Bila je to još jedna u nizu ne prospavanih noći.Ležala sam nepomično u svojoj hladnoj sobi posmatrajući zvjezde kroz blago zamagljeni prozor te ogromne vile koja je ličila na zatvor.Maštala sam o pogledu stranca koji me je podigao iz mrtvih i o slučajnom dodiru njegove ruke koju sam dotaknula u prolazu.I dok sam u jednom trenutku svog maštanja nježno milovala to ozbiljno lice koje su krasile nestvarno plave oči i uredno začešljana tamna kosa, u drugom sam trčala svom svojom snagom, pokušavajući da pobjegnem od njega kao od najgore noćne more koja nas uvjek sa suzama na licu probudi iz sna.Sve mi je ovo bilo tako nepoznato, a opet i tako predivno.Tišina koja je odzvanjala oko mene, misteriozni stari ormar i mračni ćošak ovog skučenog prostora više nisu bili tako strašni.Sve je nekako poprimilo drugačiji izgled kao začarano još ne otkrivenom magijom. Cak je i ona nemirna silueta koja je plesala na mom plafonu pokušavajući očarati mjesec koji ju je oslikavao izgledala čarobno.
Nekada tužna , umornog lica i zarobljena nemirom, postala sam nasmijana i ispunjena onom ugodnom nervozom koja je strujala mojim tijelom.Zarobljena u samo sebi poznatom svjetu pokušavala sam shvatiti šta je to što me pokreće, zašto se odjednom osjećam toliko snažnom, zašto se odjednom osjećam kao...............žena ?!
Zbunjena i preplašena iščekivala sam zoru, dok su moje umorne oče i dalje treptale u ritmu srca koje je nevjerovatnom brzinom kucalo u mojim grudima.Pitanja su se i dalje gomilala, a to predivno lice slučajnog prolaznika sijalo je poput tek rođene zvjezde, tako sjajne , a tako daleke.I dok sam budna sanjala u svojoj maloj , ali svježe obojenoj sobi, dočekala sam zoru i sa prvim cvrkutom promrzle ptice na obližnjem hrastu započela dan.Polako sklanjajući topli jorgan, podigla sam svoje umorno tjelo i nespretno nazula svoje plave ofucane papuče koje sam imala još od djetinjstva i trljajući bolne i sanjive oči uputila sam se prema kuhinji kako bi se uz čašu toplog, svježe pomuženog mljeka razbudila i pripremila za obaveze koje su me čekale toga dana......
Nekada tužna , umornog lica i zarobljena nemirom, postala sam nasmijana i ispunjena onom ugodnom nervozom koja je strujala mojim tijelom.Zarobljena u samo sebi poznatom svjetu pokušavala sam shvatiti šta je to što me pokreće, zašto se odjednom osjećam toliko snažnom, zašto se odjednom osjećam kao...............žena ?!
Zbunjena i preplašena iščekivala sam zoru, dok su moje umorne oče i dalje treptale u ritmu srca koje je nevjerovatnom brzinom kucalo u mojim grudima.Pitanja su se i dalje gomilala, a to predivno lice slučajnog prolaznika sijalo je poput tek rođene zvjezde, tako sjajne , a tako daleke.I dok sam budna sanjala u svojoj maloj , ali svježe obojenoj sobi, dočekala sam zoru i sa prvim cvrkutom promrzle ptice na obližnjem hrastu započela dan.Polako sklanjajući topli jorgan, podigla sam svoje umorno tjelo i nespretno nazula svoje plave ofucane papuče koje sam imala još od djetinjstva i trljajući bolne i sanjive oči uputila sam se prema kuhinji kako bi se uz čašu toplog, svježe pomuženog mljeka razbudila i pripremila za obaveze koje su me čekale toga dana......
