Od koje države su nastale Francuska, Nemačka i Italija

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
368.550
688z387_FRANACKA-WIKI.jpg


Franački vladar Karlo Veliki (746–814. godine) za vreme svoje vladavine uticao je da Franačka postane najjača varvarska država na teritoriji nekadašnje Zapadne Rimske imperije.Osamstote godine Karlo se u Rimu krunisao krunom rimskih imperatora. Franačka država imala je izraziti feudalni poredak.

Posle Karlove smrti, Verdenskim ugovorom (834. godine), Franačka je podeljena njegovim unucima.
Od tih delova su nastale Francuska, Nemačka i Italija.
 
Karlo Veliki (768-814)

Najznačajniji franački vladar bio je Karlo, nazvan Veliki. U ratovima savladao Langobarde u Italiji (774), susedna slovenska plemena, Saksonce i Bavarsku. Osvojio je deo teritorije Arabljana (Španska marka) i uništio državu Avara (Panonska marka). Marke su bile vojne oblasti na perifernim delovima carstva, na čijem čelu su bili markgrofovi. Tokom skoro pola veka vladavine Karla Velikog, samo dve godine (790. i 807. godine) nije bilo vojnih pohoda. Ratovalo se od proleća do jeseni, budući da je konjima za ishranu bila neophodna trava.

Karlova država je obuhvatala prostor današnje Belgije, Holandije, Francuske, Nemačke, Švajcarske, Austrije, severne i srednje Italije, delove Panonije (do Tise) i Balkana. Zavladao je Karlo skoro svim hrišćanima u Zapadnoj Evropi. Neke narode je primorao da prime hrišćanstvo.

„Širenje vlasti Franaka pratila je i nasilna hristijanizacija, o čijoj okrutnosti svedoči događaj iz oktobra 782. godine poznat kao masakr u Verdenu, u kom je ubijeno oko 4.500 zarobljenih Sasa, kao i naredba Karla Velikog (Capitulatio de partibus Saxoniae) koja je propisivala kaznu smrću za svakog Saksonca koji izbegne krštenje. Ovo nasilno pokrštavanje kao deo zvanične politike smatra se i prekretnicom u rađanju ideje o saradnji države i crkve u širenju vere.“

Karlo Veliki je krunisan za cara u Rimu 800. godine od strane pape Lava III, koji je prethodno bio pretučen na ulicama Rima (rivalska partija rimske aristokratije je pokušala da mu iskopa oči i odseče jezik), posle čega je pobegao Karlu Velikom, čija jaka straža mu je omogućila da se vrati u Rim.

Krunisanjem Karla prvi put u hrišćanskom svetu postojala su dva cara (smatrani su naslednicima rimskih careva). U Vizantiji (Istočnom rimskom carstvu) se u to vreme na prestolu nalazila carica Irina (797-802). Pravdali su papa i Karlo tu situaciju time da Vizantija nije imala cara. Pokušalo se i sa ženidbom Karla Irinom, ali je u međuvremenu u Vizantiji došlo do državnog udara koji je lišio Irinu prestola. Hrišćanska crkva je poručivala da je jedan Bog na nebu i car na zemlji. Mirom u Ahenu 812. Vizantija je priznala Karla Velikog za cara, ali samo Franačke. Zauzvrat je Karlo priznao vlast Vizantije nad južnom Italijom i delom Jadranskog mora.

„Mirom u Ahenu utvrđen je definitivni status za Jadransko more, koje je razdeljeno između Karla i Nićifora: Vizantiji ostaju Venecija i dalmatinski gradovi, Karlu pripadaju Istra i teritorija izvan dalmatinskih gradova. Na Jadranu je između dveju najmoćnijih imperija nastao mir.“
 
Od imena Karla Velikog nastala je titula kralj u slovenskim jezicima.

