do danas ni na jedan mogući način nisu rešene - tajnu o svemogućem Bogu, koji može da spozna samoga sebe samo u sebi. Odnosno, tajnu o postojanju Svesti, koja samu sebe može spoznati samo u sebi. Jer Bog i Svest su sinonimi. Dve reči koje označavaju jedan te isti pojam.
 
SVEST KAO NEOPAŽLJIVA STVARNOST KOJA POSTOJI

Kako se može dokazati da je Svest jedina stvarnost - i to neopažljiva - koja postoji?

Nematerijalni i neopažljivi Kvantni vakuum i opažljivi Univerzum, rekli so, tu su dva prirodna stanja jedne i iste prirodne pojave. Iimajući na umu da se Univerzum ne sastoji ni iz čega drugog do od sedam fizičkih i psihičkih radnji, tp jer dokaz da je vršilac tih radnji, Svest, jer tih sedam vrsta radnji (naprezanje, kretanje, opaćanje, osećanje pamćenje mišljenje i razumevanje) su osnovni faktori Svesti.

Šta je Svest=

Ispravba definicija Svesti glasi da je Svest ono koje je sposobno da dovede sebe u stanje svesnosti. Da bi u tome uspela, Svest mora da vrši uoravo tih sedam fizičkih i psihičkih radnji. Mora da opaća oseća, pamti, misli i razume sebe i tako stiče iskustvo, tj. znanje o sebi i svom postojanju, i pomoću tog znanja dovede sebe u stanje svesnosti. A pošto Svest dok se nalazi u kvantnom, nematerijalnom stanju, ne može da stekne nikakvo iskustvo o sebi, jnužno je da taspolaže i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih iz kvantnog i nematerijalnog stanja prelazi u materijalno stanje i stanje Univerzuma, to je jedini način da tako postane predmetom svoje spoznaje i svoje svesnoti. I na taj način uzrokuje samu sebe kao Svest.

Ovo svaki čovek kao delić Univerzuma, čiji organizam se ne sastoji ni od čega drugig do, takođe, od tih istih sedam fizičkih i psihičkih radnji, može to da proveri na samome sebi. Jer i lovek celog života, ma čime se bavio, sve u životu postiže uz pomoć samo tih sedam fizičkih i psihičkih radnji. Kao što može da proveri i to i to da sve te fizičke i psihilke radnje ne vrši niko drugi fo čovekova Svest, koja sebe zove imenom "JA". Svaka elementarna česrica, svaki atom, svaka ćelija, svaki organ u ljudskom telu, kao i telo kao celina ima svoje JA.. To važi i za ceo Univerzum i sve ono iz čega se Univerzum sastoji. Sve ima svoje JA koje je sposobno da vrši sedam fizičkih i psihičkih radnji i pomoću njih dovodi sebe u stanje svesnosti i pomoću te svesnosti postoji i usklađuje svoj odnos sa svojom okočilinom.

Ipak, za razumevanje Istine o sveukupnom postojanju, najzanimljivija i najznačajnija činjenica je to da ni na koji način, ni čulno, ni vančulno, nije mogće ipaziti Svesti, iako je ona jedina moguća prirodna sila i pojava koja postoji. Postoji u svojstvu vršioca svih mogućih člulno i vančulno opažljivih svojih fizičkih i psihičkih radnji u Univerzumu. Za koje se ne može tvrditi da postoje same po sebi, već da uvek i samo postoji Svet, nebitno da li radnje vrši ili ne vrši.

Ipak, iako ne postoji mogućnost ni čulnog, ni vančulnog opažanja Svesti, postoji jedna mogućnost pomoću koje postojanje Svesti može da se dokaže. Metoda pomoću koje to može da sed dokaže je samodokazivanje.

Samodokazivanje je metoda pomoću koje Svest može isključivo samoj sebi da dikaže svoje postojanje i nikome drugom. I to samo u vreme kad sebe pomoću fizičkih i psihičkih radnji dovede sebe u stanje svesnosti o sebi i svojoj okolini. Ona je tada svesna i sebe kao vršioca svpjih fizičkih i psihičkih radnji, kao i svojoh radnji koje vrši. Tako, na primer, Svest u vreme kad vrši psihičku radnju mišljenja, ona je svesma i sebe kao mislioca i svoje radnje mišljenja, kada ona sebi sa punim pravom može da kaže: "Mislim. dakle, postojim" i nikakav drugi dokaz da ona postoji joj nije potreban. Isto tako može sebi da dokaže da postoji pomoću bilo koje druge svoje fizičke ili psihičke radnje.

