"Odricem se"

Ako priznas da postoji bog, apsolutno dobro, time priznajes da postoji i njegova suprotnost, sotona.
Ako mislis da ne postoji sotona, apsolutno zlo, onda negiras i postojanje boga. Tu je stvar jasna :crva nije bni bilo.

Ne treba se uopste turditi da shvatimo tu logiku.Kako objasniti nekom ko ne zeli da shavati,hmm...
Treba ziveti zivot i radovati se svakom trenutku.Dobro i zlo,ljubav i mrznja sve je to sastavni deo naseg zivota i sve se to moze svrstati u lepotu zivljenja bar meni :).
Kada bi osecao samo dobro,nikada ne bi znao sta je to zlo a u isto vreme ni da je to sto osecam dobro, dakle jedno bez drugog ne ide.

To ti je kao da slikas sliku, slika su obicne boje na platnu , konture linija koje cine sliku. Ali u slici se ne nalaze osecanja,ona se nalaze u nasoj dusi. Onaj ko "nikada" nije osetio bol , na slici je nece ni videti, kako da vidi nesto sto za njega ne postoji.

Sta znaci istinski verovati - to je osecaj i tesko se moze opisati recima
Ja ne negiram postojanje boga , jer ja osecam da on postoji.

Nase je da biramo kako cemo iskoristiti svoj zivot, zivot je kao otvoren put , krecimo se kroz njega na svoj nacin.
Ne postoji ni jedno drvo potpuno isto, ni jedna travka ista... , tako da ne postoje ni ljudi koji mogu potpuno isto shvatiti jednu istu stvar u koju gledaju.

Odreci se zlog znaci odreci se i dobrog , to je onda ono zivotinjski iz cega smo se navodno izdvojili a ja ga nazivam blagostanjem.
Kad bez zla vec ne mozemo , trudimo se da u svetu bude jos vise dobrog jer tako ce nam biti lepse :),i svet ce biti bolji.

Sa zlom zlo,bez zla jos gore .

Boom de ah dah z:lol:

 
Poslednja izmena:
Verujem da ne znaš šta govoriš.
Ti, dakle, kažeš da kada bi Ti se desilo neko zlo, postoji mogućnost da ne bi osetio da je to zlo, ako si do tada osećao samo dobro?

Ne :) , vec da jedno bez drugog ne ide . U slucaju koji si ti naveo upoznaje se i jedno i drugo istovremeno.A pre toga ne postoji ni jedno ni drugo.
 
Salis se :) ? Dali zivotinje ,biljke znaju sta je to dobro a sta zlo ?

Ne šalim se, pitam ozbiljno.
Naravno. Životinja(i biljka naročito) uglavnom jede ono što oseti da je dobro, a retko će pojesti ono što oseti da je rđavo.
Čovek će pojesti i rđavo, ako veruje da to nije rđavo, tj. ako sebe dovede u zabludu da je to rđavo nešto dobro.
Takođe, postoje životinje(bar ja znam za to), koje neće učiniti nešto, jer veruju da je to rđavo, loše, prvo po njih same, a samim tim i po onoga, kome bi to učinile.
Imao sam psa, koji mi je često grizao ruku, ali nikada tako jako, a bi me povredio, iako je mogao da ugrize jako. Verovao je da nije dobro, ako bi me ugrizao jako.

A da li postoji čovek, koji će učiniti nešto, što veruje da je rđavo? Ili čovek čini samo ono, što veruje da nije rđavo?
 
A da li postoji čovek, koji će učiniti nešto, što veruje da je rđavo? Ili čovek čini samo ono, što veruje da nije rđavo?
Da , brate mili. Vidis, zakon poistiji, mi smo ga stvorili , morali smo. Ljudi biraju kako ce gledati na neke stvari, i gledaju drugacije skoro svi. Pa tako neki zele da postuju zakone dok drugi veruju da zakoni postoje da bi se krsili.
Neko gleda na toleranciju kao na nesto predivno, sto moze pomoci svetu ,dok neki drugi kazu da je tolerancija kukavicluk i saginjanj...
 
Da , brate mili. Vidis, zakon poistiji, mi smo ga stvorili , morali smo. Ljudi biraju kako ce gledati na neke stvari, i gledaju drugacije skoro svi. Pa tako neki zele da postuju zakone dok drugi veruju da zakoni postoje da bi se krsili.
Neko gleda na toleranciju kao na nesto predivno, sto moze pomoci svetu ,dok neki drugi kazu da je tolerancija kukavicluk i saginjanj...

