*Odjednom TI...*

I onda..
uzburkaju se misli
kada tako nenajavljen
u snove mi svratis...
I onda..
razboli me jutro
kada negde iz daljine
opet glas ti naslutim...
I onda..
zatreperi dusa
kada shvati
da nikada iz nje
nisi ni otisao...

PS.
jednom - nekom ko je u ovo jutro svratio i obojio dan uspomenama...
:heart:

"Neka mi oproste svi muskarci sveta
Sto sam njega najdrazim zvala...
Neka mi oproste sve ruze sveta
Sto sam njemu najlepsu dala...."


 
Vremenom ćeš se navići na rastajanje. Naučićeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
Kao što deo sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.

Milorad Pavić


Evo nečeg što me jako okupira u poslednje vreme.
Ja učim da se sećam...i odlično mi ide ali odnatraške hahahaha...od zadavanja malog bola :zskace:
 
...sve dok dozivas sebe u djelima koje proklinjes, neces pobjeci od sjeni koje se time hrane, Tristi...nastavak svakog saobracaja je i neizgonjenje iz misli
i snova...ne postoje snovi , to su samo prevodjenja iz otvorenog u pritvoreno...ako nikako ne mozes istjerati iz grudi one koji su sami sobom otisli, ovako ili onako, onda si rob koji sa ropstvom nema nista nego neko ko koraca da bi koracao...ne drzim tebi pridiku Tristi, svadjam se sa lijepo napisanim redovima o Ruznom...
P.S.
...opomeni sebe saoopomenom da si najljepsu svoju ruzu dala tamo,-gdje joj mjesto nije...
Faraonn danas tako mislima o redovima Triestesinim...
 
LJILJA MMM;bt190428:
Vremenom ćeš se navići na rastajanje. Naučićeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
Kao što deo sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.

Milorad Pavić


Evo nečeg što me jako okupira u poslednje vreme.
Ja učim da se sećam...i odlično mi ide ali odnatraške hahahaha...od zadavanja malog bola :zskace:

draga i mila mi imenjakinjo :heart: probudise se u meni stari nemiri... nenadano... i sve treperi...
 
faraonn;bt190431:
...sve dok dozivas sebe u djelima koje proklinjes, neces pobjeci od sjeni koje se time hrane, Tristi...nastavak svakog saobracaja je i neizgonjenje iz misli
i snova...ne postoje snovi , to su samo prevodjenja iz otvorenog u pritvoreno...ako nikako ne mozes istjerati iz grudi one koji su sami sobom otisli, ovako ili onako, onda si rob koji sa ropstvom nema nista nego neko ko koraca da bi koracao...ne drzim tebi pridiku Tristi, svadjam se sa lijepo napisanim redovima o Ruznom...
P.S.
...opomeni sebe saoopomenom da si najljepsu svoju ruzu dala tamo,-gdje joj mjesto nije...
Faraonn danas tako mislima o redovima Triestesinim...

ja i dalje verujem u snove moj faraone...:aha:
 
...u snove i treba vjerovati i sanjati ali ne snovima hipoteke obnavljati...
Snovi su najljepsi dio Stvarnosti ali ako ih od stvarnosti odvojimo i ne sugerisemo....

...pustite me da sanjam
ako je taj san moj zivot
ne budite me..."
M. de Unamuno
 
faraonn;bt190461:
...u snove i treba vjerovati i sanjati ali ne snovima hipoteke obnavljati...
Snovi su najljepsi dio Stvarnosti ali ako ih od stvarnosti odvojimo i ne sugerisemo....

...pustite me da sanjam
ako je taj san moj zivot
ne budite me..."
M. de Unamuno

ali...nekada se desi da mislimo da sanjamo... neverovanje u postojece- zivljenje...
dragi faraone mozda ja zaista previse verujem u snove...
 

Back
Top