Određivanje starosti neke haplogrupe

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
31.799
Budući da se starost haplogrupe koristi kao ključni argument za određivanje kretanja stanovništva tj. ubikaciju etničkih grupa u prostoru i vremenu, nužno je da znamo kako se ova starost određuje i kolika je tačnost i preciznost naučnog metoda kojim se ona određuje.

Primerčice, nalazim na različite starosti grupe I2a dinarska - na jednom mestu 2500 godina, na drugom 1400 godina. To me zbunjuje, naročito kada pročitam izvođenje etnoubikacijskih dokaza na osnovu te starosti:

Пише Синиша Јерковић, главни уредник Српског ДНК пројекта:
Истина је сасвим другачија. Грана хаплогрупе I2a која је присутна на нашим просторима, стара је свега 2500 година и дефинисана је специфичном словенском мутацијом CTS10228. Старије гране ове хаплогрупе могу се пронаћи на словенском сјеверу, у Пољској, Бјелорусији, Украјини и нема никакве сумње да је ова хаплогрупа настала у оквиру словенске популације и да се са истим Словенима ширила по Европи. Тамо гдје Словени нису допрли, нема ни ове хаплогрупе. У Италији је тако има мање од 1%, што јасно показује да за вријеме антике, када је флуктуација становништва са обе стране Јадрана била интензивна, хаплогрупа I2-CTS10228 није била ту.
https://www.frontal.rs/dnk-razbija-mitove-seobe-slovena-je-zaista-bilo/

Dakle, molim za pomoć.
 
Jerbo, ako se starost haplogrupe određuje na osnovu starosti arheološkog sajta na kojem su njeni uzorci nađeni, bilo kakva etnoubikacijska argumentacija na osnovu podatka o starosti haplogrupe pada u vodu kao cirkularni argument (izražavanje iksa pomoću iksa). I, onda, "mitove" ne "razbija DNK", kako kaže Siniša Jerković, nego unapred uspostavljena istoriografska dogma.
 
Evo spornog teksta:

"За Србе би се оквирно могло рећи да су мјешавина досељених Словена са преко 50% генетског удјела и балканских старосједилаца разног поријекла који чине нешто преко 40% удјела. Словенска компонента је у сваком случају превладала. Са друге стране балканска и медитеранска генетика је оставила трага у изгледу, па је просјечни Србин генерално тамније комплексије од неких сјеверних словенских народа. "

Nigde nema reference odakle on to zaključuje. Internet stranica je napravljena populistički.
 
Jerbo, ako se starost haplogrupe određuje na osnovu starosti arheološkog sajta na kojem su njeni uzorci nađeni, bilo kakva etnoubikacijska argumentacija na osnovu podatka o starosti haplogrupe pada u vodu kao cirkularni argument (izražavanje iksa pomoću iksa). I, onda, "mitove" ne "razbija DNK", kako kaže Siniša Jerković, nego unapred uspostavljena istoriografska dogma.

Nama sve služi da dokažemo nekakvo "rusko poreklo", a to uopšte nije važno. Npr. postoji haplogrupa koja je stara 338.000 godina i postavlja se pitanje da li pripada homosapiensu. A prikazivali nosioce ove haplogrupe u nekom afričkom selu i ljudima ništa ne fali.
 
Svako određivanje starosti mutacije je relativno (u odnosu na ranije ili kasnije mutacije). Šta je u celoj priči apsolutno, za šta apsolutno su se zakačili da bi relativne brojeve pretvorili u apsolutne tj. u vremenske periode izražene u godinama?

Verovatno se nađe fosilini predak, odredi mu se starost i haplogrupa. Zatim se na osnovu starosti njegove haplogrupe određuju starosti ostalih haplogrupa koje sadrže njegove mutacije i sve potonje mutacije.
Međutim, sva dosadašnja istraživanja mogla bi da se dovedu u sumnju sa pojavom sve starijih ipsilona, kao što je pomenuti od pre 338.000 godina. Izgleda da stvar nije toliko prosta koliko su mislili i da nema jednog Adama i jedne Eve. Ali u svakom slučaju jedino što može da se desi da će starost biti blago korigovana u odnosu na prethodno utvrđene.
 