Pa znači da veruje da ako krši zakon, to nije rđavo. Dakle, veruje da je iznad zakona, i veruje da je zakon rđav, a da je kršenje zakona dobro.
Da veruje da je to rđavo, kada krši zakon, ne bi verovao da zakon postoji da bi se kršio.

A neko je rekao; zakon je dobar, ako se pravilno primenjuje. Ako se zakon ne primenjuje pravilno, onda je loš.
 
aj da pojasnim, ja ne verujm u postojanje ni jednog, ni drugog. tada, kada sam se krstila, sam navodno verovala. medjutim, ocigledno je da je i tada postojao crv sumnje vezan za njihovo postojanje.

u svakom slucaju, sada znas cega se odrices tri puta, prilikom krstenja.

@alex nije mi jasno kako mozes da se odreknes svojih, prethodno ucinjenih zlih dela. ona su uvek tu, postoje dela, postoje posledice...odrices se ti zlih dela, ali se ona ne odricu tebe.

не може да се поништи учињено, али, ко схвати да је његово деловање погрешно неће га наставити...
тако се одрекао и дела и претходног себе.
 
Pa znači da veruje da ako krši zakon, to nije rđavo. Dakle, veruje da je iznad zakona, i veruje da je zakon rđav, a da je kršenje zakona dobro.
Da veruje da je to rđavo, kada krši zakon, ne bi verovao da zakon postoji da bi se kršio.

A neko je rekao; zakon je dobar, ako se pravilno primenjuje. Ako se zakon ne primenjuje pravilno, onda je loš.

Tu se postavlja onda pitanje granica :) Pricajmo sada o ljudima samo , Svi znamo da postoji oko 7 milijardi subjektivnosti .Dali se nekada zapitas , kako je uopste moguce da mi i funkcionisemo kao drustvo (pa kakvo god to drustvo ili drustva bila prema misljenjima drugih ;))
Upravo zbog toga jer smo stvorili granice. Granice ranije nisu postojale (ooo :) kako su lepe te granice)
Pre svega vazno je znati da je zivot prelep i da je zivot igra,najsavrsenija,najlepsa moguca stvarnost :)
Evo na primer mit o Pandori: Bog ljut na prometeja koji je coveku podario vatru , resi da mu se osveti i nacini zenu po imenu Pandora (koja je nosila lepotu...i posebno znatizelju u sebi,odnosno ona je to i bila:) ). Prometej je svome bratu Epimeteju rekao da ne prima nikakve darove od bogova. Epimetej ga nije poslušao te, kad su bogovi poslali Pandoru na zemlju, zaljubio se u nju .

Ne, nikao nemoj otvarati kutiju (koja je bila poklon od "bogova") - rece Epimetej Pandori. Medjutim znatizelja je bila jaca od nje (nas).
Kaze mit da je pre toga bilo blagostanje.
Otvorivsi kutiju izadje svo zlo , ali istovremeno mi upoznasmo i sta je dobro.
U kutiji ostade samo nada , kao zal za onim sto smo izgubili (blagostanje) ali i kao zvezda vodilja u novo nastalom svetu , punom neverovatnih , prelepih mogucnosti :) .
Nevideti put kojim se krecemo je blagoslov,blagostanje(nerazumevanje, neznanje). Ali to je bila neminovnost ,jer u pocetku bese rec :). Zato mnogi ljudi i ne zele da razmisljaju (da shvate) u opste o zivotnim visim pitanjima, jer zivot je predivan ukoliko tezimo ka blagostanju
 
Nevideti put kojim se krecemo je blagoslov,blagostanje(nerazumevanje, neznanje). Ali to je bila neminovnost ,jer u pocetku bese rec :). Zato mnogi ljudi i ne zele da razmisljaju (da shvate) u opste o zivotnim visim pitanjima, jer zivot je predivan ukoliko tezimo ka blagostanju

Blagostanje se postiže, kada čovek veruje u Ljubav, i sve što čini, čini iz Ljubavi. To je jedini put blagostanja. Jer samo Ljubav ispunjava dušu čovečiju trajno, za navek, jer Ljubav nije propadljiva. Sve drugo osim Ljubavi, propadljivo je, i kao strast i glad, nestaju iz duše čovečije, i čovek zato ne može postići trajno blagostanje zadovoljavajući telesnu strast i glad.
Dok god čovek ide putem Ljubavi, to je pravi put, a šta sve na tom putu se nalazi, naravno da to čovek ne može unapred da vidi, to samo Bog, tj. zna, i zavisi od volje Božije, tj. od volje Ljubavi.
Ako čovek teži ka blagostanjum na račun tuđe patnje i propasti, onda taj čovek nema vere u Ljubav, pa niti želi da ispunjava ono što Ljubav u njemu zahteva, već se rukovodi spekulacijama, razmišlja kako da postigne neki cilj(strast, glad), zbog trenutne, propadljive, materijalne, koristi, koju taj cilj donosi, a ne zarad večnog, nepropadljivog, duhovnog cilja, koji se temelji na Božijim, Ljubavnim(nebeskim) zakonima(istina i pravda).
 