„Iako je doba antike odavno bilo završeno, u Evropi je i dalje vladala ideja o jednom rimskom carstvu i jednom njegovom središtu, Carigradu. Ali dok je Vizantija tokom druge polovine 8. veka bila zaokupljena unutrašnjim sukobima i borbama na tri kontinenta, na Zapadu su se odigrali događaji koji će zauvek promeniti takvo stanje i uspostaviti obrise onakve Evrope kakvu i danas prepoznajemo. Zahvaljujući najviše snazi franačkog oružja, pod jednom vlašću su okupljeni svi Germani na kontinentu i zaustavljena su dva velika istorijska procesa, prodor islama sa juga i slovensko napredovanje sa istoka. U ličnosti franačkog vladara papa je najzad stekao političkog partnera sa kojim je mogao da gradi novu sliku Evrope i ideju Zapada, koja je konačno ostvarena krunisanjem Karla Velikog za cara u Rimu 800. godine. Ovim događajima Carigrad je izgubio svoj neprikosnoveni položaj u hrišćanskom svetu, ali je uspeo da izdrži udarce Franaka i Bugara na evropskom i Arabljana na azijskom tlu. Jačanje moći Franaka osetilo se i u našim oblastima, a krajem 8. veka upravo je na Balkanu došlo do otvorenih borbi sa Vizantijom. Srbija se tako našla na granici dva carstva i na poprištu njihovih sukoba.“

Marko Aleksić, Srpske zemlje pre Nemanjića – od 7. do 10. veka, Beograd 2020, 76-77.

Podela carstva
Verdenskim sporazumom iz 843. godine Franačko carstvo je podeljeno između trojice braće naslednika (unuci Karla Velikog) na 3 dela :
-središnji deo od Severnog mora do Sredozemlja, sa prestonicom Ahenom i Rimom
-zapadni deo od Rajne – buduća Francuska
-istočni deo od Rajne – buduća Nemačka

(istorijska čitanka)
 
Pogledajte prilog 1668785

Franački vladar Karlo Veliki (746–814. godine) za vreme svoje vladavine uticao je da Franačka postane najjača varvarska država na teritoriji nekadašnje Zapadne Rimske imperije.Osamstote godine Karlo se u Rimu krunisao krunom rimskih imperatora. Franačka država imala je izraziti feudalni poredak.

Posle Karlove smrti, Verdenskim ugovorom (834. godine), Franačka je podeljena njegovim unucima.
Od tih delova su nastale Francuska, Nemačka i Italija.

Којим језиком су причали ? Италијанским, немачким, француским ?

Od imena Karla Velikog nastala je titula kralj u slovenskim jezicima.

Управо супротно - од нашег словенског, (српског, руског како год) "краљ" настало је име Карл. У Македонији се и данас каже Крал за Краља.
Иначе, Карло Велики је био много дуже цар него краљ тако да та теорија пада у воду,. Пази богати, узели смо именицу краљ од имена Карло......шта је с вама људи користите ли главу..... Проклета бечка историја која вам је испрала мозак лажном причом о досељавању словена....

Хоће словене да представе као афричке дивљаке тиме што нам намећу како смо толико били ретардирани да смо од имена Карло узели титулу "краљ"......како бре верујете људи у оваква лудила и бунила као што је ово да је именица краљ настала од имена Карло еееј, мени није јасно.....
 
Poslednja izmena:
Немачко царство настаје много касноје назив који се званично користи је источно франачко краљевство појавиће се незваничан назив теутонско краљевство од 10. века али неће бити званичан назив овај део тек постаје германизован латински је био у званичној употреби.
Краљевство Италије нешто кратко око 107 година 855-962.
962 је интегрисано у свето римско царство.
Што се источног франачког краљевства тиче оно постаје немачко доста касније а нека свест о неком германском засебном етносу почиње тек формирањем Пруске.

Аустрија је настала као Источна марка (Ostmark) у оквиру Франачког царства и касније Светог римског царства. Њен почетак се везује за 976. годину, када је Леополд I Бабенберг постао маркгроф источне границе царства.
Аустрија као Источна марка (976–1156)
Марка је настала као одбрамбена зона против Мађара, који су били поразени у бици на Леху (955) од стране немачког цара Отна I.
976. године, цар Отон II је дао Леополду I Бабенбергу управу над овом марком.
Назив Ostarrîchi (Остарајхи), од којег потиче име „Аустрија“, први пут се јавља у писму из 996. године. Војводство Аустрија (1156–1453)
1156. године, цар Фридрих I Барбароса уздиже Аустрију у војводство и даје јој посебан статус (Privilegium Minus).
Династија Бабенберг влада до 1246. године.
Након Бабенберга, долазе Пржемисловци, а 1278. године Хабсбурговци освајају Аустрију.
Док Пруска још остаје племенски савез који до освајања теутонског витешког реда који влада од 13-15. века нестаје у сукобима са Пољском и Литванијом.
Тек од 1525. кнежевина Пруска.
Тако да до формирања неке германске државе ће се чекати до 19. века.