Verovatno se nađe fosilini predak, odredi mu se starost i haplogrupa. Zatim se na osnovu starosti njegove haplogrupe određuju starosti ostalih haplogrupa koje sadrže njegove mutacije i sve potonje mutacije.
Međutim, sva dosadašnja istraživanja mogla bi da se dovedu u sumnju sa pojavom sve starijih ipsilona, kao što je pomenuti od pre 338.000 godina. Izgleda da stvar nije toliko prosta koliko su mislili i da nema jednog Adama i jedne Eve. Ali u svakom slučaju jedino što može da se desi da će starost biti blago korigovana u odnosu na prethodno utvrđene.
Tako sam i ja razmišljao, naravno, uz razvoj - "šta ako su se pripadnici određene kulture spaljivali te nema ostataka njihove DNA" i šta ako su malobrojni zemni ostaci sa područja dominantne kulture ustvari ostaci gostiju tog područja, gostiju koji se nisu spaljivali?

U svakom slučaju, čekamo reč nekog ko se razume u problematiku.
 
Teško da ćeš među forumašima naći nekog ko se ozbiljnije bavio temom mutacija. Od onih za koje ja znam to je jedino Aleksandar Nevski sa Porekla. Siniša je isto nešto radio, a za ostale stvarno nemam pojma. To bi bilo najbolje da se javi neko sa medicinskog ili biološkog fakulteta.

Ono što ja znam to je najopštije i pre može da posluži kao neka informacija za dalje istraživanje nego kao neki čvrst osnov za kritiku same tehnike. Koliko znam istraživanja mutacija krenula su sa voćnim mušicama :D (Drozofila nešto) i na njima su vršena istraživanja koliko je generacija potrebno za pojavu mutacije, koliko brzo se to dešava i na kojim delovima genoma. Na osnovu toga su ustanovljeni osnovni parametri koji su kasnije primenjeni na genom čoveka. S vremenom su vršena popravljanja i prilagođavanja prema podacima testiranih ljudi ali osnovni principi i procene su ostale iste. U suštini sve se svodi na matematiku i statističke rezultate i zakone velikih brojeva.

Ako se dobro sećam, pre nekog vremena smo imali situaciju kod haplogrupe G2a L497 gde je jedna njena grana pronađena u starijem istorijskom sloju nego što je bilo predviđeno analizom na osnovu haplotipova živih nosilaca te mutacije (čini mi se L42) koja je izračunata na YFull-u. Tabele promenjivosti gena za Y hromosom je bio radio Marko Heinila i uglavnom svi još uvek rade po njima. Uzima se da je prosek za pojavu mutacije u određenom setu genoma 135 godina, pa se broj mutacija u određenom setu množi sa 135

Stopa promenjivosti gena je stvar konvencije, ali je niko nije ozbiljnije napadao jer se temelji na empirijskim podacima i njihovoj matematičkoj obradi. Ko bi to hteo da uradi morao bi da uloži neko vreme za savladavanje podataka i njihovu obradu. Najozbiljnija pretnja procenjenim vremenima jedino mogu biti sami arheogenetski podaci sa terena.

Ne znam koliko sam pomogao, ali to je uglavnom ona najopštija slika. ;)
 
Tako sam i ja razmišljao, naravno, uz razvoj - "šta ako su se pripadnici određene kulture spaljivali te nema ostataka njihove DNA" i šta ako su malobrojni zemni ostaci sa područja dominantne kulture ustvari ostaci gostiju tog područja, gostiju koji se nisu spaljivali?

U svakom slučaju, čekamo reč nekog ko se razume u problematiku.
Teško da ćeš među forumašima naći nekog ko se ozbiljnije bavio temom mutacija. Od onih za koje ja znam to je jedino Aleksandar Nevski sa Porekla. Siniša je isto nešto radio, a za ostale stvarno nemam pojma. To bi bilo najbolje da se javi neko sa medicinskog ili biološkog fakulteta.

Ono što ja znam to je najopštije i pre može da posluži kao neka informacija za dalje istraživanje nego kao neki čvrst osnov za kritiku same tehnike. Koliko znam istraživanja mutacija krenula su sa voćnim mušicama :D (Drozofila nešto) i na njima su vršena istraživanja koliko je generacija potrebno za pojavu mutacije, koliko brzo se to dešava i na kojim delovima genoma. Na osnovu toga su ustanovljeni osnovni parametri koji su kasnije primenjeni na genom čoveka. S vremenom su vršena popravljanja i prilagođavanja prema podacima testiranih ljudi ali osnovni principi i procene su ostale iste. U suštini sve se svodi na matematiku i statističke rezultate i zakone velikih brojeva.