Blagostanje se postiže, kada čovek veruje u Ljubav, i sve što čini, čini iz Ljubavi. To je jedini put blagostanja. Jer samo Ljubav ispunjava dušu čovečiju trajno, za navek, jer Ljubav nije propadljiva. Sve drugo osim Ljubavi, propadljivo je, i kao strast i glad, nestaju iz duše čovečije, i čovek zato ne može postići trajno blagostanje zadovoljavajući telesnu strast i glad.
Dok god čovek ide putem Ljubavi, to je pravi put, a šta sve na tom putu se nalazi, naravno da to čovek ne može unapred da vidi, to samo Bog, tj. zna, i zavisi od volje Božije, tj. od volje Ljubavi.
Ako čovek teži ka blagostanjum na račun tuđe patnje i propasti, onda taj čovek nema vere u Ljubav, pa niti želi da ispunjava ono što Ljubav u njemu zahteva, već se rukovodi spekulacijama, razmišlja kako da postigne neki cilj(strast, glad), zbog trenutne, propadljive, materijalne, koristi, koju taj cilj donosi, a ne zarad večnog, nepropadljivog, duhovnog cilja, koji se temelji na Božijim, Ljubavnim(nebeskim) zakonima(istina i pravda).

Ko tebe kamenom , ti njega hlebom . Voli bliznjega svoga kao sebe samog...
Gore navedeno je moc nad mocima.
Ali ljubav ne moze postojati bez mrznje ,isto kao dobro bez zla. Isus je to pokusao da nam objasni .

Treba se truditi da dobro preovlada sto vise ,meni je bar u tome poenta.

Prica jedna i nema veze sa Isusom.
Gospodar Din se setao ulicama Bagdada na svom magarcu, gledajuci levo, desno , pravo , iza sebe , gore ,dole, trazeci nesto.
Ponekad mu se ucinilo da je video nesto pa zagalopira i ispostavi se da to nije to sto trazi.
Ljudi su ga gledali pa mu jedan covek pridje i upita ga:
Gospodaru Din , da niste nesto izgubili, izgleda kao da trazite nesto?
Din: Negde sam izgubio svog magarca i nikako ne mogu da ga pronadjem :).
Magarac pretstavlja ono sto svi mi trazimo...
Rekao sam previse a nisam rekao dovoljno :)

Svako ima pravo da sam bira ,kako ce i u sta verovati, ne sudimo nikada drugima ;)
Jer ko trazi mozda ce i naci , ali sta ako to sto je pronasao nije bas tako kako je zamislio,hmm... ;)
 
Ali ljubav ne moze postojati bez mrznje ,isto kao dobro bez zla. Isus je to pokusao da nam objasni .

Treba se truditi da dobro preovlada sto vise ,meni je bar u tome poenta.

Šta hoćeš da kažeš, da onaj, koji voli nekoga, mora i da ga mrzi, jer nema Ljubavi bez mržnje?
Mislim da to nema veze sa zdravim razumom.
Jer, to bi značilo da u majci, ne bi postojala Ljubav prema detetu, da u njoj ne postoji i mržnja.

U tome i jeste suština Ljubavi, što Ljubav je sva dobra, i u Ljubavi nema trunke mržnje.
Ako u Ljubavi ima trunke mržnje, onda to nije Ljubav, već mržnja. Isto tako, ako u mržnji ima trunke Ljubavi, onda to nije mržnja, već Ljubav. Jer ta trun Ljubavi je dovoljna da osvetli svu mržnju, a isto tako ona trun mržnje je dovoljna da ugasi svu Ljubav, jer ako postoji stanje u čoveku, u kome čovek ne oseća imalo Ljubavi, tj. imalo ne veruje u Ljubav, onda je to stanje čista mržnja, to je stanje koje uništava.
Ljubav je sve ili ništa. Ne postoji polovična Ljubav, Ljubav ili postoji, ili ne postoji, nema između. Ako Ljubav postoji, onda je to sve, onda je to sva istina, ako ne postoji, onda je to ništa, jer sve osim sve je ništa.
Ne postoji polovična istina. Istina ili postoji, ili ne postoji. Ako u istini postoji makar i trun laži, onda to nije istina, već je laž. Isto tako, ako u laži postoji makar i trun istine, onda to nije laž, već je sve istina. Jer ono malo istine, koje opstaje u laži, dovoljno je da pobije svu laž, a i ono malo laži, koje opstaje u istini, dovoljno je da pobije takvu istinu. Jer, da je sve istina, u njoj ne bi postojala ni trun laži. I da je sve laž, u njoj ne bi postojala ni trun istine.