Ovu metodu samodokazivanja postojanja Svestu otkrio je francuski filozof Dekart još pre 400 godina i svi drugi i drugačiji pokušaji svetskih naučnika da dokazu postojanje Svesti su pogrešni i nikada neće dati nikakve rezultate.

Takođe, sem Svesti, nikakva druga Božanska sila i pojava, koja je stvorila svet iz ništa (odnosi se na nastanak Univerzuma iz nematerijalnog Kvantnog vakuuma kao polja nematerijalne Svesti) ne postoji. Uostalom, šta bi Bog bio kad ne bi bio Svest? Ne bi nio ništa.

Tako da na kraju možemo da zaključimo da samo nematerijalna i neopažljiva stvarnost, a to su Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti ustinski, tj. apsolutno i večno, postoji. A da opažljivi Univerzum kao fizička i psihička radnja Svesti ne postoji apsolutno, već samo relativno, samo u vreme kad Svest počne te svoje fizičke i psihičke radnje da vrši i prestaje da postoji kad sSvest prestane da ih vrši.

Ponovo uz napomenu da su Božije postojanje i postojanje Svesti dve najveće svetske tajne koje do danas naša civilizacija nije rešila. Ranije naprednije civilizacije koje su živele na Zemlju su ovu tajnu rešile i to jstoji zapisano u pronađenim spisima ostalim iza tih civilizacija, ali zbog nerazumevanja suštine tih spisa to drevno znaje se danas praktikuje samo u okviru svetskih religija kao verovanje.
 
Veoma je važno razumeti i to da bez potpumog razumevanja pojma "postojanje", nije moguće razumeti ni večitu i konačnu Istinu o postojanju materije, života i Univerzuma.

A to znaći, razumeti da se pod pojmom "poistojanje" ne može podrazumevati ništa drugo do Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. To su: naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. Svest i ovoh njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti su ono što se podrazumeva kad kažemo da samo neopažljiva stvarnost postoji.

Konkretno, neopažljiva stvarnost koja postoji je ono što se u fizici podrazumeva pod pojmom "nematerijalni Kvvantni vakuu", iz kojeg su njegovom samopokretanjem nastali opažljivi materija, život i Univerzum.

Materija, život i Univerzum su stvarnost za koju se ne može smatrati da postoji, iz razloga jer materuja, život i Univerzum, to su čulno i vančulno opažljive fizičke i psihičke iradnje Svesti. Naime, logično je da nikakve fizičke i psihičke radnje ne mogu da imaju značenje postojanja iz razloga što one e ne mogu da postoje same po sebi bez Vršoca koji raspolaže sposobnostima da fizičke i psihičke radnje vrši. Koji zajedno sa svojim sposobnostima postoji uvek. nebitno da li radnje vrši ili ne vrši. Razlika je samo što je taj Vršilac radnji opažljiv kada radnje vrši, a nije opažljiv kad ne vrši.

Problem je samo što mi kada opažamo radnje, ne shvatamo da mi nikada i ne opažamo nikakve radnje, već uvek i samo Vršica koji radnju vršim a toga nismo svesni. Kao na primer što mi nikkada ne možemo da opazimo čovekovu radnju kretanja, već uvek i samo čoveka kokji se kreće. Uz napomenu da istunski čovek kojji se kreće, nje čovekovo telo, već čovekova svest, koja je unutrašnja, subjektivna, svesna čovekova suštuhna i njegova glavna pokretačka snaga. Koju mi opažamo kao materijalnog čoveka koji se kreće. To je ona ista Svest koja je postojala i pre nego što se napregnula i pokrenula i nalazila se u nematerijalnom i neopažljivom stnju zvanom "Kvantni vakuum", pa kretanjem i radom poprimila oblik Univerzuma, čoveka ili bilo čega drugog.

Ponovo uz napomenu da odavno već postoji filozofski pravac "panteizam", koji soji na stanovištu da su Bog (Svest) i Univerum jedno i isto. Naravno, kad govorimo o Bogu (Svesti) i Univerzumu i kažemo da su to dvoje jedno i isto, to treba da znači da su Uzrok i Posledica, jedno i isto. Što je isto kao kad bi rekli da su koka i jaje u svojstvu uzroka i posledice, jedno i isto. Ili kao što je i čpvek, od samog svog začeća, pa pose rođenja i sve do smrti, istovremeno sam svoj i uzrok i posledica. Kojom prilikom čovekova Svest i njene fuzičke i psihičke sposobnosti uvek igraju ulogu Uzroka, a fizičke i psihičke radnje, ulogu posledice.