Ako se dobro sećam, pre nekog vremena smo imali situaciju kod haplogrupe G2a L497 gde je jedna njena grana pronađena u starijem istorijskom sloju nego što je bilo predviđeno analizom na osnovu haplotipova živih nosilaca te mutacije (čini mi se L42) koja je izračunata na YFull-u. Tabele promenjivosti gena za Y hromosom je bio radio Marko Heinila i uglavnom svi još uvek rade po njima. Uzima se da je prosek za pojavu mutacije u određenom setu genoma 135 godina, pa se broj mutacija u određenom setu množi sa 135

Stopa promenjivosti gena je stvar konvencije, ali je niko nije ozbiljnije napadao jer se temelji na empirijskim podacima i njihovoj matematičkoj obradi. Ko bi to hteo da uradi morao bi da uloži neko vreme za savladavanje podataka i njihovu obradu. Najozbiljnija pretnja procenjenim vremenima jedino mogu biti sami arheogenetski podaci sa terena.

Ne znam koliko sam pomogao, ali to je uglavnom ona najopštija slika. ;)

Po mom mišljenju ne treba zaboraviti da nisu svi muškarci istraženi, tj. nije svima određena haplogrupa. Tako da i tu treba očekivati iznenađenja.
 

Није тема, али видим да су детаљ иконостаса из Рилског манастира (6:09) датирали у време настанка манастира, међутим, тај иконостас је из периода 1844-46. године. Рађен је након пожара из 1833. године који је уништио стари.

Грбови су очигледно преузети непосредно из Жефаровићеве Стематографије (1741).

Писали су о томе Александар Матковски (Грбовите на Македонија, Скопје, 1970, стр. 141-142) и Милош Ћирић (Летопис симбола : свет и српске земље 1700-1900, Београд, 2009, стр. 305).
 
Evo, sad je prilika nešto da naučimo svi:

Порука за Кртинића по питању погрешног закњучка да И2а оригинише из Украјине због тога што је тамо већа варијабилност те хаплогрупе: The variability can be explained by other factors such as:

A LARGER POPULATION BRINGS MORE GENETIC DIVERSITY

Дакле, већа варијабилност у подгрупама неке хаплогрупе не мора бити тамо где је та хаплофрупа старија, већ где је већи број носилаца те хаплогрупе, где је већа популација (као на пример у Украјини где живи десет пута већа популација него на Словенском Југу). Зато што већа популација ствара веће шансе за чешће мутације, тј. за стварање више нових подгрупа неке хаплогрупе.

Hipotetski, ako u Srbiju za vreme ovog rata dođe 200 000 Ukrajinacav sa namerom da ostanu zauvek (teško da će uspeti toliko muških da umakne NATO-u i Zelenskom), veća varijabilnost će verovatno biti kod nas, a u najgorem slučaju će se izjednačiti.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Dakle, bespuća i stranputice soroš-istoriografije u svetlu soroš-genetičke genealogije:

1) "I2a haplogrupa ima veću varijabilnost u Ukrajini i zato Dinarac odande potiče."

2) "R1a haplogrupa ima veću varijabilnost na Balkanu i u Indiji, ali potiče iz centralnog Sibira jer osim vremenske dužine trajanja haplogrupe postoje drugi faktori koji objašnjavaju veću varijabilnost."


Primenjena su dva različita objašnjenja da podrže postojeći istoriografski narativ, a obrnuta primena istih objašnjenja na ova dva slučaja ukazala bi da su čovek R1a i I2a sa našeg prostora i da je postojala migracija ka Indiji što objašnjava sličnost sanskrta sa slovenskim jezikom.

Tako vam je to, a vi - kako hoćete.

Jednostavno objašnjeno - od datog mesta, sledeća 2 minuta:


https://forum.krstarica.com/threads/becko-berlinska-skola-vs-novoromanticari-ii.950089/post-47084175
 
AS. Da samo napomenem na koji način je ovo direktno vezano za temu: nužno je konstatovati da postoji problem objektivne valorizacije izmerene varijabilnosti unutar haplogrupe na nekom prostoru, a valorizacija direktno utiče na zaključak starosti neke haplogrupe (TMRCA) tj, o opredeljivanju koja je geografska lokacija početka neke haplogrupe jer se veća varijabilnost na nekom prostoru često uzima kao osnovno merilo starosti haplogrupe na tom prostoru, ali to često može voditi na pogrešan zaključak, kao npr. ovde:


Koji su još činioci mogli uticati na izmerenu smanjenu varijabilnost haplogrupe I2a na na srpskom prostoru (zašto I2a ima manje detektovanih podgrana na srpskom nego na ukrajinskom prostoru)?