Ono što nije sasvim svetlost, to je tama, a ono što nije sasvim tama, to je svetlost. Sasvim je sinonim za sve, da ne bude zabune, jer neki se oko ovoga bune.

Dobro i zlo se ne mogu mešati, jer se dobro i zlo nipodištavaju, poništavaju jedno drugo.
Taj, koji kaže da su dobro i zlo pomešani, taj je demagog i lažov i mistifikator, i taj ne ume da razlikuje dobro od zla.

Vera je izvor svega. Kušanje vere jeste sumnja. Ako je vera sazdana na istini, ne može se slomiti, ako je vera sazdana na laži, takva vera se slama. Zato oni, koji zidaju veru na lažima, najviše se plaše sumnje u veru, preispitivanja vere, jer znaju da ako se krene putem sumnje, može se naići na nešto, što će otkriti laž, i poljuljati veru, koja je sazdana na laži. Laž je propadljiva.
Onaj, koji je siguran da je vera sazdana na istini, taj nema čega da se plaši, i kod takvog, sumnja, tj, preispitivanje vere, može samo dovesti do utvrđivanja vere. Istina je večna.
 
Šta hoćeš da kažeš, da onaj, koji voli nekoga, mora i da ga mrzi, jer nema Ljubavi bez mržnje?
Mislim da to nema veze sa zdravim razumom.
Jer, to bi značilo da u majci, ne bi postojala Ljubav prema detetu, da u njoj ne postoji i mržnja.

U tome i jeste suština Ljubavi, što Ljubav je sva dobra, i u Ljubavi nema trunke mržnje.
Ako u Ljubavi ima trunke mržnje, onda to nije Ljubav, već mržnja. Isto tako, ako u mržnji ima trunke Ljubavi, onda to nije mržnja, već Ljubav. Jer ta trun Ljubavi je dovoljna da osvetli svu mržnju, a isto tako ona trun mržnje je dovoljna da ugasi svu Ljubav, jer ako postoji stanje u čoveku, u kome čovek ne oseća imalo Ljubavi, tj. imalo ne veruje u Ljubav, onda je to stanje čista mržnja, to je stanje koje uništava.
Ljubav je sve ili ništa. Ne postoji polovična Ljubav, Ljubav ili postoji, ili ne postoji, nema između. Ako Ljubav postoji, onda je to sve, onda je to sva istina, ako ne postoji, onda je to ništa, jer sve osim sve je ništa.
Ne postoji polovična istina. Istina ili postoji, ili ne postoji. Ako u istini postoji makar i trun laži, onda to nije istina, već je laž. Isto tako, ako u laži postoji makar i trun istine, onda to nije laž, već je sve istina. Jer ono malo istine, koje opstaje u laži, dovoljno je da pobije svu laž, a i ono malo laži, koje opstaje u istini, dovoljno je da pobije takvu istinu. Jer, da je sve istina, u njoj ne bi postojala ni trun laži. I da je sve laž, u njoj ne bi postojala ni trun istine.

Ono što nije sasvim svetlost, to je tama, a ono što nije sasvim tama, to je svetlost. Sasvim je sinonim za sve, da ne bude zabune, jer neki se oko ovoga bune.

Dobro i zlo se ne mogu mešati, jer se dobro i zlo nipodištavaju, poništavaju jedno drugo.
Taj, koji kaže da su dobro i zlo pomešani, taj je demagog i lažov i mistifikator, i taj ne ume da razlikuje dobro od zla.

Vera je izvor svega. Kušanje vere jeste sumnja. Ako je vera sazdana na istini, ne može se slomiti, ako je vera sazdana na laži, takva vera se slama. Zato oni, koji zidaju veru na lažima, najviše se plaše sumnje u veru, preispitivanja vere, jer znaju da ako se krene putem sumnje, može se naići na nešto, što će otkriti laž, i poljuljati veru, koja je sazdana na laži. Laž je propadljiva.
Onaj, koji je siguran da je vera sazdana na istini, taj nema čega da se plaši, i kod takvog, sumnja, tj, preispitivanje vere, može samo dovesti do utvrđivanja vere. Istina je večna.

