Karlo Veliki (768-814)
Najznačajniji franački vladar bio je Karlo, nazvan Veliki. U ratovima savladao Langobarde u Italiji (774), susedna slovenska plemena, Saksonce i Bavarsku. Osvojio je deo teritorije Arabljana (Španska marka) i uništio državu Avara (Panonska marka). Marke su bile vojne oblasti na perifernim delovima carstva, na čijem čelu su bili markgrofovi. Tokom skoro pola veka vladavine Karla Velikog, samo dve godine (790. i 807. godine) nije bilo vojnih pohoda. Ratovalo se od proleća do jeseni, budući da je konjima za ishranu bila neophodna trava.
Karlova država je obuhvatala prostor današnje Belgije, Holandije, Francuske, Nemačke, Švajcarske, Austrije, severne i srednje Italije, delove Panonije (do Tise) i Balkana. Zavladao je Karlo skoro svim hrišćanima u Zapadnoj Evropi. Neke narode je primorao da prime hrišćanstvo.
„Širenje vlasti Franaka pratila je i nasilna hristijanizacija, o čijoj okrutnosti svedoči događaj iz oktobra 782. godine poznat kao masakr u Verdenu, u kom je ubijeno oko 4.500 zarobljenih Sasa, kao i naredba Karla Velikog (Capitulatio de partibus Saxoniae) koja je propisivala kaznu smrću za svakog Saksonca koji izbegne krštenje. Ovo nasilno pokrštavanje kao deo zvanične politike smatra se i prekretnicom u rađanju ideje o saradnji države i crkve u širenju vere.“
Karlo Veliki je krunisan za cara u Rimu 800. godine od strane pape Lava III, koji je prethodno bio pretučen na ulicama Rima (rivalska partija rimske aristokratije je pokušala da mu iskopa oči i odseče jezik), posle čega je pobegao Karlu Velikom, čija jaka straža mu je omogućila da se vrati u Rim.
Krunisanjem Karla prvi put u hrišćanskom svetu postojala su dva cara (smatrani su naslednicima rimskih careva). U Vizantiji (Istočnom rimskom carstvu) se u to vreme na prestolu nalazila carica Irina (797-802). Pravdali su papa i Karlo tu situaciju time da Vizantija nije imala cara. Pokušalo se i sa ženidbom Karla Irinom, ali je u međuvremenu u Vizantiji došlo do državnog udara koji je lišio Irinu prestola. Hrišćanska crkva je poručivala da je jedan Bog na nebu i car na zemlji. Mirom u Ahenu 812. Vizantija je priznala Karla Velikog za cara, ali samo Franačke. Zauzvrat je Karlo priznao vlast Vizantije nad južnom Italijom i delom Jadranskog mora.
„Mirom u Ahenu utvrđen je definitivni status za Jadransko more, koje je razdeljeno između Karla i Nićifora: Vizantiji ostaju Venecija i dalmatinski gradovi, Karlu pripadaju Istra i teritorija izvan dalmatinskih gradova. Na Jadranu je između dveju najmoćnijih imperija nastao mir.“