Zašto je percepciju izmerene manje varijabilnosti haplogrupe I2a na srpskom nego na ukrajinskom prostoru bitno valorizovati neobjektivnom?




1. Posmatranje sužene slike stvarnog srpskog populacijskog prostora.
Naš današnji prostor se posmatra jako suženo: srpska genetika se svodi na današnju Srbiju, a prostor naše populacije je od Like do Trnova i od Baje do Soluna, pa su i odnosi hapologrupa i sve ostalo verovatno prilično različiti od onoga što se uzima kao referenca. S druge strane, taj drastično sužen prostor, naravno, pri posmatranju drastično sužava i varijabilnost genetike.

2. Genetički drift - genocidi kao sudbina srpskog genetičkog drifta

Čitavi rodovi su uništavani u sistematskim genocidima od strane Hrvata, Austrijanaca, Turaka, a i pre toga, koliko znamo - a sve zaključno sa Rimljanima znamo.

Pored ustaša i Austrijanaca (i drugih) koji su nas ubijali tokom 20. veka, to se ponavljalo i ranije; ceo 19. vek je obeležen ratovima kada je (pre svega) muška populacija imala ogromne žrtve od Karađorđa pa do ratova sa Turcima i Bugarima. Pa, ako krenemo unazad, tu su ogromne žrtve Srba u Kočinoj krajini, u Velikom bečkom ratu, u Rakocijevoj pobuni (kada je 100.000 Srba stradalo). Pa, pre toga ratovi Turaka sa Ugrima gde su Srbi učestvovali, naravno danak u krvi i druge žrtve tokom turske vladavine...

I pre toga slična situacija se ponavlja u nedogled, nažalost.

Dok, na području Ukrajine ima sličnih dešavanja ali, otprilike, deset do pedeset puta manje fatalnog intenziteta.

3. I veličina populacije je direktna posledica toga, da mi nismo imali samo ove nabrojane gubitke tokom 19. i 20. veka sada bismo imali broj stanovnika veći nego Ukrajina. Da ne govorimo o tome šta bi bilo da smo opstali kao kraljevina/carevina od srednjeg veka.

Nijedna druga populacija nigde u Evropi nije doživela ovakve redukcije, slična je situacija samo sa Slovenima na delovima koji su danas germanski, a nisu nikad ranije bili, i naravno sa američkim Indijancima i Aboridžinima u Australiji.

Veličina populacije direktno je proporcionalna sa varijabilnošću. Ako imamo nekoliko miliona I2a ljudi na jednoj strani i nekoliko stotina hiljada I2a ljudi na drugoj, očekivano je da će stepen varijabilnosti ići deset puta brže u odnosu na vreme u 10 puta većoj populaciji. Istu količinu varijacija u 10 puta većoj populaciji ćemo očekivati 10 puta kraći vremenski rok.

4. Migracija 150.000 Srba u Ukrajinu u 18 veku - poklon-dodatak balkanske varijabilnosti ukrajinskoj. Posebno su bitne migracije koje, za razliku od ranije pomenutih pretpostavki Platina ili Krišne, jesu činile značajan udeo stanovništva Ukrajine. Ne treba porediti broj doseljenika od recimo 150.000 sa današnjim stanovništvom Ukrajine, jer u 18. veku 150.000 Srba je svakako predstavljao dvocifreni procenat stanovništva ukrajinskog prostora.

Tako da banalno poređenje genetičke raznolikosti Ukranije i Srbije, bez uzimanja u obzir istorijskih genetičkih driftova, govori da neko ko to pokušava ili nema ili ne želi da ima ni najmanjeg pojma o istorijskim procesima.


Sve ovo nas utvrđuje u zaključku da je I2a grupa, zaista potekla sa dinarskog područja i odatle se sa srpskim jezikom širila na severoistok.
 
AS. Da samo napomenem na koji način je ovo direktno vezano za temu: nužno je konstatovati da postoji problem objektivne valorizacije izmerene varijabilnosti unutar haplogrupe na nekom prostoru, a valorizacija direktno utiče na zaključak starosti neke haplogrupe (TMRCA) tj, o opredeljivanju koja je geografska lokacija početka neke haplogrupe jer se veća varijabilnost na nekom prostoru često uzima kao osnovno merilo starosti haplogrupe na tom prostoru, ali to često može voditi na pogrešan zaključak, kao npr. ovde:


Koji su još činioci mogli uticati na izmerenu smanjenu varijabilnost haplogrupe I2a na na srpskom prostoru (zašto I2a ima manje detektovanih podgrana na srpskom nego na ukrajinskom prostoru)?