Brate mili imas pravo da verujes da stvari tako funkcionisu :) i ko sam ja da ti sudim :)
Drago mi je da vodimo upravo ovakav razgovor, jer ovo je dokaz ,da mozda malo drugacija misljenja se mogu voditi konstruktivno i razumno ;)
Ranije si mi spomenuo psa koga si imao, imam i ja jednog prelepog :D.
Medjutim , davno je to bilo, imao sam 12 mozda 13 godina, bio sam na Divcibarama jedno mesec dana.
Jednog dana smo moji drugari i ja resili da odemo malo dalje od naselja i hotela. Popeli smo se na vrh jednog brda ,gde je bilo nekoliko vikendica.Predivan prizor,borovi i jele , trava pokosena ,predivno nebo , leto i suncan dan :). Na samom vruhu , kada smo pogledali na drugu stranu planine , neverovatna stvar, trave nigde, tek po neki zbun tu i tamo i sam kamen do kamena. I onda smo u dolini ugledali copor vukova kako se igraju, to je nezaboravno :). Cim smo to videli zbrisali smo kao vetrom poneseni odatle :D.Mozda su bili potsto metara od nas .
Za psa koji oseca da ne zeli povrediti svog gazdu mi smo krivi :). Ali u divljini toga nema . Naravno da postoji ljubav majke prema mladuncima , ali sve ostalo je pretnja po njih.
I ne to ne znaci to :) , vec da majka mora po nekada izgrditi dete , pa cak i udariti , ne bi li ga usmerila na "pravi" put
Dobro i zlo ne mesam :) Dobro je sto majka voli svoje dete i poklanja mu svu svoju ljubav... Ali kada dodje do situacije kada dete ucini nesto sto nije dobro , i majka reaguje na njega psihicki pa cak i fizicki kako to onda da nazovemo ? Mozda onom ko se bije taj se voli?

Vera jeste izvor snage i ljubav je snaga najveca.

Ali sta ako je stvar ovakva:
Sta ako sumnjati u sve znaci ne sumnjati u nista ?

Mozes li mi reci sta je uzrok sizofrenije i koliko stanovnistva boluje od iste ?
 
Dobro i zlo ne mesam :) Dobro je sto majka voli svoje dete i poklanja mu svu svoju ljubav... Ali kada dodje do situacije kada dete ucini nesto sto nije dobro , i majka reaguje na njega psihicki pa cak i fizicki kako to onda da nazovemo ? Mozda onom ko se bije taj se voli?

Vera jeste izvor snage i ljubav je snaga najveca.

Ali sta ako je stvar ovakva:
Sta ako sumnjati u sve znaci ne sumnjati u nista ?

Mozes li mi reci sta je uzrok sizofrenije i koliko stanovnistva boluje od iste ?

Prvo reci koje su suštinske manifestacije šizofrenije(ne deklarativne, ne dijagnoze), pa možemo govoriti o tome, koliko ljudi boluje od šizofrenije?
Ako, po Tebi, od šizofrenije boluje onaj, koji ima etiketu šizofrenije, onda ću Ti reći da boluje vrlo mali broj ljudi, što bi se reklo, u granicama kvote. Jer, današnje institucije su formirane tako, da služe same sebi, a to znači da treba da ispune kvotu, kako bi opstale. Pa tako, ako nema dovoljno šizofreničara, institucija koja se bavi šizofrenijom se gasi, jer nema svrhu. Ako ih je pak previše, nego što institucija može da podnese, onda ispada da institucija ne funkcioniše kako treba, da nešto nije u redu, da su se stvari odmakle kontroli, a onaj, koji drži vlast, ne želi da izgleda da su se stvari odmakle kontroli, već želi da izgleda da su stvari pod kontrolom.
Da bi institucija opstala, ispuni se kvota, tako što se deklarišu šizofreničari, i institucija ima legitimitet postojanja.
Taj princip važi za sve danas. Npr. ako nema dovoljno obolelih od tumora, onda ni oni, koji se bore protiv tumora, nemaju smisla. Da bi oni, koji se bore protiv tumora imali smisla, ispuni se kvota, tako što se naprave(neko zlo koje izaziva tumor), ili se pak deklarišu oni sa tumorom(lažna dijagnoza), kako bi se ispunila kvota, a oni, koji se protiv tumora bore, dobili legitimitet.
Takve vlasti služe samoj sebi, o tome sam već govorio, tako što svoju slobodu dobijaju na uštrb smanjenja slobode onih, nad kojima imaju vlast. U ovom slučaju, kada čoveka deklarišeš da ima tumor ili šizofreniju, Ti si mu oduzeo deo slobode, jer svoju volju mora da usmeri na deklaraciju, ako je u nju poverovao, a time se povećava sloboda onih, koji su nad ovim deklarisanim, najčešće u vidu materijalnog, tj. materijalna sloboda, jer takvi najčešće rade za platu Zemaljsku u vidu novca, novac im je jedino merilo, tj. rade za onoga koji ih plaća novcem.