Први савез на том матичном месту је Самова краљевина у којој Србе зову народом у 7. веку пре било каквог помена Аустрије или Теутонаца било чега сличног.

Дакле континуитет Немачке са источно франачким краљевством има везе исто везе колико Теутино краљевство Илира са Михајловом и Бодиновим краљевством Диоклије и Србије.
 
Krunisanjem Karla prvi put u hrišćanskom svetu postojala su dva cara (smatrani su naslednicima rimskih careva).
I pre toga su postojala dva cara u hrišćanskom svetu. Teodosije Veliki je Solunskim ediktom podigao hrišćanstvo na nivo državne religije u do tada jedinstvenom Rimskom carstvu. Pre smrti 394. godine je podelio carstvo na 2 dela i dao na upravu svojim sinovima, Arkadiju na istoku i Honoriju na zapadu.
 
Po mom mišljenju raskid Rima i Carigrada se dogodio onda kada je papa Lav III odlučio da kruniše Karla Velikog za cara. Poslednji Sedmi vaseljenski sabor je održan 787. godine i nakon toga bukvalno više ne postoji crkveno jedinstvo između Rima i istočnih patrijaršija.
Није ту још пукло све Лав ИИИ је крунисао Карла Великог али би та титула морала бити потврђена браком са Иреном која је овај брак одбила чак говорећи да западно део нема цара од 476.
Она носи мушку титулу василевса попут Клеопатре. Касније после ратова са Млечанима и Францима Нићифор му прознаје титулу цар Франака.
Сад постоји ту једна ствар да су Франци Ромеје звали Грцима а Ромеји западне Европљане Францима.
Све у свему и после тога Рим остаје васељенска патријаршија која се од тог тренутка тачније 800. више не налази на византијској територији. Имамо парадоксално римско царство без града Рима и ново римско царство са украденим градом Римом.
 
Није ту још пукло све Лав ИИИ је крунисао Карла Великог али би та титула морала бити потврђена браком са Иреном која је овај брак одбила чак говорећи да западно део нема цара од 476.
Pa nije puklo skroz ali je proces razlaza započeo. Ja i dalje tvrdim da je Veliki raskol više političko nego dogmatsko pitanje. Dva su se centra borila i za duhovnu ali i za politički prevlast nad hrišćanskim svetom.
 
Pa nije puklo skroz ali je proces razlaza započeo. Ja i dalje tvrdim da je Veliki raskol više političko nego dogmatsko pitanje. Dva su se centra borila i za duhovnu ali i za politički prevlast nad hrišćanskim svetom.
До самог покушаја издвајања долази још под последњим грчким папом Захаријом који се меша у франачку политику и подржава Пипина. Римски папа је дуго имао проблем јер је римска црква била формално прва по части али је цариградски патријах све више преузимао то место у пракси јер је битисао у непосредној близини цара и имао живу комуникацију док је римском папи требало дуго путовање до Цариграда.
 
До самог покушаја издвајања долази још под последњим грчким папом Захаријом који се меша у франачку политику и подржава Пипина. Римски папа је дуго имао проблем јер је римска црква била формално прва по части али је цариградски патријах све више преузимао то место у пракси јер је битисао у непосредној близини цара и имао живу комуникацију док је римском папи требало дуго путовање до Цариграда.
Plus u to vreme Carigradom hara ikonoborstvo (pristalica je bio i car Konstantin V) pa se Rim udaljava i teološki od Istoka.
 
Plus u to vreme Carigradom hara ikonoborstvo (pristalica je bio i car Konstantin V) pa se Rim udaljava i teološki od Istoka.
Рим је у неком смислу био протекторат Византије сам римски папа је битисао у Риму окружен аријанским Ломбардима. У тим периодима папа није имао очиглено већу помоћ од Византије сам Пипин кога је папа Захарија подржао врши притисак на Ломарде и формира полако територије које предаје римском папи у мираз Ватикан.У том смислу римски папа је покушао политочки да обнови Рим и потражи себи сигурнију заштиту.
 

Back
Top