Zašto je percepciju izmerene manje varijabilnosti haplogrupe I2a na srpskom nego na ukrajinskom prostoru bitno valorizovati neobjektivnom?




1. Posmatranje sužene slike stvarnog srpskog populacijskog prostora.
Naš današnji prostor se posmatra jako suženo: srpska genetika se svodi na današnju Srbiju, a prostor naše populacije je od Like do Trnova i od Baje do Soluna, pa su i odnosi hapologrupa i sve ostalo verovatno prilično različiti od onoga što se uzima kao referenca. S druge strane, taj drastično sužen prostor, naravno, pri posmatranju drastično sužava i varijabilnost genetike.

2. Genetički drift - genocidi kao sudbina srpskog genetičkog drifta

Čitavi rodovi su uništavani u sistematskim genocidima od strane Hrvata, Austrijanaca, Turaka, a i pre toga, koliko znamo - a sve zaključno sa Rimljanima znamo.

Pored ustaša i Austrijanaca (i drugih) koji su nas ubijali tokom 20. veka, to se ponavljalo i ranije; ceo 19. vek je obeležen ratovima kada je (pre svega) muška populacija imala ogromne žrtve od Karađorđa pa do ratova sa Turcima i Bugarima. Pa, ako krenemo unazad, tu su ogromne žrtve Srba u Kočinoj krajini, u Velikom bečkom ratu, u Rakocijevoj pobuni (kada je 100.000 Srba stradalo). Pa, pre toga ratovi Turaka sa Ugrima gde su Srbi učestvovali, naravno danak u krvi i druge žrtve tokom turske vladavine...

I pre toga slična situacija se ponavlja u nedogled, nažalost.

Dok, na području Ukrajine ima sličnih dešavanja ali, otprilike, deset do pedeset puta manje fatalnog intenziteta.

3. I veličina populacije je direktna posledica toga, da mi nismo imali samo ove nabrojane gubitke tokom 19. i 20. veka sada bismo imali broj stanovnika veći nego Ukrajina. Da ne govorimo o tome šta bi bilo da smo opstali kao kraljevina/carevina od srednjeg veka.

Nijedna druga populacija nigde u Evropi nije doživela ovakve redukcije, slična je situacija samo sa Slovenima na delovima koji su danas germanski, a nisu nikad ranije bili, i naravno sa američkim Indijancima i Aboridžinima u Australiji.

Veličina populacije direktno je proporcionalna sa varijabilnošću. Ako imamo nekoliko miliona I2a ljudi na jednoj strani i nekoliko stotina hiljada I2a ljudi na drugoj, očekivano je da će stepen varijabilnosti ići deset puta brže u odnosu na vreme u 10 puta većoj populaciji. Istu količinu varijacija u 10 puta većoj populaciji ćemo očekivati 10 puta kraći vremenski rok.

4. Migracija 150.000 Srba u Ukrajinu u 18 veku - poklon-dodatak balkanske varijabilnosti ukrajinskoj. Posebno su bitne migracije koje, za razliku od ranije pomenutih pretpostavki Platina ili Krišne, jesu činile značajan udeo stanovništva Ukrajine. Ne treba porediti broj doseljenika od recimo 150.000 sa današnjim stanovništvom Ukrajine, jer u 18. veku 150.000 Srba je svakako predstavljao dvocifreni procenat stanovništva ukrajinskog prostora.

Tako da banalno poređenje genetičke raznolikosti Ukranije i Srbije, bez uzimanja u obzir istorijskih genetičkih driftova, govori da neko ko to pokušava ili nema ili ne želi da ima ni najmanjeg pojma o istorijskim procesima.


Sve ovo nas utvrđuje u zaključku da je I2a grupa, zaista potekla sa dinarskog područja i odatle se sa srpskim jezikom širila na severoistok.
Шта значи "популацијски простор"? Који се језик говори?
А ко говори језик? Није ли ти очигледно да наши савремени исељеници, који могу на сто начина да буду у контакту са српским језиком, ипак имају проблема да одрже знање - а замисли шта је било пре ко зна колико векова, када је само црква постојала.

Шта са црнцима у САД? Да ли су они "Енглези" само због енглеског који говоре? Да ли су црнци у Бразилу "Бразилци" ? Тешко да јесу.