U deklarativnu statistiku ne verujem, jer zla vremena ne bi bila zla, da se ne temelje na zlu.

Kada se kaže ko se bije Taj se voli, ne misli se na zlo povređivanje čoveka, već se misli na tzv. džapanje i vaćanje.

Negacija, tj. suprotno od ne sumnjati u ništa, jeste sumnjati u sve. Zaključak izvedi sam.
 
Poslednja izmena:
U globalu se slazemo oko osnovnih stvari ;)
Ljudi na isti svet gledaju drugacijim ocima , i tako i treba biti. Jedan um , jedan autoritet to nikako ne bi valjalo.
Ljudi imaju drugacije stavove o jednoj te istoj stvari u svom umu.
Razlicitost nas cini posebnima i hvala bogu za to :)
Biti drugaciji, poseban , donosi nam drugacije zivote,drugacije zelje u zivotu.
Zato i kazem da svako ima pravo sam da bira.Svoj cilj,svoju svrhu... Sustinu ostavimo Bogu :)
Neko rece da mnogi ljudi ne veruju u cuda , ni u Boga, za mene svaki sekund mog zivota je cudo po sebi i Bog je svuda oko mene i u meni.
Lepo smo se ispricali tebra :) sada idemo malo da uzivamo sa porodicama u zivotu ;)
Ziv mi bio,zdrav,imao volje za sve ciljeve koje zamislis, poz do neke druge prilike :)
 
U globalu se slazemo oko osnovnih stvari ;)
Ljudi na isti svet gledaju drugacijim ocima , i tako i treba biti. Jedan um , jedan autoritet to nikako ne bi valjalo.
Ljudi imaju drugacije stavove o jednoj te istoj stvari u svom umu.
Razlicitost nas cini posebnima i hvala bogu za to :)
Biti drugaciji, poseban , donosi nam drugacije zivote,drugacije zelje u zivotu.
Zato i kazem da svako ima pravo sam da bira.Svoj cilj,svoju svrhu... Sustinu ostavimo Bogu :)
Neko rece da mnogi ljudi ne veruju u cuda , ni u Boga, za mene svaki sekund mog zivota je cudo po sebi i Bog je svuda oko mene i u meni.
Lepo smo se ispricali tebra :) sada idemo malo da uzivamo sa porodicama u zivotu ;)
Ziv mi bio,zdrav,imao volje za sve ciljeve koje zamislis, poz do neke druge prilike :)

Različiti ljudi imaju različite stavove o jednoj istoj stvari.
Isti ljudi, imaju isti stav o jednoj istoj stvari.
Dvoje dobrih imaju isti stav prema jednoj npr. rđavoj stvari. Dobar i rđav imaju različit stav o jednoj npr. rđavoj stvari.
Sa kim si takav si.
 
aj da pojasnim, ja ne verujm u postojanje ni jednog, ni drugog. tada, kada sam se krstila, sam navodno verovala. medjutim, ocigledno je da je i tada postojao crv sumnje vezan za njihovo postojanje.

u svakom slucaju, sada znas cega se odrices tri puta, prilikom krstenja.

@alex nije mi jasno kako mozes da se odreknes svojih, prethodno ucinjenih zlih dela. ona su uvek tu, postoje dela, postoje posledice...odrices se ti zlih dela, ali se ona ne odricu tebe.

Jednostavno možeš. Više ima psihološki značaj.
 
Najlepši ritual je onaj od Boga(Ljubavi) dat.
Kada se rađaš Ti plačeš, a svi oko Tebe su nasmejani, a kada umireš, Ti si nasmejan, a svi oko Tebe su uplakani.

To je fantastična i mudra
izreka,koju si ti,po malo netačno,parafrazirao....
Ona ispravno glasi:
"Kada si se rađao,plakao si
dok su se svi ostali smejali.....
Trudi se da živiš tako,
da kad budeš umirao,
ti da se smešiš,
a drugi da plaču...."
 
