- Poruka
- 587
Dugo citam ovaj forum, citajuci ovaj forum ali i druge forume na prostorima EX YU stice se dojam da nasi narodi ne mogu zajedno, da je sve jos uvijek puno mrznje, ruzno se provocira ona druga strana i toga ima u izobilju. Ja sam recimo vidio svasta, prosao svasta i mogu reci da su mi danas Srbi jednako dobri prijatelji kao i Hrvati (doduse ako uopce postoji prijateljstvo ali to je sad druga neka tema). Za pocetak da napisem da zelim da vi napisete kakvi su vasi odnosi sa Hrvatima, Srbima, Bosnjacima, da li zazirete od njih, vjerujete li da su svi isti, mozete li imati bezuvjetno prijateljstvo sa pripadnikom drugoga naroda (pod bezuvjetno mislim na to da ne trazite od druge strane da se slozi sa vama u politickim stavovima, iskustvo me je naucilo da je to nemoguce, no da li je to prepreka iskrenom prijateljstvu?)
E toliko sto se tice teme. A sada, nadam se da nikome nece smetati, htjeo bi napisati nesto o sebi, o ovim ratovima, o svemu sto nam se dogadjalo...mozda ce malo biti zbrckano ali zelim vam prenijeti moje misli, da me bolje upoznate i vidite kako razmislja netko sa "druge strane", mozda netko shvati da unatoc misljenjima koje imamo o ratovima, mozemo biti dobri kolege, prijatelji, suradnici itd...
Dakle ja sam kao sto ste mogli shvatiti, Hrvat, ponosam sam sto sam Hrvat, volim svoju domovinu, volim Hrvatsku. Nastojim razmisljati svojom glavom i iskustvom, dat cu vam i primjer, zbog svega sto znam, za mene recimo Gotovina nije zlocinac, vec castan covjek, ne zelim sad da tema krene u ovome smjeru, samo zelim da vam prenesem neka moja razmisljanja. S druge strane, za mene su Mercep, Glavas i takvi dno dna, stidim se sto su Hrvati, stidim se sto nosimo istu krv, naravno stidim se i Jasenovca i slicnih stvari.
Zasto sam napisao ovo o Gotovini i Mercepu? Zato sto pracuci ovaj forum, vidio sam da tako neke stvari kad netko napise..budu dovoljna iskra za medjusobna vrijedjanja, ako ja mislim da je Gotovina castan covjek, da li sam automatski za vas Ustasa i los covjek? (malo tko ce se obazirati na to sto sam napisao o Mercepu, Glavasu itd..)
A zasto ovo pisem? Zato sto kad je bio rat..ja sam ucinio pravu stvar, losije sam zivio zbog toga, i ja i moja obitelj, ali uradili smo pravu stvar i ponosim se time. Kad vam napisem o cemu je rijec, hocu li i dalje u vasim ocima zbog toga sto sam Hrvat i ponosim se time, biti negativac? Pokusavam shvatiti razmisljanja ljudi...
A sad o pravoj stvari..nazalost ratni vihor je zahvatio i mene i moju obitelj, morali smo bjezati i to dva puta jer nas je rat sustizao...zavrsili smo u Dalmaciji i naravno nije nam bilo lako. Stancic sa dvije sobe jedva dovoljne da nacinih par koraka, a nas 5...
Jedan clan moje porodice je bio visoko obrazovan i to nam je dosta pomoglo. Place nisu bile velike iako je bio odgovoran posao, toliko odgovoran da smo dobili ponudu iz ministarstva...naime rekli su nam da mozemo izabrati koju god kucu zelimo od Srba kojih tamo vise nema (ili su protjerani ili su sami pobjegli iz straha, tamo gdje sam bio rata nije bilo ali svejedno su Srbi odlazili), da samo odaberemo...sa gnjusanjem smo to odbili, mozda netko place za tom kucom kao mi za svojom, mozda neko dijete place za tom kucom, pa gdje bi nam dusla otisla...uglavnom odbili smo i nastavili zivjeti u malom stancicu i to punih 8 godina..bilo je skuceno i tijesno ali barem nam je dusa bila cista..