Митоманија о "народном простору" није ништа чињенично. Сви народи имају ту митоманију, ништа ново. Само је жалосно да слепи промотери таквих ставова мисле да су искључиво они у праву.
Неки делови се могу подржати неким чињеницама, али то је практично искључива манипулација - узимање само неких корисних делова а занемаривање свега осталог.

Археологија ће нам рећи за старо време, а ми савременици се можемо изјаснити за садашње стање.

Тврдња да знамо све до старих Римљана је неозбиљна, благо речено. Понешто се зна о великим сеобама и ратовима, али спискова становника нема, на овим просторима је "мрак" све до XVIII века, ако ћемо разговарамо о забележеним чињеницама.

Такође, тврдња о 150000 Срба у Украјини... Нисам добро обавештен о томе шта је са њиховим наследницима. Зна се да су се културно врло брзо утопили у Русе.
Колико је тај број значајан у укупном становништву јужног краја Руског царства... не знам. Али док не будем видео пописне податке, не могу да судим, а неозбиљно је и да било ко други суди или оцењује.
Пре свега што сам сигуран да не постоји ни појединачан списак одсељених, као почетна ставка која пресудно утиче на сав даљи развој ситуације.

Прича о томе колико би нас било да нисмо учествовали у овоме или ономе... Такву рачуницу можемо и за друге да направимо. Људи би било 100 милијарди на овој планети, само да се последњих 300 година није ратовало и да бољке нису деловале. А опет, не можемо на нахранимо толику масу.
Бављење највећим могућим опсегом територије занемарује присуство других народа. А и питање је колики је значај неке насељености пре 500 година, али која је била много ређа него данас.

Можемо да се бавимо очувањем културе и то је све.
 
4. Migracija 150.000 Srba u Ukrajinu u 18 veku - poklon-dodatak balkanske varijabilnosti ukrajinskoj. Posebno su bitne migracije koje, za razliku od ranije pomenutih pretpostavki Platina ili Krišne, jesu činile značajan udeo stanovništva Ukrajine. Ne treba porediti broj doseljenika od recimo 150.000 sa današnjim stanovništvom Ukrajine, jer u 18. veku 150.000 Srba je svakako predstavljao dvocifreni procenat stanovništva ukrajinskog prostora.

Ma kakvi. Manje od 5%.
 
Ma kakvi. Manje od 5%.
Okej, neka je i tako. Doseljeni Srbi su sa sobom nosili balkanske varijacije odnosno balkanske podgrupe I2a haplogrupe u uzorku od 150.000 možemo slobodno smatrati da su obuhvaćene sve ključne balkaske haplogrupe i njihove podgrane, pa tako i sve podgrane I2a. Samo taj događaj je mogao da da udvostruči varijabilnost I2a haplogrupe u Ukrajini.

Nisam dodao i radioaktivnost na nekom području kao peti faktor koji je nakon 1986 do danas mogao da doprinese bržem povećanju varijabilnosti haplogrupa, ali, verovatno, u minimalnom procentu, tako da možemo da zanemarimo.
 
Okej, neka je i tako. Doseljeni Srbi su sa sobom nosili balkanske varijacije odnosno balkanske podgrupe I2a haplogrupe u uzorku od 150.000 možemo slobodno smatrati da su obuhvaćene sve ključne balkaske haplogrupe i njihove podgrane, pa tako i sve podgrane I2a. Samo taj događaj je mogao da da udvostruči varijabilnost I2a haplogrupe u Ukrajini.

Nisam dodao i radioaktivnost na nekom području kao peti faktor koji je nakon 1986 do danas mogao da doprinese bržem povećanju varijabilnosti haplogrupa, ali, verovatno, u minimalnom procentu, tako da možemo da zanemarimo.

Ma nije 150.000. Neki navode brojke od 100.000, ali npr. i sam Lazo M. Kostić, koji je inače sklon prihvatanju što većih cifara kaže da je to nerealna tj. itekako preterana brojka tj. da po svemu sudeći nije ni sto hiljada Srba otišlo u Ukrajinu u XVIII st. I najverovatnije je u pravu.

Evo, ukratko, iz zbornika Naučnog sastanka slavista u Vukove dane (ne znam ko je autor tačno, na brzaka sam ovo identifikovao):

deset hiljad.png


Ovde se, primera radi, tvrdi da je broj Srba koji su tokom XVIII st. emigrirali u Rusko carstvo uopšteno čak i manji od 10.000.
 
Poslednja izmena:

Back
Top