Oglas za brak u Beogradu pre 120 godina

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
424.700
“Oženio bih devojku iz unutrašnjosti, simpatičnom, čestitom od 16 do 22 godine. Imam 24 godine. Imam novu kuću u centru Beograda, u vrednosti 4.000.000 dinara.
Tražim miraz minimum 800.000 dinara. Razlog zašto tražim miraz navešću prilikom eventualnog sastanka. Pisati administraciji pod 024”, piše u oglasu iz 1903. godine.

 
U vreme kada je oglas nastao, brak se retko posmatrao kao romantična zajednica dvoje ljudi u savremenom smislu te reči. Mnogo češće bio je društveni i ekonomski dogovor. U tom kontekstu, potpuno otvoreno se govorilo o imovini, „pogodnosti“ partnera i, kao u ovom slučaju, mirazu – novcu ili imovini koju je porodica mlade donosila u brak.

Ono što danas posebno upada u oči jeste način na koji se u oglasu tretira uzrast i izbor partnerke. Standardi i društvene norme tog vremena dozvoljavali su ono što bi danas bilo potpuno neprihvatljivo, kako u moralnom, tako i u zakonskom smislu. Istovremeno, oglas jasno pokazuje da se brak posmatrao kao svojevrsna transakcija: kuća u centru Beograda, tačno definisana suma novca i precizno određeni uslovi.
 
Clip_2.jpg
 
Gledano iz današnje perspektive, ovakav oglas može delovati šokantno, čak i neprijatno, ali on je istovremeno i vredan istorijski dokument. Ne zato što ga treba romantizovati, već zato što jasno pokazuje koliko su se norme, očekivanja i uloge u društvu promenile.

I možda najzanimljiviji deo cele priče jeste upravo to: koliko se jedan kratak oglas od nekoliko rečenica može pretvoriti u ogledalo čitave epohe — sa svim njenim pravilima, ograničenjima i vrednostima koje su danas gotovo neprepoznatljive.link
 
Preslatko, dve stvari su mi zapale za oko, reč "simpatičnom" nisam znao da se to tad koristilo, mislio sam da je to kasnije doslo u naš jezik preko engleskog, a ne izvornog francuskog.
I da od 16 do 22 godine, prvo 16 bi sad bilo smatrano maloletno, a isto tako se pomerilo na gore, pa 22 vise nije puno, nike ni 42, a tad bi to bilo nezamislivo.
A čestita se verovatno odnosi na nevina.
 
Drugo vreme, drugi običaji. Mada, ako gledamo komentare ovde, po forumu, ne bi se reklo da se toliko promenilo. I te kako se gleda ko šta ima od imovine, stan, kola, ušteđevinu, plus izgled koji mora biti moderan, u trendu. Ne vidim to samo ovde već uopšte, više se ceni mlada - mladoženja koji je finansijski potkovan/a. Siromašnima je mnogo teže da uđu u takve krugove, pa ako nisu dobro obrazovani, ako nemaju dobar posao u jakoj kompaniji šanse nemaju ni da pokušaju. Oblik je isti samo je oblanda u koju je umotan drugačija.
 
I ove cifre koje se navode u oglasu za ono vreme nikako nisu bile male. Evo sta kaze vestica:

U prvoj deceniji 20. veka, tačnije 1903. godine, Kraljevina Srbija je bila pretežno agrarna zemlja. Valuta je bio srpski dinar (vezan za zlatni standard), a kupovna moć je bila znatno drugačija u odnosu na danas. [1]
Cene osnovnih životnih namirnica:
  • Hleb: Vekna belog hleba (oko 1 kg) koštala je između 20 i 30 para, dok je seljački crni hleb bio znatno jeftiniji.
  • Mleko: Litar kravljeg mleka kretao se od 15 do 20 para.
  • Meso: Kilogram najkvalitetnije junetine ili svinjetine koštao je oko 0,80 do 1,20 dinara, dok je jagnjetina bila nešto skuplja (do 1,5 dinara).
  • Jaja: Komad jajeta se cenio na 3 do 5 para.
  • Vino: Litar belog vina se, zavisno od okruga (u Valjevskom i Beogradskom je bilo najskuplje), prodavao po ceni od 55 do 96 para, a crno vino između 0,97 i 4,14 dinara.
Plate i troškovi života:
Zarade su varirale u zavisnosti od zanimanja, a državni činovnici, oficiri i obrazovani radnici imali su stabilan prihod:
  • Radnička dnevnica: Nekvalifikovani radnici zarađivali su između 1,5 i 2 dinara dnevno, dok je kvalifikovani majstor mogao da zaradi oko 3 do 4 dinara.
  • Zarada činovnika: Mlađi pisari i učitelji imali su mesečnu platu od oko 100 do 150 dinara, dok su lekari i profesori zarađivali između 200 i 300 dinara mesečno.
  • Zakup stana: Iznajmljivanje pristojnog stana u Beogradu za porodicu iznosilo je između 30 i 60 dinara mesečno.
 
U vreme kada je oglas nastao, brak se retko posmatrao kao romantična zajednica dvoje ljudi u savremenom smislu te reči. Mnogo češće bio je društveni i ekonomski dogovor. U tom kontekstu, potpuno otvoreno se govorilo o imovini, „pogodnosti“ partnera i, kao u ovom slučaju, mirazu – novcu ili imovini koju je porodica mlade donosila u brak.

Ono što danas posebno upada u oči jeste način na koji se u oglasu tretira uzrast i izbor partnerke. Standardi i društvene norme tog vremena dozvoljavali su ono što bi danas bilo potpuno neprihvatljivo, kako u moralnom, tako i u zakonskom smislu. Istovremeno, oglas jasno pokazuje da se brak posmatrao kao svojevrsna transakcija: kuća u centru Beograda, tačno definisana suma novca i precizno određeni uslovi.

Pa...i danas je to tako...


...
 
Gledano iz današnje perspektive, ovakav oglas može delovati šokantno, čak i neprijatno, ali on je istovremeno i vredan istorijski dokument. Ne zato što ga treba romantizovati, već zato što jasno pokazuje koliko su se norme, očekivanja i uloge u društvu promenile.

I možda najzanimljiviji deo cele priče jeste upravo to: koliko se jedan kratak oglas od nekoliko rečenica može pretvoriti u ogledalo čitave epohe — sa svim njenim pravilima, ograničenjima i vrednostima koje su danas gotovo neprepoznatljive.link


A sta ce digitalni arheolozi za 100 godina iskopati iz danasnjeg vremena:

licni-oglasi-kroz-stihove.jpg





....
 
“Oženio bih devojku iz unutrašnjosti, simpatičnom, čestitom od 16 do 22 godine. Imam 24 godine. Imam novu kuću u centru Beograda, u vrednosti 4.000.000 dinara.
Tražim miraz minimum 800.000 dinara. Razlog zašto tražim miraz navešću prilikom eventualnog sastanka. Pisati administraciji pod 024”, piše u oglasu iz 1903. godine.

Sa 16 godina se udavale ...
A danas kao ne daju
Nek sedi kuċi do 50-te
 

Back
Top