I sada pitam ja vas, da li zbog toga sto volim svoj narod i sto se ponosim sto sam Hrvat, da li sam los u vasim ocima? Znaci li vam sta ovo sto sam napisao sada?
Hrvat sam ali sam nesto naucio..niti su svi Srbi losi niti su svi Hrvati dobri, svasta sam vidio i razocarao se..prvo sam se razocarao opcenito u ljude a onda i u Hrvate. Kad je pocelo sve to sranje, ljudi su postali cudni...nista vise nije znacilo dugogodisnje prijateljstvo, jedni su bili za Jugoslaviju, drugi za Hrvatsku, treci su htjeli Veliku Srbiju i sve je otislo u *****.
Kasnije kad smo prvi put pobjegli, zavrsili smo u Hercegovini (danas je taj dio RS). Htjeo bi nesto napisati i o pricama koje danas kruze a radi se o podijeli Bosne kao uzrok rata, zato je vazno gdje sam zivio. Danas je polularna teza da su Milosevic i Tudjman dogovarali podjelu...no sta mi zapravo znamo?Cinjenica je da nema ni jedan transkript, razgovor, snimka..nista...tek svjedocenja sumnjivih likova...sta su oni pricali u Karadjordjevu nikad necemo znati. Onda onaj tko se malo razumije u ratnu logistiku, kad pogleda ratni put...vidi da je tu puno nelogicnosti. Pa priznavanje BIH od strane Hrvatske medju prvima, slanje pomoci, oruzja, primanje izbjeglica..slozit cete se cudno...
A onda se sjetim te 91..tamo gdje sam bio je bilo dosta muslimana. Na svoje oci sam vidio kako ih Hrvati odnose sa svojih njiva i svojih kuca i odvode u logore, neki se nikad nisu vratili...ispricat cu vam jednu pricu, naoko nezanimljivu no meni puno znaci, mozda je odgovor u njoj? Rat je vec bio posvuda, u selu je bila jedna uciteljica, Muslimanka, divna zena...da ne bi zavrsila u logoru, pobjegla je u Njemacku i nikad se vise nije vratila..a na njeno mjesto je dosao ucitelj, Srbin...rat bjesni, Vukovar je sravnjen sa zemljom, a oni dovode Srbina..a Muslimane uklanjaju...da li je zbilja bio plan o podijeli Bosne? Da li su zato rjesavali se Muslimana? Sve je to cudno. Jedan poznanik koji je odvodio Muslimane nam je rekao tada, nikad ovo necu prezaliti ali moram...tko im je punio glavu time?
Zbrkana prica zar ne, no nadam se da cete me shvatiti sta zelim ovim da kazem..
E toliko sto se tice teme. A sada, nadam se da nikome nece smetati, htjeo bi napisati nesto o sebi, o ovim ratovima, o svemu sto nam se dogadjalo...mozda ce malo biti zbrckano ali zelim vam prenijeti moje misli, da me bolje upoznate i vidite kako razmislja netko sa "druge strane", mozda netko shvati da unatoc misljenjima koje imamo o ratovima, mozemo biti dobri kolege, prijatelji, suradnici itd...
Dakle ja sam kao sto ste mogli shvatiti, Hrvat, ponosam sam sto sam Hrvat, volim svoju domovinu, volim Hrvatsku. Nastojim razmisljati svojom glavom i iskustvom, dat cu vam i primjer, zbog svega sto znam, za mene recimo Gotovina nije zlocinac, vec castan covjek, ne zelim sad da tema krene u ovome smjeru, samo zelim da vam prenesem neka moja razmisljanja. S druge strane, za mene su Mercep, Glavas i takvi dno dna, stidim se sto su Hrvati, stidim se sto nosimo istu krv, naravno stidim se i Jasenovca i slicnih stvari.
Zasto sam napisao ovo o Gotovini i Mercepu? Zato sto pracuci ovaj forum, vidio sam da tako neke stvari kad netko napise..budu dovoljna iskra za medjusobna vrijedjanja, ako ja mislim da je Gotovina castan covjek, da li sam automatski za vas Ustasa i los covjek? (malo tko ce se obazirati na to sto sam napisao o Mercepu, Glavasu itd..)