Evo interesantnog pojasnjenja svega ovoga:



ODRIČEŠ LI SE SATANE?
U pomenutim molitvama zaprećivanja (zaklinjanja), koje se čitaju onima koji se spremaju za krštenje, đavolu se preti: „Uplaši se, izađi, i otstupi od stvorenja ovog! I nemoj se vraćati, niti se skrivati u njemu, niti ga sretati ili dejstvovati u njemu (...) već otidi u svoj tartar, sve do određenog velikog Sudnjeg Dana“.[11]
I ponovo mu se kaže: „Izađi i otstupi... izađi, i otstupi od ovog stvorenja sa svom silom i anđelima (=vesnicima[12]) tvojim!“[13]
I još: „Bog... đavole... naređuje tebi i svoj pomoćnoj sili tvojoj, da otstupite od novozapečaćenog Imenom Gospoda našega Isusa Hrista, istinitog Boga našeg. Tebi svezlom, i nečistom, i prljavom, i odvratnom, i tuđem duhu zaprećujem silom Isusa Hrista..!“[14]

Na oglašenog se priziva blagodat Božija koja istiskuje nečisto: „Gospode... pogledaj na slugu tvoga, i ispitaj i pronađi, i odagnaj od njega sva delovanja đavola; zapreti nečistim dusima, i isteraj ih, i očisti dela ruku tvojih, i silnim dejstvom svojim satri Satanu pod noge njegove uskoro, i daj mu pobedu nad njim i nad nečistim dusima njegovim...“[15]
Vladar Gospod se još umoljava: „ovo stvorenje tvoje, izbavivši od robovanja đavolu, primi u nadnebesko Carstvo tvoje... pridodaj životu njegovom Anđela svetlog, koji će ga izbavljati od svake napasti vražje, od susreta s đavolom, od demona podnevnog, od maštanja zlih.“[16]
Sveštenik isterivanje nastavlja ovako: „Isteraj iz njega svakog zlog i nečistog duha, skrivenog i ugnežđenog u srcu njegovom, duha prevare, duha zlobe, duha idolopoklonstva i svakovrsnog lakomstva, duha laži i svake nečistote, stvarane po nagovoru đavola. I učini ga razumnim jagnjetom svetog stada Hrista tvoga, česnim članom Crkve tvoje, sasudom osvećenim, sinom svetlosti i naslednikom Carstva tvoga; da bi, poživevši po zapovestima tvojim, i sačuvavši pečat nepovređenim, i očuvavši rizu neuprljanom, dobio blaženstvo Svetih u Carstvu tvome.“[17]
Na pitanje sveštenika: „Odričeš li se Satane, i svih dela njegovih, i svih anđela (=vesnika[18]) njegovih, i svakog služenja njemu, i sve gordosti njegove?“[19] čovek odgovara triput: „Odričem se.“[20] Na ponovno pitanje: „Jesi li se odrekao satane?“[21], tri puta potvrđuje: „Odrekao sam se.“[22] Sve se ovo kruniše simvoličnim duvanjem i pljuvanjem na đavola.

NAZIV ĐAVO (ΔΙΆΒΟΛΟΣ) – OD KLEVETATI/OPADATI
No, ovo odricanje ne treba da bude samo na rečima, već i na delu. Sv. Kirilo Jerusalimski, pripremajući kandidate za krštenje, uči o postojanju veoma zlog podstrekača – đavola i kaže: „Začetnik, dakle, greha jeste đavo, i roditelj zalâ. Ovo Gospod kaže, a ne ja: da ’đavo greši od početka’ (1Jn.3,8); pre njega niko nije sagrešio. To što je sagrešio, ne znači da je po prirodnoj neophodnosti zadobio grešnost. Tada bi opet krivica za greh pala na Onoga Koji ga je stvorio. Ali, dobrim stvoren, đavo je to postao po sopstvenom izboru, dobivši naziv na osnovu svoga dè­la. Jer budući arhangel, docnije bi nazvan klevetnik (=opadač), đavo (διάβολος) – od klevetati/opadati, i budući dobri sluga Božji, dobio je sebi svojstveno ime Satana. Jer Satana i znači protivnika – đavola. Ovo učenje nije moje, nego duhonosnog Proroka Jezekilja. Jer on, oplakujući ga kaže: ’Ti si pečat savršenstva i venac lepote u raju Božijem bio’ (Jez.28.12–13). I malo potom: ’Beše neporočan u danima svojim (=savršen beše na putevima svojim) od dana u koji si stvoren, dok se ne nađe bezakonje u tebi (Jez.28,15)‘.“ (Sv. Kirilo Jerusalimski, Katiheza 2, 4)[23]
Dakle, on je dobio naziv na osnovu svoga dè­la. Nekad arhangel, docnije bi nazvan klevetnik, opadač, tj. đavo – od klevetati, opadati. To svakako znači da odricanje od njega podrazumeva i odricanje od učešća u njegovom dè­lu. Usudićemo se da ovo učešće (u njegovom dè­lu), tj. klevetu, okarakterišemo, na osnovu Svetog Pisma, kao usinovljenje đavolu, prema rečima koje je Gospod izrekao farisejima – „Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on beše čovekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži.“ (Jn.8,44) Ovde je reč o očiglednim neistinama zbog kojih im Hristos kaže: „niste od Boga“ (Jn.8,47).

