Odnos sa roditeljima

Kakav odnos imate sa roditeljima

  • Loš

    glasova: 0 0,0%
  • Veoma loš

    glasova: 0 0,0%
  • Veoma dobar

    glasova: 0 0,0%
  • Užasan

    glasova: 0 0,0%
  • Odrastao sam bez roditelja

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    8

Baby Yoda

Contributor
Poruka
21.755
Kakav ste odnos imali sa roditeljima? Ili kakav je vaš trenutni odnos sa roditeljima? Obično kako čovek dolazi u period adolescencije i kada počinje da formira svoja razmišljanja i svoje poglede na svet, često su u suprotnosti sa razmišljanjem roditelja.

Da li onda prestajete da ih slušate? Postoji li neki bunt? Animozitet jer su "pregrubi" zato što vas ne razumeju i time vas povređuju govoreći "Mi znamo šta je ispravno".
 
Ja sam imao mogu da kazem odlican odnos sa roditeljima a i sad. Kod nas uopste u porodici imamo dobre odnose sa svakim. Ja na primer nikad se nisam nesto ozbiljno posvadjao sa starijim bratom ili sa roditeljima. Slusam roditelje samo ako su u pravu. Iskreno roditelji nisu uvek u pravu. Moji roditelji su razumni ako ja argumentujem da je nesto ispravno onda ide mojim recima. Naravno ima trenutaka kad misle da mora nesto a ja mislim suprotno to me malo iznervira ali ne bih da napadam roditelje oni zele meni najbolje.
 
Volim svoje roditelje, i znam da sam bila voljeno dete. :zaljubljena:
Zahvalna sam jer sam baš njihova.
Imali su poverenja u mene, ispoštovali su moju ličnost maksimalno i pustili da postanem ono što želim.
Nije uvek bilo lako, ali meni su moji roditelji bili i ostali najbolji prijatelji.
Ne volimo iste stvari, nismo ni slični po mnogo pitanja, ali premotavajući trake sećanja zahvaljujući ovoj temi se smešim, osećam se dobro i...
here it comes... :sad2:
Pada prvi sneg! :woho:
 
Volim svoje roditelje, i znam da sam bila voljeno dete. :zaljubljena:
Zahvalna sam jer sam baš njihova.
Imali su poverenja u mene, ispoštovali su moju ličnost maksimalno i pustili da postanem ono što želim.
Nije uvek bilo lako, ali meni su moji roditelji bili i ostali najbolji prijatelji.
Ne volimo iste stvari, nismo ni slični po mnogo pitanja, ali premotavajući trake sećanja zahvaljujući ovoj temi se smešim, osećam se dobro i...
here it comes... :sad2:
Pada prvi sneg! :woho:
Pa fino, srećnice. Sneg kao fraza ili stvarno pao sneg tamo gde živiš?
 
I ono kad ipak promrznu prsti, ali i to bude slatko... dođem na brzaka da srknem zaprženo mleko, i opet van!

Šta?! Pa bila sam već matora ko-bi-la kad sam na Kop-u kupila kliska sa još par sebi sličnih i satima šašavila kao da mi je 5-6 godina!
:zcepanje:
 
iz perspektive sebe kao roditelja brate nemam nikakav autoritet...povladjujem a kad mi prekipi bacam stvari u afektu i psujem
nekad sam ravnodusan nekad preemotivan i ne pridrzavam se nijednog vaspitnog modela tipa strogost ili kroz razgovor ali strateski
jednostavno razgovaram bez cilja da nametnem osim da predocim kao slobodan izbor doduse nije mi svejedno naravno al racunam na ydrav razum da ce pobediti tu prostu zelju za oponiranjem roditelju kao autoritetu koji u mom slucaju to i nije
 

Back
Top