A zasto ovo pisem? Zato sto kad je bio rat..ja sam ucinio pravu stvar, losije sam zivio zbog toga, i ja i moja obitelj, ali uradili smo pravu stvar i ponosim se time. Kad vam napisem o cemu je rijec, hocu li i dalje u vasim ocima zbog toga sto sam Hrvat i ponosim se time, biti negativac? Pokusavam shvatiti razmisljanja ljudi...
A sad o pravoj stvari..nazalost ratni vihor je zahvatio i mene i moju obitelj, morali smo bjezati i to dva puta jer nas je rat sustizao...zavrsili smo u Dalmaciji i naravno nije nam bilo lako. Stancic sa dvije sobe jedva dovoljne da nacinih par koraka, a nas 5...
Jedan clan moje porodice je bio visoko obrazovan i to nam je dosta pomoglo. Place nisu bile velike iako je bio odgovoran posao, toliko odgovoran da smo dobili ponudu iz ministarstva...naime rekli su nam da mozemo izabrati koju god kucu zelimo od Srba kojih tamo vise nema (ili su protjerani ili su sami pobjegli iz straha, tamo gdje sam bio rata nije bilo ali svejedno su Srbi odlazili), da samo odaberemo...sa gnjusanjem smo to odbili, mozda netko place za tom kucom kao mi za svojom, mozda neko dijete place za tom kucom, pa gdje bi nam dusla otisla...uglavnom odbili smo i nastavili zivjeti u malom stancicu i to punih 8 godina..bilo je skuceno i tijesno ali barem nam je dusa bila cista..
I sada pitam ja vas, da li zbog toga sto volim svoj narod i sto se ponosim sto sam Hrvat, da li sam los u vasim ocima? Znaci li vam sta ovo sto sam napisao sada?
Hrvat sam ali sam nesto naucio..niti su svi Srbi losi niti su svi Hrvati dobri, svasta sam vidio i razocarao se..prvo sam se razocarao opcenito u ljude a onda i u Hrvate. Kad je pocelo sve to sranje, ljudi su postali cudni...nista vise nije znacilo dugogodisnje prijateljstvo, jedni su bili za Jugoslaviju, drugi za Hrvatsku, treci su htjeli Veliku Srbiju i sve je otislo u *****.
Kasnije kad smo prvi put pobjegli, zavrsili smo u Hercegovini (danas je taj dio RS). Htjeo bi nesto napisati i o pricama koje danas kruze a radi se o podijeli Bosne kao uzrok rata, zato je vazno gdje sam zivio. Danas je polularna teza da su Milosevic i Tudjman dogovarali podjelu...no sta mi zapravo znamo?Cinjenica je da nema ni jedan transkript, razgovor, snimka..nista...tek svjedocenja sumnjivih likova...sta su oni pricali u Karadjordjevu nikad necemo znati. Onda onaj tko se malo razumije u ratnu logistiku, kad pogleda ratni put...vidi da je tu puno nelogicnosti. Pa priznavanje BIH od strane Hrvatske medju prvima, slanje pomoci, oruzja, primanje izbjeglica..slozit cete se cudno...
A onda se sjetim te 91..tamo gdje sam bio je bilo dosta muslimana. Na svoje oci sam vidio kako ih Hrvati odnose sa svojih njiva i svojih kuca i odvode u logore, neki se nikad nisu vratili...ispricat cu vam jednu pricu, naoko nezanimljivu no meni puno znaci, mozda je odgovor u njoj? Rat je vec bio posvuda, u selu je bila jedna uciteljica, Muslimanka, divna zena...da ne bi zavrsila u logoru, pobjegla je u Njemacku i nikad se vise nije vratila..a na njeno mjesto je dosao ucitelj, Srbin...rat bjesni, Vukovar je sravnjen sa zemljom, a oni dovode Srbina..a Muslimane uklanjaju...da li je zbilja bio plan o podijeli Bosne? Da li su zato rjesavali se Muslimana? Sve je to cudno. Jedan poznanik koji je odvodio Muslimane nam je rekao tada, nikad ovo necu prezaliti ali moram...tko im je punio glavu time?
Zbrkana prica zar ne, no nadam se da cete me shvatiti sta zelim ovim da kazem..
i ugao iz kojeg gleda taj rat