ODRIČEŠ LI SE SVIH VESNIKA NjEGOVIH?
Znajući da je duhovni život prefinjen, ispitajmo malo i sebe kako bi saznali da li možda, i u kojoj meri, i mi sami učestvujemo u klevetnikovom dè­lu. Učeći hrišćane da odbace „svaku nečistotu i ostatak zlobe“ (Jak.1,21), Sveti Apostol Jakov upozorava na grehe počinjene jezikom. U ovome i mi vidimo vezu naših postupaka sa delovanjem onoga koga se odrekosmo. Jer je, po učenju apostola, „jezik mali ud, a hvali se da je veliki. Gle, malena vatra, kako velike stvari zapali! I jezik je vatra, svet nepravde. Tako se i jezik nalazi među našim udima, prljajući sve telo, i paleći tok života našega, i zapaljujući se od pakla.“ (Jak.3,5–6) Jezik jeste malena vatra, kako je rečeno, ali je problem u tome što on biva zapaljen „od pakla“. Apostol kaže da je jezik „nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga. Njime blagosiljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju“. (Jak.3,8–9) Kada iz usta izlazi kletva (vidi: Jak.3,10), ako „proklinjemo“ (Jak.3,9), očigledno je da se jezik zapalio od pakla – „prljajući sve telo“ (Jak.3,6). Međutim, nas sada toliko ne zanimaju očigledne situacije hule, gneva, laži i klevete, već se bojimo sopstvene „neprimetne“ pomirenosti sa navikom nekontrolisanog i preteranog govora. Iako tako obično ne izgleda, ovo prvo (kleveta) i ovo drugo (suvišan govor) može da bude u dubokoj unutrašnjoj vezi. Unutrašnji veznik ne može biti niko drugi nego sâm klevetnik. „Svi mnogo grešimo“ (Jak.3,2) – otkriva Apostol i kaže: „Ako neko u reči ne greši, taj je savršen čovek, moćan je zauzdati i sve telo.“ (Jak.3,2) Ako, dakle, ne prestanemo da grešimo u reči, nema nam napretka. „Eto, i lađe, iako su velike i silni ih vetrovi gone, okreću se malim kormilom onamo kuda hoće onaj koji upravlja.“ (Jak.3,4) Dakle, neobuzdan jezik prlja „sve telo“ i on pali „tok života našega“ (Jak.3,6), ali obratimo pažnju na nešto što je sa pomenutim povezano. U svakoj želji da čujemo nešto na račun drugoga prepoznajemo u sebi želju za klevetanjem.
Šta tek reći za naviku prenošenja neproverenih vesti o slabostima i pogreškama drugih ljudi? Ako u sebi zadržimo ovu klicu zluradosti, znajmo – bićemo prenosioci tuđe zle volje, i to ne bilo čije nego klevetnikove – đavolje. A zla volja se ispoljava u kleveti i svemu što je sa klevetom u unutrašnjoj vezi. Ako ostane u nama ovakvih želja i običaja bićemo kao neki nesvesni medijumi klevetnika. Ne ustručavamo se da ovo konstatujemo iako strašno zvuči. A rekli smo da se odričemo ne samo sâmog klevetnika već „i svih dela njegovih, i svih anđela (vesnika[24}) njegovih, i svakog služenja njemu...“[25] Ako iščekujemo i primamo sa znatiželjom i ushićenjem ([zlu]radošću) mnoge vesti, znajmo – sa radošću primamo ništa drugo nego vesnike njegove za koje smo rekli svečano – „odričem se“. Ako sa počašću dočekujemo njih, koji donose zlu volju njegovu, onda ćemo i mi postati nalik na vesnike njegove (tj. vesnike đavolje). Tome može sledovati i činjenje ostalih dela njegovih, mada je sâma kleveta osnovno delo njegovo, iako prikriveno. U tome će se prepoznati služenje njemu, jer on sâm je dobio naziv „na osnovu svoga dè­la“ – kako kaže Sveti Kirilo.
No, teško je više o ovome govoriti a da se ne oseti duševna muka.

http://pravoslavlje.spc.rs/broj/1024/tekst/odrices-li-se-satane/print/lat
 

Back
Top