Onog koji dve trećine dana ne može da odvoji na sebe, treba smatrati robom

Слобода изнад свега, а не роб посла.

Имао сам свој посао и прве године јурио да што више послова узмем, секирао се да ми неки не промакне и много сличних секирација. А онда у разговору са партнером у послу закључимо да се и не морамо обогатити, већ да имамо довољно за пристојан живот. Мало радимо, мало стони тенис, па увек неко наврати. И гле чуда, омилио ми се радни простор, у њему пијем прву кафу, па чак и викендом, исто тако и мој ортак, а посао је одједном почео сам да долази.

Сада пензионишем и радуцкам понешто из навике.
 
Uskoro dajem otkaz na poslu i postajem slobodnjak. Imam ušteđevinu za 5 - 6 godina prosečnog života. Probaću u tom periodu da lagano krenem sa vlastitom poslovnom delatnošću. Koje su situacije u kojima vi sebe smatrate robom?
Situacija u kojoj se smatram robom je kada nesto moram, a ne mogu izbjec. Sva sreca nema puno toga.
Koliko vidim svi su vise manje robovi oko mene. Najzanimljivije je da smatraju da nisu.
 
1686850831496.png
 
... ako radiš posao koji voliš, onda i to vreme provedeno na poslu spada u radost, zadovoljstvo i slobodu.
Znam dosta njih koji rade posao koji ne vole, ali im to vreme predstavlja " radost, zadovoljstvo i slobodu" , jer im je lepše nego kući, al to je priča za sebe...
Tako da svako je priča za sebe,
A tebi da se vratim natemu, svaka čast, tako i treba. Kad, ako ne sad ? Samo napred 👍
 

Back
Top