Hehe, u mom dvorištu rastu magnolije, mandarine, kivi, badem i lipe, voćnjak je čvrst i malo dalje, neće da brigam, ne može mu vetar ič, a na kuću neće drvo da padne, je l' je, kao što reko' daleko. Možda se zabrinem oko ruža, ali smiriće me miris lavande...eto vam opet malo lažnijeh slika seoske idile.
Gde pomenu travnjak, ja ću prva za pare da kosim travnjak, al' ne da niko, svi kose svoje

Naravno, kosačicom. A za kosidbu, imaš mehanizaciju, platiš čoveka, mašina ti seno slaže u kocke, ti samo pokupiš. Ako nemaš para, platiš nadničara, on donese svoju kosu, 20e od ujutro do uveče, ne znam kako toga nema u tvom selu, u mom ih ima koliko voliš. U stvari, iz drugog su sela

A da odgovorim i na drugo pitanje, neću ja intelektualce na njivu, slabo bi šta uradili mekanim ručicama (počevši od mene), nego da malo uključe vijuge, predstave ideje, razrade planove, a ne samo kuku, kuku, kao što većina radi, tipa "jadni seljaci, šta im država radi". Malo održivog razvoja, malo preusmerenih investicija, nego svako gleda da je lepše, lakše i da je njemu bolje. Ja vas pitah biste li se žrtvovali za kolektivno dobro kao npr, posleratne generacije, biste li gradili prugu i spavali u šatorima da bi vaša deca živela bolje? Ne dobih odgovor, pa sama zaključih, zato vam je lakše živeti u gradu, zaključaš vrata i boli te uvo.