Slično objašnjenje postojanja stvarnosti koje sam ja u ovoj temi dao, dao je i indijski fizičar i jogin, Mahariši, tvorac svetskoh pokreta za transcendentalnu meditaciju. Razlika između njegovog i mog objašnjenja je u tome što je moje objašnjenje logičko, tj. filozofsko, a Maharišijevo objašnjenje je oppis njegovog doživljaja stvarnosti koji je imao tokom duboke meditacije, što spada u oblast metafizike.

Mahariši je rekao ovo:

„U osnovi sveta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa, koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velike i male stvari, svi svetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost. To je čista svest. I kad se deo te čiste svesti, makar i najsitnija njena čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svest o sebi, jer je čista svest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve što nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo“.
 
Da bi bilo jasnoje kakva je razlika između postojanja i nepostojanja, reći ću i ovo. Rečju "postojanje" se može imenovati samo ono, Nešto, koje je sposobno da postoji samo po sebi, koje nikada nije nastalo, koje postoji od uvek i koje nikada ne može nestati.

A rečju "nepostojanje" se može imenovati sve ono koje ne može da postoji samo po sebi od uvek, već može samo da nastane iz onog Nešto koje več postoji samo po sebi i koje isto tako, kao što je nastalo, može i da nestane. Dok ono koje od uvek postoji ostaje nepovređeno i isto, nebitno da li iz njega nešto nastaje ili nestaje. Pa znog toga ono koje nastaje i nestaje možemo da smatramo samo trenutnim stanjem onoga što postoji.

Tako, na primer, za nematerijalni Kvantni vakuum i materijalni Univerzum koji nastaje iz Kvantnog vakuuma,, nije ilogično, ni ispravno tvrditi da postoje, jer to su samo dva različita stanja onoga što uistinu postoji - stanje mirovanja i stanje kretanja.

Svetlost i tama, isto tako, nisu postojanje, već samo trenutna stanja onoga što postoji, koje je sposobno da naizmenično prelazi iz stanja svetlosti u stanje tame i obrazno.

Ljubav i mržnja, isto tako nemaju značenje postojanja, već samo značenje psihičkih stanja onoga koje postoji. Što važi i za pojmove "dobro i zlo".

I sve drugo što možemo da opazimo, bilo čulno ili vančilno, nije postojanje, več samo trenutno stanje, koje može i da nastane i nestane od onoga što uistinu postoji.

Osnovna karakteristika onoga što postoji je to da njega nikada niko nije opazio ni čulno ni vančulno, jer to nije moguće, iz rauloga jet to što postoji nije materijalno. Čulno i vančulno su opažljiva samo njegova fizička i psihička stanja, tj. njegove fizičke i psihičke manifestacije. Koje je ono sposobno da čini uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opžanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Ove njegove fizičke i psihičke radnje imaju znaćenje Posledice, a to koje postoji i vrši fizičke i psihičke radnje, ima značenje Uzroka. To podrazumeva da samo Uzrok ima značenje postojanja, a ne i njegove fizičke i psihičke radnje koje imaju značenje posledice, pomoću kojih to što postoji samo sebe dovodi u razna fizička i psihička stanja. I pomoću tih stanja uspeva da postoji sam po sebi, od uvek i zauvek, igrajući večito ulogu i sebe kao svog uzroka i sebe kao svoje posledice. Što podrazumeva da su Uzrok i Posledica nedeljivi jedno od drugog i da su uvek dve polovine jedne celine ili dve strane medalje.

I kao najbitnije, treba reći da to koje uistinu i apsolutno postoji, u nauci i običnom životu zovemo imenom "Svest", a da se u svetskim religijama to zove imenom "Bog". Dok ono samo sebe u svim svojim oblicima ili stanjima zove sebe imenom "JA": Takođe je bitno reći još i ovo, da su Svest ili Bog kao uzrok, i sve ono što iz toga nastaje kao Posledica uz pomoć njegovih fizičkih i psihičkih sposonbosti i radnji, a to su razne njegove fizičke i psihičke manifestacije, radnje, oblici ili stanja - jedno i isto. Dakle, sve je Svest i čovek je sSvest isto kao što je pasje ghovno pored puta Svest. Sve je podjednako i sveto uli nesveto.
 

Back
Top